GRAĐEVINSKO-ARHITEKTONSKI FAKULTET NIŠ
RAZVOJ NASELJA U SRBIJI -Seminarski rad-
Tema:
GENEZA ČARŠIJE GRADA NEGOTINA U XIX I XX VEKU
Profesor: Dr Ljiljana Vasilevska Asistent: Ivana Bogdanović
Studenti: Nikolić Ana RA 1184/06 Kostadinović Jelena RA 1179/06
Jun 2008.
SADRŽAJ
1.0. Uvod…………………………………………………………… str.1 2.0. Negotin- opšti podaci…………………………………… str.1 3.0. Gradska čaršija kroz istoriju…………………………
str.3
3.1. Istorijski razvoj Negotina..............................
str.3
3.2. Staro gradsko jezgro Negotina......................
str.4
3.2.1. Stara čaršija..........................................
str.4
3.3. Gradska čaršija- nove ideje...........................
str.5
3.4. Geneza gradske čaršije.................................
str.8
4.0. Današnje stanje gradskog centra Negotina......
str.10
5.0. Zaključak.........................................................
str.10
6.0. Literatura........................................................
-2-
str.11
1.0. UVOD
Predmet istraživanja seminarskog rada je istraživanje položaja samog grada Negotina, uticaj položaja, klime i sastava zemljišta na razvoj i moguće promene u domenu razvoja gradskog jezgra, stanovanja i industrije ovog grada. Istraživanje razvoja grada vršeno je od osnivanja do današnjih dana, na osnovu okolnosti koje su posredno ili neposredno uticale na razvoj, ali i na nazadovanje grada. Kroz ovo istraživanje, često se u istorijskim spisima, kao i kod nas javilo pitanje da li je grad mogao dobiti potpuni preobražaj prilikom plana za njegovo iseljenje na obalu Dunava i šta bi se tada desilo sa stanovništvom. Na području grada analiziramo kako se formiralo gradsko jezgro, prvenstveno položaj u okviru grada, kako se razvijalo kroz dva veka, i da li su problemi koji su nekada postojali prevaziđeni i rešeni, ili je odbijanje “novog grada i života na Dunavu” ipak ostavilo posledice i nezadovoljstvo i danas.
Metodom komparativne analize proučavamo problem centralnog gradskog jezgra kroz vremenski period od dva veka, dok deskripcijom prikazujemo položaj i razvoj grada, kritičko viđenje i izlaganje stvari i problema.
Cilj istraživanja je donošenje zaključaka kako su, u prošlosti, klimatski uslovi uticali na preobražaj grada, zbog čega je došlo do formiranja plana za novi grad, da li je današnji izgled grada posledica pravca u kom je njegov razvoj krenuo od nastanka, ili možda Negotin danas postaje jedinstvena savremena urbana celina. U cilju ovog istraživanja neizostavno je pitanje da li bi realizacija novog grada na Dunavu u pozitivnom smislu promenila izgled grada, njegov razvoj, i da li bi grad zadržao svoj veliki značaj u istočnoj, al i u celoj Srbiji koji je do tada stekao.
-3-
2.0. NEGOTIN - opšti podaci
U pisanim dokumentima i materijalnim ostacima gradskog jezga Negotina, iskazana je vremenska i prostorna retrospektiva urbanog i arhitektonskog nastajanja i razvoja, ali i nestajanja i ponovnog rasta grada Negotina. Čitav jedan vek i nešto više godina prošlo je od izrade prvog detaljnog urbanističkog plana za jednu potpuno novu varoš u Srbiji, koja bi po zamisli autora, bila najlepša varoš na donjem Dunavu; ne samo strategijski važan punkt na granici Austrije i Turske, već i spomenik jedinstvene srpske arhitekture i razvijena trgovačko industrijska baza tadašnje Srbije. Nažalost, projekat nije ostvaren i gotovo je potpuno zaboravljen. Negotin je ostao na istom mestu gde je i započeo da se razvija kao okružna varoš, a problem njegove urbanizacije ostali su i do danas nerešeni i još uvek ahilova peta u planovima daljeg razvoja grada. I upravo sličnosti I podudarnosti problema urbanizacije danas I pre sto godina, daju ovoj temi savremenost i aktuelnost.
Za prostor na kome se Krajina prostire koristi se još i termin Negotinska nizija, koji upravo opisuje konfiguraciju terena ovog dela Srbije. Između Timoka i Dunava nizija se prostire do lučne brdovite kose Vidrovac – Badnjevo – Bratujevac, a dalje iznad njih, nastavlja se ravničarski plato sve do planina Deli Jovan i Stol koje čitavo ovo područje odvajaju od ostalog dela Srbije. Zbog te odvojenosti, kao i zbog najmanje nadmorske visine u celoj Srbiji, a i bivšoj Jugoslaviji (45-47 metara), Krajina ima specifičnu klimu koja se u mnogome razlikuje u odnosu na ostale krajeve Srbije. U zimskim mesecima živa u termometru spušta se i do 30 stepeni Celzijusa ispod nule , a česte su godine kada merenja tokom leta pokažu i 40 stepeni u hladu. Zbog najtoplijih leta i najoštrijih zima Negotinska Krajina predstavlja najkontinentalniju oblast istočne Srbije. Klima je prosečno stanje vremena za duži vremenski period nad jednom određenom teritorijom. Mnogi faktori utiču na klimu jedne određene teritorije kao: geografska širina, reljef, nadmorska visina, pravac pružanja planina, blizina -4-
mora i drugi metereološki činioci kao što su temperatura, vazdušni pritisak, vlažnost vazduha, vrste i količine padavina. Po geografskom položaju Negotin se nalazi u umerenom toplom pojasu. Nadmorska visina grada je u proseku oko 42 metara, što znači da se Negotin nalazi na najnižem nivou u Srbiji. Upravo ovakva klima, geografski položaj i karakteristike su uticali na sam razvoj Negotina kroz periode.
Legende o postanku Negotina U današnjem Malom Selu naselio se neki Negotna sa ženom Tinom, porodicom i stadima ovaca, jer je okolina bila bogata bujnom pašom, a okolo doline su se nalazile šume i šumarci. Oko njihovog stana za ovce stvaralo se postepeno naselje i od njihovih imena Nego i Tina, nastalo je ime Negotin. Pomenuti Negota je imao stan (obor) za ovce, pa je po nazivu "negotin stan" kasnije ostalo samo Negotin. Priča se da su nekog pitali šta je video kad je bio u naselju, a ovaj je odgovorio: "Ništa nego tinje" i od toga je postalo ime Negotin. Po Prof. Dr. Ranki Kuić ime Negotin vodi poreklo od Keltskih reči Neges i Tin što u prevodu znači "ratna tvrđava", što je podržao i čuveni arheolog Prof. Dr. D. Srejić. U staro vreme dva velikaša su zidala gradove, jedan gde je Negotin, drugi na brdu blizu sela Vidrovca (današnje razvaline Vidrov grada). Kada su završili radove, tada je onaj s brda rekao onom u dolini: "Ja sam bolji grad načinio nego ti". Od "nego ti" nastalo je ime Negotin. Verzija koja ima naučnu osnovu kaže, da ime Negotin dolazi od imena jednog slovenskog plemena Negoti koji su među prvima naselili Timočku krajinu i osnovali svoju županiju. Stojan Mladenović (svojevremeno direktor negotinskog muzeja) pretpostavlja da je Negotin bio tržište za manastire koji su ga okruživali a kako ime dolazi od latinske reči "negotinum" što znači tržište, to je i naselje nazvano tržište – pijac – negocijum. Ovakvo mišljenje on potkrepljuje ostacima puteva i mostova koji su povezivali Negotin i Blitski manastir još u rimsko doba: to je rimski most u Bratujevcu, te rimski put na putu Negotin – Mokranje, Romanov most više Blatskog manastira itd. Po toj reči moguće je da su nastala imena Negotin i na drugim mestima.
-5-
3.0. Gradska čaršija kroz istoriju
3.1. Istorijski razvoj Negotina Početkom druge polovine tercijera Panonska nizija, Vlaška nizija i severna Bugarska nalazile su se pod morem, a negotinska nizija je bila pod zalivom tog mora. Taj zaliv je jedno vreme potapao Krajinu sve do obronaka Deli Jovana i Miroča. Talozi ovoga zaliva i danas se nalaze na području Malajnice, Štubika, Trnjana i na drugim mestima. Izdvajanjem Panonskog (Sarmatskog) mora u zasebno more, posle izdizanja Alpa i veliki tektonski pokreti zemljine kore istočne Srbije, od bivšeg velikog mora stvorili su izolovana jezera. Oticanjem vode iz viših u niža jezera, voda se postepeno povlačila i oticala u novoformirano korito Timoka, koji se probio kroz klisuru između Vražogrnca i Brusnika i koji je postepeno sušio jezerska dna. Poslednja osušena jezera (negotinsko i zaječarsko) konačno su u kvartaru dobila svoj reljefni oblik, kada se javio i prvi čovek sa kamenim oruđima. Negotinska nizija, donji Ključ i donji Timok predstavljaju blago izdignutu ravan prema Dunavu. U stvari, ova ravan je sastavljena iz više aluvijalnih ravni pokrivenih rečnim nanosima (muljem). Zemljište je različitog sastava; dok je sa zapadne i severozapadne strane uglavnom ritska crnica, sa istočne strane pored obale Dunava mogu se naći peščane dine pored crnice i peskuše (Prahovo, Radujevac). Inače, aluvijalna površ pored Timoka je veoma povoljna za privređivanje jer na njoj podjednako uspešno uspevaju: kukuruz, pamuk, krmno bilje, duvan povrće i dr. Na današnjem istoku Srbije je kroz minule vekove živelo mnogo naroda. Negotinska krajina kao nepoosredno zaleđe Đerdapa bila je vazda u prošlosti most, a sam Đerdap kapija tog mosta između Vlaške nizije na istoku I Timočke doline odnosno Balkana. “ Krajina negotinska: jedan komad zemlje između Timoka, Dunava, Ključa i Porečke planine” (Vuk Karadžić, 1813.god.).
-6-
Tragovi ljudi na ovim prostorima svedoče da je teritorija današnje Negotinske krajine bila naseljena još u kameno doba. Mnogo je naroda kroz minule vekove živelo na današnjem istoku Srbije beležeći napredak, razvoj, nestajanje svojih civilizacija. Na teritoriji današnje Negotinske krajine i duž Timoka prvi od Slovena naseljavaju se plemena Negoci i Timaci, čime započinje slovenska istorija ovih krajeva. Najstariji pisani istorijski izvori o Negotinu i Krajini potiču iz XVI veka i na osnovu njih poznato je da je Negotin bio malo seosko naselje sa 55 kuća, koje se nije razlikovalo od ostalih sela ovoga kraja. Sva obeležja tipičnog sela, Negotin ima do prve polovine XVIII veka, kada dolazi do značajnih promena u privredi, funkciji i statusu Negotina. 1736. Negotin dobija status utvrđene varoši i tako je od seoskog naselja postao trgovački i kulturni centar Istočne Srbije, pa samim tim u prvoj polovini XIX veka spada u razvijenije gradove ondašnje Srbije.
-7-
3.2. Staro gradsko jezgro Negotina Staro gradsko jezgro Negotina je prostorno-istorijska celina koja obuhvata prostor čaršija, stare i nove, ali i zgrade, spomenike, česme i park u neposrednom okruženju čaršije.
3.2.1. Stara čaršija
Stara čaršija nastala je u XVIII veku, kada je Negotin prerastao granice sela i poprimio obeležja varoši jer su se nastanile zanatlije i trgovci koje je privlačila blizina Dunava, proizvodnja vina, gajenje stoke i intenzivan razvoj. Razvoj čaršije bio je prekinut novim austrijsko-turskim ratom, krajem XVIII veka, kojom prilikom je deo čaršije stradao. U periodu poslednje turske vlasti, od 18131833.godine čaršija se nalazila u najtežem položaju od nastanka. Konačnim oslobođenjem Negotina od Turaka, 1833. godine nastaje najznačajniji period razvoja negotinske čaršije. Negotin postaje razvijena varoš i spada u šest najvećih u Srbiji. U novim teritorijalno-upravnim podelama Srbije, Negotin zauzima značajno mesto. Značaj Negotina, kao vojnog i administrativnog centra istočne Srbije od četvrte do sedme decenije XIX veka sve više se ispoljavao. Polovinom XIX veka, Negotin ima preko 600 kuća i 2700 stanovnika. Bez obzira na njegovu nezdravu lokaciju, broj stanovnika stalno pokazuje tendenciju rasta. Pored njegove vodeće vojno-političke uloge u istočnoj Srbiji, razvojem zanatstva i trgovine, grad dobija niz značajnih i kulturnih ustanova. Naročito su značajne promene u oblasti školstva i prosvete. Zaostajanje privrednog razvoja grada, postepeno smanjivanje političkog i vojnog značaja vidno je ispoljeno u sedmoj deceniji XIX veka. Uzroke opšteg -8-
zaostajanja Negotina krajem XIX veka treba tražiti pre svega u privrednim i političim promenama Kneževine Srbije i Turskog Carstva, u geografskom položaju grada, njegovom udaljenošću od glavnih saobraćajnica, u samom položaju grada i njegovom okruženošću blatom i ritom.
Stara čaršija grada Negotina obuhvaćena je centralnim gradskim trgom zajedno sa gradskim parkom, starom trgovačkom i trgovačko-zanatskom ulicom, kao i manjim, uglavnom stambenim celinama u sklopu, odnosno delovima ulica, sve u prečniku širine od oko 600m. Svojim položajem, funkcijom, spomeničkim i ambijentalnim vrednostima unutar gradskog jezgra, stara čaršija je zanatskotrgovački deo grada koji je poćinjao od centra prema istoku i to ulicom Knjaza Mihajla, a u nastavku Voskresenskom. U prvom delu čaršije bile su prizemne kuće sa dućanima, zanatskim radnjama i kafanama, duž obe strane ulice. Dućani i radnje su građeni od drvene građe, oblepljene blatom, a spratne kuće sa lokalima u prizemlju i stanovima na spratu, građene su od čvrstog materijala. U periodu izmedju 1840. i 1870. godine, došlo je do velikog uspona čaršije. Broj stanovnika Negotina za dve decenije (1846-1866.) povećao se dva puta. Negotin je 1866. zakonom proglašen za varoš i sedište okružne vlasti.
3.3. Gradska čaršija - nove ideje Položaj Negotina je specifičan, jer se nalazi na dodiru timočkog i dunavskog pojasa. Slabija strana položaja centara u dunavskom pojasu jeste još izraženija perifernost ne samo prema centralnim delovima republike, već za razliku od timočkog pojasa, i prema Timočkoj Krajini. Centralni problem položaja grada Negotina predstavlja negotinski rit, nastao tokom XVIII veka, koji je često u proleće i jesen plavio velike obradive površine i time u mnogome umanjio uslove za poljoprivredu. Prostiranje negotinskog rita određeno je sa zapadne strane Badnjevskim putem, prema jugu, brežuljcima Bukovske kose, pa dalje na istok i sever do pruge. Pored većih i manjih potoka koji su rit snabdevali vodom najveća je bila Jesenička reka koja se sa zapadne strane na periferiji grada ulivala u rit. Visoke prolećne i jesenje temperature u ritu često su u XIX i XX veku izazivale letnje žege koje za grad nisu bile manje zlo. Tada je dolazilo do velikih isparenja rita, vazduh postaje vlagom -9-
prezasićen, teškim misrisima blata i truleži. Najveće zlo u svemu bili su oblaci nesnosnih komaraca i drugih insekata, pa su malarična oboljenja bila česta pojava a zbog nedostatka zdrave pijaće vode, i stomačna oboljenja. “ Kada sam letos u Negotinu bio video sam da je položaj istoga mesta veoma nezgodan ritovima i blatom okružen i nezdrav, a svakoj narodnoj vladi je dužnost da se stara da glavne varoši na zdravom i lepom mestu budu postavljene. Zato sam za nužno našao da se varoš Negotina od onog mesta gde se nalazi premesti u drugo i zdravo koje bi se po vremenu i velika i trgovačka varoš mogla podići.” ( Knez Miloš, 1840.god.) Urbanizacija Negotina započinje po zamisli kneza Miloša već četrdesetih godina XIX veka, neposredno posle sticanja autonomije. Početkom XIX veka u varošima Srbije bio je izražen problem nedostatka prostora za širenje varoši. Mnogi stanovnici Srbije želeli su da se nasele u Negotin, ali Negotin je bio ograničen močvarama-nezdravim zemljištem koje je sprečavalo širenje varoši. Upravo zbog ovih razloga, razvoj negotinske čaršije je naglo zaustavljen 1868. godine. Opština zabranjuje doseljavanje, stambenu izgradnju i otvaranje novih dućana. Trebalo je rešiti dilemu izmeštanja Negotina pokraj Dunava. Ranko Alimpić, okružni načelnik, 1868. godine ponovo pokeće ideju o izgradnji novog Negotina. Gradograditeljski plan za novu varoš izmedju Kusijaka i Prahova, tj. plan za Novi Negotin, izradio je arhitekta i inženjer Dragutin S.Milutinović. Urbanistički plan je sadržao obavezna uputstva i štitio je interese zajednice putem usmeravanja izgradnje. Osnovni razlozi za izradu plana „ Novi Negotin” su: - napuštanje nezdravih područja grada, usled tla nepovoljnog za nastanjivanje iz zdravstvenih razloga - potreba za uvećanjem broja stanovnika - problem naseljavanja stanovnika iz susednih naselja (i zemalja) - potreba za zdravom životnom sredinom (zdravim terenom, a ne močvarom) - potreba za zdravom pijaćom vodom - potreba za kanalisanje otpadnih voda - težnja ka kulturnom i prosvetnom napretku - težnja ka razvoju saobraćaja - potreba za pristupačnost naselja - težnja ka dobrim strateškim položajem Nova varoš na Dunavu imala je zadatak da zameni Negotin, tj. da postane okružna varoš krajinskog okruga. Mesto između Prahova I Kusjaka izabrano je kako iz strateških, tako i iz ekonomskih i zdravstvenih razloga. Najjači je razlog Dunav kao saobraćajnica koja omogućuje novom naselju trgovinu iz čitave jugoistočne Srbije prema srednjoj i istočnoj Evropi. Projektant je mislio na osnovno pitanje egzistencije budućih građana nove varoši. Budući razvoj se ne moze garantovat trgovunom sirovina iz susednih krajeva, ako se ne obezbedi proizvodnja dobara u samoj varoši, koja bi uz trgovinu sirovina tek dala rezultate. Računajući na Majdanpek, a eventualno i na Miroč, projektant vidi realnu mogućnost za razvoj metalne industrije u novoj varoši, i budući da je Krajina zemljoradničko-stočarsko područje, i mogućnost razvoja prerađivačke industrije - 10 -
poljoprivrednih proizvoda. Te dve materijalne baze, uz unapređenje poljoprivrede i razvoj trgovine, mogla bi da obezbede uslove za brzo napredovanje čitavog ovog kraja i za dalje širenje varoši, kako prema Kusjaku, tako i prema Prahovu i Dušanovcu. S druge strane, razvoj industrije i unapređenje poljoprivredne proizvodnje ne mogu se zamisliti bez nužnog tehničkog i opšteg obrazovanja, pa je zato nova varoš bila predodređena da bude i kulturni centar istočne Srbije sa potrebnim tehničkim, nižim i srdnjim školama. To je bio interes cele ondašnje Srbije, da takvo razvijeno industrijsko i prosvetno sedište ima baš u ovom mestu kao svojoj predstraži. Sve javne građevine u novoj varoši trebalo je da budu izgrađene u stilu stare srpske arhitekture, tako da ona bude spomenik kulture doba u kome je nastala. Polazeći od navedenih opredeljenja, autor projekta predvideo je u Novom Negotinu dva gradska centra pored obale Dunava, koje deli poprilično velika jaruga. Jedan sa leve strane jaruge, prema Kusjaku, autor je nazvao "trgovačko središte", a drugi sa desne strane prema Prahovu "kulturno-političko" središte. Trgovačko središte bi imalo glavnu pijacu na glavnom drumu koji vodi za Negotin, i objekte za magacine za uvoznu robu, zatim jednu manju crkvu i mesto za Hajduk Veljkov spomenik. S druge strane jaruge, drugi centar bi imao berzu, pozorište, trgovački sud, sabornu crkvu, zanatsku i trgovačku školu, mesto za osnovnu žensku i mušku školu, vladičin konak, gimnaziju, muzej i biblioteku, zatim zgradu okružnog suda, zgradu okružnog načelstva, mestu za poštu i telegraf, mesto za požarni zavod, gradsku kuću, mesto za kasarnu, civilnu i vojnu bolnicu i druge prosvetno-kulturne institucije. Pored samog Dunava, izmedju ova dva trga bili bi izgrađeni objekti za ćumruk, agenciju, magacine uvozne i izvozne robe, putničko pristanište, kej i železničku stanicu. Ova dva trga trebalo je da predstavljaju jedni od glavnih poenti u gradu. Njihova funkcija je pored saobraćajne i ta da na ovim prostorima omogući slobodan promet pešaka i masovnih gradskih skupova, ne remetivši pri tome postojeći saobraćaj. Planom je predviđen pristup varoši iz četiri suvozemna pravca. U saobraćajnoj mreži izvršeno je klasifikovanje ulica po njihovom značaju čime je određena i njihova veličina. Životna sredina nove varoši je sklopljena objektivno, na osnovu humanih principa zdravlja, pogodnosti, ugodnosti i privatnosti. Analizirajući stambenu zonu, možemo zapaziti da je autor hteo da omogući ravnomernost u pogledu gustine izgrađenosti, odnosno ravnotežu u pogledu gustine naseljenosti u svim stambenim zonama. Parcele su pravilno dimenzionisane, pravilnog su geometrijskog oblika i svaka ima pristup sa ulice. Prave ulice širine 11°i 9°sa drvoredima, parkovi za mušku i žensku decu i odrasle, svećnjaci na trgovima, uz veliki rasadnik za odgajivanje voćaka, kanalizacija i vodovod sa javim česmama, svežina dunavskog vazduha bili su deo autorove vizije "varoši sunca i vazduha" bez premca u Srbiji. Jaruga koja je duboko zadirala u varoš i delila je na dva dela mogla je da se iskoristi na više načina, bilo kao kej malog zaliva ili kao mogućnost za gradsku kanalizaciju. Ovakav raspored mesta delatnosti i odgovarajućih objekata stvarao je impozantnu sliku varoši, naročito sa dunavske strane, na čemu je projektant posebno insistirao. Ipak, trebalo je rešiti pitanje otkupa privatnog zemljišta gde će se nova varoš podići, zatim je trebalo rešiti brojne molbe građana Negotina i ostalih iz Knjaževca, Majdanpeka, Zaječara, Velikog Izvora, Tekije, Kladova i drugih mesta - 11 -
koje su podneli za dodeljivanje plačeva u novoj varoši i niz drugih pitanja u vezi sa početkom radova u proleće 1870. godine. Svakim danom javljali su se novi interesenti za plačeve u budućoj novoj varoši. Preko 220 Negotinaca želelo je da sebi na vreme obezbedi prostor u novoj varoši, prihvatajući sve uslove koji su predviđeni za izgradnju ulica, naselja, trgova i stila građevina.
Analizom predloženog arhitektonsko-urbanističkog rešenja, konstatujemo sledeće pozitivne karakteristike: 1. 2. 3. 4.
arhitektonsko-urbanistička atraktivnost prostora privlačnost varoši programskim sadržajima povoljan položaj (lokacija) varoši primena urbanističkih parametara (funkcije saobraćaja, stanovanja, trgovine...) 5. povoljno lociranje monumentalnih objekata 6. efikasnost prostornog rešenja 7. visok kvalitet životne sredine (povoljna lokacija, uvođenje javnih zelenih površina).
- 12 -
I bez obzira na veliki broj predosti plana Novog Negotina na Dunavu, ova ideja je naišla na veliki otpor kod jednog dela građana varoši. Kada je odluka o izgradnji nove varoši bila objavljena javnosti, započela je prava dramatična borba izmedju protivnika i pristalica izgradnje Novog Negotina. Nabrajaju se razlozi koji pogađaju Negotince: ako bi se varoš preselila, pogotovu na predloženo mesto, bunari i česme tamo ne bi imali svoju svrhu; veliko blato, kada kiše padaju, sprečava prolazak kolima; a zemlja je neplodna i „rđava“. Jedan deo pobunjinih Negotinaca je, koristeći se autoritetom crkve, pokušalo da ubrza izgradnju nove crkve u starom Negotinu (angažujući i samog episkopa) , a kada im to nije pošlo za rukom, koristili su se anonimnim pismima, pretnjama i klevetama. - 13 -
3.4. Geneza gradske čaršije Međutim do premeštaja Negotina nije došlo. Posle 1870. razvoj Negotina je znatno usporen, što se odrazilo i na čaršiju. Negotin je izgubio raniji značaj, a Zaječar postaje novi vojni i duhovni centar Krajine. Težak poreski sistem doprineo je osiromašenju čaršije, zatvaraju se dućani i iseljavaju zanatlije. Čaršija posle 1890. godine gubi stare zanate, a javljaju se novi sa prostranijim radionicama i dućanima. U čaršiji su otvarani dućani gotove robe u kojima su prodavani proizvodi uglavnom dopremljeni iz drugih gradova i inostranstva. Na prelazu iz 1896. u 1897. godinu nastaje nova čaršija na pravcu pružanja stare čaršije, na prostoru glavne saobraćajnice od juga, od mokranjskog i rečanskog puta, prema centru, a zatim ka severu, gde se odvajaju: levo putevi za selo Vidrovac, Miloševo i dalje, a desno za selo Samarinovac, Prahovo i dalje prema Kladovu, Radujevcu i Dunavu, na prostoru današnjih trgova: Stevana Mokranjca i Đorđa Stanojevića i Ulice Vojvode Mišića. Svojim položajem, funkcijom, spomeničkim i ambijentalnim vrednostima, unutar gradskog jezgra, izdvajaju se sledeće prostorne grupacije, pa i pojedini objekti kao reperi u pogledu određenog prostornog značaja:
I - Ulica Vojvode Mišića (raniije Ulica Kraljice Natalije)
Ulica Vojvode Mišića u odnosu na staro gradsko jezgro, predstavlja produžetak stare trgovačke čaršije. Za razliku od ostalih spratnih zgrada koje pripadaju već uobičajenoj arhitekturi renesanse, koje neposredno u prostoru sobom naglašavaju početke svih okolnih gradskih saobraćajnica, polazeći od trga, izdvaja se prizemna zgrada sa trgovačkim lokalima i bogatom fasadnom kompozicijom, razuđena u pogledu svoje prvostepene plastike.
- 14 -
II – centralni deo: Trg Stevana Mokranjca (ranije Maršala Tita, a pre toga Kralja Petra)
Trg Maršala Tita sa gradskim parkom ima značaj kao najuži centralni prostor javnog karaktera, u čijem sastavu, kao objekat koji dominira čitavim gradskim jezgrom, vidno mesto zauzima crkva Svete Trojice, a na određen način manifestuje se i grupacija ugaonih spratnih građevina približno jednakih volumena sa karakteristikama pod uticajem pravaca i stilova koji su vladali u arhitekturi početkom XX veka, prema ulicama Ace Patlidžanovića, Kraljevića Marka, Momčila Rankovića, Stanka Paunovića i Vojvode Mišića. Neposredno na trg nadovezuje se gradski park sa spomenikom palim oslobodiocima iz ratova od 1912-1918.god. podignut godine 1930. masivnih razmera, tako da zauzima središnji deo parkovskog prostora. Osim njega, vidno mesto u samom parku zauzimaju još i bista kompozitora Stevana Mokranjca, kao i biste narodnih heroja. III – Trg Đorđa Stanojevića (ranije Ulica Ace Patlidžanovića, a pre toga Kralja Milana)
- 15 -
Ulica Ace Patlidžanovića se neposredno nadovezuje na gradski trg tako da se izdvaja kao posebna celina u sastavu trgovačke čaršije. U sklopu te ulice, na samom početku, kao spratni objekat odnosno prostorni reper u odnosu na gradski trg, vidno mesto pripada zgradama koje svojom spoljašnjošću odaje obeležja zgrada iz vremena na prelazu iz poluvaroške profane arhitekture s polovine XIX veka, ka uticajima u kojima preovlađuju veći stilski oblici (venci, pilastri i dr.), tako da spoljnim efektima doprinosi još i krov pokriven ćeramidom. Na njih se nadovezuju spratni objekti jednostavne fasadne plastike veštačkom kamenu, sa uskim fasadnim frontom čija širina ne prelazi 8 metara. Ove zgrade u prostoru veoma slikovito deluju u odnosu na čitav niz zgrada na samom početku ulice.
Ovako formirana čaršija, mada kao celina datira sa kraja XIX veka, svoj puni razvoj doživljava prvih decenija XX veka. U novoj čaršiji su pored svih vidova trgovine i zanatstva bile zastupljene i ostale vrste delatnosti u okviru bankarstva, ugostiteljstva, školstva i dr. Kako su se povećavale ulice naseljavanjem, tako se trgovina i zanatstvo razvijalo, pa su oko čaršija nastajala naselja i „male“, a varoš se širila. Neposredno, u produžetku starog jezgra, sa severne strane u sastavu trga Moše Pijade, nadovezuje se prostorni kompleks sa savremenim urbanističkim rešenjima, u čijem su sastavu arhitektonski blokovi kao elementi novih funkcija stanovanja (ptt usluge, ugostiteljstvo i dr.). U sastavu ovoga prostire se i novoformirani gradski park. Prema tome, i deo trga Moše Pijade kao savremen urbani prostor u neposrednom produžetku starog jezgra, poseduje već određen vid spomeničkog prostora, što će još više doći do izražaja po planiranoj realizaciji projekta za budući spomen park, koji će zajedno sa starim gradskim jezgrom Negotina predstavljati nerazdvojivu spomeničku prostornu celinu. Negotin je, do I Svetskog rata, po broju stanovnika bio najseljeniji 1900.godine. Pad broja stanovnika izazvan je Balkanskim i I Svetskim ratom od 1912-1918.godine (u tom periodu je čaršija stradala, paljena je i pljačkana).
- 16 -
Negotin je između dva Svetska rata bio kulturni, prosvetni, zdravstveni i trgovački centar i sedište Krajine. Imao je dve velike čaršije, staru i novu, i pijace. 1922.godine sedište Krajinskog okruga preseljeno je iz Negotina u Zaječar. Međutim, razvoj Negotina nije stagnirao iako je izgubio primat u Krajini. U centru je 1930. godine uređen veliki park, a između 1930. i 1932. godine isušen je negotinski rit, glavni uzrok celovitog stagniranja razvoja Negotina u proteklom periodu. Nakon ovih događaja, intenzivnija je izgradnja nove čaršije. Rušene su stare radnje i stambene zgrade u glavnoj ulici i građene nove spratne zgrade. Nova čaršija intenzivno je građena do pred Drugi svetski rat. Ova čaršija ostala je i do današnjih dana nenarušena osim jednog dela zgrada na Trgu Đorđa Stanojevića, koje su osamdesetih godina XX veka uklonjene, kako bi se na tom prostoru izgradio poslovno-kulturni centar, koji nije prostorno uklopljen u staro gradsko jezgro.
Isušivanjem negotinskog rita rešen je jedan problem razvoja Negotina, ali je on i dalje ostao u senci nekadašnjih uspeha u razvoju. Iako nikada nije dobio mogućnost da se razvije u potpuno novom svetlu na obali Dunava, nastavio je svoj razvoj otvaranjem fabrike za hemijske proizvode, izgradnjom hodroelektrane Đerdap, kao i manjim zanatskim, trgovačkim i ugostiteljskim objektima. Negotinski rit je sada korišćen kao obradivo zemljište, pa je njegovom sanacijom omogućen napredak poljoprivrede.
- 17 -
4.0. Današnje stanje gradskog jezgra Negotina Negotinci su nastavili život u „novo-starom“ gradu i pokušali da glavne mane položaja i klime grada preusmere i iskoriste za sopstveni razvoj. Pridaje se pažnja rešavanju savremenih problema urbanizacije, pa se zadnjih godina vrši potpuna rekonstrukcija ulične mreže, kanalizacije i vodovodne mreže, elektro i ptt, tako da opština vraća svoj ugled u uređenju koji je nekada imala.
GL AVNI ARHI TEKTONSKO - GRA\ EVI NSKI PROJEKAT ZA I ZVO\ EWE RADOVA NA URE\ EWU PE[ A^ KE ZONE SA PARKOM U NEGOTI NU KOMPOZI CI ONI PLAN R=1:500 5.
9. 1. 11.
16. L EGENDA:
10. 12.
- GRADSKI SAT - REKL AMNI STUB (BETONSKI ) - PUTOKAZ - REKL AMNI STUB (OBA VE[ TEWE) - PE[ A^ KA ZONA (SAOBRA ] A JNI ZNA K) - KLUPA
13. 2.
- KANDEL ABR
8.
- PARTERNO OSVETQEWE - REF LEKTOR - JARBOL - EKOLO[ KI SABI RNI K SEKUNDARNI H SI ROVI NA - QUQA[ KA
15.
- KLA CKAL I CA
4.
14. 3.
- KOMBI NOVANA PEWAL I CA SA TOBOGANOM
6.
7.
- BEHATON PL O^ E - [ TAMPANI BETON - ULI ^ NI I VI ^ WA K - P ARKOVSKI I VI ^ WAK - POSTOJE] E LI [ ] ARSKO DRVE] E - POSTOJE] E ^ ETI NARSKO DRVE] E - PL ANI RA NO LI [ ] ARSKO DRVE] E - PL ANI RA NO ^ ETI NARSKO DRVE] E - PLA NI RANO L I [ ] ARSKO [ I BQ E - P LA NI RANO ^ ETI NA RSKO [ I BQE - PL ANI RANO ZI MZELENO [ I BQE - @I VA OGRADA - CVETWA CI - RU@I ^ WACI - TRAVA 1 SPOMENI K OSLOBODI OCI MA U RA TOVI MA 1912-1918 GOD. 2 SPOMEN BI STA STEVANU MOKRAWCU 3 STARA ^ ESMA I ZL I VENA U METAL U 4 SPOMENI K HAJDUK VEQKU 5 SPOMEN BI STA VUKU KA RAXI ] U 6 SPOMENI K \ OR\ U STANOJEVI ] U 7 SPOMENI K PAL I M SKOJEVCI MA 8 RA WENI JEL EN - SKULPTURA 9 I GRANKA U BERBI - SKULPTURA 10 UMORNI BORAC - SKUL PTURA 11 @ENSKI AKT - SKULP TURA 12 KOMPOZI CI JA - SKULPTURA 13 @ENSKI AKT - SKULP TURA 14 L OKA CI JA ZA SPOMENI K KNEZU MI LO[ U 15 HL AD 16. @ENSKI AKT
- 18 -
Ulica Kneza Mihajla (stara čaršija) je glavna trgovačka ulica grada Negotina. Ona je potpuno rekonstruisana na taj način što je uveden novi vodovod, kanalizacija, električne instalacije,telefoni. Trotoari su u celosti rekonstruisani i ugrađene su estetski vrlo lepe kamene kocke, a celom svojom dužinom ulica je iznova asfaltirana. Pored ove ulice, preobražaj su dobile i Hajduk Veljkova, Dobropoljska ulica, ulice Stanka Paunovića i Generala Gambete, kao i ulice u naseljima Veljko Vlahović, Cvećara, Jazvina, Gradište i putevi ka vikend naselju Badnjevo. Radovi na uređenju životne sredine, pored uređenja zelenih površina, podrazumevaju i investicije u pogledu rasvete u naseljenim mestima, ali i na putevima. U toku su radovi i na uređenju park-šume Cvećara, čime će ova javna površina postati središte mnogih kulturnih, rekreativnih, sportskih i drugih događaja, te će samim tim biti uklonjena još jedna divlja deponija u gradu. Na teritorijama Mesnih zajednica realizovani su mnogi projekti koji za cilj imaju poboljšanje životne sredine meštana tih zajednica u pogledu održavanja i rekonstrukcije već postojećih objekata.
Radovi se izvode po projektu koji čuva istorijsko i kulturno nasleđe, a ujedno omogućava da Negotin dobije savremeni izgled.
- 19 -
5.0. ZAKLJUČAK Krajina ima specifičnu klimu i geografski položaj, pa upravo ove karakteristike utiču na sam razvoj Negotina kroz vremenske periode. Do značajnog napretka i razvoja grada dolazi u XVIII veku, kada nastaje i stara čaršija, koja beleži napredak sve do austrijsko-turskog rata. Tadašnjim razvojem čaršije, pa i samog grada, povećava se i broj stanovnika, te Negotin 1866.godine zvanično postaje varoš i sedište okružne vlasti. Ipak, centralni problem grada bilo je nezdravo prirodno okruženje i negotinski rit, koji je često u proleće i jesen plavio velike obradive površine i time umanjivao uslove za poljoprivredu. Slabija strana položaja grada bila je i perifernost, ne samo prema Timočkoj Krajini, već i prema centralnim delovima republike. Podstaknuti tim problemom, stanovništvo dolazi do ideje o premeštanju Negotina na Dunav. Mesto između Prahova i Kusjaka na Dunavu izabrano je iz ekonomskih, zdravstvenih i strateških razloga. Do realizacije ove ideje nije došlo jer je naišla na veliki otpor kod pojedinih građana. Gradska čaršija nastavlja dalje da se razvija , ali ne tako uspešno; čaršija počinje da se osiromašuje a stanovništvo napušta grad. Ipak, nakon desetak godina nastaje nova čaršija na pravcu pružanja stare. Rušene su stare radnje i stambene zgrade i građene nove spratne zgrade. Negotin danas nije više u ritovima i močvari, sa nezdravom pijaćom vodom i ranim oboljenjima kao što je nekada bio. Iako nije izašao na Dunav, sunce i vazduh su u njegovim ulicama i parkovima, u domovima i radničkim halama. Kopneni putevi i železnica povezuju ga sa ostalim svetom, ali mnogi problemi moderne urbanizacije još uvek čekaju na rešenje. Kakav bi Negotin danas bio da je izašao na Dunav pre 150 godina? To pitanje zanimaće i generacije posle nas. Jedno je sasvim sigurno - taj predviđeni Negotin na Dunavu ne bi imao samo 12000 stanovnika sa najmanjim procentom povećanja stanovnika u Srbiji. Na osnovu analize geneze i transformacija fizičkih struktura na teritoriji Negotina, smatramo da bi ovaj grad trebao više da se osloni na prirodne okolne resurse i upravo njih iskoristi za dalje uznapredovanje i razvoj grada. Koristeći svoje kvalitete na pravi način, Negotin bi danas bio jedan od najposećenijih turističkih destinacija u Srbiji pa i u Evropi, jer u svojoj bliskoj okolini ima Dunav, najplovniju reku Evrope, arheološka nalazišta kao što je Šarkamen, mnoštvo manastira i crkava koji datiraju jos iz XIV veka, Rajačke pivnice na kome se pije dobro rajačko vino, Vratnjanske kapije koje su nastale prirodnim putem usecanjem reke u stene ...Pored tiga, mogu se posetiti spomenici a i čuti mnoštvo zanimljivih priča i legendi o mnogim znamenitim ličnostima Srbije, kao što su Stevan Stojanović Mokranjac, Hajduk Veljko, Đorđe Stanojević, i naravno posetiti mnoge tradicionalne manifestacije među kojima se izdvajaju ''Mokranjčevi dani''. Na osnovu našeg mišljenja budući razvoj ovog grada mora se osloniti na postojeće raspoložive prirodne resurse koji nisu dovoljno iskorišćeni, (šumsko, poljoprivredno zemljište, rečni tokovi, prirodne lepote i kulturno istorijski spomenici) kako bi imao osnova za održavanjem i razvojem. Gradsko naselje bilo je suočeno sa velikim problemima vodosnabdevanja, isporuke toplotne energije, dotrajalom putnom mrežom, starom kanalizacijom, prečišćavanjem otpadnih voda. Ovim je uočen problem sa infrastrukturom i komunalijama. Nedostatak finansijskih sredstava i dobre organizacije su glavni uzroci neiskorišćenosti resursa i kapaciteta, kao i lošeg održavanja infrastrukturne osnove. - 20 -
FOTODOKUMENTACIJA -Nekad i sad-
Hajduk Veljko- portret, spomenik, barutana
- 21 -
Stevan S.Mokranjac- portret, spomenik, rodna kuća nekad i sad
- 22 -
Đorđe Stanojević- portret, spomenik
Manastir Kologrš-smatra se da je upravo na tom mestu pogunuo Marko Kraljević
- 23 -
Centar grada- kolskopešačka zona nekad i sad
- 24 -
Centralna pešačka zona nekad i sad
Centralna pešačka zona-zgrada opštine
- 25 -
Knez Mihajlova ulica nekad i sad
- 26 -
Gradski hotel nekad i sad
Negotinska gimnazija nekad i sad
- 27 -
Saborna crkva
Stara crkva
- 28 -
Spomenik palim ratnicima
Todorčetov konak
Gradski muzej
- 29 -
Manastir Vratna nekad i sad
Manastir Bukovo
- 30 -
Izletište Badnjevo
Izletište Mokranjske stene
Izletište Kusjak na Dunavu
Izletište Deli Jovan
Rajačke pivnice
Izletište Vratnjnske kapije
- 31 -
Literatura -Knjige~“ Negotin i Krajina - od prvih tragova do 1858. godine “ – Tihomir Stanojević – Negotin, 1972. ~ „ Negotin i Krajina – radnički pokret od 1871. do 1941. godine “ – Milan Perić – Negotin, 1973. ~ „ Negotin i Krajina – 1941-1944. “ – Božidar Blagojević – Negotin, 1988. ~ „Negotinski sokaci “ – Đorđe St. Božinović – Negotin, 1987. ~ „ Negotin i njegovi velikani “ – Stanoje Dinkić – Negotin, 2001. ~ „ Negotin i Negotinska krajina “ – Bratislav Petrović, 2002. ~ „ Negotin i Krajina “ – Vladimir Đuričić – Negotin, 2004.
-Članci~ „ Staro gradsko jezgro kao urbana celina spomeničkog karaktera “ – Mlorad Vojinović – „ Razvitak “ - Negotin, 1982. ~ „ Grad sunca i vazduha na Dunavu “ – Tihomir Stanojević – „ Razvitak “ – Negotin, 1982. ~ „ 130 godina urbanističke vizije Novog Negotina arhitekte Dragutina S. Milutinovića “ – Bratislav Petrović – Negotin, 1998. ~ „ Opština Negotin – Investicije u Opštini Negotin 2005-2008 “ – Opština Negotin – Negotin, 2008.
-Internet sajtovi~www.opština-negotin.org.yu ~www.negotin.co.yu ~www.negotin-portal.com ~www.wikipedija.com - 32 -