Judith Krantz OSVOJITI MANHATTAN Drugi svezak
Usprkos obeshrabrenosti koja ju je bila nakratko zaokupila u toku vikenda i prilikom telefonskog razgovora s Indijom, Maxi se u ponedjeljak približavala uredu Odjevnih ukrasa trepćući od neobuzdanog uzbuđenja. Nakon dugog, terapijskog razgovora sa svojom najboljom prijateljicom uvjerila je samu sebe da je prijašnji urednik, Bob Fink, bio previše zaokupljen svojim nekretninama da bi imao potrebu razmišljati o tome kako se s časopisom još uvijek da nešto učiniti bez obzira na to koliko trenutno loše stajao. On više nije vjerovao u nj, ako uopće ikada jest, u njemu više nije bilo natjecateljskog duha, maštovitosti, previše je zaradio prodajom zemljišta da bi išta očekivao od časopisa, osim svakodnevnog besplatnog ručka, uvjeravala je Maxi samu sebe otvorivši vrata koja su vodila ka nizu uredskih prostorija, a koja je odlučila obojiti čim to bude moguće. Ušla je unutra i pogledom obuhvatila odbojnu odaju. Po zidovima prostorije za prijem stranaka visile su uokvirene naslovne stranice Odjevnih ukrasa iz vremena kad je to još uvijek bio uspješan časopis na kojem je Zachary Amberville izgradio svoje izdavačko carstvo. Staromodne naslovne stranice iz četrdesetih godina još su je više učvrstile u uvjerenju da je vraćanje časopisa u život samo pitanje njezine maštovitosti. Skroman, najnoviji broj Odjevnih ukrasa koji je bila stavila u torbicu 1 odnijela kući imao je naslovnu stranicu koja je u šuštini bila vrlo slična onima na zidovima. Nije li nešto tako važno kao što je to naslovna stranica u razdoblju od četrdeset godina moglo, trebalo biti potpuno izmijenjeno? Gospođice Amberville, dobrodošli u teška vremena. Maxi se okrenu. Bila je to ona ista recepcionerka koja ju je prošlog tjedna najavila.
Vi ste još uvijek ovdje? Bob Fink mi je rekao da svi jedva čekaju da odu. Ja primam plaću do kraja ovog tjedna, a još nisam dovoljno stara da odem u mirovinu. - Kako se zovete? - Julie Jacobson. - Zovite me Maxi rekla je i sjela pred iskrzan radni stol. to mislite, Julie, da li da odmah stavimo karte na stol u pogledu vaše odjeće? - Pretpostavljam da bi to bilo najbolje obazri vo odgovori Julie. Na sebi su imale identične komplete mini suknje vrištavo crvene boje s uškrobljenim bijelim bluzama i izrazito dugim muškim kravatama oko vrata. Na nogama su obje imale crne čarape i crne salonke visokih potpetica. Vunena jakna s tankim baršunastim ovratnikom, iste boje kao suknja, visila je iza recepcionerkinog stola. Maxi je na sebi imala duplikat takve jakne. Taj je komplet bio najnovija, najsvježija, najblještavija, kreacija Stephena Sprousea, upravo onakav model kakav bi svaka odana poklonica mode koja ima savršene noge izabrala za taj određeni dan, mjesec i godinu. Budući da su bile približno iste visine dvije su mlade žene, od brade nadolje, izgledale potpuno jednako. - Mislim da se ubuduće ne bismo trebale sretati u ovom izdanju reče Maxi ili bismo to morale uvesti kao neku vrstu uniforme. Bob Fink je rekao da je recepcionerka preplaćena ali taj komple s bluzom stajao je preko tisuću dolara ne računajući cipele. Koliko preplaćena je zapravo bila? Julie je bila Maxine visine ali je imala male grudi i uska bedra što je značilo da će i u istoj odjeći uvijek djelovati viša od Maxi. Njezina kratka kosa bila je obojena u neku neovozemaljsku boju između tamnocrvene i narančaste, samo za nijansu različita od punk kolorita. Bila je beskompromisno začešljana od čela otkrivajući drsko žensko lice: krupne izazovne oči, obrubljene olovkom i sjenilom, uzak nos s tako nježnim nosnicama da se
čovjeku činilo kako će svakog trena početi trzati njima; fino oblikovane usne našminkane jarkogrimiznim rumenilom; brada koja je bila upravo toliko malena da ostavlja utisak o srnećoj plahosti svoje vlasnice, a ipak dovoljno čvrsta da dade svijetu na znanje da Julie Jacobson nikom ne dopušta da joj naređuje. - O garderobi možemo porazgovarati kasnije nastavila je Maxi. Pogledat ću svoju sobu. Nakon to ga biste mi vi možda mogli pokazati ostale prostorije. Julie je skočila i stala leđima okrenuta vratima za-štitnički braneći ulaz u nekadašnju sobu Boba Finka. Bolje da ne ulazite reče. Kako to mislite? To baš nije najbolji način da započnete dan. - Nemojte mi reći da nije pobacao sve one stvari - Ijutito izreče Maxi. Obećao mi je, dodavola. - Ne, sve je izbačeno. - U čemu je onda problem? vedro upita Maxi ulazeći. okirana, zastala je u pola puta. Soba je bila potpuno prazna osim jednog starog crnog kožnog naslonjača iz čijeg je sjedišta virila opruga. Cio sag bio je pokriven nekoliko centimetara visokim naslagama poluraspadnutih komadića papira, svinjcem stoput gorim od onog na Broadwayu nakon parade s papirnim zmijama. Paučina, razmišljala je smetena, prava pravcata paučina visjela je po kutovima prostorije. Zar u New Yorku ima pauka?Zidovi, sada neskriveni s devet visoko natrpanih stolova strica Boba, stajahu poprskani mrljama i grozno prljavi. Tokom godina na njima su nastale rupe a vidjele su se i duge cik--cak pruge otpale boje koja se strusila i ležala na podu s ostalim otpacima. Prozori su bili tako prljavi da je vrlo malo svjetla prodirale do tog prizora ali i onoliko koliko jest bilo je dovoljno da se nazre očajna zapuštenost i nečistoća. - Gospođica Havisham u Velikim očekivanjima imala je bar namještaj da njime prikrije paučinu reče Maxi kad je napokon uspjela izustiti riječ.
- Posljednji stol, onaj na kojem je radio, raspao se kad su ga pokušali pomaći objasni Julie. - Nema te metle ni usisivača, ni bilo kakvog stroja poznatog čovjeku koji bi bio u stanju ovo počistiti... ne znam čak ni kako da to nazovem -- reče Maxi slabašnim glasom. - Ĉovjeku preostaje samo motivacija oglasi se Julie kao da je duboko porazmislila o tom problemu. - Motivacija? -- Maxi je bila užasnuta. - Ne mislite valjda na mene? - U našoj odjeći? Mislila sam na Hanka iz zgrade. Poznat je po tome što postaje snažno motiviran nakon izvjesnog podražaja po dlanu. Imate li pedeset dolara? - U gotovini. . . Ne. Prima li kreditnu karticu? - Ja ću vam posuditi. Sutra mi možete vratiti. - Puno vam hvala, Julie. Iziđimo odavde, morbidno je. - Vi ste gazda. - Jesam li? Jesam. A gdje gazda može sjesti i sa svojim osobljem raspraviti o budućnosti Odjevnih ukrasa? Maxi, vi nemate osoblja. A što ste mi vi? - Ni u kom slučaju. Rado ću vam posuditi novac ali to je sve. Ja sam ovdje strogo privremeno, nisam dio osoblja, sačuvaj bože, na ovakvu mjestu. - Ne biste li se mogli barem pretvarati? Do kraja tjedna. Možete to dodati svom popisu dosadašnjih namještenja kad budete tražili novi posao. - Odjevne ukrase ne namjeravam uopće navesti u tom popisu. Ali ako ćete se zbog toga bolje osjećati možete me nazvati svojom savjetnicom i dopustiti mi da vam kupim kavu kako bismo se obje razvedrile. Nemojte tražiti aparat za kavu, pokvaren je.
Gdje je najbliži kafić?
Prepustite to meni. Julie -- usrdno joj se obrati Maxi nagnuvši se preko stola je li vam ikada palo na pamet kakve se ovdje mogućnosti pružaju? Svaka rock-grupa na svijetu luda je za ukrasima na odjeći, tone zlatnih vrpca, uni forme, sve što imaju na sebi prepuno je svakovrsnih uk rasa. Ponovno su se vratile medalje i svi ih nose. Jastučići za ramena nikada nisu bili značajniji. Claude Montana. Samo pomislite na jastučiće za ramena na odjeći Claudea Montane! Zatim ta mahnitost na majicama. to je punk nego duhovita upotreba odjevnih ukrasa? Pogledajte samo ovogodišnje večernje haljine... ako haljina ne bliješti, ne vrijedi ništa. Stvari Sonie Rvkiel ... sami ukrasi. Ta mogli bi cijeli jedan broj posvetiti... puf-rukavima Joan Collins! - Hmmm. - to to znači? - Ja sam ovdje samo dva tjedna zato što je posao asistentice urednika u Mademoiselle u posljednjem trenutku otpao, ali poznato mi je tko su preostali pretplatnici Odjevnih ukrasa. Od najvažnijih, to vam je gospodin Lucas kojeg najviše brine kako da proda pet tisuća metara svojih vrpca i gospodin Spielberg čiji je najveći životni pothvat proizvodnja obruba s resicama. Mislim da oni ne bi bili nimalo fascinirani rukavima Joan Collins. Jedva da bi primijetili Joan Collins čak i da se pojavi gola golcata na naslovnoj stranici. Ako su Odjevni ukrasi uopće ičem posvećeni onda je to zadovoljavanje taštine onih malobrojnih starovjekih proizvođača. Za pravu modu, Spielberg i Lucas oslanjaju se na žensku modu. To vi ne možete promijeniti. - U tom slučaju moramo proširiti krug čitalaca, privući nekog drugog osim Lucasa i Spielberga. - Ne moramo, Maxi vi morate bila je uporna Julie. Vi.
- Kako god bilo, to je sutrašnji problem reče Maxi odbacivši tu misao. - Recite vi nešto o sebi. Sve one važne podatke za koje želite da se znaju. - Dvadeset dvije su mi godine. Prošle godine diplomirala sam na koledžu Smith. Moja majka je uvijek tvrdila da moram završiti i tečaj za sekretarice za svaki slučaj. Već tri generacije žena u mojoj obitelji završavale su i tečaj za sekretarice pored svega ostalog, a ja sam prva koja se njime zaista morala poslužiti za svaki slučaj. Nimalo ne uživam u tome. Sljedećeg tjedna počinjem raditi u Redbooku kao pomoćnica pomoćnice modne urednice. - Jeste li iz New Vorka? - znatiželjno upita Ma-xi. Julie je zvučala vrlo poslovno i posjedovala izrazito samopouzdanje. Iz Clevelanda sam, iz Shaker Heightsa. Otac mi je neurokirurg a majka predaje englesku književnost na sveučilištu. Njezina specijalnost su Virginija Woolf i grupa Bloomsburv. Moja sestra radi na svom drugom doktoratu iz francuskog da bi mogla predavati Pascala, Montaignea i Voltairea, bog će ga znati kome, a brat mi je urbanist i glavni pomoćnik gradonačelnika Clevelanda. Ja sam jedini neuspjeh svojih roditelja. to ste vi zgriješili? zapanjeno je pogleda Maxi. Mora da se radi o boji njezine kose. Sve ostalo na njoj bilo je vrlo dojmljivo. - Luda sam za modom. U obitelji Jacobson nitko ne smatra da je moda nešto na što bi čovjek trebao trošiti svoj jedini život. To je nešto isprazno, loše plaćeno i nimalo ne pridonosi svestranom znanju. - To je četvrta ili peta najveća industrija u zemlji. Oni nemaju visoko mišljenje ni o industriji. Zvuče mi pomalo kao da su iz Bostona. - Postoji jedan drugi ogranak obitelji koji oduvijek živi u Bostonu. U usporedbi s njima Jacobsoni iz Clevelanda djeluju poput producenata televizijskih zabavnih igara. - Ja nisam čak ni završila srednju školu priznade Maxi.
- Je li to razlog zbog kojeg su vas poslali u Odjevne ukrase... da vas poduče što se dešava ljudima koji ne završe školovanje? Bila je to moja vlastita ideja. Ne namjeravam odustati od nje sumorno reče Maxi. Ne razumijem zbog čega pored svih ostalih izdanja kuće Amberville vi uopće obraćate pažnju na to što se zbiva s patetičnim starim Odjevnim ukrasima. Da sam na vašem mjestu već bih bila u Stilu. Da pričamo o odjeći predloži Maxi. Julie joj se svidjela ali nije imala namjeru otvoriti joj svoje srce i povjeriti svoj gubitak samo zato da bi zadovoljila njezinu znatiželju. Njezini su razlozi bili previše emotivni, previše vezani za ljubav koju je gajila prema ocu da bi ih mogla objasniti. - O milanskoj odjeći? Bendelovoj odjeći? O odjeći američkih kreatora? Juliene oči bljesnuše u radosnom iščekivanju. - Vi kupujete kavu stoga vama prepuštam izbor - velikodušno reče Maxi. Nekoliko sati toga popodneva Maxi je prosjedila u prostoriji koja je nekoć bila likovni odjel sa dva prazna stola za slaganje špigla u obliku slova L i nekoliko klimavih stolica ostavljenih na prljavom, izgrebanom linoleumu. S vremena na vrijeme čula je kako Julie na recepciji odgovara na telefon ili pokušava izići na kraj s momkom za čišćenje kojega nije bilo lako motivirati. Maxi se snabdjela žutim blokom za pisanje i kutijom kemijskih olovaka zaključivši da najprije ,mora isplanirati budućnost novog, revitaliziranog, proširenog, senzacionalnog izdanja Odjevnih ukrasa. Imala je namjeru napraviti popis svega što će promijeniti, nacrt budućeg izgleda časopisa, a zatim sačiniti još mnogo novih popisa, mnogo nacrta. Razgledala je prostoriju, pogledala kroz prozor pa u svoj žuti blok, ustala i ponovno prošetala sobom. Pokazalo se da nije lako uhvatiti inspiraciju. Možda je za to bio kriv nimalo ugodan ambijent, možda oni užasni sendviči sa šunkom i sirom koje su ona i Julie pojele u
obližnjem kafiću jer je nestao njezine omiljene salate od tune, možda su razlozi tog neuspjeha bili oni klasični dan punog mjeseca ili đavolski utjecaj Saturna ili to jednostavno nije bio njen dan. Možda su tome bili krivi Lucas i Spielberg. Nijedna od zamisli koje su joj pale na um nije se činila dobrom kada bi je razmotrila sa stanovišta Lucasa ili Spielberga, a oni su ipak bili oni malobrojni vjerni čitaoci koji su preostali Odjevnim ukrasima. Ako želi uskrsnuli iz pepela, časopis se mora svidjeti tisućama takvih Lucasa i Spielberga, gdje god ih našli. Stotinama tisuća. Milijunima! - Svemogući bože! glasno je izrekla Maxi. - Nešto ste rekli? upita Julie stojeći na vratima. - Ne postoje milijuni Lucasa i Spielberga! Mislim da od svake vrste postoji samo jedan. U svakom slučaju, takvo je stanje na vašoj pretplatničkoj Julie, idem prošetati. Bolje razmišljam kad sam u pokretu. - Vani je lijepo reče Julie značajno pogledavši prazan žuti blok. Kisik stimulira rad mozga. - Da, vani je zaista lijepo. Vidimo se sutra. Dolje je čekao Elie u limuzini. - U središte univerzuma, Elie naredila je. On hitro krenu nedopuštenim putem do ugla Pedesetsedme i Pete avenije, a zatim zaustavi auto i otvori joj vrata: - Kad ću vam biti potreban večeras, gospođice Amberville? - Nisam sigurna, Elie, nazvat ću vas oko šest. Žustro je pošla Petom avenijom duboko udišući, uživajući u živahnoj atmosferi rujanskog grada, tom neprekidnom urbanom naelektriziranom kretanju. Voljela je taj ni sa čim usporediv visoki napon u zraku ove otočke metropole koja je pulsirala kao da je smještena na vrhu kakvog aktivnog vulkana. Osvojit ću Manhattan, Bronx i Staten Island također pjevušila je Maxi iako je već odavno znala da je pjesma koju je
naučila od oca izmijenjena da bi odgovarala njegovoj odlučnosti, jer prve tri riječi zapravo su glasile Manhattan će biti naš. Nikad joj se Peta avenija nije činila širom ni blještavijom nego nakon turobnih sati provedenih u novom uredu, nikad joj gomila u prolazu koja se gurala i žurila u agresivnoj, con brio njujorškoj verziji šetnje nije djelovala privlačnijom i raznolikijom nego nakon ovog uzaludno protraćenog popodneva uz žuti blok za pisanje. Svatko je imao neko odredište, neki cilj, neki razlog da bude tu, na tom mjestu, na toj ulici, u taj sat. to, pitala se Maxi, što svi oni žele? Željeti nešto suština je bića svakog Njujorčanina. Znala je što ona želi. Željela je da Odjevni ukrasi postignu lud uspjeh i, sasvim iznenada, morade priznati samoj sebi da je svjesna kako je to nemoguće. Ne s Odjevnim ukrasima. Ni na koji način, nikako. U ovom gradu u kojem postoji tržište za sve, nije bilo potrebe za časopisom ma kako dobro on bio izveden koji bi bio posvećen misteriju rukom izvezenih ukrasa na haljinama kreatora Julia od po tri tisuće dolara ili volanima na Princeovoj odjeći ili posljednjoj riječi žurnalizma o šljokicama Linde Evans. Vjerojatno je postojalo tržište za časopis posvećen onima koji nose kontaktne leće, ili časopis za ljevoruke, možda čak i za časopis namijenjen onima koji skupljaju užad, ali to će uvijek biti mali časopisi. Maxi nije namjeravala trošiti svoju energiju na mali časopis. Briši ukrase, zaključi ona. Mora pronaći neku novu ideju koncepciju. Jedino što joj treba jest koncepcija, razmišljala je Maxi gotovo zaplesavši Petom avenijom u crvenoj mini suknji, s osmijehom na savršenom luku svoje usnice. Samo nova koncepcija, ništa drugo već nova, svježa koncepcija koju još nitko nije izveo. To je sve. Dok je jurila naprijed svaki muškarac koji ju je vidio čeznuo je da pode za njom. Kad Elie te večeri dođe reći će mu da želi da sutra ujutro obiđe sve novinske kioske u gradu i donese joj po jedan primjerak od svakog časopisa koji se prodaje. Neće biti na odmet da sazna što se izdaje prije nego što smisli svoj novi časopis.
- Mama prozborila je Angelica molećivim glasom -- kad ćeš ga prestati mučiti? Ne mogu to više podnijeti. - Gadno sranje, mala. - Mama, nisi nimalo ljubazna prema svojoj djevojčici. - Nemam vremena da budem ljubazna. Ako želiš ljubaznu osobu pronađi nekog drugog, ja radim. - Mama, zašto mi to činiš? - Zato, i prestani cviljeti.. . druge djevojčice tako đer imaju majke koje rade pa se ne žale. - Majke koje rade! -- prasnu Angelica. - - Ti si više nalik kakvom pomahnitalom stvoru, robotu, poludjelom robotu. - Idi igraj neku igru. - Već tri dana si zatvorena s tim časopisima, nisi gotovo ništa jela, čitaš dok ne padneš od umora, u snu škrgućeš zubima. .. - Kako znaš? - Tako što si sinoć zaspala povrh hrpe časopisa i čula sam kako škrgućeš. - Samo mali stres, normalan stres, Angelica. - Ali ti si uvijek izbjegavala stres, ti mrziš stresne situacije, mama. Prestani s tim! - Biti u stresnoj situaciji to je ljudski, mala, nisi li znala! Možda si ti premlada, ali sudeći po ovom što či tam svaka žena u ovoj zemlji radi pod nepodnošljivim stresom i ta situacija iz trena u tren postaje sve gora, dok mi sjedimo ovdje i gubimo vrijeme pričajući. Idi i pusti me da nastavim s poslom. - Mama, pozvat ću Tobvja i smjestiti te u jednu ustanovu. - Potrebna je suglasnost tri liječnika da se nekoga strpa tamo a svi liječnici u zemlji zaposleni su pisanjem članaka o stresu stoga nećeš naći nijednog koji bi imao vremena za to, ali možeš pokušati.
Angelica je savila dio po dio svoje štrkljaste figure i zaštitnički sjela pored Maxi. Prije tri dana kad je Elie stigao s prvom isporukom časopisa njezina je majka bila poput djeteta koje otvara božićne poklone. Smjestila se u svojoj novoj knjižnici zidova prekrivenih zatamnjenim ogledalima, polica krcatih knjigama, s velikim naslonjačima presvučenim prljavobijelom, mekom kožom. Svaki novi časopis otvarala je puna uzbuđenog iščekivanja, udubljivala se u nj listajući stranicu po stranicu, ništa ne ispuštajući. Kad bi ga proučila Maxi ga je pažljivo slagala na neku od hrpa različitih časopisa koje su počele nicati pored nje. Elie se neprestano vraćao sa svojih pohoda ruku punih novih izdanja. Nakon prvotnog iščekivanja Maxino je raspoloženje postepeno splasnulo. Do podneva poprimila je pomalo malodušan izraz, a pri kraju prvog dana vidjelo se da se dosađuje. Do kraja drugog dana dosada se razvila u ljutnju i otada je bivala sve ljuća. Budući da su neprekidno pristizali novi časopisi sada su se gomile urušavale sa svakog mjesta u sobi osim sa prozorskih dasaka. Mnoge je odmah odbacivala a umorni Elie ih je odnosio: bili su to časopisi samo za muškarce; časopisi specijalizirani za kompjutore, časopisi za automobiliste; za poklonike hi-fi uređaja; za motoriste; časopisi s tjednim vijestima; filmski časopisi; časopisi za pasionirane gledaoce sladunjavih predstava; časopisi za homoseksualce, aviokozmički časopisi; časopisi za poslovnjake svih vrsta. Maxi je sjedila prekriženih nogu na crvenobijelom, rukom tkanom sagu, zatrpana mnoštvom raznih izdanja. - Još nisam pronašla nijedan za lezbijke reče umornim ali zamišljenim glasom. - Mama! Zar je to ono što planiraš učiniti? - Ĉini mi se da bi to moglo biti jedino dosad ne pokriveno tržište. - Zar bi lezbijke odlazile do novinskog kioska i azile časopis specijaliziran za njih? pitala je Angeli-
Ĉula je kako se ulazna vrata otvaraju. Bit će da je to e s novim užasnim časopisima jer koraci su pripadali muškarcu. - U zemlji sa pedeset devet milijuna samaca i časopisom poput Mladenke koji dostiže nakladu od preko tri milijuna, zvuči logično da negdje mora postojati brojna lezbijska čitalačka publika odgovorila je Maxi trudeći se da joj glas zvuči neutralno razumno. U knjižnicu prekrivenu sagom ušao je neki muškarac, a one su sjedile toliko zaokupljene štampom da ga nisu čule. Zastao je i nemarno se naslonio na dovratnik. Podrugljivo nakrivljena glava, energično izbečena brada, skeptičan blijesak njegovih očiju, vidljivo ratoboran način na koji mu je kratka, oštra, pepeljastoplava kosa stršala od tjemena, sve je to odavalo osobu koja na svijet gleda s izvjesnim prezirom. Na sebi je imao izlizanu kožnu jaknu tako pohabanu da se činilo kako je sastavljena od otpadaka, oko vrata su mu visjela tri nikona, a njegov je'osmijeh istovremeno odavao potpuno poznavanje i duboku ljubav. Bilo je očito da ga zabavlja pogled na Maxi i Angelicu koje je jako voliko i isto tako jasno da postoji vrlo malo ljudi na svijetu prema kojima gaji takva osjećanja. - Da li bih vas, moje dame, mogao zainteresirati za to da se pretplatite na Momački život? tiho je rekao. - Justine! uskliknu Maxi i jurnu preko sobe u njegov zagrljaj razbacavši časopise u svim pravcima. Justine, prase jedno, gdje si zaboga bio cijelu godinu, nemogući momče, skitnico! Justine, dragi! - Daj mi da ga i ja zagrlim - povika Angelica čvrsto ga zgrabivši i pokušavši se uzverati uza nj poput majmunčića što je često činila kad je bila mala djevojčica i u tom ga pokušaju zamalo prevrnu. Napokon se uspio osloboditi od ta dva uzbuđena, brbljava bića, te je ovio ruku oko svake. - Da vas vidim -- reče Justin i one istog trena umuknuše i podvrgoše se njegovu ispitivačkom pogledu. -- Još uvijek apsolutno najbolji komadi u cijelom kraljevstvu zaključio je nakon nekoliko sekundi. Prodorno je promotrio svoju sestru i
nećakinju. Njegovim tamnosivim očima ništa nije promaklo, ali što god daje zaista mislio zadržao je to, kao i obično, za sebe. Ubrzo nakon što je Zachary Amberville umro, što je za njih bilo iznenadno i strašno, Justin je otišao ne rekavši o tome ni riječi nikome u obitelji. Još od svoje petnaeste godine običavao je nestati na nekoliko mjeseci i Ambervilleovi su se navikli na njegove dolaske i odlaske. Dok je bio odsutan nikad nije pisao ni telefonirao ali povremeno bi se u različitim publikacijama pojavljivale fotografije s potpisom Justin: fotografije tako dalekih otočića da nijedna putnička agencija nije znala za njih, planinskih vrhova tako neistraženih da nisu imali ni imena, prašuma koje su na većini karti bile označene samo kao prazni prostori; fotografije surfera u Australiji, brazilskih travestita u Bois de Boulogneu, unutrašnjosti kraljevske lože u Ascotu; fotografije koje nisu imale ničeg zajedničkog osim neuobičajenog načina gledanja osobe koja je stajala iza kamere i uspijevala uhvatiti prizore koje je bilo nemoguće zanemariti čak i u ovo doba kad se činilo da su sve najneobičnije fotografije već snimljene. Njegovo posljednje putovanje, kako su u obitelji nazivali Justinova tajanstvena lutanja, bilo je duže od ijednog dotadašnjeg, a fotografije su se pojavljivale neredovito, no ipak nitko nije bio zabrinut jer sada su već svi prihvatili kao gotovu činjenicu to da se Justinu ne može ništa dogoditi. Dok je bio dječak izgledao je da ni sam ne zna kamo bi se djeo. Bio je nervozan, nesiguran, izbjegavao Svaku pažnju. Zatim, u dvanaestoj, počeo se baviti borilačkim vještinama i sportovima za samoobranu pohađajući treninge s takvom nesmiljenošću koja je podsjećala Lily na fanatizam baleta. Ubrzo je Justinovo držanje, čak i kad je stajao mirno, počelo izražavati neku nerečenu prijetnju. Sve ono što se prije činilo nedefiniranim i otuđenim u njegovoj ličnosti sada je dobilo svoj
da tek tada, ako vidi da nema rješenja nakon što da sve od sebe, bude li to neizbježno prizna poraz. Ali nije se željela oslanjati
na stručnost Pavke, Nine ili Linde Laffertv, ili bilo koga od mnogih članova vijeća urednika. Bilo joj je dvadeset devet godina i u životu nije baš mnogo postigla vlastitim snagama, osim što je podigla Angelicu. Međutim, Justinova je pomoć bila nešto drugo. On je bio njezin brat. - Gdje počinjemo? upita Justin odbacivši kožnu jaknu i smjestivši se na pod pored Maxi i Angelice. - Zar ne želiš znati zašto tražim novu koncepciju? - zapita Maxi. - Nije neophodno, važno je samo to da ćemo time zeznuti Cuttera. Dokle si stigla? Imaš li makar ideju o ideji? - Znam što ne mogu izvesti. Eliminirala sam sve one blistave časopise poput Voguea, Architectural Digesta i House & Gardensa. Ne samo da su preskupi za izdavanje nego je stvar i u tome što Amberville Publications već ima Stil i Indoors, a ja ne želim konkurirati svojoj vlastitoj kompaniji. Osim toga, ti me časopisi razbješnjuju! - Otkada? Mislio sam da ih obožavaš. - Voljela sam ih, bila sam navikla na svoju mjesečnu dozu otmjenih novina ali što ih više gledam, što ih više čitam postajem sve gnjevnija. Justine, shvaćaš li ti da ti blistavi časopisi čine da se čovjek osjeća ništavno? Gotovo nitko ne može tako izgledati; priuštiti si svu tu prokletu odjeću; upotrebljavati tu ludu novu šminku; imati takve kuće ili takve vrtove... čovjek se može truditi, provesti ostatak života pokušavajući da postane poput nekog koga su fotografirali upravo u određenom, savršeno odabranom trenutku, jer jedino to se vidi, ali u stvarnosti to nikada nije tako. Oni ne prodaju snove, oni prodaju potcjenjivanje. Prodaju osjećaj manje vrijednosti, nezadovoljstvo onim što čovjek ima, iznad svega prodaju zavist. - Daj, Maxi, ne pretjeruj. Oni prodaju odjeću, pokućstvo i kozmetiku ... stranice tih časopisa samo su
neka vrsta reklame. Oni pridonose okretanju kotača američke trgovine. Ti to znaš isto tako dobro kao i ja. Zbog toga mi nisu ništa simpatičniji tvrdoglavo reče Maxi. Ali upravo ti si njihov čitalac, upravo ti. Savršeno dobro znaš da možeš kupiti sve što vidiš u tim časopisima. Pogledaj ovaj stan ... četiri milijuna dolara, ili si platila pet? Pogledaj u svoje pretrpane ormare, u svoju kutiju s nakitom, a onda se dobro pogledaj u zrcalu. Reci mi što ti to nemaš? Osim četvrtog muža? - Mislila sam na svoje čitaoce nestrpljivo reče Maxi. - Oho, ti dakle imaš čitaoce? Primijetio sam da je ovaj stan nekako različit, ali sam mislio da je to zbog pogleda. - Namjeravam ih imati, Justine, i ne kanim ih šopati novim podacima o tome kako žive bogataši. - Bravo! Koju drugu vrstu časopisa si odlučila da ne izdaješ? - upita Justin, jer njezina je žestina dražila njegovu radoznalost. - Sva ona prokleta izdanja puna savjeta: Ugodan dom, Obiteljski krug, Dan žene, Redbook, McCall's i bilo što drugo što kopa, kopa, kopa po ženskom osjećaju krivnje. Pogledaj samo ovaj članak u ženskom domu. .. anketirali su 86000 žena i osamdeset sedam posto njih reklo je da žene mogu postići sve što žele. - Pa, zar ne mogu? Ti si se oduvijek ponašala kao da misliš da ti možeš. - Pogledaj što još piše... Prisutni smo dok se trudi da postigne izvrsnu fizičku kondiciju ... uz nju smo dok pokušava biti još bolja u svim svojim djelatnostima. Kod kuće. Na poslu. U društvu ... dok se isto toliko trudi da postigne izvrsnost kao i ostalih sedamnaest i pol milijuna žena koje svakog mjeseca čitaju naše časopise.Ť To je velika, odvratna, jebena zavjera, tiranija, Justine. Nijednoj sirotoj ženi nije dopušteno da bude išta doli izvrsna u svakom trenutku, u svakoj situaciji. Treba se truditi, truditi, i ako neka padne
mrtva od pukog truda da postigne savršenstvo, ništa zato, važno je da ne padne broj pretplatnica. - Angelica, daj svojoj majci neko sredstvo za umirenje. - Već sam joj dala jednu tabletu, Justine. Ne pomaže. Može li čovjek umrijeti ako se previše pjeni? - Sumnjam, dušo, tvoja majka pati samo od posljedica stresa. - Justine- uspaničeno vrisnu Angelica molim te, ne upotrebljavaj tu riječ. - Ah, sranje promrmlja Maxi odbacivši primjerak Obiteljskog kruga. -- Tek je rujan a oni već imaju članak Kako napraviti 101 božični poklon i Uvijek omiljeni recepti za kolačiće i preporuku za knjigu doktora Arta Ulenea Kako spriječiti obiteljske probleme prije nego što iskrsnu ... to ako neka žena ne voli peći kolačiće, što ako radije kupuje poklone i ako ne želi razmišljati o obiteljskim problemima još prije nego što se uopće pojave? Koliki osjećaj krivice mogu takvi članci pobuditi? A sudeći prema zaglavlju to je najprodavaniji svjetski časopis za žene. A pogledaj ovaj, samo ga pogledaj. Zove se ženin svijet i zaista je pun razveseIjavajućih stvarčica: napis o neuspješnoj dijeti; članak o tinejdžerki koja ima rijetku, smrtonosnu bolest jetre; još jedan članak o stresu koji sadrži test iz kojeg možeš zaključiti kakvi su ti izgledi da te udari srčana kap; a zatim, za zabavu, kako iskačkati stolnjak za ljeto. Da li je kačkanje lijek protiv stresa? Ili način da se stres uveća? - Maxi, zašto se uopće gnjaviš časopisima koji daju savjete? -upita Justin. - - To nije tvoje područje. Nikad te nisam vidio da praviš bilo što kompliciranije od limunade, a sjećam se da si se i tada jedila što limun ima koštice. - Moram saznati što ljudi kupuju, što žene čitaju, jer inače neću znati što da im ponudim, što još nemaju - objasnila je Maxi držeći se kao da se iznenada pretvorila u otrovnicu. -- To je barem očito.
-Ali ne namjeravaš sa valjda natjecati s Ugodnim domom .. Gdje su ti ogledne kuhinje, Maxi, gdje ti je mogućnost da daš garanciju kako će onima koji nisu zadovoljni novac biti vraćen, gdje ti je s mukom stečeno povjerenje čitalaca? Gdje ti je ugled odličnosti u svemu i položaj pouzdanog prijatelja, ne samo časopisa. Justine, odakle ti znaš toliko o tome? sumnjičavo zapita Maxi. Jednom sam ručao s nekim iz Hearsta reče on izbjegavajući daljnji razgovor o tome. Ja volim peći kolače objavila je Angelica. -Možeš li mi dati taj broj Obiteljskog kruga, mama? Uz moj blagoslov reče Maxi nasmijavši se po prvi put toga jutra. Okrenula se Justinu i začuđeno izvila obrve. Voli peći kolače? - to se nalazi na ovoj hrpi? upita on pokazujući gomilu časopisa koja joj je bila najbliža. - Ja ih nazivam časopisima na temu koji su dakle vaši ostali nedostaci? Oni polaze od pretpostavke da ti je u životu tako loše da očajnički tražiš pomoć. Tu imamo ženu i Kompletnu ženu s tipičnim temama na naslovnoj stranici: Zašto mu dozvoljavate da vas potcjenjuje?; Dosta tih besmislica o mjesečnici; Pobijedite svoju stidljivost; Ako imate dileme u po gledu seksa; Što mi nedostaje?; Seks vas dakle ne zanima . . .; Odbacite dosadu, prevladajte bol, pobijedite nesigurnost, nadvladajte usamljenost; Kako da se obranite od same sebe. Mogla bih nastaviti... - Nemoj, molim te, nemoj, ili ću početi vrištati reče Justin ne mogavši suspregnuti grohotan smijeh. - Mama pretjeruje šapnu mu Angelica. - Vraga pretjerujem obrecnu se Maxi. Samo uviđam što se prodaje na novinskim kioscima i normalno reagiram na to.
- Da li je i to reakcija što u snu škrgućeš zubima? - upita Angelica. Tako je! Uzmimo na primjer ovaj članak Najbolje sredstvo protiv stresa Michaela Korda. Pogodite što je to? - Opuštanje? upita Justin. - Duboko disanje i čokoladni kolač? nagađala je Angelica. Ne, ne, djeco moja... Raditi više... ili Kako biti priznata, sretna, nepokolebljivo hiperaktivna. OGAVNO Maxi se spustila na pod i glasno zajaukala. Raditi više kaže taj čovjek. Više. - Daj da ti protrljam leđa, Maxi, sigurno te užasno bole reče Justin zasukavši rukave i razgibavajući svoje snažne prste. - Jesi li za čokoladni keks, mama? Kažu da čokolada razveseljava, oslobađa nekakav hormon ili tako nešto zabrinuto predloži Angelica. Ne, ne pokušavajte me oraspoložiti Maxi je skočila sa saga, pokupila časopise oko sebe i silovito ih bacila na gomilu časopisa naslaganih uza zidove. -Dosta je bilo krivnje! Dosta toga da se žene moraju osjećati krivima zbog svega, od suvišnih kilograma do toga što im se ljubavnik, naravno njihovom krivicom, prometnuo u tiranina; dosta krivnje zbog toga što su tako patetično neumjesne u rukovanju novcem, zbog toga što ne znaju izabrati prave modne detalje, držati ormar u redu, zbog toga što ne uzimaju dovoljno kalcija, što nisu unaprijeđene na poslu, što ne mogu istovremeno izići na kraj sa svojom karijerom i svojom obitelji i što im je brak u opasnosti; dosta je bilo priča o tome kako se pogrešno hrane i kako da podnesu neuspjeh; dosta o tome kako je ženin seksualni život dosada i kako je to vjerojatno njena greška; dosta je krivnje zbog toga što je njen cijeli život deprimantan i što se muškarci ne žele vezati; dosta o tome zašto uvijek uprska stvar pri razgovoru za novo zaposlenje... Dosta je bilo izazivanja osjećaja krivnje! - Mi se slažemo, nije li tako, Justine? žurno reče Angelica dok se Maxi sve brže kretala uokolo, ali Maxi je nije čula i
nastavila je govoriti sve glasnije i glasnije udarajući nogama o debeli sag kao da su to kopita kakvog pobješnjelog konja. - Jedino što oni čine jest to da potkopavaju ženino samopouzdanje dok joj pokušavaju saopćiti kako da bude, djeluje, kako da se osjeća samopouzdanije; oni u njoj bude osjećaj da njeno tijelo nikad ne može biti dovoljno privlačno, da može i da bi trebala biti bolja, bolja, bolja u kuhinji, u spavaćoj sobi, u uredu. ... to? Hoćete reći da još niste unaprijeđeni? Kako to da niste na nekoj upravnoj funkciji, a ako niste, kakve to strašne stvari namještaj u vašem uredu otkriva o vama i kada ćete već jednom naučiti da manipulirate svojim šefom i upotrijebite odnose na poslu sebi u korist? Ako ne radite, kako to da niste kod kuće i ne pravite nov nadjev za puricu, kako to da ste vi tako jadno, samilosti vrijedno biće koje bez ovog časopisa ne bi znalo preživjeti ni jedan jedini dan? Ah, hvala im... hvala dragim urednicima što ublažuju vašu nesreću zbog te budale za koju ste se udali, zbog one gomile muškaraca koji su vas napustili, zbog sedamnaest različitih stvari koje u krevetu radite krivo, zbog onog jedinog čovjeka... naravno, gada. .. kojeg ne možete zaboraviti; a sve je to vaša vlastita krivica, nevaljala djevojko! NEVALJALA DJEVOJKO! Krivnja, krivnja, krivnja! DA LI BI IJEDAN MUKARAC KUPOVAO ĈASOPIS KOJI BI MU SVAKOG MJESECA PONAVLJAO DA JE ĈISTI PROPALITET?Ne, djeco draga, ne bi. Pročitam li još jedan članak o dijeti povratit ću. Neka sve ide dođavola, zar nema baš nijednog časopisa koji bi žena mogla kupiti a koji bi je volio onakvu kakva jest? to sam to upravo rekla? - Da ćeš povratiti ako... - - histerično zaplaka Angelica. - Ne, nakon toga. - Zar nijedan časopis ne voli žene? pokušao je Justin. Maxi skoči uvis, -TO JE ONO PRAVOHiO je to! Ĉasopis koji je prijatelj svojih čitateljica, časopis koji ih voli i ne pokušava ih promijeniti, časopis koji ih želi zabaviti, i zbog njihovog zadovoljstva, samo
zbog njihovog zadovoljstva. ZABAVA. Ĉasopis koji ne mari za to jedete li previše ili ne možete naći momka, kojem se fućka da li biste trebali biti mudriji i da li vam je potrebna pomoć. Kažem, zabava! Na kioscima je već ionako više savjeta nego stoje uopće moguće prihvatiti. ZABAVA! Ĉujete li me? ZABAVA! Raširila je ruke i poskočila odbacivši i posljednje časopise, visoko zamahnula nogom kao najživlja navijačica u Teksasu, šepireći se. - Ĉujemo te, mama. Ĉuju te svi u Trump Toweru. - Kako ćeš nazvati taj časopis zabave? upitao je Justin ozaren zadovoljstvom pri pogledu na svoju obožavanu sestru koja se ponovo vratila u svoju uobičajenu formu. - On već ima naziv, Justine. Kad sam imala priliku, izabrala sam Odjevne ukrase. Ali vremena se mijenjaju veselo reče Maxi pa tako i ime. Skratit ću ga u O & U. - O &U? Kakvo je to ime? upita Angelica. - Zar ja znam ? Zar je to važno ? Oči i uši, Orasi i uzdasi, Othello i usna harmonika, što god odgovara tvojoj mašti. Zove se O & U, a to znači ZABA VA! - Nepreskočiv. Vraga je nepreskočiv! reče Rocco Ijutito odbacivši tjednik Reklama koji je čitao. Pogledao je kroz prozor svog ureda na četrdesettrećem katu Dag Hammarskjold Plaze i iznervirano primijetio crvenu neonsku reklamu Pepsi pogona za punjenje boca s druge strane East Rivera. Njegov je klijent bila Co-ca-cola i Pepsi omrznuti neprijatelj, sve do onog dana, koji će sigurno doći, kad će Pepsi postati njegov klijent a Coca-Cola neprijatelj. Kako god bilo dodao je - taj članak je potpuno besmislen. Zamislite kako bi to bilo da pokušamo postići nepreskočivost na taj način da snimimo osam i pol satni film da bi ga zatim skratili u tridesetsekundni TV-spot. Ĉak i da ispadne dobar, mislim da je to sasvim kriv pristup. Taj se spot nas ne tiče, Rocco utješno reče Rap Kelly. -- To je reklama za nečiji sapun. Morao bi prestati čitati te trgovačke članke. - Nemoj se pretvarati u filozofa, Rocco -- dodao je Man Ray Lefkowitz, treći partner tvrtke Cipri-mi, Lefkowitz i Kelly,
najuspješnije reklamne kom-Panije u New Vorku. - - Kad ljudima daš daljinske v-upravljače, sasvim je razumljivo da će preskakati reklame. Da je to naš spot, golim bih rukama zadavio onoga tko ga je režirao mrko reče Rocco. To sigurno nije bio Hitchcock. Manny i Rap se zgledaše. Da li to Rocco ponovno ulazi u jednu od svojih povremenih faza koje su oni među sobom nazivali čežnja za tiskom? Kad su ga njih dvoje prije tri godine uspjeli namamiti iz Conde Nasta to je, uz borbu da dobiju sve reklamne narudžbe Chevroleta, bio njihov najteži poslovni pothvat. Rocco nije želio priznati da su časopisi prava dječja igra po tome koliko je lako privući pažnju publike na svoja grafička rješenja. elio je dovijeka ostati zakopan u tiskarskom poslu sve dok ga njih dvojica nisu zajedno iščupala iz te opsesije. Manny Lefkowitz, izvanredan pisac reklamnih tekstova, još uvijek se sjećao svog presudnog argumenta. - Rocco - rekao mu je tom prilikom - potrebno je više vremena, energije i odlučnosti da bi čovjek okrenuo stranicu na kojoj je reklama, posebno s obzirom na to što je on taj časopis platio, nego što je potrebno da se preskoči TV-reklama koja dolazi besplatno svaki put kad uključiš program. to je veći izazov za likovnog urednika? Dobrovoljan potrošač, kupac časopisa koji ti je pasivno na raspolaganju već zato što želi amortizirati svoju investiciju, ili reklamama zasićen TV gledalac koji želi jedino to da se program nastavi? Nemoj se truditi da odgovoriš ... to je očito. Dakle, ako si ti najbolji likovni urednik na svijetu, a Rap i ja mislimo da jesi, onda je rad na televizijskim reklamama jedini medij dostojan tebe. To je tvoj sljedeći korak, Rocco, ne možeš a da to ne priznaš. Priznajem... ali jednostavno ne znam... gdje je prazan prostor, Man Ray, gdje je špigl? - Na ovom praznom ekranu, Rocco, i ti to znaš. To znači da ćeš pažnju publike moći pograbiti brže i da će ona biti brojnija... ta se brojnost mjeri milijunima i milijunima. Osnovna je razlika, Rocco, u tome što je
špigl časopisa u osnovi tiskarski ekvivalent drkanja - jedino što radiš jest to da smišljaš lijepe stranice po kojima će oglašivači stavljati svoje oglase... to je puko ugađanje samom sebi. TV-reklama je borba na život i smrt u djeliću sekunde, prije nego što četrdeset posto gledalaca odluči da preskoči tvoj spot. Zato tu moraš biti bolji nego u tisku. Ne moraš samo biti dobar, nego izvanredan. Drkanje? rekao je Rocco, uvrijeđen. Uz dužno izvinjenje biznisu s časopisima, on je cijelo jedno stoljeće u zaostatku. Stranica se ne miče i ne govori i nema toga što bi je moglo oživjeti. Otrijezni se, Rocco, ne budi poput onog momka koji je rekao da nitko nikada neće gledati zvučne filmove. Daj, Rocco, nemoj biti blesav upade Rap Kelly. On je bio prepredeno vješt posrednik u svim njihovim poslovima. Specijalizirao se u tome da bude bestidno pametniji nego što je isprva djelovao i na taj način dobivao mnoge poslove koje bi uglađeniji govornik izgubio. Rocco ih je pogledao obojicu, Mannyja, silno talentiranog pisca reklama i potpredsjednika reklamne kompanije BBD & O i Rapa, jednog od vodećih ljudi u oglasnom zavodu Young and Rubicam koji nije mogao odoljeti avanturi da sa ta dva reklamna genija osnuje novu reklamnu agenciju. Takav vrhunski kreativan posao kakav su oni njemu nudili nikad prije nije ponuđen nekom likovnom uredniku s Madison avenije. Po tradiciji, takve je poslove uvijek dobivao netko tko bi prije radio na pisanju tekstova za reklame. Tada su mu bile trideset tri godine i, osim kratkog razdoblja u Amberville Publicationsu, stalno je radio u Conde Nastu. Ali njegov idol, Alexander Liberman, bio je aktivniji nego ikad, nije pokazivao nikakvih znakova starenja, i Rocco je iznenada osjetio da je možda pravi trenutak da se makne od tiskane stranice, bar na neko vrijeme. Možda su Manny i Rap imali pravo kad su govorili o izazovu. Da se ni ne spominje novac. U časopisu nitko nije mogao zaraditi onoliko novca koliko je znao da može dobiti
u reklamnoj kompaniji, a bilo je vrijeme da počne realno razmišljati o novcu. Od onog dana kada su se Rocco i Maxi rastali, prije više od devet godina, on je odlučio da ne razmišIja o novcu, kao da se na neki način zakleo da neće razmišljati o tome, znajući pri tom da je to sasvim neamerički, neprirodno i u suštini smiješno. Bilo je teže raditi u New Yorku i ne razmišljati o novcu nego ne razmišljati o seksu ili o hrani, ali za nekoga kome je upravo novac Maxin novac uprskao život, bila je to odbojna tema. U pogledu novca koji će zarađivati u novoj kompaniji, imao je potpuno pravo. CL & K, kako su nazvali svoju novu agenciju, već je od prvog dana bila pravi zlatni rudnik. Klijenti koji su smatrani stalnim mušterijama uvaženih magnata s Madison avenije jatimice su prelazili k njima. Hiroviti direktori prodaje uglednih kompanija kucali su na njihova vrata zbog njihova talenta, ali ne samo zbog toga jer Cipriani, Lefkowitzi Kelly imali su nešto što nijedna druga agencija u gradu, nije posjedovala: sva trojica su bili neženje bez obaveza, a velik broj direktora prodaje su zapravo direktorice. Man Ray Lefkovvitz bio je veseo crvenokosi gorostas, izrazito plavih očiju za koje je tvrdio da su dokaz da on potječe od nekog plemena koje je izravno potomstvo kraljice od Sabe; Kelly je bio crvenokosi Irac izrazito plavih očiju koji je bio sveamerički vođa navale u ragbiju na sveučilištu UCLA, a znao je pjevati srcedrapateljnim tenorom kad je to htio, a sva trojica nikad nisu bila neuljudna prema nekoj dami i nikada nisu zaboravljala dan ljubavi, Sv. Valentina. Njihov prošlogodišnji račun u cvjećarnici Roberta Homme na dan Sv. Valentina iznosio je preko osamdeset tisuća dolara. Odaslali su njegove antikne japanske vrčeve s dugim, dražesnim granama dunja u cvatu i to im se milijun puta vratilo kako je s puno poštovanja rekao Kelly. - 'Ajmo se napiti -- iznenada reče Rocco kad je = ponovno bljesnuo znak Pepsija. Nismo li upravo dobili posao za Cutty Sark?*
- Prošlog tjedna... uzvrati Rap Kelly. Nije bilo lako izvući im lovu za taj stari brod. Mislio sam da ti mrziš viski, Rocco. * Cutty Sark naziv viskija s jedrenjakom kao zaštitnim znakom. (Op. prev.) - Ne, otkad su oni naše mušterije. Zavoljet ću ga. Hajde, momci pravo doba dana za piće. - Stavio je kravatu i obukao jaknu te krenuo naprijed dok su se iza njega Lefkowitz i Kelly zabrinuto zagledali. Rocco je rijetko kada pio. Samo nagovještaj ljupke njujorške vulgarnosti, ništa sirovo, tek primjesa oporog šika - - reče Leon Ludwig jedan od Maxinih arhitekata-dekoratera. - Ne slažem se. Prostor treba urediti u stilu Srednje Amerike i engleskih poljskih kuća, s tonama cvjetastog platna i pomalo kičastim sofama uzvrati Milton Bizet, druga polovica dekoraterskog tima Ludvvig i Bi-et koji je uredio zadnje dvije Maxine kuće u gradu i renovirao dvorac grofa od Kirkgordona. Međutim, na stan u Trump Tovveru nisu uspjeli izvršiti neki veći utjecaj. Njihovi su se napori kosili s geometrijskim oblicima zgrade, jer Maxi je bila uporna u svojoj odluci da zadrži sve one omiljene predmete koje je kupila lutajući, taj plijen nehajne, bogate nomadkinje s instinktima trgovca drangulijama. Srušili su zidove susjednog stana koji je dobila i učinili sve što su mogli, ali taj im je posao ostavio osjećaj da nisu uspjeli dovoljno pripitomiti i obuzdati svoju klijenticu. - Momci - prekinu ih Maxi - prestanite s tim. Ovdje se radi o uredskom namještaju, o stolicama za službenike. Ne spremamo dizertaciju o dekoraterstvu. Njih se troje približavalo četvrti u kojoj su bile smještene prostorije Odjevnih ukrasa i kad je Elie zaus-yio limuzinu pred zgradom nadomak Sedme avenije, Ludwig i Bizet zapanjeni zastadoše na pločniku. Ovdje? upitao je Leon Ludwig, uzmaknuvši. Ovdje. Taj prostor imamo u najmu još tri godi-1 raspolaganju nam je cijeli kat, stanarina je veća nego u ijednoj od novih
zgrada, a taj kraj u meni budi neka sjećanja- nepokolebljivo je izrekla Maxi. Ta to nije čak ni secesija zaprepašteno je zborio Milton Bizet. Nikada prije nije vidio taj dio New Yorka, čak ni na putu za kazalište. - Zgrada ne pripada nijednom povijesnom ra$ dobiju obrecnu se Maxi moglo bi se jedino reći
- Imam neugodan osjećaj da se ona ne šali re če Milton s nehinjenim užasom zamijetivši neuobičaje-;' no ozbiljan izraz na licu njihove najdraže, mada često naporne, mušterije. - I ne šalim se. Da bi se ovaj časopis počeo izda-ť vati bit će potrebne gomile novca i ja ga ne namjeravao11 32
trošiti na zidove ureda. S druge strane, krave daju vi-e mlijeka u veselom ambijentu, a isto tako i ljudi, stoga je vrlo bitno da ured bude vedar, živahan prostor u kojem će biti zabavno raditi. elim prozore koji se mogu otvoriti, nikakva neonska svjetla osim tamo gdje je to zaista neophodno, efektnu recepciju... učinite to sa zrcalima, jeftinim zrcalima, Leone, ne kristalnim... Maxi, "zar niste nikada čuli da čovjek mora potrošiti novac da bi ga zaradio? re'fte Leon hvatajući se posljednjeg uporišta pred lako predvidivim užasima koje će im nametnuti strogo ograničen budžet. - Isuviše sam puta to čula. Novac će otići na plaće. Kako bih inače postigla da najbolji stručnjaci napuste svoja dosadašnja mjesta i dođu raditi na novom časopisu? No, evo nas. Maxi je otvorila vrata ureda. Recepcija je bila prazna i ona se odmah izgubi u potrazi za Julie. Nije voljela gledati odrasle muškarce kako cmizdre. - Dobrodošli natrag s olakšanjem reče Julie. Ovdje su vaši ključevi, svi stari poslovi su zaključeni, svi dugovi isplaćeni, moj radni stol je očišćen, telefon još uvijek radi, jedina stvar koja nije pospremljena je pra zan žuti blok i olovke koje ste prošlog tjedna ovdje os tavili. - A što je s mojim džemperom? -- upita Maxi čudno je gledajući. - Kakvim džemperom? Niste nikakav džemper ostavili ovdje.
- Znam. Maxi je stisnutih očiju proučavala Ju-novi džemper od Perry Ellisa i kostim koji je pred-Ijao najluđi hit američke konfekcije za tu godinu. U e modelu kašmir upotrijebljen na dva neobična najedan je bio čudesna tunika, tapiserija crvenih, žutih boja inspirirana kubističkim radovima Solaunay; drugi, poduža suknja na preklop koja je 0 dobro pristajala uz Juliene crne cipele ravnih 1 gnmizno-ljubičaste čarape. Džemper, jer Ma33 xi je u subotu kupila isti takav, stajao je osamsto dolara i bio odviše upadljiv, odviše izričito i upečatljivo vezan za jesen 1984. da bi se mogao nositi sljedeće sezone, Nije se mogao nositi čak ni više od jednom u dva tjed. na, u uredu. Suknja, koja je koštala tristo dolara, mogla se pretvoriti u klasičan dio garderobe, ali džemper je bio izraz smionosti, znak da je netko ili tako bogat da si ga može priuštiti ne misleći na cijenu ili da je jednostavno toliko lud za modom da će ga kupiti, obući nekoliko puta i zatim zadržati u ormaru za vlastito zadovoljstvo. Julie Jacobson nije mogla biti toliko bogata, raz-fc mišljala je Maxi, jer inače ne bi morala prihvatiti posao sekretarice dok čeka beznačajno mjesto asistentice u' Redbooku. Dosadan posao pogrebnog ceremonijal--majstora Odjevnih ukrasa obavila je s taktom, ažurnoš-ću, energijom i izvanredno dobrim raspoloženjem smjestivši svoje komandno mjesto u nekadašnjem likovnom odjelu. Pobjegavši od tužaljki Leona i Miltona Maxi je primijetila da su sobe sada onoliko besprijekorno uredne koliko su uopće mogle biti s obzirom na raspadajuće stanje u kojem su se nalazile. Julie je vrijedila za dvije i pol djevojke. - Htjela bih vam nešto predložiti -- reče Maxi smjestivši se pored Julie. - Ne uzvratila je Julie stresavši se. Zaista, is kreno, ne. Maxi nije obraćala pažnju na njezine riječi.
- Koliko će vam plaćati u Redbooku ? - Sto sedamdeset pet dolara tjedno, ali nije u to me stvar. - Stvar je u tome da ćete raditi u modnom odjelu, f. kao pomoćnica asistentice modne urednice. - Upravo tako uzvratila je Julie a oči joj zablis; taše jer je već vidjela samu sebe u dalekoj, maglovitoj budućnosti kako sjedi u prvom redu na nekoj njujof" škoj modnoj reviji olovke podignute da napravi bilješku1 o onome što bude smatrala vrijednim pažnje. 34 __ Jeste li ikada igrali monopoli? -- upita Maxi. lulie kimnu glavom i dalje sanjareći. Sjećate li se kad odete ťidiŤ i napredujete poljem i dobijete dvjesto dolara od banke. Nije li to ugodan osjećaj? Julie se naglo vrati u stvarnost. _ Maxi, u što me pokušavate uvući? Ja više ne radim za vas, hvala bogu. Od prošlog petka čak više nisam ni na vašem platnom spisku. toviše, više ni nema platnog spiska. Postoji platni spisak, novi, i ja ga namjeravam svakog tjedna podešavati. - Koliko ljudi ćete zaposliti? sumnjičavo upita Julie. - Zasad, nikoga. Ali ubrzo, mnoštvo njih. Na sto tine. - I što ćete raditi? - Sastavljati novi časopis. - Ali to je upravo ono isto što ste planirali i pro šlog tjedna! Zaista, Maxi! - To nema nikakve veze s prošlim tjednom. Bili ste potpuno u pravu u pogledu mojih ideja za Odjevne ukrase. Bila je to mladenačka ludost. Otada sam ostarila za tisuću godina, po mudrosti i iskustvu.
- Je li to zaista tako? - Imajte povjerenja u mene. - Nikad nemam povjerenja u ljude koji to kažu. - Bio je to test samozadovoljno reče Maxi. 1 ste ga prošli. Zbog toga vam službeno nudim mjesto modne urednice časopisa O & U, u kombinaciji s mjes)m m°Je glavne i osobne tajnice zadužene za sve ostale a'je, dok ne pronađem nekoga tko će vas riješiti toga iduženja i ostaviti vam slobodu da razmišljate samo o >dmm stranicama. - ťZa sve ostale detaljeŤ? Tu mi nešto smrdi. KaKav, P*to časopis O & U? Novo izdanje Odjevnih ukrasa ? će biti modnih stranica? I koliko ću ja stvarnih 1 Jmati? to je s plaćom? to ako taj časopis ne aJa propustim posao u Redbooku? concepcij oPune *. da su žene siajn; * koja se Jednostavno PU " t0ji m°žete , vaš 'ť^ere zanijekati nii* r*T vo takye kakve s,, tu- roBazete h dj J"stm, vaš fotosaSk1 f*?7 L ah, stiglo ri r nt0 "e m°da T P°Stavim za svoje uredni nova modna urednih n * e' Ovo Je Julie Ji^K je zajna' ah najprije se morate iskazati, surađivat; lca ° & L/-a. Va* . c/ gospodin JuS fą°ie: - BiJ6lTU, ma prev.) 36 surađivati. - ~*v jd^ooson, i. Vas dvoje ćete blisko
Julie se okrenula i blenula u Justina koji se besu no stvorio na vratima i stajao oslonjen na zid a iz -je izbijala takva snaga da se činilo da je svojim nom podupro zgradu. Prišao je Julie koja je bila h,Knu-tizirana baterijom nikona koje je nosio oko vrata s tak - nonšalanciiom tao s- , ^*wucsao je. - justin, gospodin Justin, također radi za vaš ča sopis? jedva istisnu Julie. - Tako je. Rekla sam vam da imate povjerenja u mene. To nije značilo da ga ne trebate imati nasmije se Maxi. A ovo, zdravo momci, ovo su Milton Bizet i Leon Ludwig koji će riješiti interijer našeg ureda. Dođi te, dečki, pozdravite Julie Jacobson, moju modnu ured nicu. Ona će kontrolirati vaše račune, zato budite lju bazni s njom. Julie, vi prema njima uopće ne morate biti ljubazni. Zapravo bih vam savjetovala najveći oprez. Leone, što mislite kakva bi boja zidova odgovarala Julieinoj radnoj sobi, uz pretpostavku da ne promijeni boju kose? - umska atmosfera, mnogo batika, na zidovima tkanine od kore polinezijskog duda, na podu naravno rogožina, posude s palmama... ^ ,^-a nećemo koristiti nik ve iKamne po zidovima niti bilo gdje drugdje. One su preskupe i lako se prljaju. Ured opremKpn ho~ " tkanina uri
.. io vam uuićam kinesko-japanski pravac religije i filozofije budizi. Njegovi sljedbenici meditiraju gledajući u prazan bijeli zid. (Op. >v.) može pribaviti članak u Arhitektonskom zborniku ili pak naslovnu stranicu u tjedniku Plastika,.. sve zavisi o vašoj mašti i talentu. Pokažete li da ih imate dovoljno možda vas postavim za svoje urednike unutrašnjeg diPotpuno bijel ured predložio je Milton duboko uvrijeđen s velikim komadom antiseptičnog sapuna i mnoštvom spužvi. - Mogu li još samo dodati bijelu ružu u bijeloj vazi za moj radni stol? zamolila je Julie uzbuđeno po-rumenjevši. Popust na odjeću! Justine! ću donijeti ružu objavio je Justin. reče Leon. vazu. Hmmm frknu Maxi nosom prije bih rekla da bi meni pristajao bijeli ured jer to ide uz pramen moje kose. Ne možemo imati dva. - Dobit će ga Julie proglasio je Leon osjećajući se mnogo bolje. Sada je ona jedina prema kojoj moramo biti ljubazni. - Pavka, silno mi je drago da si me pozvao na ru čak. Tako dugo te nisam vidjela. Maxi je pojurila u njegov zagrljaj pri čemu su se nabori njezine škotske suknje i njezine lijepe noge isprepleli u živahnom vrtlo gu potvrđujući još jednom da se koljeno, pod određe nim okolnostima, ipak ne može nazvati zglobom bez draži. - Nedostajala si mi, ali znao sam da si zaposlena - reče Pavka pazeći da to ne zvuči kao predbacivanje. Bio je savršeno svjestan toga da ga je izbjegavala. Po izdavačkoj kući Amberville Publications širile su se glasine o Maxinu planu, ali nitko nije znao ni za kakvu pojedinost. - Ličili smo ured smjerno reče Maxi.
- Pa... to je početak. - Mislim da je tako. Maxi je proučavala jelov nik grill-restorana Four Seasons koji se doslovno pre37 tvorio u klub ljudi na vrhu izdavačkog biznisa, tako važnih ljudi da je njihov povlašten položaj uključivao limuzine koje su zakrčile Pedesetdrugu ulicu u blizini Park avenije baš kao da se unutra odvija pogreb kakvog gangstera. Razmotrena u svom tananijem, dubljem značenju ta usporedba često i nije tako daleko od istine. - A kad oličite ured strpljivo je nastavio Pavka nakon što su naručili jelo objesit ćete zavjese, unijeti namještaj, staviti sagove? - Najvjerojatnije ćemo učiniti nešto takvo ili ba rem učiniti napore u tom pravcu ~ ozbiljno priznade Maxi, najozbiljnije razmislivši o tom pitanju. - I, ako sam dobro shvatio, naposljetku ćete izdati časopis? zaskočio ju je Pavka ali ona nije ni trepnula. - Ah, to. Pa pretpostavljam da će na kraju biti ta ko. Naravno, na kraju ne znači sutra, ali rekla bih da ćemo prije ili kasnije sve to nekako srediti i vidjeti jes mo li u stanju sklepati mali... lijepi... časopis. - Koji ni u kom slučaju još nema imena, ne? - Ne, nema pravo ime, ne, mislim da se ne bi moglo reći da ima ime. Maxine oči boje zada iznena da su postale tako bezizražajno i tako postojano zelene kao da su uzorak te boje. Bila je odlučna u tome da ne će Pavki otkriti nikakve detalje. Osjećala se kao ptica koju uznemiruju u gnijezdu dok sjedi na svom prvom jajetu. - Ali, draga moja, ti mu naravno namjeravaš dati ime? - S vremenom. S vremenom. Djelovala je greš
no, blaženo lijena. Njezine riječi kao da su govorile: vrijeme je zanemarivo... - Ali, Maxi, ti shvaćaš koliki je značaj imena, zar ne? - Good Housekeeping, Reader's Digest, National Geographic, Playboy. . . shvaćam, naravno. - Pretpostavljam da tražiš ime koje će čitaocu dati na znanje za što je časopis specijaliziran, ha? - Više-manje, tako nešto, da. Pavka, znaš li da je 38 Russell Baker rekao da postoji samo šest tema: seks, Bog, brak, djeca, politika i bejzbol? Smijem li dakle zaključiti da je tvoj časopis po svećen seksu? uporno je želio saznati Pavka. Neću ga ignorirati, barem ne sasvim. Brak je ta kođer dobar. Rastava isto tako. Maxi! Zašto mi nećeš ništa reći? Zadirkuješ me, zvučiš poput nekoga u lošoj predstavi daleko od Broadwaya. Zar ne znaš da moraš imati informativan naslov da bi navela ljude da uopće zavire u prvi broj, što je sa mo jedan od tvojih problema, i kad smo već kod toga samo prvi od mnoštva problema vezanih za lansira nje novog časopisa. Moraš ih navesti da ga otvore, Maxi, a kamoli da ga doista i kupe. Pavka, mili Pavka, molim te, učini mi golemu uslugu. Maxi mu dobaci pogled kozmičke ljupkosti. Njegovo se srce stalo topiti. Odista nije imala zbog čega brinuti, on joj je uvijek bio odan. - Sve što želiš, znaš da ću ti pomoći o čemu god se radilo... želiš li da raspravimo o svim detaljima tvog plana? Ili da ti pomognem oko oglednog broja? Ništa mi nije teško za moju Maxi. - Jedino što želim jeste da mi ne govoriš o mnoš tvu mojih problema uzvratila je Maxi svojim najsla
đim glasom. Znam koliko izvrsnih savjeta mi možeš dati, ali Pavka, ti znaš previše, vidio si previše časopisa koji su propali. Da li bi bebi koja se sprema prohodati pričao o opasnostima skijanja? O nesrećama na ulici? O klizanju na ledu? - Neka bude kako ti želiš, draga moja, ali postoji nešto što ti moram reći... moraš uzeti nekog iskusnog tko će usmjeriti stvari, nekog koga obično nazivamo tehničkim urednikom, tko neće nametati svoje mišljenje o tome što treba ući u časopis, ali tko će provesti ideje kroz mnogobrojne zamorne etape od zamisli do izvedbe, a potom na vrijeme odnijeti sve to. zajedno s fotografijama i reklamama u tiskaru. Taj netko trebao bi biti Pesimist koji nikad ne vjeruje da će bilo što biti obavljeno kako treba ako to sam ne učini. Trebaš tegleću životinju, ako hoćeš da to tako nazovem, ali takvu u koju možeš imati puno povjerenje. U suprotnom tvoj će časopis biti brod bez kormila. - Ja sam kormilo. - Ne, Maxi, ti si brod... i ocean i sasvim sigurno vjetar koji tjera jedra, ali tvoj temperament nema ništa zajedničko s kormilom. - Hmmm. Maxi nije bila sigurna u to da li da se osjeti iznerviranom ili počašćenom, ali prilično joj se svidjela misao o sebi kao o brodu... dotjerana četrdesetosammetarska jahta s tri jedra. Pretpostavljam da imaš nekoga na umu? - Postoji jedan čovjek kojeg bih mogao pridobiti. On je bio tehnički urednik Valne dužine prije Cutterova masakra, a kad je otpušten uzeo je godišnji odmor tako da nam je još uvijek na raspolaganju... zove se Allenbv Montgomerv. Allenby Winston Montgomery. - Moram li mu se obraćati sa ťgeneraleŤ? - Evidemment... do danas se već prestao odazi vati na bilo koji drugi naziv. Ali ne moraš salutirati ako
ne želiš. - Zvuči kao netko s kim ćemo lako uspostaviti kontakt sumorno reče Maxi s malodušnošću u glasu. Znala je da Pavka ima pravo. Bio joj je potreban netko potpuno postojan tako da ona može raditi one neposto jane poslove. - Nadam se da si razmislila o likovnom uredniku - oprezno je nastavio Pavka. Da Maxi ima jasnu predodžbu o tome što namjerava učiniti ne bi se mogla obuzdati da mu to ne otkrije premda ne želi njegove savjete. Bila bi previše zadovoljna samom sobom. Ima li ona uopće koncepciju? Ako je i ima, u stoje sumnjao, kakva god bila, vjerojatno leži nedopečena negdje u zakutku njezine dražesne, šašave glavice, negdje pod tom frizurom kakadua koja je stršala u svim pravcima a najviše prema gore i davala joj izgled kao da je upravo bila vrlo aktivna u krevetu s nekoliko bliskih, energičnih prijatelja. __ O likovnom uredniku? neodređeno promrmlja Maxi. Naravno da sam razmišljala o nje-mu... ali nisam otišla dalje od toga. Još uvijek čekamo da se boja osuši... još mi nije potreban likovni urednik. Jednom sam pitao jednog velikog urednika koja je najgora stvar koju bi njegovi neprijatelji u izdavaštvu mogli učiniti da ga unište a on mi je odgovorio ťDa ukradu mog likovnog urednikaŤ reče Pavka gotovo za sebe. - Kojeg urednika? - Tvog oca. Ja sam bio likovni urednik. - Ĉvidemment. l touche. Ja zaista razmišljam o ljudima iz drugih časopisa. To je proces koji traži probiranje, izdvajanje, pronalaženje bisera u školjci... raz matram sve to, Pavka, ali još nisam donijela odluku. Imaj povjerenja u mene. - Zar bih mogao da ga nemam? Reci mi, dakle, kako napreduješ s oglednim primjerkom?
- Izvanredno, jednostavno... izvanredno. Osje ćam se kao kauboj koji je skočio u gomilu kaktusa. Kad su ga upitali zašto je to učinio odgovorio je ťU tom mi se trenu to učinilo dobrom idejomŤ. Smijući se Pavka je uspio sakriti da mu je ova njezina izjava potvrdila ono u što je već prije bio uvjeren - da mu Maxi laže. Njezino ljetno zaposlenje u Savoir Vivreu imalo je za posljedicu nekoliko krupnih stvari, među ostalima... udaju i majčinstvo, ali je sumnjao u to da je igdje vidjela kako se pravi ogledni primjerak, a kamoli postala sposobna za nešto takvo. Uzdahnuo je ali daleko od toga da je bio iznenađen. - Ne zaboravi, draga moja, ja sam ovdje ako ti je potrebna bilo kakva pomoć -- rekao je hineći da joj vjeruje kad to ona želi. I reći ću generalu da te nazo ve čim se vrati. - Hvala ti, Pavka. Predobar si prema meni. Njih su dvoje završili ručak smijući se u uzbibanoj at mosferi FOUT Seasonsa, tom rasadniku seksualnih mo gućnosti. Tu se moglo vidjeti urednike koji zavode spi sateljice, spisateljice koje zavode urednike, izdavače ko-
.40 .** 41 -*
. ji zavode urednice i urednice koje zavode izdavače, alj l nitko nikada nije vidio da pisci zavode spisateljice i obr-1 nuto jer to bi bilo kao da se zaljube dva profesionalna l ragbijaša. Polovica
ljudi koji su sjedili u dostojanstvu l mramorne prostorije bila je dva i pol puta vjenčana za [ drugu polovicu i radila na svojoj trećoj vezi. Njihova je-1 dina stalna veza bila je ona s konobarima. Nakon ručka, Maxi je našla Elija točno ispred ok- l retnih vrata kako flegmatično odolijeva naporima vratara da ga natjera da pomakne limuzinu malo dalje. Dok ju je vozio natrag u njezin ured osjetila je olakšanje zbog toga što nije ništa rekla Pavki, koliko god to bilo primamljivo. Sve u svemu, on je bio pomalo staromodan i pesimist. Možda ne bi razumio da se sada, kad je pronašla svoju koncepciju, sve ostalo samo nudilo. Sad treba samo fiksirati stvari. Ništa više. Još malo porazmisliti. .. malo... ah, raditi na tome... da, suočiti se s tim, raditi! Te večeri Maxi je ostala kod kuće nakon što je odbila tri poziva na večeru. Nimalo joj se nije svidjelo što i su sva tri muškarca ironično zazviždala kad im je rekla da ne može izići jer mora raditi. Mrštila se dok se smještala na sredini svog golemog kreveta i pod leda si stavljala najtvrđi od mnogobrojnih jastuka, a zatim povukla stolu od bijelog nerca što je ležala na dnu postelje tako da su joj koljena postala malen, krzneni stol. Sve stvari neophodne za izradu oglednog primjerka uredno su ležale pored nje. Kupila je deset paketa najdebljeg papira koji je uspjela pronaći u živim duginim bojama, pet vrsta selotejpa, dvije kutije posebnih olovaka broj 3, malo portabl oštrilo za olovke firme Sa-nyo, obilan asortiman kemijskih olovaka u svim bojama koje su se mogle naći na tržištu, kompletan kaligrafski pribor, a pri ruci su joj bila sva najnovnija izdanja ženskih časopisa koji izlaze u Sjedinjenim Državama. Dobacila im je prezriv pogled. Nikada nije vidjela dovršen ogledni primjerak, samo rasparene stranice ťšpig42 iaŤ ali to očito mora biti nešto što ima oblik časopisa. Marnjeravala se koristiti drugim časopisima da iz njih zreže reklame koje će staviti u svoj ogledni primjerak tako da se gotovi
produkt ne sastoji samo od teksta i slika. Zapravo, odlučila je podigavši duge, skupe, švicarske škare, zašto ne bi odmah izrezala lijep izbor najboljih reklama tako da ih ima pri ruci? Nakon toga može časopise baciti u košaru za otpatke, kamo i spadaju. Ubrzo je sakupila debeo snop reklama od kojih je većina bila u boji. Nakon kratkog premišljanja Maxi dodade nekoliko crnobijelih: Bili Blass, Blackglama, Lancome i Germaine Monteil, zbog kontrasta. Odgurnula je Ĉasopise s kreveta s izrazom koji kao da je govorio ťhvala bogu da sam ih se riješilaŤ, osjećajući se vrlo efikasnom, a zatim spojila reklame u dvije grupe, pomoću spajalica koje nije zaboravila kupiti. Sada. Sada krećemo na ogledni primjerak. Možda bi prije trebala provjeriti da li Angelica piše domaću zadaću. Ne, Angelicina škola ne počinje prije sljedećeg tjedna. Ona je vjerojatno u knjižnici i nestrpljivo čeka da počne serija Hill Street Blues. Možda bi bilo zgodno da nazove Indiju i kaže joj što radi. Ne, razgovor bi potrajao satima i večer bi se istopila. Odlučno uze jedan rapidograf s čeličnim vrhom iz kaligrafskog pribora i pokuša nacrtati znak & na listu tvrdog crvenog papira. Taj znak nije bilo nimalo lako nacrtati ali nakon petog pokušaja izvela je to prilično dobro. Napokon je smiono iscrtala O & U. Na dnu stranice napravila je malen krug i u njegovoj sredini pažljivo ucrtala slovo C. Tako je označila da polaže autorska prava na svoj naslov; bilo je to tako jednostavno. Neobično. Možda to ipak ima nekakve veze s autorskom agencijom? Ali, čim ga jednom objavi, naslov će ionako pripadati samo njoj. Ĉim ga jednom objavi. Nikad nije povjerovala u ono što su joj rekli da ne postoji autorsko pravo na naslov. Voljela bi vidjeti onoga tko bi joj O & U. 43 Tako. To je sređeno. A sada na tekst i slike. PfJ tekst, to je logično, jer kako bi inače znala kakve sljJ treba? I da li su
potrebne fotografije ili ilustracije? Da" tekst. Ne, ne tekst? Ta naposljetku, neće ona pisati tey stove za časopis. Jedino što joj treba to su naslovi. tya| slovi članaka. Baš je sretna što zna što ne želi, što jJ provela toliko vremena odbacujući ono što žene čini za vidnima, deprimiranima ili opterećenima osjećajeu krivnje. Zapravo, kad malo bolje razmisli, već je obavila! najveći dio posla. Možda bi se mogla pridružiti Angelj. ci u knjižnici i vidjeti što ovog tjedna izvode u Hillu. Moža je Mick kupio novo odijelo. Možda će se Furillo zaljubiti u onu plavokosu. Možda Renko krene na bodi--bilding. Možda će Joyce imati drugačiju frizuru. Maxi duboko uzdahnu. Mogla je pričekati do sutra da počne raditi na oglednom primjerku. Za ogledni primjerak dobar je svaki dan, a Hillje samo četvrtkom. Mogla bi otići pogledati samo početak. Ne. Ostat će, mora ostati ovdje. Ionako se vjerojatno neće dogoditi ništa nova. Posegnula je za još uvijek praznim žutim blokom koji se pakosno sakrio pod jastukom. Digla olovku i polako počela pisati ťZašto su niski, debeli muškarci bolji u krevetu; napisala Nancy Kissinger.Ť Nancy će vjerojatno biti sretna da dobije priliku da se oglasi u javnosti, pomislila je Maxi i prvi put duboko udahnula otkad se smjestila na krevetu. Liznula je olovku i duboko se zamislila. Triput je poteg-la svoj bijeli pramen i polako napisala ťImao sam krivo u pogledu ženske zavisti zbog penisa neobjavljen rukopis Sigmunda Freuda.Ť Taj je naslov malo predugačak, zaključi Maxi, ali plijeni pažnju. Osjetila je bol u želucu. Nije znala da se od razmišljanja postaje tako gladan. Oduprijevši se porivu da ode u kuhinju ona napisa ťZašto je dobro jesti mnogo čokoladeŤ. Kako se ono zove glavni čovjek zadužen za kondiciju astronauta? Pri-dobit će njega da joj to napiše. Ili Jane Fondu. Koji je od njih veći autoritet na tom području? Jane, naravno. Spuznula je s kreveta i stala kružiti pred prozorom, uopće ne primjećujući svjetla Manhattana koja su titra44
ispod nje kao da je ona kakav vanzemaljac u svemir-m brodu koji se namjerava spustiti u Central Park. enada se u skoku vrati na krevet i brzo napisa ťOd-ios ljubavi i mržnje: vi i vaš frizer, napisao Boy Geor-oeŤ. Preskočila je nekoliko redova, nekoliko puta pro-stenjala a onda ponovno zgrabila olovku. ťPravi muškarci nikada ne sanjare o mršavim ženama, napisao... napisao... Clint Eastvvood... ne, Mel Gibson... ne, Mihail Barišnjikov.Ť Mjesečna rubrika glasno izusti Maxi. Mjesečna rubrika. -Razbarušila je kosu, počešala se po uhu, cupkala prste na nogama i naposljetku napisala ťPopričajmo o seksu, napisao Tom SelleckŤ. Osmjehnula se. Da bi se smislila mjesečna rubrika potreban je isti napor kao i za običan članak. To je ekonomiziranje s energijom, shvatila je i odlučila još jednom pokušati da vidi je li to doista tako. Nakratko je zatvorila oči prekapajući po mislima kao da je to velika bijela vreća Djeda Mraza. Nakon nekog vremena žustro protrlja oči, otvori ih i pažljivo ispisa ťPrvih dvadeset pet stvari koje obožavam kod žena koje su prešle tridesetu, napisao Warren BeattyŤ. U sljedećem broju to mogu biti žene koje su prešle četrdesetu, ili pedesetu ili dvadeset petu, a autori različiti, na primjer Richard Gere ili Bili Murray ili Sam Shepard ili Prince ili bilo koji zanimljiv muškarac. Ĉak i ako čitateljica još nije u toj dobi, moći će s radošću zaključiti da je pravo vrijeme tek čeka ili da je ona uspjela postati neodoljiva čak prije vremena. ťMoja najsretnija rastava, napisala Liz TaylorŤ. Ne, od toga neće napraviti rubriku, jer sljedećeg bi se mjeseca mogla još samo dodati Zsa Zsa Gabor, a pe, to nema trajnu privlačnost za čitateljice. Većina ljudi ne rastaje se tako često. Neki se ljudi ne rastanu čak ni jednom, kao na primjer engleska kraljica Elizabeta. Maxi brzo napisa ťBiti kraljica -- najgore zanimanje na svijetu, napisao Anthony Haden-GuestŤ. Zastala je pitajući se da li će njeni čitaoci znati tko je Anthony Haden-Guest 1 zaključila da neće. Prekrižila je njegovo ime i umjesto toga stavila ťnapisao princ PhilipŤ. Krepko je kihnula.
45
Ovo je prašnjav posao. ťGde je kutija papirnih rup^j ća?Ť ili ťKako doista izgledaju kupaonice pet slavnjj žena nakon što one iziđu iz njih, fotoreportaža HelrnuJ Newtona.Ť Zapanjeno je ustanovila da je stigla do dnjf stranice. ťSeks u vozilu u pokretuŤ nažvrljala je na sije] dećoj stranici. Napisao John de Lorean. Ne. Napisao! Paul Newman. Mama! vrata spavaonice iznenada se otvorij se. - to je, Angelica? Zar ne vidiš da radim? - Brzo dođi. Lucy je u drugom stanju. Nitko nef zna tko je otac ni kako će to utjecati na njezinu karijeru.. Požuri jer inače nećeš vidjeti! - Ne mogu sada prekinuti. Javi mi kad saznaš. I zatvori vrata za sobom. - Stoje s tvojim osjećajem za druge? Angelica je djelovala zaprepašteno. Da li je to ona ista majka čiji je jedini san bio da se nađe na pustom otoku sa svim momcima iz Hilla? - To je samo film uzvrati Maxi i na vrhu druge stranice ispisa ťDvadeset dobrih razloga zbog kojih ne treba imati djecuŤ. Našavši se ponovno sama Maxi se oprezno proteg-nu. Sva njezina pomagala još uvijek su se nalazila oko nje. Još nije počela slagati ogledni primjerak ali je u tr- \ buhu ćutjela onaj neobičan, poznat osjećaj. Ovo je bi- | lo... sastavljati ove liste bilo je... gotovo isto tako... upravo isto tako kao... ZABAVLJATI SE! Uzbuđena tom spoznajom skočila je s kreveta i pošla do zrcala u kupaonici gdje se pomno zagledala u svoje lice. Bilo joj je potrebno nešto dobro poznato da se primiri kad je otkrila da taj posao o kojem je izbjega- vala misliti, posao za koji nije htjela priznati Pavki daje užasava, to konkretno sastavljanje sadržaja
koji će izražavati koncepciju časopisa što voli svoje čitateljice nesavršene kakve su po svojoj prirodi, daje taj posao ipak izvediv. Bila je blijeda i raskuštrana a sva joj se šminka izbrisala. Maškara se razmrljala kad je trljala oči i da nije znala koliko je zgodna bila bi se zabrinula. 46 __ ťDeset vrhunskih fotomodela, kako one doista gledajuŤ glasno je rekla. Te fotografije može priba-iti Justin. Ukrasti ih... jer nijedan mu fotomodel ne bi Dozvolio da ih snimi. Ali ako ih neprimjetno napravi orije nego što se šminkeri i frizeri daju na posao, djevojke to neće ni primijetiti kad budu automatski potpisivale dozvolu za objavljivanje. Bit će to dobar početak za stranice o ljepoti prvog izdanja i usrećit će milijune žena. Stranice o ljepoti, sanjarila je. Da, O & U će imati sve uobičajene rubrike: Ljepota, Dom, Moda, čak i zdravlje. Zdravlje zvuči tako formalno... zašto da tu rubriku ne nazove ťivite dobro: jedite, pijte i vodite ljubavŤ. Mogla bi započeti s člankom ťDeset najboljih sredstava protiv mamurlukaŤ. Bit će to prava javna služba za pomoć ljudima. Dom? Natjerat će Miltona i Leona da napisu članak pod naslovom ťRazmislite dvaput prije nego što odlučite preurediti stanŤ pun užasnih primjera kako se ne valja upuštati u to, a što se tiče mode nešto utješno. Moda kod žena uvijek izaziva nelagodan osjećaj da nisu dovoljno dobro odjevene. ťDeset neophodnih detalja koje svaka žena VEĆ posjeduje, napisao Ives SaintLaurent.Ť Uz to fotografije kako se ti detalji mogu koristiti. Maxi se lupkala olovkom po zubima razmišljajući o tim fotografijama. - Mama, Lucy je pobacila tužno reče Angelica provirivši kroz vrata. Bit će da je naišla na doista po grešnog momka... još uvijek ne želi reći tko je on. - ťBožanstveni gospodin Promašaj u vašem živo tu, najbitnije i najzabavnije životno iskustvo koje nijed na žena ne smije propustitiŤ . reče Maxi. - Nisam shvatila uzvrati Angelica. - Shvatit ćeš, nakon što ti to objasni Don Johnson
~ odbrusi joj Maxi.
47 17. Posjekotine od papira. Nerna lijeka za posjekotine! od papira. Medicina ne poznaje nikakvu mast niti tab-| letu koja bi ublaživala sitne, izluđujuće bolne posjekoti-i ne od papira što prekrivaju vrške prstiju. Bol u leđima.; Ništa ne pomaže protiv boli u leđima, osim promjene! položaja, gimnastike i masaže. Zato, ako vaš posao zahtijeva rad s gomilom papira i položaj koji opterećuje leda, naviknite se podnositi tu bol i te posjekotine. Zal mor očiju. Kad više ne možete jasno razaznavati stvari;' odlazite u kupaonicu i na oči stavljate hladnu vlažnu* krpu, uštrcate nekoliko kapi za oči i vraćate se svom zadatku jer jedino što bi zaista pomoglo vašim očima jest da prestanete raditi a to ne dolazi u obzir. Sve dok og-1 leđni primjerak ne bude završen, jer bez njega O & Une mogu postati stvarnost. Mislim da je ovo izgradilo moju ličnost -umorno reče Maxi Angelici koja se zabrinuto vrzmala oko nje. Odgurnula je ogledni primjerak, ustala od stola i ispružila se na sagu spavaonice, - Bila si savršena upravo onakva kakva jesi uz' vrati Angelica. Bila je tako navikla na to da se osjeca pomalo superiornom u odnosu na svoju šašavu da je ova njezina nova, ozbiljna inkarnacija, koja no nije mogla trajati mnogo duže od ostalih M hirova, bila prilično zastrašujuća. Sve je započelo a kad je otkazala putovanje u Veneciju. .. otada niviše nije bilo isto. To ne može trajati duže od sljede:h tjedan dana, razmišljala je. Istina, Maxi je izdržala u ialekoj škotskoj pokrajini kao grofica od Kirkgordona
rotovo dvije godine, ali to je bilo nešto drugo; bio je to brak, a ovo je samo časopis. Angelica se stresla prisjetjvši'se zavijanja vjetra u pustopoljinama, propuha u Dvorcu strave, a zatim se s naklonošću osmjehnula pomislivši na svog luckastog poočima. Da li je mama shvatila da je on uvrnut? Simpatično uvrnut? Kad ćeš završiti, mama? - Kako to misliš ťkadaŤ? Zar ne vidiš da sam za vršila? srdito upita Maxi. -- to misliš, zašto sam prestala raditi? Hoćeš li mi, molim te, protrljati leđa? Molim te, molim te, protrljaj mi leđa. Prijeđi bosa pre ko njih, učini nešto s mojim leđima, Angelica, ako me voliš. - Ležiš na njima. Okreni se. - Ne mogu. Nemam snage. - Mama, daj, samo se prebaci. - Evo, sad ću. Angelica, nije li divan? Ne misliš li daje moj ogledni primjerak fantastičan? Angelica baci pogled na predmet koji je počela rziti. Nije izgledao nimalo drugačiji nego prilikom "va četiri majčina pokušaja da ga napravi. Bio je naekao i neuredan i izrazito neprivlačan za oko. Već pri mom pogledu na nj imala je osjećaj da bi se raspao ;a dotakne. Sumorno je podsjećao Angelicu na škou- Bila je uvjerena u to da je nešto slično napravila u em razredu, samo manje i mnogo ljepše. Grozan je, mama, zaista grozan. Sviđa mi se ta i naslovna stranica. To je vrlo lijepo, ta jarko "na boja, odista privlači pogled. se pokrenu stenjući i ljutilo pogleda svoju StŤ joj fali? upita. J°J ništa, ozbiljno. Izgleda suvremeno, hoću , . . ;ćl> Ja ne znam kako bi trebao izgledati ogledni
48
49 sta da je Maxi, potrčavši za njom, primjerak pa ga nemam s čime usporediti, ali naslov, gelica ' '^et/samo vrata dizala koja su se hitro i b je stanica štosne crvene boje... ludo crvena. uspjela V ! jia pred smede-bež sagom u hodniku. Maxi ustade i priđe radnom stolu promatraju; šumŤ0 zatv°j , natrag u spavaonicu ni ne pogle svoj ogledni primjerak. MaŤ ??a^n? mnogih soba njezinog novog - Izgleda usrano - tiho reče. -- Hrpa crven, davši bll° ^ je s&vaka bila luksuzno uređena ] sranja. A to je najbolje što ja mogu napraviti. stana, o J . namještaja, slika i skui- Mama! misli Bizeta l^\z iz raznih krajeva svijeta, na stoti- ao mi je, Angelica, ali to nije rječnik koji bi te pwra k ?.= ih na brzinu koje su joj se činile prije* bi bio nepoznat... i koji povremeno ne koristiš. ,L onotrena dok nisu postale njezino - Ne radi se o rječniku, mama, nego o onome šts Potrebmmantkad ie priie tjedan dana počela raditi si rekla. Toliko si radila. Nemoguće je da si napravili vlasnis rirnierku nije koristila nijednu sobu osin nešto što ne valja... ti si samo umorna. Nisi objektivna ogledno i Pr J jećke u kuhinji, što god joj nova
- Nije potrebno biti objektivan kad se radi o sra sPa? t tla u frižideru i odmah se vraćala na posao, nju. Ĉim ga vidiš jasno ti je. Potrebna mi je pomoć. Da harica c * -: An2elici ako je bila kod kuće. budem konkretna, potreban mi je likovni urednik. Tkt brzo ' * __ neka joj nitko ništa ne govori o je najbolji likovni urednik na svijetu, Angelica? hvalnosti! - i okrenu broj agencije Cipna— Zašto postavljaš smiješna pitanja na koja znaš dJe • ^//v/Roccova sekretarica reče joj daje odgovor isto tako dobro kao i ja? °*°w'<* *nf ^a^stanku s gospodom iz General - Tko uvijek može telefonom razgovarati s tvojira g^"^ J"*e može ometati. Nakon toga im^dogoocem, u bilo koje doba dana ili noći? d.. Avedon zbog reklame - Ja, ali nećeš valjda mene moliti da njega zamo- 8 ^ stvar je hitna, gospođice l lim da pomogne tebi? Uvijek si govorila da ga ne bi , - istog trena ju je spojila s molila ni koricu kruha čak i da umireš od gladi, ni kap| . §to se dogodilo Angelici? - uspaničeno upit vode čak i da umireš od žeđi. Maxi... . . r - Rocco, tvoja kći je u savršenoj mentalnoj i fteie-koj kondiciji. Ali meni je potrebna tvojaj Pomoć zbog posla i to hitno. Kad možeš a Ne mogu ti to donijeti u ured. Shvatit ces kad Ĉmšto god trebaš, zatraži pomoć od nekog drugog. - Ne. - Ja imam sastanak. Zbogom. 51 - Ne treba mi ni kruh ni voda. Treba mi najbolji likovni urednik na svijetu. - Da li bi se zadovoljila s drugim najboljim likov nim urednikom na svijetu... molim te?
- Angelica, baš nisi drug. - Dobro, onda ga nazovi i sama ga zamoli. Vas dvoje uvijek razgovarate telefonom. U čemu je blem? - Mi razgovaramo samo o tebi, Angelica, i o tko će doći po tebe, gdje i kada. Nikada ne razgovara-mo ni o čem drugom, čak ni o vremenu. 50 - To je glupo. - Ali je tako. - Nimalo mi se to ne sviđa. Osim toga, kasnim "a sat gitare. Ah, vi odrasli! s neodobravanjem reče Afl - Rocco, ako ne dođeš ovamo i ne pomogneš m ja ću... ja ću... Angelici početi davati pilulu. - Ta njoj je tek jedanaest godina, za boga milogai - Da, ali uskoro će navršiti dvanaestu i vrlo je zr& la... ti znaš da je ona prerano razvijena. Danas su dje, vojke mnogo ranije spremne za materinstvo, a s ton tvojom uzavrelom latinskom krvi svašta se može dogo. diti. Bolje spriječiti nego liječiti. Jesi li čitao najnovije statistike o broju trudnoća kod tinejdžerki? Sjećam se; kad sam ja bila u njezinoj dobi... - - Maxin je glas/ odlutao, pun improviziranih sjećanja. - Večeras u devet. -- Rocco je spustio slušalicu! ne rekavši više ni riječi. Veselo pjevušeći, Maxi nazva maserku i zakažu1 sastanak. Hilda će stići za pola sata. Nakon toga, duga kupka -- može oprati kosu a zatim lijepo odspavati. Zašto si muškarci toliko otežavaju život, upitala se. Kad bi barem uvijek bili ugodni, spremni pomoći i dogovoriti se. Ali ne, njihov karakter je takav da jednostavno tje-' raju ženu da se koristi alternativnim metodama. Ne kazati otvoreno o čemu je stvar protivno je njezinoj prirodi ali kad se radi o hitnom slučaju čovjek mora iskoristiti svaku metodu koja mu je na raspolaganju. Angelica
nije čak ni voljela dječake. Proći će još barem šest godina prije nego što budu morali razmišljati o piluli. A možda će ona htjeti ostati djevica dok se ne uda. Djevi-čanstvo ponovo dolazi u modu. Maksi podiže svoj žuti blok i odsutno zapisa ťOkušajte celibat, pa vidite, napi- j sali Dan Aykroyd i Chevy ChaseŤ. - to je to? s nevjericom je upitao Rocco zureći u hrpu s crvenim omotom. - Već sam ti rekla. elim da to središ i da to bude najljepši ogledni primjerak na svijetu kaza Maxi po slovnim glasom. - Ja više ne radim ogledne primjerke, Maxi. Vjerujem da ti je to poznato uzvratio je drhteći od bijesa. Toj razmaženoj kučki bile su tako vraški potrebne 52 CCT batine da je pri samoj pomisli na to stiskao zube. pomisli da se svojedobno oženio za to zlo, tako odio, tako kukavno biće. Tako sebična, tako egocentrična. tako, da ni ne spominje to što ga je ucijenila. Kako H je Angelica tako ljupka, tako savršena kad potječe od ovakve majke, bilo je pravo Ĉudo za koje je mogao zahvaliti samo superiornosti svojih gena. Nikakvo čudo da mu nikad više nije palo na um da se ponovo oženi. Ova ova sramota svoga roda svakom bi muškarcu doživotno zgadila brak. - Zašto bih ja to dovraga učinio? upitao je. Mogu ti preporučiti tucet momaka koji su u stanju tu stvar pretvoriti u ogledni primjerak. Nema tu nikakve tajne. - Zato što ćeš ti taj posao obaviti bolje od njih neumoljivo reče Maxi. - Možda za nekoliko nijansi bolje, ali zar je to važno? Ono što je bitno jest sadržaj časopisa a ne samo ogledni primjerak. Ljude ne možeš zaluditi lijepim stra nicama, oni traže sadržaj.
- Sadržaj je O. K. Nisam tražila tvoju pomoć zbog sadržaja nego zbog načina na koji ću taj sadržaj prezentirati. - Sve je to tako jednostavno, ha? O. K. I sve to iz tvoje male glave? Da li bi te možda zanimalo da čuješ kako korporacija Time ima cijelu grupu vrhunskih tale nata koji rade na idejama? Na tom poslu radi osamna est vrhunskih stručnjaka uključujući Stollevja koj: je os novao People i Fiera iz Rolling Stonea plus sedamnaest slobodnjaka i petnaest ljudi iz svijeta velikog biznisa koji razbijaju glavu kao ludi, a na to se troši preko tri milijuna dolara godišnje? Pedeset ljudi na čelu s Marshallom Loebom koji je zaslužan za uspjeh Moneyja, to J najbolji mozgovi koje je Time mogao kupiti. Oni već imaju završene ogledne primjerke za časopis koji - se zvati Women's Week i još jedan s nazivom In-^estor's Weekly plus brojne druge sa smišljenim naslov-" stranicama i cjelokupnim sadržajem. to kažeš na to? 53 to lijep. Izgleda gotovo isto onako kao kad sam ga ťznala a sada mi je to potpuno nevažno... baš kao nevidljiv. Tako me malo privlači kao boca džina ;a tko je već dvadeset godina zakleti antialkoholi-Pitam se kad će se početi debljati i gubiti kosu? To icizbježno, samo pitanje vremena. Uostalom s njim da nešto nije u redu kad viđa tolike askuštrana J rskl ta mozgova tmisl^fcf' ?t0 ak° netko od Timeova ti? gelica Ĉest° priča ° njima' a ne može se skrasiti-Jveć mu - oSSm?4:są ka° št°je ssr o štetnim P^&S^g^^ ° Pilu, tako mlade osobe. J a moze Izazvati kod
- Ne moraš se truditi srdito reče Maxi. Ni kad joj ne bih dopustila ni da se približi piluli, blesane jedan. Nikad nisi umio prepoznati kad se šalim, u tome je bio tvoj problem. Jedan od mnogih. Osim toga, An-gelici je večeras dopušteno da gleda MTV i ne bi joj se svidjelo da je ometaš. Prišla je oglednom primjerku, podigla ga i tako brzo bacila prema Roccu da ga je automatski uhvatio. Sranje! - Znam, zato te trebam. Sjedni i pročitaj ga. - Dajem ti tri minute, ti lažljiva kučko. I to samo zato što Angelica zna da sam ovdje, a ti imaš dovoljno veliku jezičinu da počneš svašta govoriti ako ne pogle dam taj kupus. to je to O & U, dođavola? To mi smrdi na aperitiv. Bilo bi to sjajno ime za kakav digestiv koji proizvode redovnici a ne za časopis prošišta Rocco boreći se s klizavim stranicama. mo-nevjeroSjeo je za Maxin radni stol, položio hrpu stranica na nj i brzo ih počeo listati. Maxi suspregnu dah motre-ći kakva će biti njegova reakcija. Zapravo, nije vidjela Rocca više od četiri godine. Kad je Angelica navršila sedam godina bila je već dovoljno odrasla da sama dočeka bilo kojeg od njih i ode s njim kad je bio njegov dan ili da je odveze Elie, tako da se njih dvoje uopće nisu morali sretati. Bože, razmišljala je, kakvu grešku že počiniti djevojka samo zato što je muškarac 54 je trideset šest godina. Uskoro će biti ružan, usamljeni neženja... loše za Angelicu jer neženje umiru mladi. Zašto ne pokazuje nikakvu reakciju? Preletio je članak o Kissingeru sa svim onim fotografijama na kojima se Nancy vidi u svojoj blaženo snobovskoj pozi, a da nije čak ni trepnuo, pasji sin. Naprosto mi ne želi priuštiti to idovoljstvo. Fućka mi se za njegovo mišljenje... O & U jza žene a ne za likovne urednike koji su se prodali i pustili tako nisko da rade TV-spotove. Drago mi je da je
uspješan, zbog Angelice, ali jadnik sigurno ne uživa u ivom životu, to se vidi po napetom, ozbiljnom izrazu jegova lica. Rocco je prelistao ogledni primjerak, stigao do kraja, pritisnuo ruku na nj čvrsto ga zatvorivši i zatim ga odgurnuo. Za koliko će se to prodavati? - Rocco! Hoćeš reći da misliš kako stvar ima izleda? Oh, Rocco! Ne bi me to pitao da ne misliš kako : dobar. Maxi skoči uvis, osjetivši veće olakšanje ne:o što je mogla vjerovati. - Ima izvjesnu... kvalitetu. Ne mislim reći da je :o prava kvaliteta, naravno, ali ima tu nečeg privlač nog. . . odraz tvog iskrenutog pogleda na svijet. Nekoli ko komada ćeš možda moći prodati. - Namjeravam ga prodavati za dolar pedeset. - Buncaš. To je puno prejeftino. - Toliko košta People i svi ga kupuju. - Maxi, zaista ti nerado saopćavam tu vijest ali časopis o kojem govoriš ima jednu od najvećih naklada u zemlji i smješten je na takvom položaju pored blagaj-
55 ni u supermarketima da ga žene automatski stavljaju n kolica s namirnicama. - O & (Jće se nalaziti na istom tom mjestu mir. no reče Maxi. Namijenjen je istoj publici i uz to pub. lici koja kupuje Cosmo i Good House. enama, Rocco, ženama. U ovoj zemlji ima mnogo žena koje će kupiti časopis koji ih voli upravo onakve kakve su, časopis uz koji se mogu zabaviti, koji im garantira dobar provod. - Odakle si ukrala tu koncepciju? -- upitao je Rocco. - Oh, jednostavno mi je sinula. Jednog dana. Iz
nebuha. - Za cijenu dolar pedeset moraš imati golemu j nakladu... najmanje četiri... ne, pet milijuna, da bi ! bila na dobitku. I mnogo, mnogo reklama. iviš u svi- i jetu mašte. Kladio bih se da još nemaš čak ni distribu tera. - Ne zanima me velik novac dostojanstveno reče Maxi. -Potpuno sam svjesna da je to rizik, ali ja f volim hazard. Ne zanimaju me skupi, elitni časopisi; to l neće biti nešto a la Bon Appetit... ja se obraćam širo'koj publici a ako to ne uspije, u redu, ponovo ću sjesti za radni stol. - Prazne riječi, prazne riječi. Ĉiji je taj novac koji ćeš izgubiti? Lilyn? - Ne namjeravam izgubiti novac. No prestanimo \ se natezati. elim da taj časopis za dolar pedeset izgle da kao da vrijedi milijun. Ti si to u stanju izvesti sa svo- i jom grafičkom opremom čak iako kvaliteta papira nije kao u Town & Country, a ni uvez nije najkvalitetniji. Pri hvati to kao priliku da ponovno izvedeš svoje trikove s praznim prostorom, da izvedeš ono što si činio prije ne go što su se u tvoj posao umiješali General Foods i Ge neral Motors. Sloboda, Rocco. Nudim ti potpunu um jetničku slobodu. Ponovno možeš biti pošten. Ĉinim ti uslugu, Rocco, mada ti to očito ne shvaćaš. Zapravo bi mogao pokazati bar malo zahvalnosti. - Kučko! - Ali ne možeš odoljeti tom izazovu, zar ne? 56
Vrlo lako. Poslat ću ti prvorazrednog slobodnja ka, imam četrdeset krupnih klijenata koji čekaju na mo je usluge. Kakva te to megalomanija navodi na pomi sao da imam vremena prtljati oko oglednog primjerka
Za novi časopis... to je golem posao. Ne, ja hoću tebe. - Još uvijek misliš da možeš imati sve što zaželiš, ha? To je zaista zanimljivo, gotovo zadivljujuće da po stoji netko tko uporno živi u prošlosti poput kakve pret historijske životinje koja još uvijek diše mada je već do vrata u mulju. - Neka bude kako ti kažeš uzdahnu Maxi. Ali pošalji nekog zaista dobrog. Ah, da, prije nego što pođeš, Rocco htjela bih ti pokazati neke prospekte. - Prospekte? O čemu? - Prospekte švicarskih koledža. Ima ih nekoliko vrlo dobrih. Vrijeme je da Angelica pode u školu ne gdje drugdje. Ne samo zbog francuskog i skijanja. Ov dje u gradu na nju vrebaju razni loši utjecaji. Mislim da ti ne moram govoriti da na igralištima prodaju marihu anu i LSD. Klinci s kojima se ona druži previše su neo buzdani. Odista bi je trebalo poslati u vicarsku. Moći ćeš je viđati ljeti, kad ne bude na logorovanju, ili čak otići tamo preko Božića ako ti bude jako nedostajala. - Ti... ti... Bio je tako bijesan da mu je uzmanj kalo riječi. Bio bi je mogao ubiti. - Oh, zaista mi je drago da si promijenio mišlje nje reče Maxi gugutavim glasom. Kad mogu oče kivati da ćeš zgotoviti tu stvar? - Dok kažeš britva uzvrati on stisnutih zuba. - to to znači? Za tjedan? Dva? - Pokazat ću ja tebi zaurla Rocco pograbivši je i spustivši je naopačke na krevet gdje ju je odalamio po stražnjici što je jače mogao. -- Jedan povika -- i dva. Ponovno ju je udario. I tri! - Kukavice protisnu Maxi i pokuša ga pogodi ti u jaja. On zahropta i ponovno je udari presavinuvši se na krevet od njezina snažnog udarca koji je promašio i zaustavio se na koljenu. Maxi ga dohvati za kosu i sta-
57 de vući što je jače mogla dok je on pokušavao uhvatiti uporište na madracu u želji da je dobro protrese. I2. makla se tren prije nego što ju je uspio ščepati za rame. na i naglim pokretom, objema rukama čvrsto stisnula njegov penis. Ostao je nepomičan. Sam bog zna što bi ona mogla izvesti čak ga uškopiti. Nijedno od njih nije se micalo i u tišini isprekidanoj samo njihovim dahtanjem čekali su idući pokret onog drugog. Tišina se oduljila i Rocco s odvratnošću otkri da se pod Maxi-nim nepopustljivim stiskom njegov penis ukrutio. Postajao je sve tvrdi i tvrdi. Nije mogao učiniti ništa da spriječi taj prokleti organ da reagira. Svom snagom se l pokušao istrgnuti ali njezin je zahvat bio presnažan. l Nakon pola minute potreba da se oslobodi postala je l znatno manja, a čim je osjetila promjenu na njemu Ma- l xi mu jednom rukom otkopča šlic dok se zahvat druge l prometnu od stiska zatvorskog stražara u stisak žene i l ona stade sklapati i rasklapati prste oko uda u ritmu ko- l jem nikad nije mogao odoljeti. Kučko prosikta on. - Umukni -- uzvrati ona i poče milovati njegov l penis nježnim, mekim pokretima dok mu je rukom koja J je otkopčala hlače mazila muda. On brzim pokretom f raskopča svoj pojas i gurnu hlače i jockey gaće do ko- J Ijena kako bi oslobodio prostor njenim pokretima, ali l Maxi je svu pažnju usredotočila na penis ne dodirujući l tijelo. Nije imala namjeru ostaviti mu ni trena za raz mišljanje. Penis, kao što je poznato svakoj ženi, nema l mozga. Silovito se trzao sve više rastući, u tim se trzaji- l ma gotovo odmičući od njezina jezika koji ga je lizao l sve dok nije čula kako i protiv svoje volje grokće od užitka. Polako je klizila jezikom od korijena penisa, svako malo se zaustavljajući kao da premišlja da li da ! nastavi, obuhvativši otvorenim ustima njegovo udo ko liko god je stalo u njih, trenutak ga sisala a zatim na
stavljala lijeno kliziti prema nabrekloj, ispupčenoj, me koj liniji pod vrškom. Tu je zastala i njezin se jezik pfe' tvorio u vrelu strelicu koja je kružila nabubrenim glavi^ ćem ali ga nije obujmila usnama. Morat će je zamoli*1 58 a to, razmišljala je, izvlačeći se iz svog donjeg rublja a /ja on nije primijetio njene ubrzane pokrete pod suknjom. - Molim te čula ga je kako dašće molim te. _ Na te riječi ona se malo odignu i spusti usne na golemi glavić penisa, isprva ga samo držeći i unutrašnjom stranom usta i jezika istražujući taj vreli, pulsirajući oblik. On podignu bedra s madraca u silovitoj zahtijevaju-ćoj kretnji i na taj znak kojeg se dobro sjećala Maxi ga stade sisati svom svojom snagom sada već luda od želje da posjeduje to tijelo, da ovlada njime, da ga uvuče u se. Iz daljine začu kako on sve brže diše. Na to je odmakla usta ali ga je i dalje držala za penis. Hitrom kretnjom kliznu prema gore i položi koljena postrance njegova tijela. Brzo se spustila na nj tako da je potpuno utonuo u njeno vlažno, željno gnijezdo. Divljački zaokupljena onim što čini ona je jahala na njemu podižući i spuštajući zdjelicu, izbjegavajući dodir njegovih ruku koje su je htjele usporiti, ljuljala se sve brže i brže, ševi-la ga, ševila ga dobro, ponesena nesmiljenim ritmom dok je osjećala kako se pri svakom pokretu skuplja njezin orgazam, kako raste svaki put kad se udo žarilo u nju a klitoris dodirnuo korijen penisa trljajući se brzo i duboko prije nego što će se ponovno dići. Mahnito su se pomicali u istom ritmu dok im leda ne postaše napeta, izvijena u luk, u kratkom djeliću sekunde zaustavljena, a tada, njihova se tijela prisjetiše i oni su istovremeno svršili drhteći žestoko, dugo, eksplodiravši u veličanstvenom oslobađanju. Maxi se skljokala na Rocca. Ležao je zatvorenih )čiju potpuno malaksao. Skupila je snagu da se btko'ja s njegova tijela. Oboje su na nogama još uvijek ima1 cipele, zamijetila je dijelićem svijesti, kao i ostalu od:cu osim gaćica. Njegove se usne pomakoše ali nije ču-
sto je rekao. Ona se skutri a njegove se usne ponovno Pomakoše. - Jebena ševa progundao je. Iz samilosti -- prosikta ona i gurnu ga s ono 3 snage što joj je preostalo tako da je umalo pao s 59 kreveta. Jedva se pribrao i uspio stati na noge. S mu, kom je ugurao košulju u hlače, zakopčao ih i smeteno tapkao uokolo. - Zaboravio si ogledni primjerak - - promrmlja Maxi. On ga bez riječi pokupi i posrćući krenu prema vratima. - Na koliko reklamnih stranica mogu računati oj) agencije CL & K? dobacila je dok je on pokušavao napipati kvaku na vratima. - Pomozi mi, Gospode promrmlja on i pokuša zalupiti vrata za sobom ali mu to nije pošlo za rukom. Maxi je ležala na krevetu i preokrenula očima. Svaki muškarac ima slabu točku, razmišljala je, a ona je kod svih njih ista. Ako žena shvati tu jednostavnu činje- Rez i... snimaj ! -čio je posljednje sekunde snimanja po niču, karte su joj uvijek naklonjene. toviše, otkrila je novijeg filma Indije West iv6 ...,.,~ ..jlijek protiv posjekotina od papira. Malo je nedostajalo da doslovno ne otrči u garderobu sva ozarena zbog slobode i još neviđenog događaja da njezina glavoderka, doktorica Florence Flors-heim, bude na godišnjem odmoru baš u vrijeme kad se završava snimanje. Takav sklop okolnosti nije se zbio sve otkad je postala zvijezda. Bila je slobodna da odjuri u pomoć Maxi čiji ju je posljednji telefonski poziv veoma uznemirio. Mora da je u pitanju neki ozbiljan problem. Nakon one nedjelje Maxi nije zvala već dva tjedna, a svaki put kad ju je India pokušala dobiti javljala se An-gelica
koja je razvila zanimljivu sposobnost uvjerljivog laganja. Mama radi i ne smijem joj smetati svaki put bi rekla, i da India nije dobro poznavala svoju prijateljicu čak bi joj i povjerovala. U redu, taj talent za laganje vjerojatno je nasljedan. Angelica je pri tom zvučala isto tako uvjerljivo kao i Maxi. India je namjeravala osobno provjeriti kakva je to tajanstvena nevolja pritisnula njezinu prijateljicu ťtamo na IstokuŤ kako je počela govoriti, na isti način na koji su Englezi doživotno osuđeni na prebivanje u indijskim gradovima imali običaj govoriti ťkod kućeŤ, misleći pri tom na Britaniju. Sutra će odletjeti u New York -- njezini su kovčezi već bili spakirani a grozni psi smješteni u štenarnik koji je stajao nešto manje od 60 61
hotela na Beverly Hillsu i već navečer saznati što se događa s njezinom najstarijom i jedinom najboljom prj, jateljicom. Maxi sigurno nije ozbiljno mislila kad je govorila 0 svom planu da tiska časopis o... patentnim zatvarači. ma? S mukom je slijedila onu njenu priču isprekidanu nastupima samooptuživanja i žestokim napadima bijesa na svog podlog ujaka. S izuzetkom Lily, čije su se fotografije često pojavljivale u časopisima, ostale članove Maxine obitelji teško bi si mogla predočiti, razmišljala je India. Nekoliko je puta nakratko vidjela Tobyja i Justina, prije mnogo godina kad su ona i Maxi bile tinejdžerke i zajedno pisale zadaće. Nakon što se Maxi prvi put udala ona je imala kontakt s obitelji Ambervil-le jedino kroz prijateljičine priče. Jedva da bi se uopće vidjele u toku svih ovih šest godina nakon Maxine prve rastave - - u tijeku koje se India spremala napustiti l Manhattan i krenuti u koledž da je Maxi nije povre- j meno posjećivala u Kaliforniji. Uspjela je uhvatiti korak s Maxi i provesti nekoliko dana s njom na jahti u Monte
Carlu kad je njezina prijateljica odlučila udati se za božanstvenog Bad Dennisa Bradvja, ali sumorne škotske godine potpuno su joj promakle. Prava šteta; uloga grofice od Kirkgordona vjerojatno je bio najnezaboravniji i najzanimljiviji od svih Maxinih promašaja. Maxi je zapravo njezina obitelj, razmišljala je India. Roditelji su joj umrli i jedino je Maxi ostala čvrsta točka u njezinu životu. Iako se devedeset devet posto njihovog odnosa svodilo na telefonske razgovore čak su i preko slušalice znale što ona druga misli. toviše, ona je bila Angelicina krsna kuma i nemogućnost da bude fizički prisutna u njezinu životu nadoknađivala je šaljući joj prekrasne poklone. Tko bi očekivao da će dobra mala djevojčica tako lagati svojoj vlastitoj dragoj, voljenoj kumi koja stalno šalje darove? Morat će s tim dje-vojčetom porazgovarati o Emersonu i važnosti istine. Budući da joj je Maxi majka čovjek ne može ni predvidjeti kakve je sve loše navike stekla, reče India samoj 62 bi zabrinuto vrteći glavom. Ona će izvršiti pravilan ut-aj na malu. Uputit će je u neke od stavova doktorice Florsheim, kupiti joj nekoliko pristojnih plahti. Maxi je priredila proslavu useljenja u novi ured. Svi njezini znanci bili su pozvani i prihvatili su poziv. Cijelo jutro provela je pozivajući uzvanike zajedno s Julie, nijedna od njih nije se ni minutu odmakla od telefona. Obuzeta joie de vivre* pri pomisli na dragocjeni ogledni primjerak koji je Rocco preobrazio organizirala je zabavu na način koji je najviše voljela. - Zabave moraju jednostavno iskrsnuti niotkuda, nepredviđene... za tu istu noć rekla je ona Julie. -Ako ostaviš ljudima vremena da planiraju što će obući, kakvu će frizuru napraviti i tko će sve biti prisutan gubi se ona prava draž. A ako su za tu večer planirali nešto drugo, neka dovedu prijatelje s kojima su namjeravali izići. To je poput divnog poklona iznenađenja.
Bio je to zoološki vrt, probran zoološki vrt u koji su uključeni samo najbolji primjerci. Gazele, paunovi, rasni jeleni, krasne pantere, tuljani blistave kože, samozadovoljni lavovi i tu i tamo poneki simpatičan majmun. Sve su to bile životinje Manhattana, a decibeli njihovih glasova dosizali su takvu visinu kakvu stanovnici nijednog drugog velikog grada na svijetu ne bi mogli, ili ne bi željeli proizvesti. Ulazna su vrata bila širom otvorena jer je unutra bilo nemoguće čuti zvono. India, u pratnji liftboja koji Joj je nosio prtljagu, zastade pred njima, zbunjena. Upravo se namjeravala okrenuti i otići. Ovo očito nije bio Pravi trenutak za posjet iznenađenja. Poći će u apartman koji njezin studio ima stalno rezerviran u hotelu Palače i sutra nazvati. Zabave su je činile još stidljivi-jom nego što je to inače bila. - Kumo! Angelica je podiže nekoliko centimetara od poda s koliko god se poštovanja tako nešto joie de vivre (franc.) radost življenja (op. prev.) 63
moglo izvesti i u čudu se zagleda u nju. -- To si ti! f: glavom i bradom. Potpuno ludo! Mama te pokušala na' zvati ali nisi bila kod kuće. Kako si znala da imamo za bavu? Ti... si... Angelica? - Znam, narasla sam. Spustit ću te. Nisam te p0. vrijedila, nadam se? - Naravno da nisi. Samo si me iznenadila. Ali, čuj l me, Angelica, ti si mi rekla da ne možeš ometati svoju l majku jer radi, a ja ovdje zatičem pravu ludnicu. to se l to događa? - Mama jest radila, kumo, sve do sinoć. Sumanu-l to! Sada se odmara. - A zašto ti u svakom uhu imaš po tri rupe, Ange-1 lica? I zašto u njima nosiš perje? Zar si pristupila nekoj l religioznoj
sekti? upita India stoje strože mogla, tru-1 deći se da ne pokaže koliko je zaprepaštena Angelici- l nom neočekivanom ljepotom. Da li je ta mala svjesna u l kakvu će krasoticu izrasti? - Sad je to u modi, kumo objasnila je Angelica. l - Misliš da sam pogriješila? Da ti kažem istinu, osje- l ćam se kao šizika. Ali što kažeš na moje genijalne trape- l riče? Ludo, ha? Mislim da su ih izradili u nekoj koloniji l gubavaca. Sumanuto! - Nisu loše reče India, u mislima se oprezno | pokušavajući vratiti u sedamdesete da bi našla prikla- l dan odgovor. Rupice na ušima će ti zarasti ako izva- l diš perje i hoćeš li me, molim te, prestati nazivati ku- l mom? - Ako insistiraš složi se Angelica pomalo pokunjeno. -Odnijet ću tvoje kovčege u gostinjsku sobu. .. India... Angelica ih s lakoćom podiže i krenu unutra. - Ne. Stani. Ne mogu ostati ovdje. Krcato je -reče India spremna pobjeći. - Ja ću za pet sekundi raščistiti tvoju sobu. Ti si naš počasni gost. Zar ćeš nam to odbiti? - Da li se uvijek izražavaš tako ozbiljno, Angeli ca? 64 - Trudim se, trudim se uzvrati Angelica podiji prtljag i krčeći joj put. Tom je djetetu potrebna pomoć, razmišljala je In-dja žurno se presvlačeći u zaključanoj gostinjskoj sobi. §va sreća da je došla. Možda još nije prekasno. Maxi je Očito zanemarila njeno obrazovanje. India je odlepršala iz sobe odjevena u haljinu od bijele čipke i bijelog sifona, kreacije Judvth van Amringe, koja je tako meko lebdjela oko nje da se činilo kako je pridržava samo broš _ antikni grčki novčić uokviren nebrušenim safirima i biserima, koji je pričvrstila malo iznad bedrene kosti. Njena je ljepota bila dah raznih godišnjih doba, svih osim zime, dok se
mijenjala od utjelovljenja čarobnog proljeća do razbuktalog ljeta i zrele jeseni, zavisno o tome što je od nje zahtijevao scenarij. Toga dana, prepuštena svom vlastitom izboru, bila je proljeće sa svim svojim obećanjima i svom svojom svježinom. Koliko god bila stidljiva, India bijaše realna. Nije postojala odjeća koja bi je učinila nevidljivom na zabavama stoga je bilo bolje da izgleda kao prava zvijezda. Ljudi su to očekivali od nje i u suštini je takav izgled pobuđivao manje pažnje od nemarnog zašto-da-se-gnja-vim-oblačeći-se-za-vas odijevanja Diane Keaton koje je ljude činilo znatiželjnima i neprijateljski raspoloženima. S druge pak strane, ove godine kad su svi nosili blještave haljine ona nije imala namjeru prihvatiti takvu modu jer u njoj se osjećala poput osobe koja uručuje Oscara, a ona je ipak bila osoba kojoj je Oscar dodijeljen. India je pošla u potragu za Maxi, namjerno jureći između uzvanika s tehnikom koju je usavršila upravo za zabave i kojoj je svrha bila daje neprekidno održi u pokretu. Ako bi je netko zaustavio njezino je držanje i dalje odavalo da je u prolazu po načinu na koji bi stajala podalje od svog sugovornika. Nikad nije nosila čašu tako da je, ako bi se netko baš prilijepio za nju, mogla re-- Oh, idem po piće, odmah se vraćam i tako se osloboditi. Ili je mogla zamoliti muškarca s kojim bi razgovarala žene nisu pokazivale želju da joj bilo što kažu da bude zlatan i donese joj piće, a zatim bi po65
bjegla u drugom smjeru. Ako je India zaista htjela p0p-ti piće odlazila je do bara, naručivala ga kod barrnena odmah ga ispijala i istog trena vraćala čašu. India je uvijek gledala u zrak, iznad glava, tako da nitko nije mogao susresti njezin pogled, dokjeprolazila kretala se u cik-cak liniji tako da je bila poput pomične mete i stalno je na licu imala izraz koji je govorio da ide u susret nekom jako dobrom znancu
na drugoj strani prostorije. Kombinacija tih malih trikova omogućavala joj je da ode na sve neizbježne holivudske zabave a da ne mora razgovarati ni sa kim osim s agentima iz Creative Artists koji su se nalazili posvuda i nisu obraćali pažnju na njezino odsutno držanje nego su je prijateljski grlili. Budući da je bila njihov klijent nisu je se bojali jer kako bi se oni mogli bojati bilo koje žene, kako god slavna i lijepa bila, kad je ta ljepota bila na raspolaganju njima da je prodaju, a zarada od nje automatski umanjena za postotak koji se plaćao njima? Zapravo, razmišljala je India, prolazeći i nadajući se da je zaštićena svojim držanjem, u prisustvu mene-džera i ljudi koji snimaju filmove nikad nije osjećala plahost. Ĉim bi prošli fazu naukovanja i stekli status asistenta ovog ili onog režisera njima je postajalo jasno da je ona samo jedna u nizu mnogobrojnih djevojaka. Doktorica Florence Florsheim je rekla da nema razlike između neuhvatljive filmske zvijezde i običnog, jednostavnog cvijeta na zidnoj tapeti, razmišljala je India boreći se protiv prvih nagovještaja panike. - Koja je najgora stvar koja vam se može dogoditi ako vas netko ipak zaustavi i zapodjene razgovor? -uvijek je pitala doktorica Florsheim. India to nije znala objasniti. Njoj bi se smučilo već pri samoj pomisli na razgovor. To je bilo najgore od svega. Nešto u njezinu izgledu blokiralo je razgovor svaljujući sav teret međusobne verbalne razmjene na njezina nepopravljivo nespremna pleća. Najveća kvaliteta doktorice Florsheim i bila je ta što nije nikada gledala Indiju osim kad bi ulazila i izlazila iz ordinacije i nikada se nije upuštala u dokona čavrljanja. Zadržavajući svoj naizgled točno određen pravac, ali ubrzavajući korak, India je ulazila iz sobe u sobu dok je panika u njoj rasla jer nigdje nije bilo Maxi. Uskoro će morati početi zagledati u ljude umjesto iznad njihovih glava a to znači da će susresti nečiji pogled. Oprostite! Udarila je ravno u nekog čovjeka zbog čega su se dvije čaše koje je držao u rukama proli-le po njegovu odijelu.
Bože, baš sam nespretna, nisam gledala, dopustite da vam to pomognem obrisati, oh bože blebetala je India pocrvenjevši u svojoj smetenosti. - To je samo votka, ne brinite. Niste učinili nikak vu štetu smirivao ju je čovjek a u njegovu glasu bio je neki titraj, nešto što je već nakon prvih izgovorenih riječi potpuno raspršilo njenu paniku. Da je on prolio piće po njoj vjerojatno se ne bi tako izbezumio, pomisli la je, zapanjena njegovom sposobnošću da je umiri. Po stojalo je samo nekoliko režisera koji su bili u stanju učiniti to isto sa tako malo riječi, a svi su oni bili velika ni svog zvanja. Ĉini mi se da nekog tražite primijetio je. Mogu li vam pomoći? - Ne začu India svoj odgovor. Hodam uo kolo bez nekog određenog cilja. Maxi može pričeka ti, odlučila je, usudivši se napokon pogledati čovjeka kojeg je smočila. Bio je skoro za glavu viši od nje, vjero jatno tridesetih godina i dok je smireno stajao ne obra ćajući pažnju na svoju mokru jaknu, ona se zateče u razmišljanju kako bi izgledao da je zaljubljen. Konobar u prolazu uze one dvije čaše koje je čovjek još uvijek držao. Ona zgrabi nekoliko papirnih ubrusa. -- Da li bih vas mogla... kapate po sagu nasmijala se načinivši pokret koji je oponašao brisanje. On joj uze ubru se iz ruke i zadrža ih. - Votka hlapi i ne ostavlja mrlje. U ovoj sobi je dovoljno toplo od svih tih ljudi, nestat će već za minutu. - Riječi koje je izgovorio bijahu vrlo jednostavne ali na njegovu je licu bio neki zamišljen, sanjarski izraz, kao da sanja san u kojem je on galantni junak. Tako 67 očarana da je zaboravila svoj uobičajeni strah od sva. kog nepoznatog India se zateče kako ga gleda s onom izrazitom
znatiželjom i pomanjkanjem takta s kojima su ljudi ponekad gledali nju, kao da mogu nešto saznati k načina na koji se crte njezinog lica međusobno spajaju. Ima u njemu neke ugladenosti, razmišljala je, nečeg Iju-baznog, čvrstog i pouzdanog, nečeg oko njegovih usana stvorenog za... ne, stvorenog zahvaljujući hrabrosti. A istovremeno bilo je tu i nestrpljenja. Osjećao se utjecaj nečeg... da li se to moglo nazvati koncentracijom? Bio je na neki način elektrokinetičan. Nadala se da neće otići k toj osobi kojoj je nosio piće, ali po svemu sudeći on nije imao namjeru da se pomakne. Stajali su zajedno usred bučne, uskomešane prostorije, otok dvoje visokih, izoliranih ljudi. Zagledala se u njegove oči i učini joj se da je on gleda napeto, usredotočeno, a ipak nije tu bilo ni traga prepoznavanja, pokoravanja ili smetenosti na koje se nije nikako mogla navići u pogledima drugih ljudi. Sviđa mi se vaš glas rekao je. Hvala. Prvi put u životu nije imala osjećaj da se mora ispričavati zbog komplimenta. Njegovo samo pouzdanje kao da je bilo zarazno. On vodi ljubav sa zrakom dodao je. - Pa, znate, uvijek postoji mogućnost da se možda radi o triku -iznenada obuzeta svojim nekadašnjim porivom da čini vragolije poslužila se izgovorom koji je naučila za ulogu Blanche DuBois, gutajući suglasnike i nekako smušeno, zadahtalo naglašavajući glagole, za-vršivši rečenicu neobičnim podizanjem glasa na kraju. Osmjehnuo se kao da je to što je izvela slatka, djetinja šala a India se osjeti smiješno ponosnom na sebe. - Glas s plantaža rekao je oduvijek sam volio djevojke s takvim glasom ali on nije baš sasvim prikladan za vas. Vi ste previše plahi da biste bili južnjaki-nja... u tome i jest njihov šarm... one nikada ne dopuštaju da se njihova stidljivost vidi pa je ne pobuđuju ni kod drugih.
- A moja se vidi? upitala je oborivši pogled.
Cijelo vrijeme je smatrala da nije uspjela zaista dobro odigrati ulogu Blanche premda su svi ostali tvrdili sup rotno. - Na prvi pogled. To jest, ja je vidim. Ali to mi se također sviđa. Biti povremeno plašljiv univerzalna je karakteristika ljudskog roda, ali u ovom se gradu ljudi ponašaju agresivno da se ne bi otkrila njihova prirodna, normalna, neizbježna plahost. Rezultat je rukom je učinio široku kretnju upravo ovo što čujete. Zamor no je slušati to, i nimalo lako boriti se s tim. Najveći dio vremena šapćem... mnogo je lakše postići da vas čuju ako ste tiši od buke nego ako je pokušavate nadglasati. - Jednom sam imala instruktora koji mi je rekao to isto. - Instruktora? Sagnuo se prema njoj i zagledao u nju s još većom Ijubopitljivošću. - Instruktora izgovora reče ona zbunjena. - Vi ste pjevačica? - Svojevremeno sam pjevala uzvrati India po sve zaprepaštena. Već toliko godina nije srela osobu ko ja nema pojma tko je ona tako da nije znala kako da se postavi prema toj činjenici. Ona stisnu oči iznenada obuzeta sumnjom. Oh, bože, ne dopusti da on bude je dan od onih ljudi koji se pretvaraju da je ne prepozna ju. Takvi su gori od sramežljivaca. Ne, tko god on bio, jednostavno nije osoba koja ide u kino ili čita časopise. U njegovu domu njezino ime očito nije bilo predmet svakodnevne upotrebe. - Ĉime se još bavite? zapitao je ne ostavljajući joj vremena da ona njemu postavi isti upit. Navikao je zapovijedati, zaključila je odgovarajući mu. - Pa... radim ... i, eto, živim kao i svi ostali. Hranim pse, idem na gimnastiku, mnogo čitam, plivam i, pa, odem na poneku zabavu i to je uglavnom sve. Pretpostavljam da vam to ne zvuči kao jako ispunjen ži
vot... ah, da, odlazim k svojoj glavoderki, naravno, to je doktorica Florence Florsheim . . . prestanite se smija ti! Ne vidim što je tu smiješno, ime kao i svako drugo,
68
nije ona kriva zbog njega premda se s imenom popuj Florence možda ipak nije trebalo udati za gospodina Florsheima. India se hihotala. Mora daje bila lu-do zaljubljena, a možda joj je to djevojačko prezime, - Jeste li je ikada pitali? htio je čuti. - Ona rijetko odgovara na pitanja. Vrlo je pravov jerna. - Moj psihijatar odgovara na pitanja. - Znači da nije frojdovac izjavila je ona s pri zvukom superiornosti u glasu. - Rekao mi je da je kao i svi drugi glavoderi bio odan Freudov učenik ali je zatim odbacio one stvari u koje ne vjeruje ... ako kažem da mrzim svoju majku on pođe od pretpostavke da je ona bila teška osoba i drži se toga sve dok se ne dokaže suprotno, a ne zaključuje odmah da je to stoga što sam u trećoj godini želio voditi ljubav s njom. - To mi se sviđa. Ali ja sam vezana za doktoricu Florsheim ... previše toga zna -- reče India sumorno. - Tuđi psihijatri uvijek nam se čine boljima od na ših vlastitih. To je prvo pravilo psihoanalize. Međutim, slažem se u pogledu vašeg života, ne zvuči mi baš ispu njeno. to je s mužem i djecom ? - Ne postoje. A kod vas? - Nikada se nisam ženio, nemam djece.
- Zar vas to ne zanima ili niste imali vremena? oprezno upita India. Nešto sigurno nije u redu. Uvijek postoji nešto što nije kako treba. - Jednostavno mi se to još nije dogodilo, ali dogo dit će se. U međuvremenu, slobodan sam, sramotno slo bodan i volio bih da se izvučem iz ovog pakla i povedem vas na večeru. Hoćemo li poći? - Oh, da uzvratila je India. India f to ti radiš ovdje? zapita Maxi tako iznenađena da joj je glas postao piskutav. - Zdravo, draga. Reći ću ti kasnije. Sada odlazim na večeru - - bezobzirno reče India pokušavajući joj jednim pogledom prenijeti svoju ljubav, podršku i želju da je Maxi pusti da pobjegne s ovim muškarcem, tim 70 divnim, divnim muškarcem, prije nego što prođe još kola sekunda i pojavi se netko... možda osoba kojoj je nosio ona pića... tko će joj ga pokušati oduzeti, jer nije htjela, nije se mogla izložiti takvom riziku. Ali, Toby, ne možeš samo tako šmugnuti s Indijom zavapi Maxi srdito. Ona je moja prijateljica, dođavola, ne tvoja, a meni čak nitko nije ni rekao da je ovdje. - Toby? prošapta India zaprepaštenim glasom u kojem se istovremeno razaznavala šokiranost i prvi počeci izbora. - India? Ta prijateljica? Ona koja je najljepša dje vojka na svijetu? -- Toby je zanijemio a na njegovu se licu odrazio cijeli niz emocija, od kojih je najizraženije bilo krzmanje. - Oh, prestanite! reče India koju je napustila njena plahost. Ĉetiri puta ste rekli da vam se sviđam. Nemojte se sada ponašati kao kakav... tupan. Uosta lom sad je ionako prekasno, zar ne?
- Ho, ho, ho, ho protepa Maxi. Ĉini mi se da će doći do vaše prve svađe. Odlično! Smijem li sluša ti? 71
19. Ĉinilo se da je Cutter Amberville usredotočen na to da slijedi svoj vlastiti trag, kao da zakoračuje u svoje otiske na mokroj pješčanoj plaži, dok je hodao gore-do-Ije po sagu pred prozorom iza svog radnog stola. Tako čvrsto je isprepleo ruke iza leđa da su zglobovi zaustavili protok krvi prema vršcima prstiju i bili mnogo crve-niji od njih. Maxi gaje promatrala kako korača, sjedeći na naslonu za ruke one fotelje koju je sama izabrala nakon što je odbila nisku stolicu koju joj je on ponudio. Umjesto nje, nakon namjerno sporog ogledavanja sobom odabrala je fotelju s razumno širokim naslonom za ruke i odgurnula je točno na ono mjesto na kojem je namjeravala sjediti, dovoljno daleko od njegova stola da se on osjeća nelagodno. Mahala je nogama obuvenim u sjajne jahaće čizme i jahaće hlače od smeđeg baršuna koje su od ruba čizama do koljena bile ukrašene čipkom. Milovala je nabran ovratnik viktorijanske čipkaste bluze koju je imala pod smeđom baršunastom jaknom sa šal-kragnom, stisnutom u struku fantazija Chantala Thomassa kojoj ni u jednom trenutku nije bila svrha da dođe u blizinu l konjskog sedla. - Cuttere reče ona prekidajući njegovu zadubljenu šutnju moj šofer čeka dolje, parkiran na nepropisnom mjestu. Hoćeš li istresti to zbog čega si me toliko htio vidjeti, jer će u protivnom on platiti kazno 72
Jutter se okrenu i konačno prestade koračati, obje-rukama se naslonivši na svoj ogromni radni stol. - Vidim da sam te potcijenio, Maxi reče. - Zar mi to nisi mogao reći telefonom? Ja sam za poslena žena, a ovo putovanje u centar upropastilo mi je jutro. Vrijeme je novac, Cuttere, vrijeme je novac! Prošlo je već nekoliko tjedana otkad je Rocco završio ogledni primjerak davši mu fantastičan oblik, na Maxinu platnom spisku nalazilo se mnogo skupih talenata, rad na dovršavanju prvog broja i sastavljanju onih idućih odvijao se punom parom, sve to pokretala je Maxina silna energija, jer ona je radila svih sedam dana u tjednu. Vrata na njezinoj sobi, prema njenoj izričitoj želji nisu postojala niti je Maxi imala radni stol. Nasred njezinog ureda nalazio se velik stol sa prenosivim hladnjacima punim bezalkoholnih pića, litrama kave i čaja koje je žena unajmljena posebno za tu svrhu stalno održavala svježim i donosila pladnje s kolačićima i obilnim, ukusnim sendvičima. Oko tog stola za gozbu nalazilo se nekoliko visokih okruglih stolova s barskim stolicama koje su upravno pozivale da se na njih sjedne. Kad bi se skupio poveći broj ljudi te je stolove bilo lako spojiti. Maxi je svoj ured dala urediti u stilu koji je bio najbolja moguća replika kavane iz osamnaestog stoljeća u kakvoj bi se Samuel Johnson* osjećao kao kod kuće a rezultat je bio upravo onakav kakav je očekivala: svi članovi njezinog izvanrednog, mladog, stalno rastućeg i izvrsno plaćenog radnog tima dolazili su u tu sobu najmanje jednom ili dvaput dnevno znajući da su tu uvijek dobrodošli i da će biti kraljevski nahranjeni. Uvriježio 16 običaj da oni tu posjede neko vrijeme razgovarajući O& (/-u i tako su se upoznali ljudi iz različitih redakci-l> a iz te neprekidne, naoko usputne suradnje najboljih Senata u svijetu časopisa, iz tih uzbuđenih razgovora u °jima se često čuo usklik ťdođavola, to nije loše!Ť komuel Johnson engleski književnik, novinar i leksikograf iz 18. stoljeća (Op. prev.) 73
lao je nepresušan izvor novih ideja od kojih nijedna nj. je odlazila u zrak jer Maxi ih je sve bilježila, nenametlji. vo sjedeći na nekom od stolaca. Kad bi ona imala ne-kog drugog posla ili bila kod telefona zamjenjivala ju je neka od njezine tri sekretarice. Jedini razlog zbog kojeg je Maxi pristala da dođe u Cutterov ured bio je taj što nije željela da se on pojavi u njezinom. Njegova nazočnost bi ga zagadila. - Nikad ne bih povjerovao da si sposobna za tak vo nešto - - nastavio je Cutter. - - Ĉak iako si to ti. - Ali još nisi ni vidio prve ťšpigleŤ uzvrati Maxi iznervirana. Da li je moguće da mu je netko dostavio kopiju njezina oglednog primjerka? Zar on ima špijuna među njezinim najmeštenicima? Ja ne govorim o tvom časopisu, Maxi, kakav god on bio. Cutter je pogleda ravno u lice i ona otkri da je sav zajapuren, gotovo grimizan, od potisnutog bijesa. On gurnu prema njoj gomilu papira koji su stajali na stolu. - O ovome ja govorim, o ovome! Računi na mili june dolara, računi koje te proklete ženske u računo vodstvu automatski plaćaju zato što na njima stoji pot pis Amberville, plaćaju a da me ni ne pitaju, da ih uop će ne provjeravaju, računi za papir, za najam, za na mještaj, za plaće, za fotografije, za članke, za troškove, za... - Hranu prekinu ga Maxi. Početna ulaganja uvijek su veća nego što čovjek očekuje sabrano dodade Maxi. Kad O& t/napokon izađe na tržište raču ni će se smanjiti, a čim počnemo zarađivati novac cijela će se situacija sasvim prirodno promijeniti. - Ne, nemoj meni prodavati te trikove, Maxi. Ja znarn i ti znaš da ja znam kakav je bio naš dogovor. Od jevni ukrasi! To je bio časopis koji si željela i taj si časo pis dobila. Ĉasopis o odjevnim dodacima koji nije go tovo ništa trošio. Ova stvar, taj časopis O & U, kakav god
on bio, nema apsolutno nikakve veze s našim dogovo rom.
Nije tako hladno reče Maxi. On ima isto toliko veze s Odjevnim ukrasima koliko su Odjevni uk rasi imali veze s proizvodnjom dodataka za odjeću. Ni je bilo govora o tome da ne smijem modernizirati časo pis, Cuttere. Nisi rekao ni riječ o tome da ne želiš da ga promijenim u nešto životnije. Dao si mi godinu dana i ja je koristim, a ta je godina tek započela. Nikada ti nisam dao pravo da trošiš milijune prasnu Cutter i stade udarati pesnicama po stolu. - Nadam se da taj stol nije skup prokomentira la je Maxi jedva primjetno zijevnuvši. - - Izgleda kao autentičan primjerak, ali nemoguće je biti siguran jer danas rade tako dobre kopije. - Milijuni dolara... ni u jednom trenutku nisam rekao... - Da, ali nisi ni rekao da ne smijem, nije li tako, Cuttere? Maxi mu se lijeno osmjehnu i popravi čip ku na svom ovratniku poput ptice što dotjeruje perje, a zatim otpuhnu prašinu s čizama. Začuđeno je podigla obrve sve dok nisu nestale pod šiškama. Sada je pre kasno, shvaćaš? Već sam osobno prodala šestomjeseč no pravo na oglašavanje u svom časopisu, uz povoljne uvodne popuste, većini najvećih oglašivača. Oni tiskaju svoje reklame i u drugim časopisima kuće Amberville i, Prirodno, kad im dođe jedan Amberville s izvrsnom no vom koncepcijom i apsolutno fantastičnim oglednim primjerkom, oni nemaju razloga da posumnjaju u to da
sn svoj novac razumno uložili. Amberville Publications je neraskidivo povezan s njim u očima biznismena i ogašivača. Mi moramo tiskati te njihove reklame ili im ititi novac, a to bi u najboljem slučaju na cijelu kuću PO ljagu neozbiljnog, neposlovnog ponašanja. Pono s obzirom na to da si ti upravo ukinuo tri časopi**Svi naši oglašivači znaju da O &Uimaju tvoj osobit ?oslov, Cuttere. Ja sam se potrudila da im to stavim a znanje. Ne možeš ugroziti moj časopis a da time u ťslovnom svijetu ne probudiš sumnju da cijela kompan'J* Propada.
74 75
- Imaš li ti uopće pojma kako će novac koji si p0_ trošila utjecati na našu bilancu? upitao je. - Izbušit će veliku rupu u njoj, pretpostavljam. 4 osim toga, Cuttere reče Maxi ustavši i krenuvši pre. ma vratima kad već govorimo o računima pošteno je da ti kažem, s obzirom na to da mi se čini da imaš opasno visok krvni pritisak, ovi računi na tvom stolu tek su početak. Upustila sam se u lijepi, veliki pothvat troško vi kojeg će u prvih šest mjeseci rasti... čovjek mora po trošiti novac da bi uspio, ne smijem se dovesti u opas nost da razočaram svoje čitaoce. ťPrvo ih moraš uhvati ti da bi ih mogao zadržatiŤ običavao je govoriti moj otac. Maxi je došla do vrata i otvorila ih dok je Cutter sjedio za svojim stolom nepomičan od silnog bijesa.
- I još nešto, dala sam objaviti niz oglasa u svim većim časopisima i novinama koje čitaju ljudi zaposleni u masmedijima, najavljujući im izdavanje O& U-a i naše planove za budućnost, reklamiram svoj časopis kao najnoviji pothvat kuće Amberville Publications. I te ćeš račune vrlo brzo dobiti. Nemoj se truditi da ustaneš, sama ću izići... kao obično. Prošla je kroz vrata i pritvorila ih za sobom. Potom se vratila, pogledala ga, zagledala ga još bolje, zavrtjela glavom i zabrinuto pucnula jezikom. Za boga miloga, Cuttere, zaista djeluješ uzrujano. TTiho je zatvorila vrata ali je prije toga još dodala. -- Da li je tome razlog nešto što sam ja izrekla? - Lily, dušo, dođi, sjedni kraj mene reče Cutter lupkajući dlanom po praznom mjestu na kauču na kojem je sjedio. Poslušno, Lily se diže iz svoje stolice i sjede tamo smjestivši svoje gipko, vitko tijelo uz njegovo. Uzdahnula je sa zadovoljstvom koje je bilo gotovo snažnije od ljubavi. Ti trenuci provedeni zajedno nakon što bi se on vratio iz ureda, ti dugo iščekivani trenuci bili su, često je razmišljala, nagrada za sve one godine njezine strpljivosti. Ĉak veća nagrada od fizičke strasti premda se silno ponosila trajnošću neutažene žudnje njihovih tijela. Godine koje su ih razdvajale ostavile su 76 vatre i bio je dovoljan dašak vjetra, plamsaj šibice, te nialo papira i pokoja grančica da se ona po-Ovno razbukta. Ali sjediti zajedno na kraju dana i razgovarati u miru, nešto u čemu nije nikada potpuno uživala dok je bila sa Zacharvjem, ah, to je bio još slađi užitak. Upravo u takvim trenucima kad se ugodna opuštenost njihove dugo iščekivane i tako dugo odgađane prisnosti ispreplitala s novom radošću zbog toga što je udata za Cuttera, Lily je osjećala da napokon ima ono što želi, što je oduvijek zavređivala. - Draga, danas se na poslu zbilo nešto zbog čega sam iznenada počeo razmišljati o tebi i našoj zajednič koj budućnosti reče Cutter.
Usplahirena ozbiljnošću njegova glasa Lily naglo podiže glavu s njegova ramena. - Ne, ne nasmijao se ništa zbog čega bi tre bala brinuti. To je nešto o čemu se može samo sanjati, nego što ja sam ne bih nikad pokrenuo ali taj dio posla ti ipak ne mogu prešutjeti. - Posao? upita Lily. Obećao si mi da vrije me koje provodimo zajedno nećemo gubiti na razgovo re o poslu. Nikad to nisam razumjela i kad bi Zachary verglao na tu temu dobivala sam glavobolju već samo od toga što sam morala sjediti i slušati ga. - Pa, to i jest i nije posao. U svakom slučaju, nije neka dosadna poslovna tema. Moraš me saslušati, dra ga. - Sve poslovne teme su dosadne tvrdoglavo re če Lily ali ja pripadam strpljivoj vrsti, što ti najbolje znaš. - Danas sam primio neobičan telefonski poziv od Ĉovjeka iz United Broadcasting Company kojeg uopće ne poznam. elio je čuti da li bi se mogao naći s tobom na razgovoru. . . želio bi popričati o eventualnoj prodaji Amberville Publicationsa. - to? Pa on je lud! to on zamišlja tko je? Kakav krajnji bezobrazluk! Otkud mu uopće pomisao da bi nioja kompanija bila na prodaju? Jednostavno ne mogu shvatiti kako itko može biti toliko nepristojan da se iz77 nebuha odluči na takav poziv reče Lily tako zgranuta kao da joj netko krade nakit dok ga ona bespomoćno promatra. Cutter se popustljivo nasmija. - Taj čovjek iz UBC-a ne pokušava te iskoristiti draga moja. On samo radi svoj posao. To nije nikakav napad na tebe. Zapravo je to veliki kompliment. Dovoljno je da ga sutra nazovem i kažem da ti nisi zainteresirana za njegovu ponudu, da
Amberville Publicati-ons nisu na prodaju i on će odustati, a možda i neće. Ali kako god bilo, možeš očekivati još sličnih poziva. - Zato što je Zachary mrtav? - Ĉak i da je Zachary živ stvari ne bi bile puno drugačije. Njemu bi stavljali iste takve ponude. Sada je takav trend. Mnogo kompanija, posebno veliki konglo merati, traže časopise u koje bi uložili novac. - Mene takve ponude ne zanimaju. Zašto bi me zanimale? Osim toga, ja posjedujem samo sedamdeset posto kompanije, znaš i sam da svako od djece ima po deset posto. - Oni svoj dio ne mogu prodati nikom osim tebi a ti si vlasnik većine dionica. Ti možeš učiniti sve što že liš, Lily. Oni te ne mogu spriječiti. Mislio sam da si to shvatila kad sam ti objasnio zašto moramo prestati iz davati one časopise koji su na gubitku. - Shvatila sam. Uvjerio si me daje to neophodno. Ali prodaja... nikada nisam razmišljala o prodaji. Zachary je potrošio cijeli svoj život na stvaranje tih časopi sa. .. nikad nije prodao nijedan. Ne znam da li bi to ikada učinio, pod bilo kojim okolnostima, za bilo koji novac. - Oh, Lily, ti zaista ne možeš prestati biti lojalna, zar ne? Da li si ikad razmišljala o tome koliko si ti žrtvovala tim časopisima? Ti, Lily. Svi ti razgovori o po slu koji su ti bili dosadni, svi oni dani kad si morala sa ma izlaziti na kraj s djecom i njihovim problemima jer je Zachary radio, beskrajni vikendi koje je provodio za tvoren u svom uredu, sve one večere za poslovne par tnere i šarmiranje ljudi koji te uopće nisu zanimali? Ti 78
wrr ..
.
jjv 0/7/HJC.Z/V. INa ^ciu ivuinFu...j~ _ bi mogla imati povjerenja osim mene. Da li bi svoje dionice povjerila Pavkinoj upravi? On je star čovjek; izvanredan stručnjak, to da, ali star. Pretpostavljam da će '".. A ostali članovi vijeća urednika? Opisi su izgrađeni na tvom životu, Lily. Na godina-a ; godinama jedinog života koji imaš. A ti još uvijek ""'-- o tome što bi Zachary učinio s njima da je iv. Na čelu kompanije nema nikoga u koga ^ i: u: .,;,4;mirovinu, n uamu *,,^,,v Možeš li računati na njih da stalno održavaju tvoje časopise u punom zamahu? Oni su samo namještenici, kreativni namještenici, priznajem, ali nisu ljudi od biznisa. Zachary je bio biznismen ali nije odgojio drugu generaciju biznismena unutar časopisa koja bi ga mogla nadomjestiti. - Nisam stvarno razmišljala... - Znam da nisi, draga. Ja brinem o poslu, tako da ti ne moraš. Napustio sam oui^..,^, ^....._,j :vorio svoj vlastiti ured da bih se mogao brinuti o vašem poslovanju. Ipak u dubini duše nisam sasvim uvs Ťtt; 11 i-rHavaštvu. na i otvorio svoj Bookera, Smitvja i Jamesto*luvauju. ť^*ťŤ jeren u to da ti moraš ostati u izdavaštvu. - Zar se događa nešto, nešto što ja ne znam? Po stoji li neki razlog zbog kojeg bi morala prodati kompa niju? Lily se uspravila na neznatno zloslutan ton nje gova glasa. - Lily, svi časopisi dobro stoje... trenutno... ali realnost izdavačke ekonomije u 1985. uključit će velik porast troškova papira i mnogo veće distribucione troš kove. To ne znači da ćemo sljedeće godine zarađivati
manje nego ove, ali stvari će biti mnogo kompliciranije. Trenutno ravnoteža naših izdataka i profita, naša bilan ca, u savršeno je dobrom stanju. Ne mogu pretpostaviti koliko sada možeš dobiti u slučaju prodaje Amberville Publicationsa ... sigurno vrlo mnogo. Međutim, za ne koliko godina... tko zna? Nemam kristalnu kuglu, a vraški nerado te gledam prikovanu za nešto što te ne za nima čak iako je Maxi poludjela za tim poslom do te mjere da... - Maxi? -- upita Lily. -- to je sada smislila? 79 - Ništa zbog čega bi se ti trebala brinuti, malo nje. nog uobičajenog pretjeranog entuzijazma. Ja ću se p0. brinuti za Maxi, draga, tako da ne sprži krila. Naravno da ti prodaš kompaniju sva bi djeca uspjela ostvariti svoj dio nasljeđa. - Ali što je s tobom, Cuttere? Pokušavaš li mi reći da ti ne želiš raditi u izdavaštvu? Da ti je žao što si na pustio Bookera? - Tebi je to potrebno, ljubavi, i zbog toga sam ja više nego spreman istrajati u tom poslu. Nikad se nisam želio priključiti Zacharvju, ti to znaš. Mnogo puta mi je to predlagao, ali ja sam uvijek odbijao. Međutim, na kon današnjeg poziva iz UBC-a, do kojeg je tako neoče kivano došlo, počeo sam se pitati nije li to nekakav znak, neka vrsta. .. prekretnice... nešto čemu bismo trebali obratiti pažnju. - Znak? Kakav znak? - Da je trenutak da započnemo nov život. ivot u kojem bi nas dvoje mogli biti više zajedno a da pri tom ne moramo svakog mjeseca brinuti o porastu troška stranice i mirovinskog fonda i tisuću i jednom detalju vezanom za Amberville Publications. Ti možeš prodati
kompaniju, draga, ako to želiš. A tada bismo oboje bili slobodni. Sve mogućnosti na svijetu bile bi ti otvorene. Mogla bi osnovati svoj vlastiti baletni ansambl... nije li tako? . .. najljepše mjesece u godini mogli bismo provo diti u Engleskoj, mogli bi kupiti prekrasnu kuću na ju gu Francuske, postati ozbiljni kolekcionari svega onog što volimo. Oh, Lily, život bi trebao biti nešto više od sjedenja u nekom uredu u New Vorku i mogućnosti da budem s tobom tek nakon dugog radnog dana. Ali te dionice nisu moje, to nije moja kompanija, na tebi je da odlučiš da li te zanima mogućnost prodaje. Eto zbog če ga sam morao porazgovarati s tobom o tom telefon skom pozivu. Poslovi, ťdosadniŤ poslovi ako ih baš že liš tako nazvati, ali nisam ih mogao sakriti od tebe. - Ne, ne, nisi mogao polako reče Lily. - Razmisli o tome, draga, ili nemoj razmisliti. To u cijelosti zavisi o tebi. Dala si Amberville Publicationtoliko svoje energije i svog srca koliko je to uopće moguće, i možda trebaš tako nastaviti. Jedino što ja želim jest to da te vidim sretnu. _- Razmislit ću o tome. Obećavam. To nije nešto o čemu mogu naprečac odlučiti, zar ne? Ne, naravno da nije. - Vrlo je važno da si ostaviš dovoljno vremena, Lily. To je jako ozbiljan korak odgovorio je Cutter i ustao da si napravi džin s tonikom. Amberville Publications, razmišljao je, Amberville Publications, taj golemi pothvat njegovog omrznutog brata, uskoro će biti tek jedna od stavki u poslovnim knjigama velikog konglomerata; kompanija će izgubiti svoj identitet, njezini će se glavni namještenici raspršiti, njezine nekretnine bit će prodane i, što je najvažnije, sam Zachary Amberville bit će brzo zaboravljen čim nestane njegovog imena sa zaglavlja firme. Proći će samo
nekoliko godina a to će ime izazivati tek kimaj prepoznavanja onih malobrojnih ljudi koji imaju dobro pamćenje. Hvala bogu da je još dovoljno mlad da može zbrisati svaki trag Amberville Publicationsa, predati ga zaboravu, riješiti se njegova utjecaja, napokon se osloboditi svoga brata, uništiti ono što je ostalo od njega. to se UBC-a tiče, on će sutra nazvati njihovog predsjednika i ugovoriti ručak, te saznati da li su zaista zaintresira-ni za kupnju. U svijetu velikog biznisa postojalo je mnoštvo potencijalnih kupaca. To je bilo sasvim sigurno. Predvidio je taj dan već onda kad je obustavio tiskanje svih časopisa koji su radili s gubitkom. Svih osim jednog. mca ne no - Znaš, Justine, nije nimalo lako biti modna ured-:a časopisa čija je svrha da žene uvjeri kako su zgod-baš onakve kakve su. Moda je nešto što još nije viđe-i, kvragu! Svrha modnih stranica je da izazovu želju za kupovanjem. Julie je govorila buntovno ali glas joj je zvučao poput naelektrizirane ljubavne pjesme. Njezina zalude81 nost Justinom došla je u onu fazu kad je mogla nabroji, l ti doslovno svaki komad odjeće koju je ikad obukao, tŤ l čak raspoznavati svaki od njegova tri Nikona. Znala je [ kad je rezao nokte. Svaka pojedinost u vezi tog čovjeka i bila je izložena njezinoj neprekidnoj ali nezamjetljivoj l kontroli a činjenica da su joj osjećaji po svemu sudeći i neuzvraćeni tu je zaokupljenost činila još većom. Da je l Justin pokazao ikakvo živo zanimanje u njihovu bi od-1 nosu došlo do napretka, bilo nabolje, bilo nagore. Bila t bi nesretna ili u sedmom nebu. Ali tokom tjedana u ko- i jima su radili zajedno on ju je tretirao s ugodnom ali iz-1 ludujuće besperspektivnom mješavinom prijateljstva i l drugarske suradnje koju Julie Jacobson iz Shakerl Heightsa koja nikada, još od prvog razreda, nije do- f živjela neuspjeh kod
odabranog muškarca, više nije l smatrala izazovom. Pretvorilo se to u bolnu čežnju za' nekim znakom koji bi nagovijestio da njihov odnos ima budućnost. Zar bi željela raditi na nekom konvencionalnom časopisu? dokono upita Justin. ališ li što ipak nisi prihvatila onaj posao za Redbookl - Ne, nikada. Ali ta ideja... ta molim te, zamisli cijelu modnu reportažu kojoj je svrha da poruči čitate ljicama kako nikad ne treba odbaciti najmiliji kupaći kostim! Kako ću to objasniti Coleu i Gottexu i firmi Kamali i ostalim proizvođačima kupaćih kostima koji su platili reklamni prostor kod nas? - Objasni im Maxinu teoriju da će žena koja je zadovoljna sobom nakon što pročita O & U pozitivno &< reagirati na njihove reklame čak iako joj članci časopisa j ne sugeriraju da mora odmah izjuriti u grad i potrošiti novac da bi preživjela vikend. - Ti u to zaista vjeruješ ili je to samo Maxin utje caj? Da ti kažem istinu, zaista vjerujem. Utjelovljena ljudska potreba za posjedovanjem pobrinut će se za to da ne zahiri potrošački instinkt, a O& U izazvat će kod žena dobro raspoloženje i one će rado obratiti pažnju na reklame. Justin preletje pogledom po svom studiju, prvom koji Je ikada imao> s dobro prikrivenom konsternacijom- Dosad je uvijek snimao na otvorenom, putujući U0kolo s malo prtljage i kovčezima za fotoaparate, ali ja bi mogao obaviti posao koji je Maxi zahtijevala od njega za O & t/unajmio je studio s mnoštvom opreme i uzeo nekoliko neizbježnih asistenata da se javljaju na telefon, rade na razvijanju i pomognu mu oko osvjetljenja i fotografskih rekvizita. Naravno, sve je to plaćao O & U, ali on je prvi put u životu imao osjećaj da je vezan za neko radno mjesto. To ga je činilo uznemirenim i nemirnim, ali budući
da je i njemu kao suvlasniku bilo u interesu da O & V uspiju, nije mogao jednostavno nestati sve dok se ne uvjeri da je Maxi uspješno lansirala časopis i da posao teče glatko. Ili dok se ne pokaže da je to bio promašaj. A obadvije mogućnosti, razmišljao je, još uvijek su jednake. Bio je naviknut na Maxine nove projekte, promatrao je frenetičan tok njezina života, neumornu potragu za nečim što će biti zabavnije od onog prije toga i nije bio nimalo uvjeren u to da ona posjeduje postojanu snagu da učini nešto više od samog lansiranja časopisa. Vjerojatno će joj se cijela ta stvar smučiti već za šest mjeseci. Nitko, često je razmišljao, nije mogao razumjeti Maxi bolje od njega jer i sam je bio takav. Ni on nikada nije pronašao nešto što bi ga navelo da se smiri i ostane na jednom mjestu. On je također bio promjenljiva osoba koja je imala vrlo malo dugotrajnih veza. Veoma je volio svog oca i njegova smrt za Justina je bila tragedija. Uvijek će mu nedostajati Zacharv Amberville premda su rijetko vodili intimne razgovore. Justin ih je izbjegavao, a Zacharv koji je to shvaćao, nije tražio takva očitovanja, nije ga silio na njih. Medu njima je postojao neizrečen dogovor da se Justinova želja da nitko ne zadire u njegov privatni život mora poštovati. S druge pak strane, sumorno je mislio, njegova majka kao da je htjela proniknuti u nj od trenutka kad se rodio. Justine, dođi ovamo i pričaj sa mnom. -Svakog dana kad bi se vratio iz škole čuo je njen neodo-
82 83 ljivo umilan glas, tako ozbiljan, tako dirljiv, kako ga
odgovoriti na sva ona pitanja ko. ja je uporno postavljala. Kako je ispao test iz mate. matike, Justine? Da ti nije bilo hladno samo u džempe. ru? Zašto nisi uzeo kaput? Tko je ove godine tvoj najbolji prijatelj? A tko je tvoj drugi najbolji prijatelj? to je s onim novim dječakom koji je doselio iz Chicaga? Da li ti se sviđa? Kad moraš predati referat iz engleskog? Ako ti je potrebna pomoć, samo kaži, hoćeš? Njezin stalno ispitujući, nježan, odan, poetičan glas htio je znati sve što on čini, sve što misli. Nikad joj nije rekao da nema najboljeg prijatelja, niti drugog najboljeg prijatelja, niti uopće bilo kakvih prijatelja do kojih bi mu bilo stalo jer to bi samo dovelo do novih pitanja, do zabrinutosti, do pokušaja da se učini nešto u vezi s tim, a jedino što je on želio bilo je da ga pusti da u miru pokuša izići na kraj sa svojim strahom od odrastanja, da nauči živjeti sa sviješću da ne postoji nitko tko bi mogao riješiti njegove probleme osim njega samog. Ipak nijednom joj nije uskratio svoje prisustvo, nikad nije imao srca okrenuti leda svojoj majci jer oštar mu je instinkt govorio da ona ima duboku potrebu za njim, da je na neki način ožalošćena poput mlade udovice, usprkos svojoj ljepoti, draguljima i burnom društvenom životu. U svojoj odanosti njemu Lily je zapravo molila da je ne zapostavi, osjećao je to mada nije bilo izrečeno. A on je činio sve što može da udovolji njezinoj molbi. Tek kad je otkrio tečaj borbenih vještina i počeo ga pohađati uspio je svoja poslijepodneva osloboditi tereta materinskih osjećaja koje njegova majka nije iskazivala njegovoj sestri. Bili su to osjećaji obojeni, čak okaljani, nečim što ne bi znao definirati ali što je zamrzio usprkos ljubavi za nju. Bila je to neka vrsta... obožavanja. To je zato što je on najmlađe dijete, zaključio je. Maxi je stalno bila u sukobu s majkom a Toby tako nezavisan, tako osoben usprkos sljepilu koje je polako nanredovalo, da je on bio jedini koga je mogla obasipati svojim osjećajima. I tako je on, Justin, bio taj koji je morao podnositi osobit teret zbog toga što je izuzetno dijete, majčin miljenik.
Ĉim vidi da je O& t/uspio ili propao, ponovo će otići na neko mjesto gdje nikada prije nije bio i vratiti se jedinoj ulozi u kojoj se osjeća ugodno: ulozi neupadljivog promatrača, sastavnog dijela svakog krajolika, tihog autsajdera koji je ipak, zbog svog fotoaparata, svugdje kod kuće. I nigdje. - Justine uzviknu Julie držeći bikini cvjetnog uzorka koji je mogao biti proizveden jedino krajem pe desetih godina možeš li vjerovati? Još uvijek je u ta ko dobroj formi da je vrlo vjerojatno kako nikad nije bio u vodi. - Možda većina najomiljenijih kupaćih kostima nikad ni ne dospije u vodu uzvrati on slegnuvši ra menima. - Upravo to i Maxi kaže. ťUspije li žena ikad pronaći kostim koji joj laska, koji prikriva ono što ne želi i pokazuje ono što ona hoće pokazati, neće ga smo čiti osim ako je prisiljena na to, a čak i ako se toliko udeblja da ga više ne može nositi, spremit će ga nekamo uvjerena da će jednog dana ponovno stati u njŤ citi rala je Julie. Ako mene pitaš, Maxi samo potiče sno ves neodobravanjem je dodala Julie. - to god ti mislila, draga moja, mi ipak moramo snimiti ovaj tucet starih kostima. Koliko si fotomodela uzela? - Tri djevojke i dvadeset četiri momka. - Poludjela si. Ĉemu toliki momci? - To je također bila Maxina ideja. Oko svake dje vojke stajat će gomila lijepih momaka koji će je gledati puni divljenja pakosno reče Julie. Cijelog tjedna nije imala vremena za odlazak u kupovinu zahvaljujući lovu na stare kupaće kostime. - U što ćeš odjenuti momke? - Imam četrdeset identičnih... predmeta... krea cija Ralpha Laurena u milijun različitih boja. Svi su isti
-
84 85 ali ne baš staromodni. Ne znam jesu li to kupaće iij obične gaćice ali nisu baš potrošili mnogo materijala ha? Julie podiže komad odjeće koji je bio upravo to' liko velik da pokrije mušku zdjelicu i omogući muškarcu da kroz nešto provuče noge. Sramota. ene poti-čemo da ne kupuju nove kupaće kostime a muškarcima dopuštamo da polugoli paradiraju uokolo. - Gdje ćemo smjestiti svu tu rulju? - Djevojkama ćemo prepustiti garderobu... nji ma je to potrebno zbog frizera i šminkera... a momci će se morati smjestiti u tvom uredu, Justine. Ovaj studio nije dovoljno velik. - Kako često istovremeno unajmljuješ dvadeset sedam modela? razumno upita Justin. Ovo je prvi put ali ipak mislim da bi trebao pronaći studio s dvije garderobe. - Vjerojatno hoću reče Justin znajući da neće. Izabrao je taj studio upravo zbog toga što zahtijeva im provizaciju. Golemi prostori kojima je jedina svrha bila da u svemu posluže njegovom radu činili su ga nervoz nim. to manji studio to bolje bar nije nagovještavao da se vezao i da će zauvijek ostati. Iznajmio je taj pro stor samo na mjesec dana, uz mogućnost produženja ugovora, premda mu je Maxi ostavila slobodne ruke u pogledu troškova. Njegov je ured sadržavao samo radni stol, stolicu, telefon i kauč na koji se mogao baciti da se odmori nakon snimanja. Sve djevojke stigoše istovremeno i Justin ih kritički promotri. Julie ih je uzela zbog njihove neutralne privlačnosti. Bile su lijepe
ali ne prelijepe. Frizura im je bila moderna nikakvih lepršavih griva u stilu Farrah Favvcett ali ne toliko kratka da uznemiruje, a dva su šminkera upozorena da ne pokušavaju izvesti nikakve velike promjene na njihovim licima. - Bez ružičastih kapaka i plavih usana naredila je Julie. Ne pokušavamo prodati ništa od one užasne nove kozmetike. Obraćamo se prosječnoj američkoj ženi koja jedva zna nanijeti osnovnu šminku. 86 Djevojke su prošle na Justinovu ispitu a dok su stizala dvadeset četiri lijepa anonimna muška modela, i dievojke se pripremale, on se bavio svojim fotoaparatima. Kao i mnogi drugi fotografi nije dopuštao asistentu da ih dira prije nego što počne snimati, smio je jedino staviti novi film dok je on radio. Ubrzo je prva djevojka bila spremna i idućih pola sata Justin, Julie i manekenke bijahu zaokupljeni poslom ali nije im polazilo za rukom postići da djevojke okružene s dvanaestak gotovo nepokrivenih muškaraca djeluju opušteno. - Smoči ih, Julie naposljetku reče Justin. - Zašto? - Još uvijek su prekrute. Kupaći kostimi snimani u zatvorenom djeluju namješteno a to ne valja. U dru goj sobi ima nekoliko kanti. Momci, nek' netko od vas ode napuniti kante pa ćemo pokušati na taj način. - Zar ćete nas smočiti? s nevjericom upita jed na od djevojaka. -- U agenciji nam nitko nije spomi njao vodu. Ja ću nazvati agenta. - Smirite se, smočit ću samo momke -- otresito reče Justin. Poželio je da se nalazi na nekoj neznanoj ulici nekog nepoznatog grada, slobodan da fotografira ili ne, umjesto ovdje sa dvadeset sedam po satu naj skuplje plaćenih tijela u Sjedinjenim Državama, od ko jih je svako odbijalo da se drži prirodno, na način na koji se stvarni ljudi drže u stvarnim situacijama. Gan-
ges, to je pravo mjesto na kojem bi ih trebalo slikati. Bi lo bi pravo zadovoljstvo sve ih ugurati unutra i neko vrijeme držati pod vodom. U međuvremenu, mora se snaći s onim što ima. Trik s vodom je upalio. To ih je opustilo kao što ništa drugo ne bi moglo, sve ih pretvorilo u derane i oni su zalijevali jedni druge, pa čak i sebe same natječući se tko će biti mokriji i stvarajući iluziju bazena ili plaže. Kolovođa je bio izvjesni Jon, muški model kudra-ve, tamnocrvene kose i osmijeha punog životinjske vitalnosti. Upravo on je prosuo prvo vjedro vode na jednu od djevojaka. -Kako se usuđuješ! zavrišta ona na što je još jedno vjedro zapljusnu po glavi. Nakon to87 ga nastade sveopće prskanje, dvadeset četiri momka tri djevojke bili su potpuno mokri sasvim zaboravivš' na kamere, a frizeri su stajali uokolo vrteći glavama ali nimalo nezadovoljni jer to nije umanjivalo njihov uobi-čajeni honorar od sedamsto pedeset dolara na sat. tya Justinov znak Julie je izvlačila svaku pojedinu djevojku s koje se slijevalo i odvodila je na promjenu kostima što s obzirom na mokro tijelo nije bio nimalo lak zadatak. Trebala je uzeti dvanaest djevojaka ili bar ponijeti ručnik, mislila je, ali tko je mogao predvidjeti borbu s vodom? Napokon snimanje bi završeno, svi mokri kostimi pokupljeni, djevojke su se osušile uz pomoć papirnih ručnika i fenova za kosu i svi, uključujući i asistente, otiđoše kućama. Julie se umorno ogledala studijom zadovoljna zbog uvjerenja da će slike biti uzbudljive. - Ne brini, ja ću to sutra dati počistiti. Pođi kući, Julie blago reče Justin. - Znam da bih trebala ostati ali... Ne budi smiješna, smoždena si. Hajde, šibaj. Ostavši napokon sam, gurajući nogom komade mokrog, prljavog papira Justin je brižljivo spremio svoje fotoaparate.
Otvorio je vrata svog ureda pitajući se kakav li su nered momci ostavili unutra. - Dugo te nema, Justine. Mislio sam da si se izgu bio. -- Jon, čija je crvena kosa još uvijek bila malo mokra, sjedio je za njegovim stolom a kad je vidio Justina kako ulazi na licu mu se pojavio cerek momka spremnog na psine. Djelovao je upravo toliko nonša lantno sjedeći za tim stolom kao da je njegov. - Nisi mogao pronaći odjeću? tiho upita Justin dok je pribran ton njegova glasa bio u suprotnosti s nje govim držanjem čovjeka izvježbanog i spremnog za ob ranu. - Ona je točno tamo gdje sam je ostavio kad sam došao. - Uživaš sjediti u mokrim kupaćim gaćama? oštro reče Justin. Ne sjedim u njima. Skinuo sam ih. Jon se po-nasmijao i lijeno protegao poput velikog afrič-o mačka. Sumnjam u to da ti je udobno reče Justin a izraz njegova lica odavao je napet oprez. -- Ako nisi znao, ovo je moja stolica. - Bilo bi mi zapravo udobnije na kauču uzvra tio je Jon ali nije ustao. - Uvjeren sam da je tako kaza Justin kao da s najvećom koncentracijom dešifrira tu tvrdnju. Ali ot kuda ti ideja da te ja želim vidjeti na svom kauču? - Justine rugao mu se Jon s blagim predbacivanjem misliš li da ne znam što ti želiš? Misliš li da ne znam koliko me želiš? Na kauču ili na podu ili bilo gdje drugdje gdje me možeš imati? Misliš li da ne znam što bi mi želio učiniti i što ja imam potrebu... namjera vam. .. učiniti tebi? Misliš li da sam glup? - Otkuda ti takva ideja o meni? upitao je Jus tin a prijetnja koja je izbijala iz držanja njegova tijela bi la je očitija nego ikad mada nije učinio nijedan pokret.
- Ništa od onoga što si rekao, kako si gledao, kre tao se ili govorio nije mi dalo tu ideju... ja to jednos tavno znam, imam vrlo dobre instinkte. - Imaš li? Jesi li uvjeren u to? Ili jednostavno po kušavaš? Nešto što probaš sa svakim fotografom nada jući se da ćeš pogoditi pravog? I da će tu biti nečeg za tebe? - Ja ništa ne želim, Justine, osim one iste stvari za kojom i ti žudiš. Ja to volim isto toliko koliko i ti samo, za razliku od tebe, ja se ne bojim tražiti. Osjećam želju za tobom od trenutka kad sam ušao ovamo... nije bilo nimalo lako prikriti to u kupaćim gaćama. Tako sam nabrekao, tako nabrekao kao nikad, a / ti si. Ĉak odav de vidim koliko me želiš. Stoga dođi ovamo i prestani se pretvarati. Dođi, daj mi ga, Justine. Na koji god na čin voliš. Na bilo koji način... meni se svaki sviđa. Bez riječi, Justin krenu prema Jonu, bez riječi ali i bez opiranja.
88 89 20. - Tvoj problem, Maxi, je u tome što si previše im pulzivna reče Lily a njene oči boje opala suziše se proučavajući kćer s onim dobro poznatim izrazom za tomljene kritičnosti. - Mama, znam da sam se uvijek dosad ponašala lakomisleno i nisam nimalo ponosna na to uvjeravam te, ali O&Uje nešto posve drugo. Nije lijepo od tebe što pretpostavljaš da je to samo jedna od mojih zabava dok ne vidiš kako sam sve to zamislila. Gledaj, donijela sam ti ogledni primjerak prvog broja tako da se možeš
uvjeriti koliko je cijela stvar ozbiljna. eljna njezinog zanimanja Maxi pruži Lily ogledni primjerak. - Ne, Maxi, ja iz toga ne mogu ništa prosuditi. Nikada nisam imala dara za procjenu časopisa, osobito ne novih. Ĉak je i tvoj otac to morao prihvatiti koliko god se trudio da me uputi. Vrati ga natrag u svoju ak tovku, draga, da ga ne zaboraviš kad budeš odlazila. - Molim te, majko, samo na brzinu ga pogledaj. Možda će te nasmijati molila je Maxi. Morala je na neki način doprijeti do Lily. Od njezina povratka iz Evrope jedva da su se uopće vidjele. Maxi je bila previše zaposlena da bi se sastala s majkom na ručku ili baletnoj matineji što se tokom godina razvilo u najjednostavniji i najbezbolniji način održavanja njihova odnosa. Međutim tog je dana morala naći vremena da prihvati majčin poziv za čaj, taj nepopustljivo britanski ritual koji je Li-ly održavala sve otkad je stigla na Manhattan prije više od trideset godina. L Radije ne bih, dušo. Naravno, kad bude tiskan ću ga pročitati, ali do tada bih radije pričekala. Nam se da će to biti ugodno iznenađenje. Razlog zbog Ojeg sam te danas prekinula u poslu, Maxime, je taj da arn u posljednje vrijeme razmišljala o Amberville Pubijcationsu i zanimalo me koliko se novca troši na taj tvoj iznenadni hir... na tu tvoju zamisao da postaneš izdavač, ili urednik, ili što ti već misliš da si. Hoćeš reći, da te Cutter nije izvijestio o tome? _ upita Maxi zaprepaštena. Prošlo je već nekoliko dana od njezina razgovora s Cutterom i ona je pretpostavljala da će on cijelu tu priču prenijeti majci. - Ne. Bio je zapravo vrlo neodređen. Ĉinilo mi se da izbjegava tu temu. Upravo zbog toga počela sam se pitati što se to zbiva, ne postoji li nešto u zraku, između tebe i njega, što bih ja trebala znati. - ťNešto u zraku?Ť Hoćeš reći da te zanima
imam li problema s Cutterom? Je li o tome riječ? - Upravo o tome uzvrati Lily nalijevajući Maxi još jednu šalicu čaja. - U sukobu smo, majko. On smatra da previše trošim a ja znam da je nemoguće potrošiti ni paru ma nje ako želim uspjeti. Ako se sada zaustavim, sav ulože ni novac bit će izgubljen. To je posao koji se mora oba viti ili pošteno ili nikako, ali ne mogu ga u to uvjeriti. Otac bi odmah shvatio što činim. Moram biti poštena i priznati da nisam bila baš taktična s Cutterom, zapravo, nisam bila uopće taktična... ali, majko, on jednos tavno nije osoba koja se razumije u časopise, on ima mentalitet čovjeka iz Wall Streeta koji razmišlja samo o bilanci. To je prirodno kad se uzme u obzir da je cijeli život radio u investicionom bankarstvu ali zbog toga je svaki razumni razgovor s njim nemoguć. Da otac. . . - Maxime, tvoj otac je mrtav. Korijen tvojih pro blema s Cutterom leži u tvojoj osobnoj netrpeljivosti prema njemu, tvom iracionalnom, inatljivom otporu ko ji me čini vrlo nesretnom. Tu se ne radi ni o kakvom njegovom neznanju ili nezainteresiranosti. - Majko, uopće nije tako. ..
90 91
- Samo tren, Maxime. Dopusti mi da r Pokušala sam shvatiti tvoj duboki... antagonizam prema Cutteru. Znam da bi svaka osoba koja se pojavi la u mom životu nakon smrti tvoga oca probudila u tebi ta atavistička osjećanja. Uvijek si bila tatina kći i nika. da to nećeš prerasti. U Lilyn se glas uvukla ona stara, dobro poznata gorčina iako ga je ona brižno držala pod kontrolom; bio je to glas koji je govorio Maxi da njezina majka ima pravo na sve što poželi a da to uopće ni ne zatraži. - Ti ne shvaćaš što Cutter za mene znači nasta vila je Lily a ako nekim čudom i shvaćaš, to ti je pot puno svejedno. Meni je pedeset godina, Maxime, u si ječnju ću napuniti pedesetprvu. Uvjerena sam u to da misliš kako sam prestara da se bavim svojim emocija ma. Kako li tebi moraju izgledati pedesete kad ti je tek dvadesetdeveta i veći dio života je još pred tobom a ni prošlost ti nije bila baš bez događaja? Kako bi ti sa svo jih dvadeset devet godina mogla makar samo naslutiti što ja osjećam? - Za boga miloga, majko, pedeset godina nije sta rost! Nisam toliko glupa da mislim kako ti nemaš srce i tijelo. Priznaj mi bar malo pameti. Možda se tebi u mo joj dobi činilo daje pedeset godina starost, ali vremena su se promijenila. -- Maxi je tako uzbuđeno spustila svoju šalicu na stol da se Lily lecnula kad je porculan udario u nj. - Vremena su se promijenila, ali samo na riječi ma. Ljudska priroda ostaje nepromijenjena neumor no je nastavila Lily. - - U ljudskoj je prirodi smatrati svoju majku dosadnim metuzalemom. To je neizbježno iako si ti, hvala bogu, to pokušala izbjeći u odnosu s Angelicom i zasad uspjela. Ti si tako zaprepašćujuće nepredvidiva da ona jednostavno sudjeluje u tvom živo tu, a ti to prihvaćaš kao nešto što se samo po sebi razu
mije. .. ona je samo rep tvoga kometa. Ali jednog će da na i ona tebe smatrati dosadnim metuzalemom, Maxime, upamti moje riječi. 92 Kako li je Angelica upala u ovaj razgovor? jta Maxi duboko ozlojeđena. Mislila sam da želiš zgovarati o novcu koji trošim na O&U. - Jednog dana, Maxime, shvatit ćeš kako je to os jećati se vječno mladom u oklopu tijela koje stari bez obzira na to što činiš da ga sačuvaš nastavila je Lily kao da nije čula Maxin odgovor. Gledam maneken ke u časopisima i mislim, eh, da, sada se još može, ali za dvadeset godina te će fotografije biti nepodnošljive. Biti ljepotica s vremenom postaje životna osuda a ne bla goslov. Biti jednom lijepa a zatim to izgubiti. - Majko, postaješ morbidna. Ti jesi lijepa, bila si lijepa i uvijek ćeš biti lijepa. Kakve to veze ima s našim današnjim razgovorom? - Trebala sam znati da je tebi uzaludno tumačiti - uzdahnu Lily prešavši rukom po svojoj zaglađenoj, bujnoj punđi. Pokušala sam ti objasniti nešto o Cutteru i o sebi ali tvoja bezosjećajnost to, kao i obično, čini nemogućim. Dakle, Maxime, koliko košta cijela ta priča oko časopisa? - Još ti ne mogu dati definitivan izvještaj. Jer ako uspijem, bit će to sasvim drugi iznos nego u slučaju da sve propadne. - Onda mi reci koliko si dosad potrošila. - U toku sljedećih šest mjeseci svota će se popeti na oko pet milijuna dolara. - Da li je normalno potrošiti toliku svotu prije ne go što znaš rezultate svog pothvata? - Apsolutno. To zapravo ubrajamo u niže troško ve. Uzmimo primjer Morta Zuckermana. On je investi rao osam milijuna u The Atlantic a još punih godinu
dana ne očekuje profit. Zatim tu su Gannettove goleme investicije za USA Today čiji je izdavač ona sjajna Cathy Black, zatim cijelo bogatstvo koje je utrošeno da se lansira Self. - Poštedi me, Maxime. Ne podnosim kad mi tako sipaš brojke. Zvučiš poput papige koja je naučila riječi tvoga oca, ali on je barem znao što čini. Dakle, otkad si 93 se vratila iz Evrope potrošila si pet milijuna dolara, nŤ milijuna od novca Amberville Publicationsa. ~ Da, majko, jesam. Pet milijuna i neću te pokuša vati zavarati da je to sve. Nećeš požaliti, obećajem ti. i Da je promatrala Maxino lice Lily bi bila prepoznala Zacharvjev izraz gorljive odlučnosti. - Ti obećaješ. Lily slegnu ramenima pokretom koji je bio tako nemaran da se nije mogao protumačiti čak ni kao ironija. U redu, onda više neću brinuti o tome. eliš li još jednu šalicu čaja? Ne, hvala, majko. Zaista se moram vratiti u ured. - Shvaćam, draga. Poljubi Angelicu. Ako bude slobodna idućeg tjedna imam karte za balet u subotu popodne. - Sigurna sam da će ti se rado pridružiti. Maxi poljubi Lily na rastanku. Bilo je to uzaludno. Oduvijek je bilo uzaludno. Tvoj problem, Maxime, jest u tome što si bezosjećajna, što ne možeš cijeniti Cuttera, što si tatina kći, što želiš da pokažem zanimanje za tvoj posao. Tvoj problem, Maxime, je u tome što previše očekuješ od svoje majke. Dok je zvonila poslužiteljici da odnese poslužavnik s priborom za čaj Lily je razmišljala o tome kako je bila mudra što je pozvala Maxime na razgovor. Njezina kći je pretjerala. Pet potrošenih milijuna i još nikakvih rezultata osim oglednog primjerka! Iako nije voljela razgovarati o poslovima Lily je znala da ako Maxi priznaje da njezinim troškovima još nije kraj čovjek uopće ne
može predvidjeti koliko novca će još biti izgubljeno. Opasna igračka u rukama lakoumnog, rastrošnog djeteta koje nikada u životu nije moralo samo privrediti ni jednu paru. Pet milijuna dolara bačeno kroz prozor za samo nekoliko mjeseci. Nije imalo smisla da se zbog toga posebno uzrujava s obzirom na to da joj je Cutter rekao kako bilanca još uvijek odlično stoji. Bila je to samo potvrda, ako joj je potvrda uopće trebala, da sada kad je Zachary mrtav, obitelj Amberville mora istupiti iz izdavaštva. To ne samo da je gubitak novca, razmišljala je Lily jući se prema svojoj garderobi, već taj posao is-JL,ijuje Cuttera. Ponio se vrlo nesebično, što je tipično njega, ne spomenuvši joj deprimantne pojedinosti o !Vlaximinu razuzdanom trošenju. Mora da je bio silno ljut a ipak je nije želio uznemiravati vijestima o nevjerojatnim pretenzijama njezine kćeri. On je bio utjelovljenje obzirnosti, gotovo pretjeran u tome. Trebao joj je re-ćj. Maxi si je umislila da može biti izdavač časopisa, no zaista! Kritički je razgledavala svoje ormare. Koliko joj nedostaje dragi Mainbocher! I kako može znati, koliko god ih voljela, za što će se Toby i Justin opredijeliti u budućnosti? Oni su bili suvlasnici trideset posto Amberville Publicationsa. Ne, hvala, ona ne želi svoju djecu za partnere. Ako se i ne razumije u poslove, razmišljala je Lily s promućurnom, egocentričnom praktičnoš-ću koju je uvijek uspješno skrivala od svih pa i od sebe same, toliko znanja ipak ima. - Gubi se odavde zareza čovjek za pokretnim itandom na Angelicu. - Kako to da prodajete kožne bičeve? znatiželj no ga upita ona. - Ne brini zbog toga, mala, samo kidaj. Sadomazohistički rekviziti nemaju prođu ako se uokolo mo taju klinci. Ova visoka s tom dugom kosom rastjerat će mu sve mušterije. Na rekao je i dao joj dolar. Pođi si kupiti hot dog. - Hvala. Angelica je odmah pošla prema pro
davaču hrenovki smještenom točno pred ulazom stam benog dijela Trump Tovvera. Sutra mora povesti svoju klapu, Trupe Trump Tovvera, u posjet pokretnom štan du. Za svakog besplatni hot dog? Zašto da ne? Jedući pečenu hrenovku promatrala je različite pokretne štan dove duž Pete avenije. Novčanice, pojasevi, šalovi, na kit, izrađeni na drugom kraju svijeta na nekoć besprije korno urednom pločniku pred najboljim svjetskim du ćanima. Trupe nisu imale prilike vidjeti Petu aveniju u 94 njezinim slavnim danima. Lutajuća klapa čiji je broj va.l rirao od jedanaest do petnaest članova sastojala se ^ l djece koja su živjela u zgradi i za koju su ulični proda, l vači bili stalan izvor zabave i zanimanja, dio njihova l svijeta, prirodan kontrapunkt stanovima koji su vrijedi. [ li milijune dolara. Trupe su poznavale svaki kutak Trump Tovvera, Znale su kako se može proći kroz skrivenu stražarsku kućicu u kojoj je sva dvadeset četiri sata netko dežurao, a koja je iz otmjenog, malog, luksuznog bež predvorja njihove zgrade vodila u golem, šesterokatni atrij u ružičastom mramoru arkadu s dućanima unutar te iste zgrade, sa zaista divnim vodoskokom što je kao nekim čudom neprekidno prskao i čovjekom u fraku koji je na ulazu svirao glasovir. Umorni Njujorčani sa zahvalnošću su ulazili ovamo da malo posjede, slušaju poznate melodije i možda pojedu sendvič dok su u nekom od nepojmljivo skupih butika samo nekoliko katova iznad njih žene iz raznih zemalja kupovale spavaćice od po četiri tisuće dolara. Trupe su poznavale svaki dućan, znale su da postoji kat na kojem su smještene sobe kućnih pomoćnica, poznavale su lijepu gospodu Trump i čak je uspjele nagovoriti da im dopusti posjet vrtu svog troetažnog stana, koji se prostirao duž cijelog gornjeg dijela Towera i bio obrastao pravim drvećem.
Angelica je bila voda klape zato jer je bila Amerikanka i zato što je imala najveći stan u obliku slova ťLŤ i slova ťHŤ. Većina drugih bili su stranci a njihovi stanovi za njihove roditelje koji su neprekidno selili iz jednog svjetskog grada u drugi bijahu samo ťprivremeno boravišteŤ. Međutim toga dana Angelica nije bila raspoložena za to da potraži bilo kojeg od svojih pajda-sa. Bila je zabrinuta zbog svoje majke mada ne bi znala reći zašto. Maxi je postala bizarno organizirana, razmišljala Je kupujući još jedan hot dog svojim novcem. Pronašla Je kuharicu koja je pokazivala ozbiljne namjere da ostane kod njih jer Maxi je sada ostavljala detaljan popis sveg3 što će se kuhati svakog dana u tjednu i uzela još jednu -ellu za teže poslove. Maxi - - koja nikada nije ništa ianjrala -* počela je planirati njihove obroke tjedan dana unaprijed tako da se stvari mogu kupiti navrrje-me Rezultat je bio da je njihova kuharica bila jedina u Trump Tovveru, Angelica je bila uvjerena u to, koja osobno odlazi po namirnice u Lexington aveniju umjesto da jednostavno telefonira Gristedu. Gdje su oni nekadašnji pozivi u zadnji tren da se nešto hitno donese? pitala se Angelica. Sjećala se godina kad su njih dvije priređivale čudne, improvizirane gozbe s jelima različitog etničkog porijekla i onih bezbrižnih obroka kad su jele ravno iz kutija u kojima im je hrana donesena. To je bio način prehrane koji njoj odgovara. A nije problem bio samo u tome što su ona i njezina majka sada svake večeri sjedale za večeru. Maxi je čak počela pregledavati Angelicine zadaće. Naravno, ne zato da bi ih shvatila, jer današnja je matematika sasvim prirodno bila preteška za nju, baš kao i ona u njezino vrijeme, već zato da provjeri da li ih je napisala. toviše, počela se zanimati za ono što Angelica odijeva umjesto da je pusti da nosi što god želi kako je bila navikla sve od svoje desete godine sama birajući garderobu po dućanima. Ako je odjeća pristojna rekla joj je neki dan to ne mora neminovno značiti da je de-modirana. Otkud li je samo Maxi izvukla takvu sumanutu tvrdnju?
Zatim, tu je bilo i pitanje njezinog ljubavnog života. Ĉinilo se da on za Maxi više uopće ne postoji i da Joj to čak nije ni važno. Da nije u menopauzi? Angelica le razmotrila Maxinu dob i zaključila da je u dvadeset-levetoj još vjerojatno prerano za to. Ipak, sve otkad ir>a pamti u Maxinu je životu uvijek bio neki muškarac, 'ično su se smjenjivali jedan za drugim, kako se Ange-1 činilo, a ponekad je imala i dva istovremeno. Svi su nomci bili prilično sumorni kakvi već postaju stariji škarci. Ali O& U nisu joj ostavljali vremena ni za ko-l' Pa makar on bio i sumoran. Kad se nije nalazila u :cťu ili s Angelicom provodila je večeri radeći s Justi-n !> sa Julie ili s nekim drugim iz ureda ili, što je bi-
96 lo sasvim zapanjujuće, sama, zaista sama u svojoj sna vaonici, nagnuta nad žuti blok za pisanje pri čemu je povremeno ispuštala gromoglasan smijeh, očito na ra. čun svoje vlastite duhovitosti, pretpostavljala je Angelj. ča, jer televizor joj nije bio uključen. Da li je to ono što ljudi misle kad govore o opsjednutosti? I nije li opsjed-nutost nešto što škodi čovjeku? Ipak, nipočemu se nije dalo naslutiti da se Maxi osjeća loše, mozgala je Angelica. Upravo suprotno vješto je vodila sve svoje poslove i bila ozbiljno zagrijana za tu stvar, potpuno zagrijana, a upravo to je bilo ono najgore, jer mama koja je ozbiljno zagrijana za nešto nije bila toliko zabavna kao ona slatka, šašava mama o kojoj je mogla voditi brigu. Odrasla mama s gomilom odraslih ideja o tome kako što treba obaviti nije bila ona vrsta majke koju bi Angelica ikad poželjela. Mama se mijenjala, to je bilo očito, a Angelici se to nije sviđalo. Ne. Nimalo. Jer, ako mama postane glava njihove obitelji, što će ostati od nje?
U obitelji Cipriani nitko nikada nije pregrizao svoju donju usnicu, iznenada je shvatio Rocco i olabavio bolan pritisak gornje čeljusti. - Očito je da sam izbjegla klasičnu pogrešku reče Maxi bacivši se na bakalar u žestoko paprenom so su s takvim žarom kao da je to kakav blagi pire od krumpira. - Koju klasičnu pogrešku? upita Rocco pitaju ći se kako je mogao dopustiti da ga nagovori da iziđu na večeru. Pretpostavljao je da je to učinio iz znatiželje. Nakon truda koji je uložio u njen ogledni primjerak, nakon što ju je spojio s Brickom Greenfieldom, iz vrsnim mladim likovnjakom koji je dovršio posao pošto mu je on pokazao kako želi da to bude obavljeno, Roc co je i protiv vlastite volje osjećao zanimanje za buduć nost O& U-a. Međutim od Maxine bezbrižnosti krv mu je uzavrela poput kreolske kuhinje restorana Chez Leo, ^jji jh je vlasnik s Haitija uzeo pod svoje i odabrao im što će jesti. ROCCO je već bio čuo, od daleko prevelikog broja liudi, kako je Maxi osobno posjetila većinu velikih oglašivača koristeći se njegovim njegovim oglednim primjerkom kao posjetnicom i nagovarala ih da zakupe prostor u njezinu časopisu upotrebljavajući svo lukavstvo koje je posjedovala, svaki gram svoje prijetvornosti i privlačnosti, i sav utjecaj imena Amberville. Ĉak i on je morao priznati da osnovna koncepcija O & U-a može zvučati sasvim logično kad Maxi upotrijebi svu svoju neiskrenost da bi je predstavila, osobito ako je čovjek ne poznaje. Razumljivo je da će onaj tko ne poznaje Maxi povjerovati kako je časopis koji je naklonjen svojim čitaocima upravo ono što mu treba. Naravno, ako je netko tupav, lakozapaljiv oglašivač a dođe mu nepoznata privlačna cura koja se proglasila izdavačem i pritom satna ugovara svoje reklamne poslove umjesto da se obrati za to ovlaštenoj agenciji, nije nikakvo čudo da se njezinim
slatkorječivim blebetanjem dade nagovoriti na nešto što pri zdravoj pameti nikad ne bi učinio. - Rocco, što radiš sa zubima? Teče ti krv ili je to crveni sos? Maxi mu zabrinuto pruži ubrus. - Makni ga. Imam svoju vlastitu salvetu, dođavola! Mislim da sam zagrizao golemi feferon. Prokletstvo! - Rekla sam ti da paziš. Maxi se ogledala Chez Leonieom, restoranom na Prvoj aveniji koji je bio jedva toliko velik da u njega stane šest stolova ali je zato imao atmosferu kakvu je voljela: istrošene ploče starih kaript'h melodija svirale su na starom gramofonu negdje u 'ozadini; posvuda svijećnjaci s kojih je kapao vosak ao u Cocteauovim filmovima; zidovi mekih, gotovo tih boja na kojima su visjele fotografije Leonieve obi-tel)i. U takvom ambijentu Maxi se osjećala kao da je na >dmoru na nekom otoku. Rocco je očito do te mjere 'ostao dijelom Madison avenije da nije razumijevao etičnost tog mjesta. I to da se dogodi čovjeku koji je ć živio na feferonima! alosno. - Koju klasičnu pogrešku? ponovio je Rocco povrativši svoje dostojanstveno držanje. - Da ne uzmem u obzir kako imam dvije vrste ku. pača: čitaoca i oglašivača. Nemoguće je dobiti reklame bez čitalaca, ali je isto tako nemoguće dobiti čitaoce bez reklama jer tanak časopis kod njih pobuđuje sumnjiča vost. To je razlog zbog kojeg sam praktički poklonila svoj oglasni prostor za prvih šest mjeseci. Naravno, ni sam ga doslovno poklonila ali dala sam ga mnogo, mnogo jeftinije od uobičajene cijene. Apsurdno jeftino. Prvi broj će biti lijep, obilan i ulijevat će povjerenje, po put velikog ulovljenog pileta. Ĉim ga uzmu u ruku moje će čitateljice znati da se za njega isplati dati dolar pede set. Rocco, ostavi malo mjesta za glavno jelo. - Zar to nije glavno jelo? - Pričekaj -- reče Maxi s izazovnim osmijehom
od kojeg je madež nad savršenim lukom njene gornje usnice zatitrao na način od kojeg je Rocca spopala želja da je odalami kako bi vidio što će se dogoditi. - Postoji jedan problem na koji si, čini se, zabora vila reče a to je distribucija tvog časopisa. Možeš imati najljepšu likovnu opremu na svijetu, na svakoj drugoj stranici reklame u četiri boje, ali to ipak neće privući one milijune čitalaca na koje ti računaš. Ako lju di ne mogu naći O&U, kako će ga kupiti? - Rocco, jesi li ikada čuo za čovjeka po imenu Joe Shore? - Ne. Maxi uzdahnu. - On je bio divan starčić ali je već petnaestak go dina mrtav. Do zadnjeg dana sam odlazila s njim na trke. Dopuštao mi je da jedem onoliko hot doga koliko je stalo u mene. Umro je na način koji bi sigurno sam odabrao, u svom boksu na trkalištu Belmont Park, kao pobjednik. Naravno, bio se okladio na samo dva dola ra, ali ipak je bio pobjednik. Maxi, o čemu ti to govoriš? - O stricu Joeu, ocu strica Barnevja. Naravno, sa stricom Barnevjem nikad nisam prekinula kontakt. Bilo 100 je strašno žao kad sam se rastala od Laddieja Kirk-20rdona.... sviđalo mu se da budem grofica. On i njegova supruga posjetili su nas u Dvorcu strave i divno su se proveli. Stric Barnev? J. Bernard Shore? Predsjednik Crescenta? -- Pokretom ruke Rocco odbi golemi ta njur s pirjanim svinjskim rebarcima, piletinom, žutom rižom i pečenom patkom. -- Crescenta Glas mu je bio napukao.
Da, naravno, Crescenta. Potrebno je imati dis tributera koji pokriva područje cijele zemlje objasni Maxi sa umilnim strpljenjem u glasu. - Toga sam potpuno svjestan, Maxi -- obazrivo reče Rocco. Ona ga doista pokušava ubiti. Kreolska hrana i izazivanje, crveni ljuti feferoni i namjerna zloća. Pitao se ima li on to čir ili ga upravo dobiva? Crescent je bio najveći nacionalni distributer u Sjedinjenim Državama. Prirodno da su za njih Amberville Publicationsbile važna mušterija, ali što se tiče O&U na to će se vjerojatno samo nasmijati. To jest, trebali bi se na smijati ukoliko imaju imalo pameti. - Otišla sam posjetiti strica Barnevja i ispričala mu svoje probleme. On zna da sam ja oduvijek imala sposobnost da nanjušim pobjednika, još od svoje treće godine, i tako sam potpisala ugovor s njim. Naravno, oni će dobivati svojih uobičajenih deset posto od cijene časopisa, to nije mogao umanjiti zbog mene, ali me sta vio na prednje police. .Rocco .'Leonie! Dođite brzo, mis lim da se guši. Bože sveti, Leonie, da li je u ovom bakalaru bilo kostiju? Rocco, stavi ruke iznad glave, ne Leo nie, nemojte ga udarati po leđima, Rocco, hoćeš li da te lupim u ošit? Heimlichov zahvat? Oh, daj, odluči se! Ako ne možeš disati protrljaj se prstima po vratu . . . ah, dobro ti je ... bože sveti . .. prestrašio si me. Ni kad te više neću dovesti ovamo. Leonie, donesite mi, molim vas, malo vašeg haićanskog konjaka. Osjećam slabost. - Prednje police? prošapta Rocco teško dašćući između riječi. Sigurna si da ti je upravo to rekao? 101 - Apsolutno. Rekao je da će naći mjesta čak i au_ bude morao vlastoručno napraviti veće police.
- Koliko ćeš to plaćati? - Ah, to je već drugi problem. Za to ću morati platiti izravno trgovcima. Nešto više od pet dolara svakog trećeg tjedna. Po dućanu, naravno. Sigurno ne misliš da robne kuće stavljaju časopise na police uz bla gajnu iz pukog milosrđa, Rocco? Upravo na taj način People, National Inguirer i Cosmo dospijevaju na vi dljiva mjesta gdje naprosto bodu kupca u oči. Napo kon, posao je posao zaključi Maxi živahnuo, oporav ljajući se od šoka zbog Roccova gušenja na taj način što je pojela i njegovu i svoju porciju rebaraca začinjenih čilijem*. - Jebemti, potrošit ćeš pravo bogatstvo zaurla on. - Rocco, govori tiše. . . ili barem pripazi kako se iz ražavaš. Možda i potrošim pravo bogatstvo ali oči su mi širom otvorene i kladim se na samu sebe. Stric Barnieje također spreman kladiti se na mene ... daje mi kredit koji pokriva jednogodišnje troškove istaknutog položa ja na dućanskim policama. Svojevremeno sam mu izab rala konja koji je usprkos svim očekivanjima pobijedio. Nikad više u životu nije učinio takav pogodak ... a ta da su mi bile tek tri godine, nisam još znala ni čitati. Oh, Rocco, za boga miloga, daj popij malo mog konja ka ... zabrinuta sam za tebe. Jesi li razmišljao o tome da odeš na pregled? Poznam jednog internistu koji je specijalist za neurotičare iz reklamnog biznisa, kao da uopće postoji neka druga vrsta neurotičara. Dostojanstvena grupa ljudi izišla je iz aviona na aerodromu Lynchburg u Virginiji, na dan tiskanja prvog broja O& U-a koje se imalo obaviti u gigantskim postrojenjima tiskare Meredith/Burda smještena izvan Lvnchburga. Prispjevši, podijelili su se u dvije manje * chili ~ vrlo ljuta meksička papričicu
,upjce jer svi sedmoro nisu mogli stati u jedan auto-lobil rent-acara. Justin koji je došao da bi Maxi dao moralnu podršku, vozio je prvi auto, Maxi je sjedila do njega a Julie i Brick Greenfield odostraga. Drugi auto vozio je Allenbv Winston Montgomerv, tehnički urednik kojeg je predložio Pavka. Njegovo izduženo, smrknuto lice imalo je svoj uobičajen izraz osobe koja s rezignacijom, dostojanstvom i strpljenjem odlazi pod giljotinu, ali raspoloženje mu se ipak malo promijenilo od onog dana kad je Maxi zaključila da mu ime ťMontyŤ odgovara bolje od nadimka ťgeneralŤ. Jednom joj se čak osmjehnuo i, premda to nikada više nije ponovio, njegovi su suradnici smatrali vrlo vjerojatnim da će se opet nasmiješiti prije nego što istekne godina dana. S njim u kolima bila je Angelica koja nije htjela pustiti Maxi samu, bez obzira na školu, i Harper O'Malev iz uredničkog savjeta čiji će zadatak biti da svakog mjeseca boravi u Meredith/Burdi za vrijeme tiskanja njihova časopisa i kontrolira svježe tiskane primjerke da se uvjeri kako je posao obavljen korektno i da, u protivnom, odmah načini ispravke. Maxi je čvrsto stiskala dragocjen svežanj finalnih otisaka na kojima su Brick Greenfield, Monty i ona izvršili konačne ispravke, nakon što su dva prethodna seta ťplavihŤ i ťvišebojnihŤ otisaka prošla korekturu i bila vraćena u tiskaru Meredith/Burda. Maxine oči nisu zamjećivale virdžinijski krajolik dok se pokušavala sjeti kad je posljednji put bila obuzeta istim ovakvim čuv-vima koja bi s podsmijehom odbila nazvati strahom da je to ikako mogla. Da, sad se sjetila. Isto tako se osjećala tri dana red Angelicino rođenje. Ona i Rocco nalazili su se u nu kad ju je iznenada, u toku filma, zatekla spoznaja a beba koju je tako bezbrižno nosila u sebi gotovo * mjeseci, nema drugog izlaza iz njezina tijela do n°§ jedinog. Ta nezaobilazna činjenica koju je sve tog trenutka uspijevala ignorirati, sad ju je pogodila 'orn snagom da joj je na pameti bilo samo jedno: ' se izvući iz toga. Mora postojati, naprosto mora
102
103
postojati neki način da izbjegne porod. Ali bacivši p0. gled na svoj omašan trbuh čak se i Maxi morala p0vj novati izvjesnim nepobitnim zakonitostima. Od straha se nije moglo pobjeći nekim okolnim putem. Morala je kroz sve to proći. Svežanj otisaka koji je sada ležao u njezinu krilu morao je otići na štampanje isto kao stoje Angelica morala doći na svijet. Malo se opustila i s ljubavlju dotakla otiske. Kakva god im bila budućnost, od sebe im je dala najviše što je mogla. S izuzetkom Harpera O'Malleya i Bricka Greenfie-Ida koji su već bili u toj tiskari zbog drugih časopisa, već sama veličina Meredith/Burde bila je dovoljna da u ostalima izazove strahopoštovanje ako ne i pravi pravca-ti strah. Unutar pogona, u velikoj, visokoj hali nalazili su se golemi automatizirani tiskarski strojevi i tu ih je čekalo nekoliko vrhunskih tiskara. Nezamislivo zaglu-šujuća buka onemogućavala je razgovor ali svi se rukovaše i pozdraviše mimikom i Maxi im uruči otiske. Ĉovjek ima osjećaj da je upao u Chaplinov film Moderna vremena, razmišljala je ona, s dodacima iz Rata zvijezda. Posvuda su treptali kompjutori neprekidno kontrolirajući žutu, crvenu i plavu boju u procesu tiskanja kolora, a grupica iz O& U& čekala je zbijena, napeta i ozbiljna da bude otisnut prvi primjerak njihova časopisa. Usprkos automatizaciji i kompjutorima još uvijek je postojala potreba i uvijek će
postojati da ljudsko oko pregleda svaku stranicu i uvjeri se da je ona upravo onakva kakva je bila zamišljena. Kad se pojavio prv' tiskani primjerak svi se okupiše oko njega i stadoše ga listati. S izuzetkom Angelice i Justina svi su mislili cW imaju sasvim jasan pojam o tome što mogu očekivati jef stotinjak su puta prešli svaku riječ i svaku fotografiju, ali vidjeti uvezan, obrezan i ukoričen časopis bilo je ne" što sasvim drugo nego gledati ga u dijelovima i špan2 ma. Bila je to razlika, razmišljala je Maxi, gotovo usp°; rediva s razlikom između njezinog nabujalog trbuha tie koju je ugledala u rađaoni. Gotovo usporediva, ali \ sasvim. pošto su ona, Monty, O'Malley i Greenfield dali , konačni blagoslov prvi brojevi O& U-a počet će iz-^iti iz tiska, a zatim su ih strojevi plastičnim trakama k^ali u goleme bale te prosljeđivali na vanjsko tovariš-* Ťdje su spremno čekali brojni kamioni. Za samo četi-*iana primjerci novog časopisa nalazit će se na svako *" većem kiosku i u svakom velikom supermarketu ši-r0fT\ Sjedinjenih Država. Maxi, a za njom i svi ostali, krenuše van na tovariš-te da bi prisustvovali odlasku prvih kamiona. Monty prekinu tišinu glasom u kojem se primjećivao drhtaj: - I eto, odlaze. Iznenada se osmjehnuo kao da promatra jato mladih ptica koje kreću na svoj prvi let. M;axi duboko uzdahnu a Angelica koja je stajala do nje ok renu se prema njoj i podiže je nekoliko centimetara od zemlje, zagrli je kao da će je smožditi i utisnu joj po lju t>ac u svaki obraz. - Hej, mama reče što se to događa? Pa ti P'ačeš! -
104
105
21. Maxi se šuljala oko Istočnog kioska u golemoj zgradi Pan Ama. To je jedan od najvećih i najbolje snabdjevenih kioska na Manhattanu jer tu svakog jutra i večeri prolazi na stotine tisuća ljudi koji žele kupiti nešto za čitanje. Smješten je na jednoj od glavnih njujor-ških raskrsnica, u zgradi kroz koju čovjek mora proći da bi stigao na stotinjak različitih mjesta uključujući podzemnu željeznicu i veliku Centralnu stanicu. Svaki izdavač, od Nevvhousea do Anneberga, od Forbesa do Hearsta ima svoje predstavnike koji nekoliko puta dnevno provjeravaju kako ide prodaja na Istočnom kiosku kad god iziđe neki novi časopis. Oko štanda obilaze stručnjaci koji imaju vješto oko i znaju izračunati broj primjeraka preostalih na polici, pa se ponovno vraćaju za jedan sat, iznova procjenjuju broj i istog trena donose zaključak da li su fotografija na naslovnoj stranici i na njoj istaknuti naslovi privukli mnogobrojnu publiku, promašili cilj ili pristojno prošli. Bila su prošla već četiri dana otkad je O & U utovaren u kamione u Virginiji, a Maxi se prisilila da sačeka sve do ove večeri prije nego što krene u obilazak Istočnog kioska. Nije htjela da bilo tko iz ureda pode s njom. Za razliku od sastavljanja prvog broja ovo nije bio grupni pothvat. Bilo je to nešto što je morala sama obaviti. Ĉovjek igra rulet u društvu, ali kad odlazi naplatiti svoj dobitak ili se nonšalantno diže iz stolice nakon što je sve izgubio, bolje da to učini sam, bez mnogo buke. 106
polako obilazeći kiosk približavala mu se sve više i više i napokon ušla, isprva smetena obiljem časopisa i metežom kupaca, ali malo pomalo prizor je postao jasniji. Stric Barney je rekao ljudima u Meredith/Burdi koliko primjeraka da pošalju svakom od lokalnih naku-paca u različitim dijelovima Sjedinjenih Država. Uobičajeni postupak je da nakon toga nakupci odlučuju koliko će primjeraka dostaviti svakom pojedinom kiosku, pritom rukovodeći se ranijim iskustvom. U slučaju O &t/-a, budući da je to bio sasvim nov časopis, stric Barney je osobno odlučio koliko brojeva treba razaslati. Kiosk naravno nema ona istaknuta mjesta uz blagajnu kakva ima supermarket, ali časopisi koji imaju dobru prođu uvijek se grupiraju zajedno tako da ih kupci ne moraju tražiti. Da bi pružio šansu O & U-u stric Barney je tražio da ga smjeste istina samo taj mjesec, jer čak ni on nije mogao učiniti više uz Cosmo. Cosmo prodaje devedeset posto svojih izdanja u kioscima i u supermarketima i već sama činjenica da će se nalaziti uza nj davala je O& U-u šansu da ga žene zamijete. Maxi je pronašla policu na kojoj je stajao novi broj Cosmoa i otkrila da je već dopola prodan za razliku od drugih ženskih časopisa koji su stajali u visokim hrpama. Prišla je bliže uznemireno zagledajući lijevo i desno, ali nigdje nije vidjela vrištavocrvenu naslovnu stranicu O & (/-a kakvu je Rocco odabrao jer je to boja koja zaustavlja pogled, jedina boja kraj koje svatko mora zastati i zamijetiti je ako nije slijep za boje. A ona sasvim sigurno nije slijepa za boje, razmišljala je Maxi. Da H je moguće da časopis još nije stigao? To se činilo malo vjerojatnim. Za četiri dana svaki grad i svaka auto-busna stanica u zemlji morali su ga dobiti. Istočni kiosk ga je nedvojbeno dobio kad i svi ostali, ako ne i prije. Da li je moguće, pitala se, da gazda ovog kioska nije ni otvorio bale O & l/-a, toliko zaposlen prodajom časopisa koji ťsigurno iduŤ da se nije htio gnjaviti s ovim novim? Monty čija je mudrost bila nepresušna, ispričao joj je mnoštvo sličnih jezivih priča: kad se dogodi nešto takvo, kakav god razlog bio, s tobom je gotovo.
107 Gotovo. Gotovo i propalo. Bez obzira na to koliko pa2. Ijivo čovjek planirao svaki detalj oko izdavanja časopjsa na kraju sve zavisi o nekoj nepoznatoj osobi koja otvara bale časopisa, kutije knjiga ili svežnjeve novina j stavlja ih u prodaju. Ako ta osoba ima gripu i zamjenjuje je netko manje iskusan ti si gotov. Ili ako je prodavač umoran ili se posvađao sa ženom pa nema volje nuditi kupcima tvoje novo izdanje - - gotov si. Proklet bio ljudski faktor, mislila je Maxi dok ju je obuzimala panika. Te bi stvari trebali obavljati kompjutori ili roboti. Ne mogavši se kontrolirati stala je ravno pred hrpu Cosmoa. Zurila je, teško disala i treptala. Točno pokraj Cosmoa ležala je visoka hrpa Njujorškog književnog pregleda, upravo na mjestu na kojem se trebao nalaziti O & U. Trebala je to unaprijed znati! Prijevara.' Vlasnik ovog kioska sigurno je nekakav suludi intelektualac idiotskih, pseudoliberalnih pretenzija koji možda čak ima sina pjesnika ili nadobudnog mladog kritičara -- taj gad je uzurpirao njezino mjesto! eli ljudima uvaliti Književni pregled zbog svog šugavog klipana. Pobrinut će se ona za to! Maxi se probi u ograđen dio kioska u kojem je sve vrvjelo od mladih prodavača koji su se spoticali jedan o drugog žureči da posluže nestrpljive kupce. - Gdje vam je gazda? glasno je zatražila. Pozovite gazdu, i to brzo! - Ovamo nije dopušteno ulaziti, gospođice. Ja sam gazda. Hoćete li, molim vas, izići? Krupan čov jek napravi rukom pokret prema van i gotovo se okrenu od nje. Bit će daje New York pun lijepih, luckastih dje vojaka raskuštrane kose i bijesnih, zelenih očiju. - Ne pada mi na um. Maxi ga okrenu prema sebi. Kamo ste stavili O & U, dođavola? Zašto nije tamo vani pored Cosmoa? Nemojte mi pokušavati ob jasniti da ga niste dobili jer sam sigurna da ste... - Jesmo. Da, dobili smo ga i koliko god ga je bilo
sve se prodalo. Zvao sam svog distributera i sutra ću dobiti još nekoliko stotina. Stoga nemojte mene kriviti, ;a damo, čuvam mu mjesto s onim dosadnim novina-ma> srce me boli zbog toga. _ Sve je prodano? prošapta Maxi. Ljudi su ga kupovali? - Nemojte me tako gledati. Meni je taj časopis is to tako nepoznat kao i vama. Jednostavno je nestao. U životu nisam vidio ništa slično. Hej, gospođice, presta nite! Ja vas čak ni ne poznajem... prestanite me ljubiti, gospođice... dobro, dobro, nemojte mi plakati na ra menu. .. maškara, ruž za usne... naravno, potpuno se slažem da je divno što nisam robot. teta što je luda kad ima takve noge: pravi dragulji, onakvi kakvi su se nekad mogli vidjeti kod Marilyn, Rite i Cyd Charisse. Šteta što je prestar za nju... uostalom, ona mu ometa prodaju. Pavka Mayer i Barney Shore jedva da su se poznavali. Premda je Crescent gotovo trideset sedam godina bio nacionalni distributer za Amberville Publications, sofisticiran, izuzetno elegantan umjetnički direktor rijetko je dolazio u kontakt s pomalo neotesanim bogatunom čije je glavno štivo ostao časopis Utrke. Ipak, tri dana nakon što je Maxi posjetila kiosk u zgradi Pan Ama, Pavka Mayer je od Barneyja Shorea primio poziv za ručak u Le Veau d'Oru, malom francuskom restoranu u kojem su se obojica osjećali kao kod kuće, restoranu koji je sasvim sigurno imao duži staž od njih obojice i bio isto tako fin kao Pavka i isto tako jednostavan kao Barney, nimalo ekstravagantan ali izvrstan restoran poznat isključivo Njujorčanima. - Morao sam proslaviti s nekim koji se osjeća isto kao ja reče Barney. - Drago mi je da ste pozvali mene ozbiljno uz vrati Pavka. - Prošlo je tjedan dana a već je rasprodan u svim velikim gradovima u zemlji. Nitko nije vidio ništa slič
no sve od onog prvog broja Lifea. Moji kompjutori su pomahnitali. Zaraćeni odnosi između Fort Wortha i Dallasa nisu nimalo poboljšani time što su se žene iz ino Dallasa odvezle u Fort Worth, a one iz Fort Wortha u Dallas u nadi da će u onom drugom mjestu još biti neprodanih brojeva. Nisu čak mogle ni podmititi prodavače novina... ne mogu im prodati ono što je rasprodano. Ista priča u Chicagu, Los Angelesu, San Diegu, Bostonu, Milvvaukeeju... posvuda ista priča. Krivo sam procijenio, trebao sam tiskati peterostruku količinu. .. deseterostruku. Uspjeli smo nagovoriti Meredith/Burdu da ponovno krenu s tiskanjem... bunili su se i rogoborili ali smo im platili dvostruko... zato vam preporučujem da svoj primjerak zadržite budući da pripada prvom izdanju, to je kolekcionarski komad. Osmijeh Barnevja Shorea postade još širi. - Vi nemate nekoliko komada koje bi mi mogli dati, ne? upita Pavka. - Nažalost, moja ih je žena ljubazno podijelila prijateljicama a da me nije pitala, sve do posljednjeg... moje kćeri su je htjele zadaviti kad su čule uzvratio je Barnev radosno se smijuljeći. Bože, zaista je uživao kad bi u poslu otkrio da ga nos ne vara, a Maxi mu je uvijek donosila sreću. - Bojao sam se da ću upravo to čuti. Prijateljice moje žene nikad ne odlaze u nabavku kućnih potrepšti na a kad su se napokon odlučile ući u supermarket bilo je prekasno. Djevojke u uredu koje su bile suviše blazi rane da bi pokazale bilo kakav interes jer su cijeli život zasipane časopisima, sada se smjenjuju kod kioska u našoj zgradi da budu tamo na vrijeme kad stigne nova pošiljka. Ne smatrate li da su u Meredith/Burdi trebali misliti na to da jednu posebnu balu stave na stranu za nas? Pavkin oduševljen pogled i slavodobitan izraz
protuslovili su njegovim prigovorima. - Mojoj sekretarici pala je na um ideja da ukrade jedan primjerak kod frizera, ali vlasnik ga je već bio od nio kući za sebe i ne želi ga vratiti. Kaže da su njegove mušterije kleptomani a neće uživati u njemu onoliko koliko on uživa čitajući ga. Pa, Pavka, evo naših pića. Dva čovjeka podigoše čaše i kucnuše se. Pogledi im se sretoše i njihovih osmijeha nestade. _ Za Zacharvja Ambervillea reče Pavka. _ Za Zacharvja Ambervillea oglasi se kao jeka Barnev Shore. Rocco je pozvao svoju sekretaricu Gdje su Lefkowitz i Kelly? upitao je. U uredu gospodina Lefkowitza. Da li da ih nazovem? Ne trebate, gospođice Haft, sam ću poći tamo. Njegovi crvenokosi, plavooki partneri bili su se tek vratili s ručka i još nisu skinuli kapute. Kelly na čijem se noćnom ormariću uvijek nalazio časopis Gentle-men 's Quarterly imao je na sebi po mjeri krojen tamno-sivi kaput s baršunastim reverima i filcani šešir oboda spuštena sprijeda i straga, malo naheren postrance. Lef-kowitz na koga je kad mu je bilo dvadesetak godina duboko utjecao Belmondov film Stavisky na glavi je nosio Borsalino koji je, kako je često podsjećao Kellvja, bio izrađen kod Giuseppea Borsalina i brata, u Italiji, a ne kod bilo kakvog prosječnog šeširdžije. On je imao običaj spustiti obod samo s jedne strane tako da liči na F. Scotta Fitzgeralda, a i on je još uvijek bio u kaputu -kišnom, podstavljenom tvidom i nosivom s obje strane, kreacijom Cesaranija. - to je momci, smrzavate se? upita Rocco ili se spremate na audiciju za novo snimanje aoke. - Rocco, pogledaj ovo! uzbuđeno reče Lefkowitz. - Umalo smo pregazili nekoliko cura ali uspjeli smo se dočepati jednog slavodobitno dometnu Kel- Rocco, pogledaj. to kažeš. . . nije li to vrijedno
čerupanja pred kioskom? Razmakli su se da i Rocco može vidjeti dok su oni okretali stranice O & U-a i divili im se s istančanim osjećajem za lijepo kakav mogu imati samo muškarci čiji životni poziv da ljudima prodaju ono što ni sami ne ;naJu da im je neophodno. Zgodno prokomentirao je Rocco.
110 111
- Zgodno? -- posprdno otpuhnu Rap K.elly. J Hvala bogu da smo i mi kupili pravo reklamiranja u tom časopisu i to po povoljnoj cijeni. ťZgodnoŤ to je sve što Rocco ima za reći. Da nismo malo ljubomorni, druškane? - Daj, molim te, Rap. Otkud ti dodavola pada na pamet takva glupost? upita Lefkowitz. - Man Ray, budimo iskreni, ovaj časopis izgleda vrlo, vrlo izuzetno. Po izgledu, svi ostali su tisuću svjet losnih godina daleko od njega. Bože pogledaj samo ka ko je iskorišten bijeli prostor, gledaj tu tipografiju, gra fička rješenja, prijelom... možda vi momci mislite daje sklapanje novih poslova jedino u što se ja razumijem, ali nisam slijep. - Rekao sam da je zgodan uzrujano reče Roc co gledajući stranice koje je on likovno oblikovao za Maxi, stranice za koje nije mogao priznati da su njego
vo djelo jer bi ispao totalna budala. - Rekao ti je da je zgodan, Rap, što još želiš? užurbano reče Lefkowitz. Slušaj, Rap, kad je Rocco radio na časopisima bio je u najmanju ruku isto tako dobar kao momak koji je radio na ovom, sigurno isto tako dobar, to ti svatko može potvrditi. - Da reče Kelly ako postoji netko tko se još sjeća. Justin koji se hitro spremao jer je već nekoliko sati kasnio na Maxinu zabavu u uredu kojom se imao proslaviti uspjeh prvog izdanja, nije čuo prvi kucaj na vratima svog skromnog stana. Drugi kucaj bio je glasniji i nestrpljiviji. Otvaraj, policija! to je ovo do vraga, pomislio je Justin i požurio da otvori vrata. Na njima su stajala dva muškarca u civilu. - Vi ste Justin Amberville? - Da. Zašto? Pokazaše mu svoje značke. 112
- Policija New York Cityja. Imamo nalog za pre tres vašeg stana. - Za pretres? Zbog čega? Sto se događa? izusti justin, iznenađen, hitro se postavivši tako da im onemo gući ulaz. Znalački ga odgurnuše i kad im se žestoko suprotstavio svom snagom svojih mišića oba su se de tektiva morala pozabaviti njime da ga pritjeraju uza zid. Harry reče jedan od njih onom drugom ti pregledaj stan. Gospodin Justin misli da je opasan momak i ima neke primjedbe, zato ćemo mu priuštiti pretres koji nikad neće zaboraviti. Evo naloga, ljepotane. Dakle, smiri živce. Podrugljiv način kojim mu se obraćao bio je sasvim očit i provokativan ali vidjevši dokument Justin shvati da nema smisla boriti se a, uostalom, on nije imao što kriti.
Zanijemivši od puke nevjerice činilo mu se da sanja dok je gledao kako prvi policajac hitro pretražuje njegovu dnevnu sobu, reže jastuke, ruši knjige s polica i rastavlja zvučnike njegova sterea. I dalje nepomičan pored zida slušao je bučan, očito detaljan pretres svoje spavaonice. Naposljetku Harry iziđe. - Tamo nema ništa, Danny, osim ako nije u podu. Pokušat ću u drugoj sobi. - To je soba za razvijanje. Tamo je oprema koja vrijedi tisuće dolara... za boga miloga, budite pažljivi. - Naravno, Justine. Mi smo upravo zato ovdje da budemo pažljivi podrugljivo se zacerekao Harry. i rom je otvorio vrata sobe za razvijanje, uključio svjetlo i počeo pretraživati, divljački bacajući na pod sve što ga nije zanimalo. Justin je gledao kako njegovi Nikoni je dan po jedan padaju na pod i njihove se leće razbijaju. Kad je i treći aparat bio bačen on se jednim jedinim hit rim, vještim pokretom oslobodi Dannvjevog čvrstog stiska i krenu na Harryja te s lakoćom svali tog krupnog čovjeka na leđa. Harry zastenja od boli nesposoban da se pomakne. - Gade! pijunu Justin na njega i brzo se okrenu da se suoči s Dannyjem. Udarcem noge pogodio gaje u lakat. Tuča koja je uslijedila bila je kratka, podla i bru113 talna. Da nisu protupropisno nosili palice oba bi se de-tektiva našla presavijena na podu i jedva da bi mogia doći do daha, ali ovako je Justin bio taj koji je konačno pretučen tako da je pao u polubesvjesno stanje a zatim su mu stavili lisice. - Harrv, nisi pogledao u onaj mali ormar dašćući reče Dann trljajući svoj bolni lakat. - - To kopile mora negdje imati drogu. Drugi detektiv, teško dišu ći od udaraca zadobivenih od Justina, gurnu mnoštvo kutija s police ormara i stade prekapati po fotografija ma uredno složenim unutra. Otvorio je prazne Justino-
ve kovčege za fotoaparate i s odvratnošću ih odbacio. Naposljetku je povukao patentni zatvarač putne torbe koju je Justin odložio u ormar nakon svog posljednjeg putovanja. - Evo tog smeća promrsi i izvrnu torbu tako da i drugi detektiv može vidjeti što je u njoj. to ti se či ni, koliko ga ima, Danny? to kažeš na ovo, Justine, što kažeš, gade? Snažno gaje udario u rebra. Meni se čini da ima oko tri kile, svi džepovi sa strane puni su je bene droge. Na ulici to vrijedi milijune dolara. Bit će da je umislio kako je smislio savršeno skrovište. Previše očito da bi netko posumnjao, ha, Justine? Hajmo, Danny, ja ću ga privesti i pročitati mu što zakon kaže o to me. Idemo dolje. Ja ću doći po torbu. Mora da te gadno boli. On žestoko povuče Justina za lisičine kako bi se uspravio. - Krenite, gospodine Amberville, imamo čvenk u gradu. Nakon stoje Justin uhapšen zbog posjedovanja kokaina, uz sumnju da ga je namjeravao prodavati, fotografiran, i pošto su mu uzeti otisci dopustiše mu da obavi samo jedan telefonski poziv. Zbunjen, omamljen, osjećajući bolove u cijelom tijelu on je instinktivno potražio jednu jedinu osobu koju se usudio nazvati, okrenuo je Maxin broj. Kad je telefon zazvonio ona je bila upravo smjestila premorenu Angelicu u krevet. Maxi sjede za svoj radni stol, ćuteći umor u svakoj kosti ali ipak toliko eufarićna, tako potpuno zadovoljna da nije htjela poći u krevet i završiti slavlje koje je trajalo još dugo nakon večere. - Justine! Zašto nisi došao na zabavu? Svi smo te čekali... to? to!? Ne, to je nemoguće... ne shvaćam. naravno, odmah stižem. Isuse, Justine, da li da povedeni doktora? Onda advokata? Ne? Jesi li siguran da nećeš? U redu.
Obećajem da nikome neću ništa reći. Dolazim što brže mogu... da, moju čekovnu knjižicu. Možeš spustiti, krećem. Bilo je prošlo jedanaest sati kad je Maxi stigla u policijski okrug Midtovvn North, a samo petnaest minuta od njezina izlaska iz stana; petnaest minuta košmara, košmara nagađanja, košmara noćnih ulica što su u blijesku promicale pored prozora taksija; četvrt sata u toku kojih se noćna mora udvostručila nešto grozno, nepoznato, a ipak već dugo sa strahom predmnijevano napokon se zbilo. Radilo se o nečem gorem od Justino-va hapšenja; sve je to na neki način očekivala iz razloga s kojim se izbjegavala suočiti. Kao da je osjećala odbojan zapah nečeg poznatog, napola shvaćenog, napola slućenog, nečeg neviđenog što je bilo namjerno prikrivano, čak presavjesno zatajeno, nečeg što ju je plašilo više od bilo čega što je mogla zamisliti danju. Misli joj ne bijahu bistre i nekontrolirano je drhtala usprkos krznenom kaputu. Njezina čekovna knjižica. Nalazila se u torbici, ta jedina sigurna preporuka na cijelom svijetu. U natrpanoj, zbunjujućoj policijskoj stanici Maxi Je napokon pronašla dežurnog policajca. - Ne, gospođo, nema načina da ga izvučete uz jamčevinu. Iznos jamčevine još nije određen. On nije °ydje, gospođo. Nakon što je sastavljen zapisnik hapšenja odveden je u Prvu policijsku stanicu na Plazi gdje e sačekati saslušanje pred sucem. Taj je čovjek trebao Pozvati svog odvjetnika, a ne svoju sestru. Zbog čega je . aPšen? Ovdje piše. . . zbog posjedovanja droge i sum-da ju je namjeravao prodavati. Koliko droge? Do-°yno, više nego dovoljno. To je sve to vam mogu reći.
114 115
Ne, naravno da ga ne možete vidjeti. Nikako, prije nego što bude podignuta optužnica. I dovedite sa sobom odvjetnika. to? On ga neće? Vjerujte mi, gospodo, po-treban mu je. Itekako. Nakon što je provela uzaludnih pola sata u policijskoj stanici tražeći nekog tjco bi joj znao reći nešto više, Maxi je prišao neki neznanac. - Gospođice Amberville? Ĉuo sam da je noćas uhapšen vaš brat... sućutno reče čovjek. - Tko ste vi? upita Maxi. - Možda bih vam mogao pomoći. Vidio sam kad su ga doveli. Potrebna mu je liječnička pomoć, mislim da vam to moram reći. - Tko ste vi? - Ĉini se da su u njegovu stanu našli velike količi ne kokaina. Tvrdio je da on ne pripada njemu, da to mora biti vlasništvo nekog drugog. Imate li ikakvu ide ju tko mu ga je mogao podmetnuti? Da li je to možda bio netko u koga je imao povjerenja, neki znanac, prija telj, netko... - Odlazite zavrišta Maxi. Potrčala je niz stube policijske zgrade mahnito mašući taksiju. Prijatelj? Znanac? Netko tko je sakrio kokain u stanu u koji čak ni ona nije nikada bila pozvana, gdje je Justin štitio svoj privatni život kao da je to neki krhki, neizmjerno dragocjen predmet. Oh, Justine, kakve to ljude ti nazi vaš prijateljima?Tko te pozna bolje od mene? Siroti, mili, izgubljeni Justine. . . toliko sam se trudila da ne pogodim odgovor. Nije li upravo to ono što si želio više od ičega na svijetu, da nitko od nas ne pogodi odgovor? To se ne može izbjeći, razmišljala je Maxi dižući slušalicu pored svog kreveta da bi nazvala Lily. Jedini odvjetnici koje je Maxi mogla pozvati u bilo koje doba noći bili su specijalisti za
rastavu. Očito je da su Justinu potrebni najvještiji advokati do kojih Amberville Publi-cations može doći a, uostalom, stvar se mora što je obazrivije moguće saopćiti Lily prije nego što u sutrašnjim novinama pročita o Justinovu hapšenju. - Zdravo, majko. 116 Znaš li ti koje je doba, Maxime? sneno reče Lily- Da, prošla je ponoć. Silno mi je žao što te bu dim, ali... dogodilo se nešto, nešto... ne, nikome nije zlo, majko, radi se o nečem drugom... Justin je uhap šen. - Prijeći ću na drugi telefon prošapta Lily. Za nekoliko sekundi digla je drugu slušalicu. - - Nisam htjela buditi Cuttera. Gdje je Justin? - U zatvoru. Odveli su ga u Prvu policijsku stani cu na Plazi. - Zašto su ga uhapsili, Maxime? Da li je razlog. .. muška prostitucija? upita Lily tihim, užasnutim gla som. - Zaboga, majko! - Već dugo se bojim toga. Da li se o tome radi, Maxime? Reci mi ispitivala je Lily. - Ne, majko, nije to. Neka grozna greška. Kažu da su u njegovu stanu našli kokain. Sumnjaju da je pre prodavač. To je potpuno nemoguće. Jedino što sam us pjela saznati bilo je to da je rekao kako je netko sakrio drogu u njegovu stanu. - Ako je on to rekao, znači da je tako Lilyn je glas izražavao olakšanje, postao smireniji. Justin nije lažac. I, naravno, nije preprodavač droge. Odmah ću nazvati Charlieja Salomona. On će točno znati što treba učiniti, kako se boriti. Najprije ćemo ga sutra ujutro iz
vući iz zatvora. - Majko, Justin nije želio da itko sazna za to... da nasluti. Ali tamo se nalazi neki novinar koji me sni mio. . . znao je osnovne podatke o hapšenju, o drogi. - Na to moramo biti spremni. - Lilyn ozbiljan, srebrnast glas nikad nije zvučao tako žalostivo, čak ni kad je bila sama. - Ah, majko, toliko mi ga je žao, jadnog, dragog, Bezazlenog Justina. Zašto se to njemu moralo desiti? upita Maxi i još dok je izgovarala to pitanje posta svjesna koliko je ono djetinjasto. 117 - Maxime, tako nešto već dugo vreba na Justina Nije to njegova krivica, draga, ali moralo se desiti. p0. kušaj ne brinuti. Charlie Salomon je najbolji odvjetnik u gradu, a hvala bogu, imamo i Cuttera. Laku noć, Ma-xime i... hvala ti, draga. Hvala ti što si požurila da mu pomogneš. Prije nego što je probudila Cuttera, Lily je nazvala Charlieja Salomona, glavnog pravnog savjetnika kuće Amberville Publications, i zatekla ga kako još gleda televiziju. Detaljno, gotovo ne odajući nikakve emocije, ona mu je ispričala što se zbilo, onoliko koliko je znala i ugovorila sastanak s njim sutradan ujutro u Prvoj policijskoj stanici. Potom, ovivši kućnu haljinu čvršće uz tijelo polako je prešla iz svoje dnevne sobe u spavaonicu koju je dijelila sa suprugom. Imao je osobito naporan dan i znala je da sutra mora rano ustati jer ima sastanak, ali morala ga je probuditi. Nakon što je umirila Maxi i kratko porazgovarala s odvjetnikom osjećala je snažnu potrebu da je Cutter primi u naručje, kaže joj kako će sve biti u redu jer će sada on preuzeti sve njezine brige, jer više nije sama. Zagledala se u njegovo usnulo lice, u snu isto tako lijepo kao i na javi, jer san je opustio to fino mišićje ali ostavio nepromijenjenima čvrstu, aristokratsku liniju nosa i jagodica i
otmjenu visinu čela. Iz njegova je izraza nestalo jedino one mrke, zamišljene ozbiljnosti, onog neprekidnog toreadorskog opreza koji se vidio danju. Lily uzdahnu sasvim nesvjesna koliko uživa gledajući ga. Ĉak i u ovom trenutku u kojem su iskrsli problemi kojih se dugo pribojavala osjećala je radost pri pogledu na njega. Nježno je prešla vršcima prstiju preko njegova čela. On se okrenu nastranu izbjegavajući njezin dodir ali ona je nastavila i naposljetku se probudio, omamljen od duboka sna. 18
to? Lily? to se događa? -- sneno je proiljao. - Probudi se, dragi, trebam te. - Lily, da ti nije zlo? Uspaničeno je sjeo. Ja sam dobro. Radi se o jednom od djece, jedan od njih je u neprilici. Maxi. Stoje sada izvela? - Ne, Justin, naše dijete, Cuttere. Oh, Cuttere, Ĉvrsto me primi, zagrli me jako, toliko se bojim, toliko dugo sam se bojala, a sada se to stvarno dogodilo. Lily se baci u Cutterov naručaj i pokuša zarinuti glavu na sigurno. On ju je držao i ljubio joj tjeme, neko je vri jeme umirivao a onda je odgurnuo dovoljno daleko da joj može vidjeti lice. - Reci mi, Lily. to je s Justinom? to se dogodi lo, za boga miloga? - Uhapšen je. Policija je pretražila njegov stan i pronašla drogu, kokain. Odveli su ga u zatvor. Nazvao je Maxi ali bilo je već prekasno da se noćas išta poduz me. Već sam razgovarala s Charliejem Salomonom i on će ga sutra ujutro izvući. - Stani tren. Koliko su kokaina pronašli?
- Maxi mi nije znala reći, nisu joj htjeli kazati, sa mo to da je ťdovoljnoŤ... dovoljno da ga optuže za na mjeru preprodaje. - Isuse! Cutter je skočio iz kreveta i zavezao kućni ogrtač oko struka. Dragi bože, kao da taj mo mak nema dovoljno novaca! Kako li je dođavola mo gao biti tako glup? Mogao bih ga zadaviti vlastitim ru kama. .. osumnjičen za raspačavanje kokaina? Jedan Amberville prodaje kokain! Imaš li ti uopće pojma kakVa je to sramota? To je tako nisko kao... - Stani! On nije kriv, Cuttere! Justin ne može biti riv- On nije zao, nije kriminalac, kako to uopće možeš Pomisliti? Lily je jedva disala od bijesa. Netko je 1 pstavio, sakrio u njegovu stanu. On uopće nije imao >0Jrna da se droga tamo nalazi. Maxi je samo toliko us-iela saznati. 119
- Ah, Lily, nije li to glupavo derište moglo smisliti neku laž koja će zvučati uvjerljivije? Ti sumnjaš da je to laž? Lily podiže glas - Justin je čovjek koji nešto krije. Znao sam to čim sam ga prvi put ugledao. Nikada nije bio otvoren prema meni ili prema bilo kom drugom u obitelji. On mjesecima nestaje a da nikome ne kaže kamo ide, nitko od nas nije nikada bio u njegovu stanu; sve to govori u prilog ovom što se desilo, Lily. Znam da to ne želiš priznati, ali tako je. A sada se cijelo to sranje sručilo nama na glavu. Justin je bijedni bogatunski diletant ko jem nisu dovoljni njegovi prihodi i sve što ima već po strani prodaje kokain i sad se još dao uhvatiti, taj blesan.
Lily je gledala u Cuttera koji je šetkao gore-dolje spavaonicom, nemilosrdno bacajući riječi pod njezine noge, poput oštrog kamenja. - Cuttere, saslušaj me. Prisilila se da govori što je mirnije mogla. -- Ti ne poznaš Justina, ali ipak moraš znati da on nikada ne bi učinio ništa što bi povrijedilo ikoga osim njega samog. Na nesreću, on se druži s ljudima koji su spremni u njegovu stanu sakriti drogu. Kad sam shvatila da se vas dvojica ne možete složiti, kad se ti i Justin nikako niste uspijevali zbližiti, kad se ti nisi potrudio da ga bolje upoznaš. . . svog vlastitog sina, Cuttere... mislila sam daje razlog tome to što znaš, što slutiš, što si na neki način instinktivno osjetio da je on homoseksualac. Mislila sam da ti možda na neki način kriviš samog sebe, da misliš da. . . - Homoseksualac? Nastupio je trenutak samrtne tišine. Ĉinilo se da se ta riječ odbija o zidove spavaonice koja je bila ispunjena Cutterovom zaprepaštenom nevjericom i Lilynim otkrićem da on n/je znao, da nije vidio, da nikada nije čak ni mario za to da upozna svoga sina, da se upita zašto Justin živi izbjegavajući sve oko sebe. - On ne može biti homoseksualac, Lily. To je nemoguće napokon je izrekao Cutter s grubim odbijanjem.
- Povjerovao si da je preprodavač kokaina. Istog trena, nimalo ne dvoumeći. Zašto ne možeš vjerovati da :e homoseksualac? - Moj sin peder! Ne, nikada. Daje to Toby... ali ne moj sin. Dodavola, Lily, ja nikada nisam želio to di jete nego ti, da, ti si uporno htjela da bude po tvom. On se uopće nije trebao roditi. - Nije se trebao roditi? Ponavljajući poput jeke njegove riječi Lily se zagledala ravno u Cuttera i on je ugledao lice za koje ni u snu nije mogao pomisliti da se može tako preobraziti, lice iskrivljeno, spremno da ga
napadne, lice žene koja je potpuno otvoreno pokazivala osjećaje koje on još nije upoznao. Hitro joj je prišao i boreći se s njom prisilio je da popusti njegovom zagrljaju. - Lily, Lily, voljena, oprosti. Bože, nisam to mis lio, ni jednu jedinu riječ. Na tren me uhvatilo ludilo... imam takav otpor prema... homoseksualcima... pravu fobiju, rekao bih. To je vrlo primitivna reakcija, jednos tavno nisam mogao podnijeti kad si rekla da Justin... Lily, zvuči ludo, ali to je moj osobni problem i ja ga se stidim. Nimalo te ne krivim što si se uzrujala. Dobro znaš da ljudi kad su u šoku mogu svašta reći, čak i ono što ne misle. Lily, drago mi je što imamo sina... zaista, iskreno drago. Uvijek sam bio sretan zbog toga, Lily moja. Osjetio je kako se ona opustila u njegovom za grljaju i počela plakati. Je li sada sve u redu, draga? Mnogo te volim. Molim te, oprosti mi. Ĉuj, oboma ću nam donijeti piće pa ćemo popričati o tome, razmisliti što možemo učiniti za tog sirotog momka, promislit ću kako mogu pomoći svom sinu. Silazeći stepenicama prema kućnom baru Cutter je Proklinjao samoga sebe što je bio takva budala da si do-Pusti da mu jezik poleti u prisust\% jedne žene. Bez ob-2ira na njegov golem bijes bilo je to neoprostivo. Od °nog trenutka kad je prvi put vodio ljubav s Lily naučio Ju je da postupa onako kako on želi, dominirao je njo-toe, tako da ju je sada mogao upraviti u kojem god smjeru mu odgovaralo. Da bi ostvario planirano unište-
120 121
nje Amberville Publicationsa morao je sačuvati Lilvn potpuno povjerenje, njenu čistu vjeru u njega. Pošlo rt^ je za rukom da je navede da obustavi izdavanje tri čašo-piša ali preostalo ih je još sedam koje je trebalo zbrisati Zamalo je uprskao stvar. To se više neće ponoviti, prjl segnu sam sebi, noseći čaše u spavaonicu. Ĉak i po čije-nu spašavanja dupeta onog Justina, tog bolesnog, neprijaznog malog pedera. Oduvijek mu je bio mrzak a sada je znao zašto. 22. U vrijeme doručka na uglu Park avenije i ezdeset-prve ulice uvijek se stvaraju prometne gužve jer policija dopušta limuzinama da se u troredu parkiraju ispred hotela Regency dok manje privilegirani taksiji moraju puziti u jednom redu dok prolaze pored tog skupog ali inače nenapadnog hotela. Njegova sala za blagovanje postala je, iz nepoznatih razloga, najomiljenije mjesto moćnika na kojem oni ugovaraju poslove uz kavu i suhi tost. Plaža je preblizu centru, Carlyle predaleko od njega, Waldorfje previše istočno, nova Plaža Athenee je suviše nova i tako je Regencyju dopala čast da bude stjecište Tichesa, Rohatvna, Newhousesa i Sulzbergera ovoga grada koji obično sklope više trgovačkih ugovora za vrijeme jednosatnog doručka nego u toku cijelog dana. Rijetko tko se sastaje u Regencyju u vrijeme doručka samo zato da bi jeo, osim ako se radi o rijetkim, neupućenim turistima kojima se ne da čekati sobni servis. Cutter Amberville je zahvaljujući redovnim i točno odmjerenim napojnicama -- nikada previše da ne bi djelovao nesigurno i nikada toliko malo da bi ostao nezamijećen uspio za sebe osigurati drugi stol zdesna koji gleda na ezdesetprvu
ulicu. Ko je odabrao taj stol Prije tri godine, kad se vratio iz Engleske, zato što mu je °n omogućavao da sjedi leđima okrenut zidu. Nije shvaćao ljude koji si dopuštaju da sjede za središnjim stolovima, izloženi svačijem pogledu. Morali su biti svjesni toga da će biti promatrani jer doručak u Regen
122
123 cyju značio je sklapanje novih poslovnih veza, privremenih ili dugotrajnih, ali čemu -- pitao se on namjerno svraćati pažnju javnosti na to? Cutter se pobrinuo da stigne nekoliko minuta prije svoga gosta, Leo-narda Wildera iz United Broadcasting Company, i na taj način u njegovoj podsvijesti već prije početka razgovora stvori dojam da je on, Cutter, taj koji vodi igru. Koncentrirao se na čovjeka s kojim se imao sastati zaboravljajući Lily koja bješe otišla izvući Justina iz zatvora. Leonard Wilder bio je čovjek poznat po svojoj nestrpljivosti. Uvijek je na ruci imao dva sata i neprekidno ih gledao; obično je ugovarao dva sastanka za doručak u toku jednog jutra, jedan u osam i jedan u devet i nikada nije jeo. Bio je suviše dugo važna ličnost da bi se zamarao kurtoaznim ritualima, onim uvodnim frazama koje su prethodile poslovima a njegova poznata omiljena rečenica bila je: ťPrekinimo te priče i prijeđimo na stvar.Ť Kada je šef sale doveo Wildera do stoia, Cutter ustade. Drago mi je što vas vidim, gospodine Wilder -reče Cutter dok su se rukovali a posebno mi je drago da smo za tako kratko vrijeme uspjeli ostvariti naš sastanak. Moja supruga i ja
sinoć smo gledali vaš program Ragtime Special i oboma nam se jako svidio. - Nije bilo loše, uspjelo je -- uzvrati Wilder na svoj užurban, nestrpljiv način. - Dakle, da naručimo? Cutter je kritički prou čavao jelovnik posvećujući mu svu svoju pažnju. Henry, ja ću prvo uzeti svježe jagode a gospodin Wilder će uzeti -- ne, ništa za početak? Nakon toga kaša od zobenog brašna sa svježim slatkim vrhnjem. Da vidi mo. . . ah, da, zatim ću uzeti heljdine palačinke s kanad skom slaninom. Pripazite da slanina ne bude masna i da bude reš pečena, i podsjetite šefa da želim svježe na pravljene palačinke. Okrenuo se Wilderu. Da safl1 na vašem mjestu uzeo bih to isto. Ne? Oni rano ujutro naprave palačinke i onda ih stavljaju na paru da ostanu tople-.. podgrijane nisu dobre, zato šef kuhinje za mene uvijek pravi svježe. Wilder promrmlja nešto. I vruću kavu, zaista vruću. To mi možete odmah donijeti. to ćete vi uzeti, gospodine Wilder? Samo kavu? Pretpostavljam da to u meni progovara čovjek koji je dugo živio na Zapadnoj obali, ali smatram da nakon dobrog doručka mogu dvostruko više obaviti do ručka nego kad samo na brzinu progutam kavu. Leonard Wilder baci pogled na Cutterov vitak struk. Cutter je zamijetio njegov pogled. - Doručkuj kao bogataš, večeraj kao siromah. Uvijek sam se držao tog savjeta. Ipak, dijeta nije dovoljna, čovjek također mora održavati tijelo u formi. Moja supruga i ja preko vikenda smo revni atletičari a u kući imamo gimnastičku dvoranu tako da možemo svakodnevno vježbati. to vi činite da ostanete u kondiciji? - Idem pješice na posao. - Ah, ništa nije tako dobro kao hodanje složi se Cutter ipak mislim da ono ne aktivira cijelo tijelo osim ako čovjek trči, a u ovom je gradu to nemoguće
osim ako želite da vas pregazi taksi. Zavalio se u stolici i otpio gutljaj kave. - Konobar, ova kava nije vruća, možete li donijeti novu, molim vas, i čiste šalice? Odnesite i kavu gospo dina Wildera, mlaka je. Leonard Wilder stisnu zube i baci pogled na svoje satove. Cutter se opustio i čekao svježu kavu. - Poznavao sam vašeg brata iznenada reče Le onard Wilder. Divan čovjek. Cuter uzdahnu. Svima nam nedostaje. Bio je to veliki gubitak. - Nezamjenljiv u svom poslu. Najbolji u gradu, Da li su sada stvari krenule nizbrdo? Cutter se smješkao. - Pa, gospodine Wilder, u privatnim kompanija1 to se ponekad događa. Obojici su nam poznati brojlučajevi da utemeljitelj umre a kompanija počne pu| PO šavovima. Ali nasreću, Amberville Publications le u takvu položaju. Henry, ove jagode nisu zrele. Od-
124 125 nesite ih natrag, molim vas, i donesite mi kompot 0(i l miješanog voća. Ponovno se okrenuo Wilderu. T je nedostatak vansezonskih jagoda, čovjek nikad ne l može biti siguran. U ovo doba godine obično ima do. brih iz Alžira ili Izraela, ali ove zaista nisu valjale. - Znači, Amberville dobro stoji? - Naši će profiti ove godine znatno narasti. Moj! brat je volio eksperimentirati s časopisima. On se već godinama nije zanimao za profite. Strast mu je bila os-1
nivati nove časopise i dati im dovoljno vremena da se i uspiju dokazati. I sami znate kako to može biti skupo. I kako rizično. Kad me moja supruga, koja je vlasnik l dionica, zamolila da preuzmem brigu o poslu, odlučio sam svesti troškove na minimum. Bojim se da je odluka koju sam donio prilično nepopularna... ni- f tko ne voli ostati bez posla... ali pokazalo se da je do- [ bra, Henry, možete odnijeti voće. Jeste li sigurni da ne- [ ćete uzeti zobenu kašu, gospodine Wilder? Ovdje je osobito dobra. Ne? Henry, donesite još jedan vrč slat-: kog vrhnja. Ovaj je dopola prazan. Cutter je slasno navalio na kašu, dodajući mnogo maslaca i šećera u j zdjelicu iz koje su pušilo. - Profiti rastu, kažete? - Apsolutno. Svaki od naših časopisa ostvaruju \ sve veći prihod od reklama, a kao što i sami znate, up- j ravo tu leži novac. - ťSve veći prihodŤ može imati različito značenje kad se radi o privatnoj kompaniji -- reče Wilder susprežući poriv da se zagleda u svoje satove. - Mislim da neće biti indiskretno ako vam kažem da se radi o četrnaest do petnaest posto porasta, možda i više. - Hmmm. Lijepo. - Da, vrlo sam zadovoljan. Ipak, Lily, moja sup ruga, ona je Engleskinja i nedostaje joj Engleska. Zbog tog je posla već trideset godina vezana za New York, s izuzetkom kratkih putovanja u Evropu kad bi Zachary poslovno putovao tamo. Ona je još uvijek mlada žena i rado bi više vremena provodila u inozemstvu. Išla u 126 u kazališta, sve ono što... Lily smatra da bi život rao čovjeku pružati više od stalne zaokupljenosti ča-opisima. Vi ste oženjeni, zar ne, gospodine Wilder?
- Zovite me Leonard. Da, dvadeset pet godina -am u braku. Rekli ste oko četrnaest do petnaest posto, Cuttere? Tako je. Ah, hvala, Henry. Ovo izgleda dobro. Leonard Wilder namrštio se pri pogledu na pun stol. Već je kasnio na sastanak u devet a Cutter Amberville je tek počeo jesti heljdine palačinke. - Da li bismo mogli razgovarati o konkretnim brojkama? upita Wilder. - O konkretnim brojkama? Cutter nasu malo sirupa od javorova soka na palačinke. Zašto ne? Po znato je da vi ne prenosite podatke koje dobijete. Naš neoporezovani profit iznosi negdje oko stotinu sedam deset milijuna. - Oko? to to znači? Nešto više ili nešto manje? - Nerado pretjerujem, Leonarde, ali rekao bih da to znači nešto više. Ponegdje još ima nekih nepotkresanih izdataka. - Vi prodajete vašu kompaniju, Cuttere? Zbog to ga ste me zvali? - Da, postoji ta mogućnost. Kao što sam rekao, moja supruga čezne za promjenom, a ona zaslužuje sve što želi. Molio sam je da ne nagli s odlukama, rekao joj da razmisli, ali proljeće je u zraku a ona je uvijek bila impulzivna. Dakle kompanija jest na prodaju. - Ne bi bilo pošteno bilo što obećavati... ali mogla bi biti. Vrlo lako bi mogla biti. Uz odgovarajuću cijenu. - Naravno. - Uzmimo na primjer Billa Ziffa i njegovu kom paniju reče Cutter između zalogaja. On je napra vio zanimljiv posao. Oprostite mi što spominjem vaše konkurente, Leonard, ali CBS je od njega upravo kupio dvanaest časopisa za tristo šezdeset dva milijuna dola
ra, časopise kao što su Popularna fotografija i Jedrenje. 127 Zatim je Murdochu prodao dvanaest poslovnih časoni sa Aviokozmički dnevnik i Vodič po hotelima i ljeto\>a Ustima za dodatnih tristo pedeset milijuna. Sveukupno dvadeset četiri časopisa. Istina, mi ih imamo samo šest ali svaki je glavni na svom području, svaki je već postao klasika. To su najpoznatiji časopisi, Leonard. O&u možemo isključiti iz razgovora... to je zasad eksperiment, još se nije dokazao. Ali ostali imaju prihode koji su daleko iznad Ziffovih, daleko, daleko iznad njih. Stoga morate shvatiti da je suma o kojoj raspravljamo vrlo visoka, sigurno blizu bilijuna. Henry, još vruće kave, molim. - UBC raspolaže velikom gotovinom, Cuttere. To nije problem. Da li ste razgovarali još s nekim? upita Wilder potpuno zaboravivši na svoj drugi sastanak. - Ne, još nisam. Lily mi je izložila svoje namjere tek prije nekoliko tjedana, a ja nisam smatrao da treba žuriti. Volim novim idejama ostaviti vremena da dozriju. Sve u svoje vrijeme, onda čovjek nema što žaliti. - Cuttere, ja volim biti otvoren. Zainteresiran sam. Već godinama tražim kompaniju čiji su časopisi poznati. Amberville mi se oduvijek sviđao. Moj izvršni odbor sastoji se od tri čovjeka. Oni će lako uvjeriti cije lo upravno vijeće da taj posao treba sklopiti. Molim vas samo jedno... nemojte o tome razgovarati ni sa kim drugim prije nego što se ponovno sastanemo. - Pošten dogovor, posebno s obzirom na to da se meni ne žuri. Naši sljedeći izvještaji o bilanci stižu tek za tri mjeseca a do te mjere sam uvjeren da će oni iska zivati porast profita da bih radije pričekao do tada. Ako Lily i dalje bude istog mišljenja onda se vaši ekonomisti mogu dati na posao i sami procijeniti vrijednosti. - Tri mjeseca... sigurni ste da želite toliko čekati? Mi bismo mogli započeti mnogo ranije.
Siguran sam, Leonarde. U međuvremenu bismo mogli izići na večeru s našim ženama. Mislim da vam dugujem jedan pošten obrok. Propustili ste divan doručak. * Zna li još netko za ovo? sumnjičavo upita To-Indiju prelazeći prstima preko njezina trbuha. Možeš li biti određeniji? upita ona, lijeno izjajući iz zažarenog omotača sreće u kojem je lebdjea a na zvuk njegova glasa proze je složen, snažan osjećaj blaženstva. Za ovaj sićušni ožiljak ovdje, ispod tvog pupka, desno. - Od operacije slijepog crijeva, kad mi je bilo osam godina. Ĉak ni Barbara Walters ne zna za taj oži ljak. Nikad me nije pitala. - To je sto sedamnaesta stvar koju znam o tebi a koju nitko drugi ne zna. Tvoje su uši izrazito nejednake veličine; nos ti je nakrivljen udesno, samo malčice ali ipak ga je nemoguće nazvati ravnim; na lijevom oku trepavice su ti rjeđe nego na desnom, a isto tako pod li jevim pazuhom imaš manje dlačica nego pod desnim koliko god se ti brijala; pod stidnim dlačicama na lije voj vanjskoj usni imaš mali madež... - Toby! - Nije tvoja krivnja što si nesavršena. Reklamiraju te kao savršenu ljepoticu ali, bože moj, sve ono što sam otkrio moglo bi ispuniti cijelu knjigu, a tek sam počeo istraživati. A što se okusa tiče, moram ti to reći, mlada damo, čak ni dva dana zaredom nemaš isti okus. Ĉov jek ima potrebu da njegova žena bude bar malo posto jana. - Jesam H ja tvoja žena? upita India znajući da to ne bi trebala pitati ali ne mogavši se suspregnuti.
- Moja trenutna žena. Jedina žena jedinog trenut ka. Ali znaš što ja mislim o tome. .. nikada nisam... - Poštedi me. .. nikada se nisi želio vezati. Kuka vice! Antipatična, strašljiva kukavice. Da mi je toliko novaca koliko u ovoj zemlji ima kolebljivih muškaraca koji idu uokolo brojeći stidne dlačice i ne želeći se ve zati. Zar nemaš nimalo stida? - Nisam brojao tvoje stidne dlačice već one pod pazuhom. -
128 129 dobrih godina. Sam s\Ť*ao cava zualnih znakova, da t! sjec ,nje dmeti ne budu ne stvarnost oko sebe da t! P°^e ^ da si rođen sljjep. poznanica, tvoje stanje n.J > ť^ ^ ^ funkcloniras? Uostalom, zar je važan taj p 131 Nemoj se javiti reče ona. Mogao bi biti neki od mojih direktora — uzdah nu Toby. — U restoranima posao nikad ne jenjava. Diga° je slušalicu telefona pored kreveta, na tren slu šao a onda je spustio, Ijutito i naglo. — Nije netko od njih? — uznemireno upita India. — Bojim se da nije, draga. Ponovno je bio tvoj ťnajveći obožavalacŤ. A. nije prošlo ni mjesec dana da sam promijenio broj koji čak nije ni u imeniku. Oh, Toby, žao mi je. Taj ludi čovjek. Piše mi triput tjedno i pokušava nazvati kamo god pođem. Sekretarica mu uvijek kaže da me nema. Zaboravi ga, to je cijena slave.
Toby isključi telefon i ponovno se okrenu Indiji. - Poslušaj me, ljubavi, ti zaista posjeduješ najneo-bičniju i zadivljujuću sposobnost da izbjegavaš suočavanje s činjenicama reče nastavljajući prekinuti razgovor. Pogledajmo stvarnosti u oči. Ja sam slijep, ne možemo se pretvarati da nisam. - Ti nisi stvarno slijep tvrdoglavo reče India. - Ti možeš vidjeti nešto, rekao si mi da je tvoje vidno polje manje od pet stupnjeva, ali to je ipak nešto. - Manje od pet stupnjeva od normalnih sto četrdeset koliko je vidno polje svakog zdravog oka, i to samo kad povezem ono malo što povremeno vidim dok u mojoj Mrežnici još funkcionira nekoliko čunjića. Sve je to u fragmentima, ništa, čak ni crnilo, samo treptaji, povremeni blijesak stvarnosti koji nema ni boje, ni jasnih ob-isa. A stvar će se vjerojatno pogoršati, poboljšavati se sigurno neće. Tome nema lijeka, nema nikakve nade. - Ali tvoja vještina da se snalaziš bez vida, sve °no što si naučio u Saint PauJu/Ti toliko toga znaš nabaviti, Toby, toliko toga si naučio dok si još vidio... 'e te godine kad si mogao vidjeti, više od dvadeset pet °brih godina. Sam si rekao da razaznaješ mnoštvo vitalnih znakova, da ti sjećanje omogućava da odrediš ;fť ; nredmeti ne budu nei: : - To se svodi na isto, i ti to znaš. Zašto li se upuštaju u takve odnose? Zašto si me naveo da te zavo lim a odbijaš mi uzvratiti tu ljubav? Ja ti uzvraćam ljubav -- reče Toby tihim gia. l som. Znaš da je tako. Zavolio sam te istog trena čim l si na mene sručila ona pića da bi privukla moju pažnju prije pet mjeseci. Ali vezati se, to je nešto drugo. - U kraju iz kojeg ja potječem kad muškarac voli ženu i ona voli njega i kad nema razloga da se ne nadaju kako će to zauvijek trajati, to sasvim logično vodi do jedne vrste trajne veze koju mi nazivamo brakom reče India s onom istom tvrdoglavom upornošću s kojom je svakog vikenda otkad je srela Tobvja putovala amo--tamo iz Los Angelesa u New York. Malo pomalo
pre- l selila je polovicu garderobe iz svojih u njegove ormare l a sada je čak i njegov krevet, na kojem su ležali, bio pre- | kriven njezinim vlastitim, rukom glačanim plahtama od l specijalnog lanenog platna. - ťNije li brak otvoreno pitanje i ne zna li se već , od postanka svijeta da oni koji u toj su instituciji iz nje žele pobjeći van, a oni koji vani su u nju žele uć?Ť India sjede na krevet jedeći se. - Ti se usuđuješ meni citirati Emersona, citiranje Emersona moja je izmišljotina, plagijatoru. - ťIz potrebe, iz sklonosti, u ushitu, svi citiramoŤ ! deklamirao je Toby sa savršenim emersonovskim do- l stojanstvom. Maxi je kriva za to, znam, nitko drugi. Pričala ti je kako sam je mučila Emersonom, nije li tako? - Možda mi je to usput spomenula kao primjer svoje mladenačke privrženosti. Znači vas dvoje ste razgovarali o meni? Prirodno. Ne bi bilo nimalo nalik Maxi da za drži diskretnu distancu kad je njezin brat zaljubljen u njenu najbolju prijateljicu. to ona misli o tome? Misli da ja sam moram odlučiti. - I to mi je neka najbolja prijateljica gorko reče India. Zazvonio je telefon i preplašio je.
Kad možeš raditi? Kakve on ima veze s nama? to ako me nikad nisi vidio? Kad ostarim i naboram se i presta-nem lijepo izgledati tebi će to biti svejedno. Ti me ne voliš samo zato što sam lijepa. Zar ne shvaćaš koliko je to važno? Osim Maxi, ti si jedina osoba koja svoje osje-ćaje prema meni ne zasniva na tome kakvo je moje lice, ti si jedina osoba za koju vjerujem da me voli isključivo iz razloga što sam ja onakva kakva sam. Zar se tebi to ne čini najvažnijim? Ne govorim li pravo? - Govoriš pravo, ali samo do izvjesne točke. Mis
lim da ne bi bilo pošteno prema tebi uvlačiti te u moje probleme. - Pošteno? Ono što je pošteno jest uzeti sreću za koju znaš da postoji, uzeti je odmah, ovog trena, pri če mu nećeš nikome naškoditi, uzeti tu sreću koja ti je nadomak ruke reče India drhtavim glasom. - Imaš nevjerojatnu sposobnost da pretjerano po jednostavljuješ stvari, slatka moja, nesavršena India. Ne mogu ti dopustiti da izabereš čovjeka koji ima ova kav hendikep, ma što ti rekla, Ĉak iako si trenutno uvje rena da je upravo to ono što želiš. Ti nemaš pojma što donosi budućnost, ne možeš znati koliko dugo ću te još moći činiti sretnom. - Ja znam da si ti čovjek kojeg želim reče India glasom toplim od žestine njezina uvjerenja a znam i to da neću promijeniti mišljenje. - Smijem li pitati što doktorica Florence Florsheim kaže o našoj vezi? upita Toby. - Ne mijenjaj temu. - Sigurno je rekla nešto, iako je pravovjerna analitičarka. - Rekla je da nije preporučljivo donositi važne ži votne odluke u toku analize; ne da ih ne smijem dono siti, nego samo da nije preporučljivo. To je sve? - Od riječi do riječi. - Pa, mislim da ona ima pravo. Ah, tako! zaurla India i stade ga bubati p° golim prsima. Znala sam da ćeš to reći. Cijelo vrije132
zbijaš šale na njezin račun, a onda odjednom kad ti to odgovara slažeš se s njom.
To što je ona tvoj psihijatar ne mora bezuvjetno značiti da nije u pravu. Hej, što je ovo što sam otkrio? Oh, India, jadno dijete, čini mi se da ti imaš početni stadij paradentoze. To se vjerojatno neće vidjeti na ekranu još nekoliko godina, možda čak i pet, ako se više ne budeš smijala. Daj da te poljubim i izliječim to. - Ti si prvoklasni sadist, Toby. Znaš što? Po prvi put sam potpuno uvjerena u to da ste ti i Maxi brat i sestra. Onog jutra kad je Cutter imao sastanak za doručak s Leonardom Wilderom, Charlie Salomon je nazvao Lily i rekao joj da dođe na sud. On je iskoristio sav svoj utjecaj da sredi da Justinovo saslušanje bude prvo, čim sudac stigne. - Poći ću s tobom, draga rekao je Cutter do zvoli da odložim taj sastanak. - Ne, mislim da to ne trebaš činiti odgovorila je Lily. Ne radi se o tome da ne želim da budeš uz mene, ali mislim da će Justinu biti lakše ako se prema cijelom događaju budemo odnosili što ležernije. Osim toga, obećala sam Maxi da ću joj javiti čim bude pušten s tog groznog mjesta. Nazvat ću je i reći joj da pode sa mnom. - Zvat ćeš Maxi da ti bude moralna podrška? - Pa, znaš koliko mu je ona bliska. - U redu, Lily, ako si uvjerena da trebaš tako po kupiti, ali. . . Uvjerena sam. Nazvat ću te čim stignem kući. Lily je pokupila Maxi na putu za sud. Tamo su se e s Charliejem Salomonom i sa dva mlada odvjetni-a koje je poveo sa sobom. Kada je Justin uveden, s linearna na rukama, Lily je zgrabila Maxinu ruku i obo-a Pogled tako da, ako je Justin pogleda, ne vidi kako 1 ona gleda dok mu još nisu makli lisičine. Kako samo Vfdoglavo i prkosno izgleda, pomislila je Maxi. Njego133
vama , pridati da iziđe. se e ponovno ovdje foto6raniu' ? Nemamo se čega stidjeti _ Zašto e, - uporno je ttnrdio svog vo držanje bilo je isto onako opasno kao uvijek, giav& nakrivljena u onom njegovom agresivnom položaju, ali malo je šepao i koliko god da se držao nepopustljivo ništa nije moglo sakriti tamne modrice oko njegovih oči. ju, na čelu i bradi gdje su ga detektivi izudarali palicama. Njegova čvrsta plava kosa na nekoliko je mjesta bila raščupana. Maxi pogleda brata i uhvati njegov pogled. Na iznenadan poriv ona mu namignu i široko se osmjehnu kao da se sjetila nekog vica koji samo njih dvoje znaju, ali Justin odvrati pogled ne pokazavši da ju je zamijetio. - Optuženi je vrlo bogat čovjek, slavni sude za-čuše glas pomoćnika okružnog tužioca. Dva detektiva pronašla su gotovo tri kilograma kokaina u njegovom posjedu i pružao je fizički otpor hapšenju. Ukoliko bude proglašen krivim za namjeru preprodaje kokaina sigurno će biti osuđen na više godina zatvora. Pod ovim okolnostima može se očekivati da će radije napustiti zemlju nego se izložiti suđenju. Država zahtijeva jamčevinu od milijun dolara. Ponesite čekovinu knjižicu, pomisli Maxi. Oh, Jus-tine, kako li smo sinoć oboje bili naivni. Onaj novinar koji ju je dan ranije zaustavio sada je nešto škrabao sjedeći u redu iza njihovog. - To je nerazumna svota, slavni sude rekao je Charlie Salomon. -- Moj klijent nije nikada prije kaž njavan. Nakon kratke rasprave sudac je donio odluku. - Određuje se jamčevina od dvjesto pedeset tisu ća dolara.
Justinu su ponovno stavili lisičine i odveli ga u ćeliju za pritvor dok ne stigne novac. Lily je telefonirala u svoju banku i dogovorila da joj teklić na motociklu dostavi ček. Nakon sat i četvrt čekanja ček je napokon dostavljen i ona ga je uručila. Neizbježni formulari koje je trebalo ispuniti prilikom otpuštanja oduzeli su im još idućih pola sata. 134 i Ĉak je , Ma^, lom s kojom Je UIyť gledajući maxjki svih onih bitnih rijeŤ ' ' enos,, a ipak je i ne p Nakon napetost nisu mogli preskoči,, desert i poravo toliko duhovno udaljen od svoje sestre i majke kao daje toreador kojeg oblače pred koridu. Maxi je pomislila da se on drži kao da njih dvije uopće nema. - eliš šećera? upita Lily. - Molim odgovorio je i uzeo dvije kocke s tak vom usredotočenošću s kakvom bi se kardiokirurg po svetio otvaranju grudnog koša. - Sutra ću se dogovoriti s Charlijem Salomonom da potraži najbolje odvjetnike obrane koji postoje u gradu reče Lily ne promijenivši ton. Ĉinjenica da si nedužan nažalost nije dovoljna. - Hvala, majko reče Justin s jedva primjetnom sjenkom onog svog osmijeha koji kao da je govorio ťidi dodavolaŤ.
- Ti naravno znaš -- nastavila je Lily nervozno, poigravajući se ručkom lončića za kavu dok su joj riječi zapinjale što je bilo sasvim nekarakteristično za nju da ćeš za nas uvijek biti isti, kakav god ti stil života izabrao, da te mi u svakom slučaju volimo... jako... bez obzira na sve. - Stil života? Hoćeš reći čak i ako postanem vege tarijanac ili pomahnitam za kompjutorima? Da li to vri jedi i za slučaj da postanem plaćeni ubojica? izazi vao ju je Justin. - O čemu vas dvoje govorite, dodavola? pras nu Maxi. -- Ovo nije pravi čas da se igramo ťpogodi tko samŤ, Justine. Mi znamo da postoji samo jedan raz log zbog kojeg je u tvome stanu pronađen kokain. - Maxime reče Lily s upozoravanjem. - Majko, ne možemo nastaviti obilaziti uokolo kao mačak oko vruće kaše. Maxi ustade i uze šalicu iz Justinove ruke te je stavi na stolić. Kleknula je na pod do njega, ovila mu ruke oko vrata i u obraz mu utisnula namjerno zvučan poljubac. .. Slušaj, mali, si gurno postoji neki momak koji ima ključ od tvog stana ili stanuje kod tebe, netko tko je tamo ostavio drogu a da ti to nije rekao, neki momak s kojim živiš. Zar ne bi mogli otvoreno porazgovarati o tome, Justine, tako da 136 majka i ja možemo prestati pretvarati kako ne znamo da si homić? Justin divljački skoči na noge i bez riječi jurnu prema prozoru okrenuvši im leda. Maxi potrča za njim i obujmi ga oko pasa. -Homoseksualac, Justine, ili koja god riječ ti se više sviđa. Mi to znamo, majka i ja to već dugo znamo, i živo nam se jebe za to! Vrati se ovamo i sjedni. Nije to smak svijeta. Jedno je biti homoseksualac, a biti glup nešto je sasvim drugo, ali ni u jednom
slučaju nije preporučljivo dati se strpati u zatvor. Zato se okreni da možemo razumno razgovarati o tome. - Vi ne znate ništa. Jednostavno ne možete ništa znati - reče Justin i dalje okrenut leđima i čvrsto stiš ćući prozorsku dasku. Stajao je tamo kao da prema nji ma osjeća prezir više nego neka snažnija, osobnija čuv stva. - Ali ja znam, mili reče Lily, sada mirnijim gla som. -- Već godinama znam. Nisam vidjela razloga da o tome s bilo kim razgovaram, ni u jednom trenu. Sve dosad bila je to tvoja privatna stvar. - Nisam imala pojma da majka bilo što zna sve do sinoć kad sam je nazvala -- reče Maxi i dalje ga Ĉvrsto grleći. Nitko to ne bi mogao naslutiti osim lju di koji te silno vole i poznaju tako dobro kao mi, a sam Bog mi je svjedok da si se ti pobrinuo da takvih bude vraški malo. Ali neugodno je voditi takav razgovor bu ljeći u tvoja ramena. Molim te? Utisnula je niz njež nih poljubaca u stražnju stranu njegovog vrata cijelo ga vrijeme držeći što je čvršće mogla. - Justine, što misliš tko je stavio drogu u tvoj or mar? To je jedino važno, zar ne? progovorila je Lily upravo tako ležerno kao da ga pita da li da otpusti kradljivog butlera. Napokon se okrenuo. Samo dvije mrlje rumenila na njegovim istaknutim jagodicama i poigravanje njegove jabučice odavali su što osjeća. - Zaista nemam pojma. -- Ton njegova glasa bio je gotovo ironičan, služben. 137 - Ali mora postojati netko, neki muškarac, & može ući u tvoj stan kad tebe nema? bila je uporn° Maxi.
Njegovo se lice iskrivilo u grču stida do te mjere pomiješanog s boli da su Lily navrle suze na oči. - Da. - - Ta tako tiho izgovorena riječ visila je u zraku poput dubokog uzdaha. Maxi prekinu tišinu koja je prijetila da ih sve obuzme. Misliš li daje to on učinio? - Ne. Ne, to nije mogao biti on. Nikako. On zasi gurno nije takav. To je jednostavan momak kojeg sam upoznao na snimanju. Ali priređivali smo mnogo... za bava. .. uvijek su navraćali ljudi... bilo tko od njih mo gao je to učiniti. Ta torba leži tamo prazna sve otkad sam se vratio. Glas mu je zvučao tako šuplje da one osjetiše strah. - Znaš li gdje je on sada? upita Maxi. Kako se zove? - Izvan grada je reče Justin. - - To mora biti netko drugi. A njegovo ime se nikoga ne tiče. Ne želim okriviti nekog u koga imam povjerenja samo zato da bih dokazao da sam nevin. Bože, mrzim ovaj grad! Nakon što je Justin izletio iz sobe Maxi i Lily ostadoše sjediti u tišini. - Hvala ti, Maxime. Da nije bilo tvoje otvorenosti ne vjerujem da bih ga uspjela navesti da bilo što kaže. Ipak bilo je malo nepošteno što smo ga nas dvije onako prikliještile -- reče Lily. -- Nekako me stid, ne zbog njega... zbog nas. - Nepošteno? To bi se moglo tako nazvati samo u slučaju da smo htjele saznati istinu iz bilo kojeg drugog razloga osim da ga sačuvamo od zatvora. Ali s obzirom na okolnosti, ne, nije bilo nimalo nepošteno. Osim toga, majko, on ipak mora osjećati neko olakšanje sad kad zna da ga volimo isto kao uvijek, da istina nije nimalo promijenila naš odnos prema njemu. Suviše dugo je bio sasvim sam opterećen čuvanjem te tajne. 138
_- Da, ali, Maxime, vidjela si njegovo lice... izgledao je- on> kao da bi najradije nestao, kao da ne vjeruje ni u šta i ni u koga na svijetu i kao da nikada više neće povratiti to povjerenje. On je uvijek bio tako samotan, tako odvojen, uvijek je sve držao u sebi. Cijelog njegovog života brinem ali nikada nisam uspjela prodrijeti do njega. - Nije to tvoja krivica, majko. Niti moja. Niti Justinova. To je tako i s time se moramo saživjeti. To je stvarnost koju ništa nije moglo izmijeniti. - Kad bih barem mogla vjerovati da je tako re če Lily sjetno. - Majko, zar zaista zamišljaš da si nekog određe nog dana kad je Justin još bio malen dječak mogla reći: ťZnaš, mili, kad odrasteš, jedini ljudi koje ćeš željeti do dirnuti bit će djevojkeŤ na isti način na koji si ga učila lijepom ponašanju kod stola? Lily se sporo osmjehnu, preko volje i potišteno. - Bilo bi divno da se to moglo tek tako spriječiti. Ti zaista posjeduješ sposobnost da konkretno sagledaš stvari, Maxime. - Hvala, majko reče Maxi gotovo stidljivo. Ja sada moram odjuriti u ured, ali koji je naš sljedeći korak? Kako možemo pomoći Justinu? - Odmah ću nazvati Charlieja Salomona i reći mu što nam je Justin upravo kazao. Ipak, čini mi se da to što nam je rekao neće biti od neke velike pomoći a i ne znam ne bi li bilo bolje da se to ne koristi? Očaj nički bih željela da taj dio njegova života zaštitimo od javnosti... priče o tom čovjeku koji ima ključ njegova stana, o zabavama. Kad bismo barem toliko uspjeli uči niti. - Sve novine u zemlji objavit će tu priču o drogi, majko. I Star \ Inquirer \ svi ostali. Nema načina da spriječimo da se to ne pretvori u medijski cirkus. Samo je pitanje vremena
kad će nanjušiti i sve ostalo o Justinu. Ne možemo učiniti ništa da ga zaštitimo. Bit će dovoljan samo malen trag, razgovor jedne jedine osobe s reporterima. Mislim da tu nema mnogo nade. 139 - Mislila sam... kad bismo mu barem uspjeli sa čuvati taj dio dostojanstva. Njemu je toliko stalo do to ga trezveno reče Lily. - Nisam nimalo optimistična u pogledu zaštićivanja Justinova privatnog života. Najvažnija stvar je do kazati da je nevin i da nema ništa s trgovinom drogama. Naposljetku, on je Amberville i mediji će se svom žestinom dati na to da iščeprkaju sve što mogu, plesat će mu po glavi. Lily uzdahnu dok je Maxi ustala da pođe. Dvije se žene zagrliše, pomalo nezgrapno, s više topline nego što se ijedna od njih sjećala da su već godinama pokazale jedna drugoj. Lily svojom uobičajenom gestom zagladi Maxinu kosu s čela. - Još uvijek mi ne valja frizura, ha, majko? ki selo reče Maxi. - Tvoj problem, Maxime, je u tome što prebrzo donosiš zaključke. Upravo sam razmišljala kako je to šarmantna frizura. S bilo kojom drugom ti ne bi bila ti, zar ne? 23. Dok su se Maxi i Lily pozdravljale Cutter je u svom uredu u Wall Streetu imao sastanak s Lewisom Oxfordom, potpredsjednikom odjela za financijsko poslovanje Amberville Publicationsa. Cutter se mogao bez problema smjestiti u nekom od ureda unutar zgrade Amberville Publications ali je smatrao korisnim da sve one koji rade na časopisima prisili na poduže putovanje kad su se željeli naći s njim, a osim toga na taj se način ogradio da ga ne gnjave sitnicama. Oxforde, volio bih da prestanete s tim obrecnu se Cutter.
- Oprostite, gospodine Amberville. To mi pomaže da mislim ispričao se Lewis Oxford spustivši olovku kojom se lupkao po zubima. - Nemate o čemu razmišljati. Odredbe moje sup ruge dovoljno su jasne. - Jasne, savršeno jasne. Jedina stvar koja me muči je... ne bi li bilo bolje slijediti njezina uputstva nakon što prođe razdoblje od šest mjeseci, ili čak godina dana. Tri mjeseca su kratko vrijeme, a morat ću podići prilič nu buru. - Dao sam vam tri mjeseca, Oxforde, a ako vi ne možete, naći ću nekoga tko će moći. Uvjeren sam da znate kako je milosrdnije odrezati psu rep jednim odlučnim zamahom nego dio po dio. Svaki od časopisa Amberville ima podeblji sloj tustog sala i ja želim da se to odstrani, počevši odmah. Naš sljedeći izvještaj o pro-
140 141
fitu mora odražavati tu promjenu. Prema mojim procje. nama moguće je eliminirati najmanje četrnaest posto naših operativnih troškova. Možda i više. to više to bo-Ije. Lewis Oxford zavrtje glavom. - Ja i dalje mislim da se tako nagli potezi mogu pokazati pogrešnim. - Mene ne zanima ništa osim rezultata, Oxforde. Gospoda Amberville želi da se kvaliteta papira svakog pojedinog časopisa smanji za jedan stupanj. Za Stil više nećemo upotrebljavati stoosamdesetgramski kunstdruk
- ne mora izgledati kao Town& Countrvda bi se prodavao. Odsad će se sve ono što je tiskano na stopedeset-petgramskorn papiru tiskati na stotridesetpetgramskom, čim potrošite papir koji imamo u zalihama. TV tjedan odmah prelazi na stotridesetpetgramski papir. Je li to jasno? - Da, gospodine Amberville. - to se tiče budžeta svakog pojedinog časopi sa. .. plaća, honorara piscima članaka i fotografima, i. tu očekujem impresivne rezultate. Sve troškove odmah smanjite za petnaest posto. Gospoda Amberville želi da se iskoriste svi članci i fotoreportaže koje imamo na la geru. Iscijedite taj lager, Oxforde. Tamo imate materija le vrijedne stotine tisuća dolara koji zastaruju. Povrh toga, više nemojte odobravati visoke honorare piscima članaka. Uzmimo onaj članak Normana Mailera o ťPo rocima MiamijaŤ, možete li mi navesti jedan valjan raz log zbog čega plaćamo jednom Maileru kad bismo um jesto njega mogli uzeti nekog nepoznatog slobodnog pisca za samo pola cijene? To je otmjeno, gospodine Amberville, a može nam privući čitaoce koje inače ne bismo pridobili. - to će nam otmjenost kod TV-časopisa sa se dam milijuna čitalaca? Uzimati razvikane pisce puka je urednička taština. Oprostite, gospodine, ali takav zaključak nije sasvim fer. Urednik TV tjedna smatra da će Mailer i drugi poznati pisci impresionirati Madison aveniju. Na-
je seriju reklama u Oglasnom tjedniku i Reklamnom glasniku... Otkažite ih. U toku iduća tri mjeseca Ambervil le publications neće trošiti novac na reklamu. Prisutni sfflo gotovo četrdeset godina i smiješno je pretpostaviti da bi oglašivači mogli previdjeti naše postojanje. elim
da potpuno eliminirate sve troškove publiciteta i rekla miranja. U redu, gospodine. Ovi fotografski honorari sumanuti su, Oxforde. Sumanuti! Toliko sada dobivaju svi vrhunski fotografi, gospodine Amberville. - Svim glavnim urednicima pošaljite cirkularno pismo kojim zahtijevamo da prestanu unajmljivati svoje stalne, dugogodišnje fotografe. Jedan od problema na ših urednika je taj da prepuštaju fotografima da umjes to njih obave kreativan dio posla. elim da uzmu nove fotografe, najjeftinije koje mogu naći, osobito žene, lju de koji će raditi više za manje novca. Povrh toga, želim da se broj kolor stranica smanji za trideset posto i da ih zamijene crno-bijele. Ukoliko su dobro napravljene one mogu biti isto tako efektne kao i kolori. to se tiče manekenskih honorara, oni nas ubijaju. elim da se, kad god je to moguće, kao manekeni koriste slavne ličnosti . one besplatno poziraju. - Ne slažem se s tim, gospodine Amberville. Slav ne ličnosti mogu se iskoristiti samo do izvjesne granice nakon koje će časopis početi nalikovati na People. Gos podin Zacharv Amberville nikada... - Ne zanima me ponavljanje prošlosti, Oxforde. Ĉitaoci žele vidjeti slavne ljude i mi ćemo im dati ono sto žele. Veoma sam razočaran našim profitima u pro bom tromjesečju. Oni se moraju uvećati, Oxforde. - Bit će tako, gospodine. - Zar oglašivači ne daju besplatne članke i foto grafije ako se guraju njihovi proizvodi? upitao je rťtter. -
142
143 - To se događa, ali u Ambervilleu to nikada nije bio slučaj. - Potrudit ćemo se da postane, Oxforde. Nastojte se okoristiti time što češće možete. I još nešto, pogledaj te samo troškove putnih naloga naših reklamnih i pro. dajnih predstavnika nastavio je Cutter. To je pra vi skandal. Svakom predstavniku stavite na znanje da kontroliramo njegove troškove i da u sljedećem razdob lju očekujemo njihovo smanjenje za trideset pet posto. - Zaboga, gospodine Amberville, svi znaju da predstavnici žive od svojih dnevnica. ive na pretjerano visokoj nozi, Oxforde. Svaki predstavnik koji ne promijeni ponašanje bit će zamijenjen. Nemojte zaboraviti i to dodati u cirkularno pismo. - Ali predstavnici moraju pokriti troškove repre zentacije. .. Glas Levvisa Oxforda zamro je zamijetivši rastuću srdžbu na Cutterovu licu. - Amberville Publications nije vreća bez dna, Oxforde! Jasno mi je da su i ti zahvati već odavno trebali biti obavljeni. Upravo vas krivim što ste dopustili da stvari krenu takvim tokom. I nemojte mi, ako vam je imalo stalo do vašeg posla, reći kako je gospodin Zachary Amberville želio da to bude tako. Moj brat je bio talentiran urednik, Oxforde, ali vidim da nije znao držati stegnutu kesu, baš kao što smo gospoda Amber ville i ja pretpostavljali. Imate li još kakvih prijedloga, Oxforde? Ili smo sve pretresli? - Preostala su još neka manja pitanja... stolovi koje zakupljujemo prilikom večeri izdavača, ručkovi ko
je priređujemo za svoje velike oglašivače, takve stvari. - To neka ostane. Ti troškovi nisu tako veliki da bi njihovo ukidanje povećalo profite a želim da zadrži mo taj nivo svoje prisutnosti u poslovnom svijetu. Ne brinite, Oxforde, kad profiti narastu reklamirat ćemo se u svim medijima. Bit će to za samo tri mjeseca. Cutter je zašutio na nekoliko sekundi i Lewis Ox-ford, nadajući se da je razgovor završen, poče skupljati svoje papire spreman da pođe. fctt.&JIHOTEKA TPAAA BEOfPAAA _ Još nešto, Oxforde. O& U. Koliki su njegovi gubici svakog mjeseca? __ Potrebno mi je nešto vremena da bih vam iznio konkretne brojke, gospodine Amberville, Ali poslat ću gospođici Amberville sve vaše odredbe o smanjenju troškova. Na, ne morate se truditi. Koliko je potrebno da 0& U uravnoteži svoje troškove, pod uvjetom da i bu dući brojevi budu isto tako uspješni kao prvi? Još mnogo mjeseci, bojim se. Kao što i sami znate, svaki početak je golern gubitak novca, gospodi ne. Ali to je prirodno. Kad se časopis uhoda profiti će najvjerojatnije biti golemi. - Obustavite izdavanje O&U-a, Oxforde. - Sto? - Zar ne razumijete engleski? Ukinite ga, elimini rajte, završite s njim! Dosta s O& U-om, Oxforde. Daj te uputstva da se obustavi tiskanje novih izdanja. Oba vijestite kreditore da će im biti isplaćena sva dosadašnja dugovanja, ali nakon toga Amberville Publications obustavit će isplatu svih budućih računa koje napravi gospođica Amberville. Upozorite ih, Oxforde. Više ne
ćemo dati ni pare. Otpustite svo osoblje osim gospođice 'Amberville. Ona ne prima plaću. - Ali taj časopis postiže golem uspjeh, gospodine Amberville! To je najveći bum nakon Cosmoa, Lifea i Sedam dana. - Bio je to uspješan eksperiment, Oxforde. Ali u toku sljedeće godine, čak ni u toku idućih šest mjeseci ne smijemo si dopustiti nove gubitke ukoliko želimo povećati profit. Ĉak i vi morate priznati da će O&U potrošiti sve ono što uštedimo na ostalim časopisima. - Pa da, ja sam zapravo pretpostavljao da vi uvo dite tako drastične mjere upravo zbog tih troškova. Nikada nemojte pretpostavljati, Oxforde reče Cutter s ljubaznim osmijehom i ustade da bi ga otpratio do vrata. Nikada nemojte ništa pretpostavljati kad se radi o privatnoj kompaniji.
144 145 Angelica je stajala na Petoj aveniji, između Pede, setšeste i Pedesetsedme ulice, turobno se naslanjajući na visok, metalni natpis. ťZabranjeno SVAKO parkira, njeŤ pisalo je na njemu, a ispod je još stajalo ťCrvena zona, operira pauk, minimuma 100 $. Zabranjeno zaustavljanje u svako doba.Ť Iza znaka, oko fontane staklene zgrade Steuben, sjedila je uobičajena gomila skitnica, pijanica i turista od kojih su neki jeli suflaki, pohane šnicle ili komade pečene piletine kupljene s kolica što su stajala u blizini, a drugi namakali bolna stopala u fontani ili pak proučavali
sadržaj svojih vrećica koje su upravo iznijeli iz nekog od dućana duž avenije. Bila je to imućna sjevernoamerička verzija Kal-kute. Strog znak zabrane parkiranja bio je Elijevo omiljeno mjesto na kojem je sjedio u limuzini čekajući Ma-xi. On je bio sklopio prešutan sporazum s uličnim policajcima po kojem je palio motor i pomicao se nekoliko centimetara čim bi oni naišli. Ali tog popodneva kasnio je u dolasku kući i Angelica je nestrpljivo osmatrala prolazeće automobile. Napokon se duga plava limuzina zaustavila i Maxi iskočila iz nje. - Oh, ne -- proštenja ugledavši Angelicu s primjerkom New York Posta u rukama, otvorenog na stranici koja je izvještavala o Justinovu hapšenju. Kako joj nije palo na pamet da bi Angelica mogla iz novina saznati što se dogodilo prije nego što ona bude imala priliku da joj to sama saopći ? Ručak s Justinom i Lily, a zatim nekoliko užurbanih sati provedenih u uredu tokom kojih je htjela nadoknaditi sav posao propušten tog jutra, iz njenih su misli sasvim odagnali pomisao da mora upozoriti svoju kćer. - Mama? Angelicin je glas bio drhtav od suspregnuta plača. - Dušo, sve su to gluposti. Golema podvala. Ujak Justin nema apsolutno nikakve veze s preprodajom ko kaina. Nemoj uopće brinuti zbog toga. On je potpuno nevin hitro je izgovorila Maxi. 146 Mama, ja znam da je on nevin, za boga miloga, m mi ne moraš govoriti. Ali kako to da se ti i baka sifliJete na OVOJ fotografiji. To bih željela znati. Ka ko možete biti tako bezdušne? Izgledate kao dvije po ludjele kraljice ljepote .. . Miss Sjeverna Karolina i nje zina šarmantna majka. Najiskrenije. - to misliš, kako smo trebale izgledati? Uplaše ne, jadne, užasnute? Ne bi škodilo da izgledate suzdržano. Hoću re
ći, od vas ipak nitko ne očekuje da vas cijela ta gužva zabavlja. No barem se ujak Justin dolično držao ... iz gleda vrlo hladan, sumoran, ravnodušan, baš kao Sting, da, točno kao Sting. - Angelica, mislim da bi ti ozbiljno trebala raz misliti o karijeri u ťpublic relationsŤ.* Hajde, pođimo kući. - Mogu li prvo pojesti suflaki? - Upropastit ćeš si ručak. Ali što se mene tiče ku pi ga, ako to možeš izgovoriti onda možeš i pojesti reče Maxi suviše iscrpljena da bi se prepirala. - Tvoja strogost popušta reče Angelica s olak šanjem ali to me ne čudi. Danas sam otkrila da Cyndi Lauper ima trideset godina. Starija je od tebe, Maxi. Molila bih malo poštovanja -- reče Maxi ponovno potaknuta na roditeljsku ozbiljnost. - Pokušat ću žurno uzvrati Angelica, osjećajući se bolje. Cyndi Lauper možda i jest starija, ali mama je... njezina majka. Rocco je otvorio Post i glava mu se tako tržnu da ga je Angelo, brijač u prizemlju hotela St. Regis, koji je svoje šišanje za četrdeset dolara omogućavao samo uskom krugu odabranih, zamalo porezao škarama premda su mu refleksi već bili usaglašeni s neuravnoteženim reakcijama poslovnih ljudi pod stresom. Hej, Rocco, zar želite ostati bez uha? * public relations (engl.) propaganda, održavanje odnosa s javnošću (Op. prev.) 147
Roc ;co
- Moram do telefona. Nećemo završiti ustade i poče sa sebe skidati zaštitnu halju. - Sjednite! Tek sam na pola posla. Ne možete ovakvi izići. - Moram! Otirući rukom preostale vlasi Rocco pojuri na gornji kat hotela. Svi telefoni u predvorju bi jahu zauzeti. Istrčao je iz hotela i ustanovio da, čak i da uspije uhvatiti koji od taksija, ne bi daleko dospio jer oni su se jedva kretali u kasno popodnevnoj gužvi. Ka ko da dođe do telefona? Sve govornice na ulici bile su u kvaru, razbijene odmah nakon što su popravljene. Nje gov je ured bio predaleko da otrči do njega. Angelo! Po trči natrag u hotel, spusti se preskačući po tri stepenice i bez pitanja diže slušalicu Angelova privatnog telefona. Frizer, koji je predsjedniku kompanije Fortune 500 us pio pribaviti rezervaciju u Hotelu du Cap na Antibima u toku najrasprodanijeg tjedna u godini, samo podiže obrvu. Rocco bijaše lud, ali bilo je zadovoljstvo šišati njegovu kosu. Kosa iz Stare domovine gusta, kovrčava, zdrava, prava kosa koja će mu potrajati sve dok mu više ne bude trebala. - Maxi, upravo sam pročitao ono o Justinu. M6gu li što pomoći? - Ne znam, majka se dala na pronalaženje prav nih talenata, a Justin nema pojma kako je kokain do spio u njegov stan. Po svemu sudeći on je priređivao mnoge zabave... tvrdi da je to mogao biti bilo tko od mnoštva ljudi. Ipak, rekao nam je da postoji neki mo mak koji ima ključ, da ga je upoznao na snimanju, ali da to ni u kom slučaju ne može biti njegovo maslo. - Zašto ne? - Jer je ta osoba, prema njegovim riječima, jed nostavno savršena suho procijedi Maxi. Justin ni je nikako htio pristati na to da nam kaže ime tog mom ka. Da stvar bude još gora, to divno biće nije u gradu.
- Možeš li nekako otkriti tko bi to bio? - Upravo to se i sama pitam. Na prvom snimanju kupaćih kostima koje je Justin obavio za mene pojavila su se dvadeset četiri muška modela. Sljedeći modni pri14Ť log bi° Je >>Ormari slavnih, ili pozitivno djelovanje kreativnog neredaŤ, a nakon toga napravili smo fotorepor-tažu u kojoj je Bili Blass otkrivao trideset različitih načina na koje je moguće nositi svoje stare pulovere. Osim modnih snimaka Justin je obavio i mnogo drugih fotoservisa za nas.. .sadapregledavam te fotografije. - Dvadeset četiri muška modela? Svi iz iste agen cije? - Ne, Julie ih je uzela iz četiri različite agencije, možda čak i pet. - Znaš što, trebala bi naći račune za isplatu hono rara. Oni moraju biti u tvom uredu. Zatim ćeš ih dati meni a ja ću okrenuti nekoliko telefonskih brojeva. Ja vit ću ti ako što saznam. Odmah ću potražiti račune. - Ĉujemo se sutra ujutro. Moram porazgovarati s nekim ljudima kad budu u uredu, s ljudima koje ne mo gu zvati kući. - Odmah ujutro ću ti ih poslati. Rocco, čuj, ovo je zaista izvanredno lijepo od tebe i zbilja sam ti duboko, duboko zahvalna reče Maxi. Nikadati to neću za boraviti. - Daj, molim te uzvrati Rocco ignorirajući nje ne emocije. Znaš da sam uvijek volio Justina. Nesre tan momak. Kako je to Angelica podnijela? upita a glas mu iznenada zazvuča uznemireno. - Na svoj osoben način. - to bi to trebalo značiti?
- Ako ovo itko preživi bit će to moja kći poma lo prezirno otpuhnu Maxi kroz nos. - Ti nju ne razumiješ reče Rocco moja kći je izuzetno senzibilna djevojčica. - Pretpostavljam da ja ne mogu dokučiti Angelicinu vrstu suptilnosti. - Upravo tako. Ona vjerojatno prolazi kroz trau mu koju ti čak ne možeš ni prepoznati, a kamoli pomo ći joj da je prebrodi. 149 - Rocco, imam ideju. Zašto je Elie ne bi doveo t tebi? Ti bi je mogao večeras izvesti na večeru i pomoć' joj da izdrži taj šok. - Uh. Pa, da budem iskren, ja večeras imam spoj Naravno, Angelica bi nam se mogla pridružiti, ali mož da to baš i nije preporučljivo. Ne, kad bolje razmislim najvjerojatnije nije. Angelica će ionako provesti vikend sa mnom. Tada ćemo porazgovarati o svemu. - U redu. U svakom slučaju, hvala, Rocco. Ĉuje mo se. Maxi je meko spustila slušalicu i ogledala se po prostoriji da nađe nešto što bi mogla baciti u zid, ne što što će se sigurno razbiti u bilijun komadića i napra viti vraška buku. Ali to ne smije biti nešto vrijedno. Taj bijedni tvrdoglavac nije to zaslužio. Sue, ovdje Rocco Cipriam. - Oh, dobar dan, gospodine Cipriani. to mogu učiniti za vas? zacvrkuta ona. - elio bih vas nešto upitati o četvorici vaših mo maka nemarno reče Rocco. Sue je bila najsposobniji agent za pronalaženje dobrih modela unutar agencije. - Samo izvolite. Koji od naših ljepotana vas zani ma? - Odmah ću vam reći. Stvar je pomalo delikatna, Sue, ali vjerujem da ćete razumjeti da je ponekad po
trebno postaviti.. .pa.. .poneka nezgodna pitanja. - Ja sam zbog toga ovdje objavila je Sue samo uvjereno. Rocco joj je izdiktirao imena modela iz njene agencije koji su sudjelovali u snimanju kupaćih kostima i dodao, kao da se raspituje za mjere njihovog grudnog koša. - Rado bih saznao da H neki od njih uzima koka in. - Da lije to pritužba, gospodine Cipriani? upi ta ona nakon kratke pauze. - Ne, Sue, ništa takvo. Ništa zbog čega biste se trebali zabrinjavati. Mislio sam samo . . . ukoliko još ne150 . 0 jflia problema s kojim od vaših momaka, ukoliko je Ožda bilo nekih pritužbi, da ste vi sigurno prvi saznali zatoGospodine Cipriani, vi znate isto tako dobro kao i Ja da model koji se fiksa ne može dugo potrajati. Ako primimo dovoljan broj pritužbi, mi ga otpuštamo. _ iz njezina je glasa potpuno nestalo živahnosti i nadomjestila ju je ona čvrstina s kojom je stekla svoje pozicije u tom poslu. - Naravno. S druge pak strane, Sue, nije nemogu će ignorirati poneku pritužbu ako se radi o zaista do brom modelu. Model za kojim vlada velika potražnja može se izvući čak i ako počini ubojstvo, a kamoli kad se radi o samo nekoliko neprovjerenih glasina. - Ovdje se to ne može dogoditi uporno je tvrdi la ona. Ovo nije Hollywood. - Svi vaši ljudi osobiti su talenti, Sue, to je pozna ta stvar. Roccov se glas umilno uvio oko tog kompli menta. - - Također bih želio saznati da li bilo koji od momaka koji me zanimaju živi na visokoj nozi, troši vi še nego što realno može zaraditi.
- Još uvijek ne razumijem na što ciljate -- reče ona uspijevajući da joj glas ne zvuči odbojno. - Objasnit ću vam -- reče Rocco umirujuće. Moj mi instinkt govori da medu muškim modelima u ovom gradu postoji nekolicina njih koji su ili teški ovis nici ili preprodavači kokaina ili oboje. U oba slučaja, ta i je informacija zaista potrebna. - To ne može biti nijedan model iz ove agencije, gospodine Cipriani, ni u kom slučaju, apsolutno nemo guće. - Možda je zaista tako. Prilično sam uvjeren da irnate pravo. Ali u zraku ipak postoji nešto. elio bih vam samo napomenuti daje u interesu svih agencija, ne samo vaše, da se ta stvar provjeri. Mogli bismo to na zvati pretpolicijskom istragom, Sue, jer ako iz ovog ili °nog razloga ne uspijem doći do imena koja me zani maju, bojim se da će u sve to policija umiješati prste i Preplaviti sve agencije za modele u gradu reče Roc151 l H co. - Zapravo, mislim da je to neizbježno - blago je doda dao. - Učinit ću sve što mogu da vam pomognem re če Sue nepokolebljivo poslovnim glasom. Sasvim si gurno ću se raspitati. - Molim vas, učinite to. Usput budi rečeno, neki dan sam pregledavao ugovore koje su CL & K sklopili s vašom agencijom u toku protekle godine. Radilo se o četiristo tisuća dolara, zar ne? Ne, zapravo još i više. Vi l ste zaista specijalisti za pronalaženje pravih lica. Dovi-1 denja, Sue i, da, ako biste kojim slučajem nešto saznali, l odmah me obavijestite, u redu? - Naravno, gospodine Cipriani.
- Recimo do pola četiri, četiri danas popodne, u l svakom slučaju do završetka radnog dana. I još nešto, l Sue, ono što mene zanima jest preprodavač, ne bilo ka-1 kav sitni ovisnik. Znam da ste to već shvatili, zar ne? l Nisam pretjerano zainteresiran za sve one koji se povre- F meno drogiraju, ali volio bih da mi saznate i njihova t imena, za svaki slučaj. - Za koji slučaj? - Za svaki slučaj. Zanima me preprodavač i ljudi l kojima prodaje. Samo to, Sue. Bilo bi vrlo poželjno da r mi pribavite ta imena. To nam je svima u interesu, zar I ne? U svakom slučaju, vi ćete mi se javiti, zar ne? Nasmiješenost Roccova glasa postala je još izraženija, l - Naravno. Bez brige. Možete računati s tim. U l svakom slučaju. I hvala što ste nazvali, gospodine Cip- l riani. - Uvijek mi je užitak porazgovarati s vama Iju- f bazno reče Rocco. Preprodavač, Sue, i ljudi kojima l prodaje. Tog je jutra Rocco obavio još četiri slična razgovora s predstavnicima četiri druge agencije koje su iznajmile modele za reportažu o kupaćim kostimima. Sve su one sklapale brojne poslove sa CL & K-om. Svuda je dobivao iste, odlučno negativne odgovore ali već do pet 152 ti toga poslijepodneva imao je duži popis imena nego 0 se uopće nadao, a u salama za sastanke svih pet Lencija zasjedali su njihovi vrlo zabrinuti direktori. )vako nešto ne bi se smjelo njima događati, drugim agencijama u redu, ali ne njima, govorilo se na svakom od tih skupova. Još uvijek si mogu priuštiti da izgube narudžbe CL & K-a ako već do toga dođe, ali nitko od njih nije si mogao dopustiti skandal koji bi mogao izbiti u svijetu manekenskog biznisa. Izvijestili su Roc-ca o svakom imenu koje su uspjeli izmamiti razgovorom ili prijetnjama iz svojih muških
modela i agenata zaduženih za njih, kao i imena svih onih u koje su neodređeno sumnjali. Ali, na što je to Cipriani mislio kad je spomenuo ťpretpolicijsku istraguŤ? pitali su se. I zašto je bio tako neuobičajeno uljudan? Tako užasavajuće blag? Dva dana kasnije Rocco je nazvao Maxi u njezin ured. - Justin je oslobođen krivnje, Maxi. Mislio sam da ćeš to rado čuti. Javni tužilac odustao je od tužbe. - Rocco! Jesi li siguran da je tako? Jesi li sasvim siguran? - Upravo me nazvao Charlie Salomon. On mi je to potvrdio. - to si poduzeo? Kako si uspio u tome? Bila je tako uzbuđena da joj je zamalo ispala slušalica iz ruke. - Ah, samo sam se malo propitao uokolo. - Rocco, nemoj me izluđivati. Oh, bože, ti si tako divan... - Prekini s tim, Maxi. Nije to bio nikakav veliki Pothvat. Raspitao sam se uokolo za imena i dobio ih a onda sam na osnovu tvojih isplaćenih honorara zaklju čio tko je taj momak, saopćio njegovo ime Salomonu i Uz to još imena ljudi koji su kupovali od Justinova pri jatelja i bili. . . potaknuti. .. snažno potaknuti, od strane svojih agencija, da pristanu svjedočiti protiv njega. .. 153 sve ono što bi mogao obaviti bilo koji prosječni detet kad zna odakle da krene. - Nevjerojatan si, ti si najsavršeniji... tko je bio? - Neki ljepotan po imenu Jon, relativno beznača jan preprodavač koji je uhvaćen prilikom sklapanja ne kog poslića s mnogo većom zvjerkom, dolje na Floridi Pokušao se izvući prebacujući krivicu na Justina. On je ostavio robu u Justinovu stanu, na njegovu nesreću. Sve u svemu, nimalo simpatičan momak. Kako bi Angelica
rekla... gadno neprilagođen. Kako god bilo, pajkani su ga uspjeli uhvatiti. To im, pretpostavljam nije bilo pre tjerano teško nakon što su saznali tko je. - Ĉini mi se da mi nešto prešućuješ ? - Oduvijek si imala sumnjičavu narav. teta što je i Justin nema. U svakom slučaju, stvar je završena. Drago mi je da smo to skinuli s vrata. Zbogom, Maxi. - Rocco, čekaj! Nemoj tek tako prekinuti vezu. Molim te, dopusti da ti se zahvalim - molila ga je Maxi. -- Nemaš pojma koliko mi to znači. Jednostavno sam... ne znam što da ti kažem... - Petljala je, umalo zaplakavši od zahvalnosti. U svojoj beskrajnoj radosti i zahvalnosti zvučala je gotovo djetinjasto. - Oh, daj molim te, ohladi. Učinio sam to zbog Angelice i Justina. I naravno, zbog tvoje majke. Salo-mon je upravo zove. Justin će u ponedjeljak doći u ured, na posao, kao i obično. Molio me da ti to kažem. - Kad si razgovarao s njim? - s nevjericom upita Maxi. - Prije nekoliko minuta. Mislio sam da bih te dobre vijesti ipak trebao prvo njemu saopćiti. - to je kazao? - Ne mnogo. Izrazio je olakšanje, prirodno, ali vi še od ičeg drugog odbio je povjerovati da mu je upravo Jon to namjestio. Stvorio je vrlo ozbiljne iluzije o tom gadu. Tvoj brat je jedan od posljednjih velikih romantika. Da sam na tvom mjestu ne bih se ponašao euforično i kiptio od dobrodošlice i oduševljenja kad se pojavi na poslu. Pokušaj se držati prirodno, dati mu na znanje da 154 iie smak svijeta ili tako nešto. Olakšaj položaj tom sirotanu. __ potrudit ću se blago reče Maxi.
_ Nastoj ne biti pretjerano sentimentalna. OK? __ U redu, Rocco. Učinit ću tako. Maxi je potra-"ila nešto dovoljno tvrdo da to počne gnječiti svojim deset centimetara visokim potpeticama na novim salonka-ma Maria Valentina. Dobro si to obavio. Moja obitelj cijeni tvoje napore za nas i za Božić ćemo ti poslati purana, dobri čovječe. U redu, razmišljala je Maxi, u redu, vjerojatno je zvučala kao da je on Superman a ona Lois Lane zavezana za željezničke tračnice, možda je dala pretjeranog oduška svojoj radosti, ali nije li normalno biti zahvalan? Postoji li itko, makar to bio i okorjelo osoran, mrzovoljan Rocco Cipriani, tko ne voli da mu zahvaljuju? Kako taj čovjek može biti tako antipatičan? Srdito se pitala ona sjedeći skutrena nasred kreveta, brade oslonjene na dlanove, a laktova na koljenima, nepokretna, zamišljena, čvrsto klupko iz kojeg je isijavala kivnost. Nikad nije propuštao priliku da joj pokuša nametnuti osjećaj da je tupava, čak i kad je činio dobro djelo. Zapravo ju je optužio da je neosjetljiva, upozorio je kako se treba ponijeti prema Justinu, kao da je sasvim razumljivo da će ona biti netaktična i nespretna. Uvijek je posjedovao tu aroganciju, tu nepopustljivu crtu čiste taštine zbog koje si je uvrtio u glavu da su jedino njegovi postupci pravilni. Njegov problem je u tome da si umišlja da je centar svijeta. Nikada mu se nije dogodilo ništa što bi ga natjeralo da shvati da je samo glupava, lijepa faca koja igrom slučaja spretno barata olovkom. Poniznost. Roccu treba dati lekciju iz poniznosti. Glasno je izgovorila tu riječ, ćutjela njezin okus, njezinu slatkoću. Ali, za razliku od njega, ona nije uskogrudna, sitničava, zatvorena, mizerna duša. Bilo joj je drago što je vidjela da se otac njezina djeteta zna dobro ponijeti u krizi. Učinio je golemu uslugu obitelji Amberville i za 155 to će biti nagrađen, htio on to ili ne. Nagrađen kraliev ski, nagrađen tako da mu se smuči od toga!
Iznenada osjetivši radost, Maxi posegnu za svojjn, stalno prisutnim blokom i stade praviti bilješke. Pry0 l alfa-romeo spider s krovom na spuštanje. Kakve ima veze što neće moći pronaći parkiralište za nj i što je takav automobil pravi mamac za kradljivce? Uzet će bilo koju boju koju trenutno imaju iako bi najviše voljela crnu jer na njoj se odmah vidi kad je auto prljav. Sljedeće: onaj servis fino brušenih, antiknih kristalnih čaša za vino koji je vidjela kod Jamesa Robinsona. Tri tisuće dolara i moraju se prati rukom, po mogućnosti u sudoperu obloženom gumom, i brisati s pomnom pažnjom. Vjerojatno će ih sve porazbijati za samo šest mjeseci. to još? Zašto mu ne bi uzela cijeli komplet prtljage od nježnog antilopa, kod Loewea ? panjolski proizvođači kože imali su u prizemlju trgovinu i ona je već nekoliko dana pohlepno zagledala njihove meke torbe svijetlosi-ve boje, opšivene tamnocrvenim trakama, koje su naravno bile prefine za putovanje avionom bilo bi dovoljno jedno putovanje da se unište. Samo jedna mala putna torba koštala je gotovo šesto dolara možda bi mu pošlo za rukom da makar ta bar neko vrijeme ostane u pristojnom stanju. Ha-ha, dosjetila se, onaj veličanstven secesijski Puiforcatov pribor za kavu od čistog srebra. Nije važno što stoji četrdeset tisuća dolara -ako želi da na išta sliči morat će ga stalno polirati, kao što se mora raditi sa srebrom. Ali, neće moći reći da to nije bilo pažljivo od nje. Nekoliko ponija za polo? Ne, sa žaljenjem odluči Maxi. Svaki stoji samo deset tisuća dolara ali čak bi i Rocco, koliko god mu fali profinjenosti, shvatio da je to neprikladan poklon za njega. Ponijima je potrebna njega, prostor, redovita prehrana, ili će se ona sama morati postarati o njima ili odustati od takvog dara. Uostalom, on zna da ona zna da on ne zna jahati. Bilo bi dražesno podariti mu mali avion, Learjet 23, ali tristo tisuća dolara činilo joj se ipak ponešto preskupim načinom da izrazi svoju vječnu zahvalnost. Ipak, tom je popisu nešto 156
nedostajalo. Bio je nekako štur. Zašto ne bi dodali dvije karte za dugo krstarenje Karibima? To bi bila dobra terapija za okorjelog radoholika poput Rocca. Možda još i dva, ne, bolje tri tuceta onih čipkom obrubljenih ručnika koje je vidjela kod Barneyja kad je posljednji put bila u kupovini. Naravno, bež boje, ili čak bolje potpuno bijele. To nije ženska boja. Ako se dovoljno potrudi valjda će negdje pronaći praonicu u kojoj znaju lijepo prati rublje na ruke. A da bi mu pokazala kako u svom srcu ne gaji nikakve druge osjećaje već samo iskrenu zahvalnost dodat će sanduk Glenfiddicha, njegovog omiljenog viskija. To će ga zbuniti, pomislila je Maxi. Ono što bi mu najradije poklonila bili su crteži Leonarda da Vincija. To bi mu ukazalo na domet njegova talenta bolje nego išta drugo. Ali engleska kraljica uhvatila je one najbolje, a knjižnica Morgan drži ostatak. Ĉula je kucanje na vratima i ušla je Angelica. Kako to da nisi s ocem? začuđeno upita Ma-xi. Tog je vikenda Angelica trebala biti s Roccom. -Nemoj mi reći da je otkazao dogovor. - Ne, mama, znaš da on to ne bi učinio. Ima groznu virozu. Upravo je nazvao i rekao da je uvje ren da je zarazan, da oko njega sve vrvi bacilima i mo lio da te pitam možeš li ti provesti vikend sa mnom um jesto njega. - Naravno da mogu uzvrati Maxi. Angelica je izgledala još nujnija nego prije. Zar to ne želiš? - Pa radi se o tome da su Trupe za danas planira le nešto posebno, zato što je većina klinaca kod kuće zbog proljetnih praznika i ja to ne bih voljela propustiti. Hoću reći, to se događa ovog vikenda, a ne sljedećeg i, uostalom, voljela bih malo biti sama, znaš, da malo prodivljam s društvom. To mi zvuči kao da se spremate na huliganski pohod reče Maxi osjećajući kako joj se diže kosa na glavi. Da prodivljaš?
- Govorim reče Angelica dostojanstveno o poslijepodnevu koje ćemo provesti u cirkusu a zatim prošvrljati gradom ili, kako bi ti to rekla, provest ću ne157 koliko ugodnih sati sa simpatičnim mladim gospođica-ma i momcima a zatim ćemo poći na piće. - Samo izvoli reče Maxi. Imala je potpuno povjerenje u Trupe i njihove aktivnosti. Angelica nestade skačući od radosti, oslobođena svojih krivicom opsjednutih roditelja koji su se pretjerano miješali u njezin privatni život zato da bi joj nadoknadili to što su rastavljeni. Zar oni ne znaju da se prije ili kasnije svi rastanu? Maxi se stade oblačiti za svoj pohod po trgovinama da nabavi Roccu poklone zahvalnosti. Možda će još uvijek ležati bolestan u krevetu kad oni stignu? Viroza može potrajati cijeli tjedan. Proljetni praznici? Nije li Angelica upravo spomenula proljetne praznike? Pogledala je kroz prozor kupaonice i uvjerila se da je proljeće neopazice stiglo u Central Park, iznenadno i preko noći kao u Afarv Poppins. Viroza i proljetni praznici! Kako joj to prije nije palo na um? Rocca je ponovno spopala zlokobna peludna hunjavica a on, tvrdoglavo se držeći tradicije, odbija da to prizna tvrdeći kao i svake godine da je nemoguće da on pati od takve glupave bolesti bu->dući da nijedan Cipriani u povijesti nije imao ništa slično. Kako čovjek može dobiti peludnu hunjavicu u Veneciji? jednom je upitala Maxi, prije mnogo godina. Još uvijek nije našla odgovor na to pitanje. Stojeći, tresući se od smijeha, u satenskoj haljini--košulji boje lavande, uvlačeći desno stopalo u crne hu-lahopke po strani ukrašene leptirićima, Maxi spopade dobrodušan, milosrdan, iskren poriv. Skočit ću do njega i olakšati Roccu njegove muke, nešto kao bolja verzija medicinske sestre koja dolazi u kućnu posjetu. Zaista, ona će biti pravi anđeo milosrđa. Znala je gdje Angelica drži ključeve njegova stana a znala je i kako treba liječiti ciprijanijevsku peludnu hunjavicu. Ima nekih
stvari koje čovjek nikad ne zaboravi. Na putu k njemu Maxi je razmišljala o tome kakav bi mogao biti Roccov stan. ivio je jedva tri bloka dalje, u stanu na dva kata u kraju Central Park South, ali nikada se nije spustila dotle da zamoli Angelicu da joj ga opiše. Sjećala se Roccove nekadašnje čežnje za mo158 naškim prostorom, jednostavnim i tihim, baš kao da je kakav japanski redovnik. Možda je dosada savladao nauk dekoracije, odričući se svega što kuću čini udobnom i trošeći sav svoj novac na fanatično odabrane detalje koji nikom drugom ništa ne predstavljaju. Ili se priklonio ogavno neudobnim Mackintoshovim* stolicama i crno-bijelim keramičkim pločicama iz 1930-te koje su već tada bile ružne a s vremenom se nisu nimalo poboljšale usprkos visoko cijenjenom, neobjašnjivom šiku koji nameće Andree Putman. Možda je opsjednut suvremenošću čeličnim cijevima i neonskim svjetlima i spava na madracu na podu. Sve je to bilo već demodi-rano. Možda je do sada već dospio do Santa Fe dekoracije u stilu Calvina Kleina prava noćna mora potekla od Georgije O'Keeffe s tri značajna kamena smještena nad kaminom čiji se magični raspored ne smije mijenjati, sa zidovima od nepečene cigle s kojih se namjerno trusi žbuka i jednim savršenim kaktusom koji polako umire. Ili možda živi kao svi snobovski dizajneri koje ona poznaje --- u stanu potpuno bijelih zidova s onim užasno dosadnim, skupim pokućstvom od Miesa i Bre-uera, i obaveznim slikama Franka Stelle i Roya Liech-tensteina. Bilo bi previše za očekivati da je dospio do zaista odvratnog uređenja u stilu pedesetih i zidova obloženih šperpločama. Vjerojatno je i njegov stan, kao kod većine neženja, u užasnom neredu. Maxi tiho gurnu Angelicin ključ u vrata i otvori ih. Predsoblje je bilo prostrano, zamijeti ona. Zaista čudno da je on dao staviti fini stari parket, uglačan do zlatas-tog sjaja. Zaista neobično mjesto da se u njega smjesti Maillolov torzo Venere u prirodnoj veličini, snažna, mračno blistava figura, veličanstvena u pozadini
čarobnih preljeva duginih boja na dvije goleme slike Helen Frankenthaler što su visjele na zidovima sučelice ulazu. Primijetila je da nema pokućstva osim jednog savršenog stola u stilu regence smještenog uz treći zid, svog u oblinama i rezbarijama i bez sumnje autentičnog kako * Mackintosh škotski arhitekt (Op. prev.) 159 se činilo njezinu iskusnom oku. Pa, nije nimalo teško kupiti prava umjetnička djela kad čovjek ima novaca pomislila je tiho zatvarajući vrata, a on se u principu ne slaže s ljudima koji svoj stan uređuju poput umjetničke galerije. Maxi oslušnu neće li začuti neki zvuk, ali vladao je muk. Oprezno krenu u dnevnu sobu. Rocco je očito razvio osjećaj za luksuz koji je bio u potpunom neskladu s uskogrudnom visokoumnošću, luksuz postignut raznovrsnim detaljima složenim u skladnom nesuglasju. Sve je to više podsjećalo na neki udobni majur nego na Central Park South. U sobu na dva kata prodirale je sunce otkrivajući na zidovima prekrivenim brodskim podom kakvu ljepotu može stvoriti igra prirode na drvetu. Duboke, meke sofe od sivog baršuna razdvojene kineski crveno lakiranim stolom, stajahu naslonom okrenute jedna drugoj u sredini duge sobe, svaka sučelice jednom od dva identična kamina smještena na pokrajnjim zidovima. Dostojanstveno elegantni naslonjači u stilu regence bijahu tapecirani starom indijanskom ručno tkanom kašmir tkaninom u zlatasto smeđim, crvenim i koraljnim tonovima a mjestimice po podu popločenom starim ciglama ležali su raštrkani kineski svileni sagovi prigušenih, neobičnih boja koje su se ras-cvjetavale pod zrakama sunca. Maxi otpuhnu kroz nos što je prezirnije mogla. Najvredniji komad u toj prostoriji očito je bila egipatska skulptura koju je ona poklonila Roccu za njihov prvi zajednički Božić, ranoegipatski rad, statua Iziđe, visoka šezdesetak centimetara izrađena u crvenom kvarcitu. Svaki detalj njezina tijela bio je vidljiv jer egipatske su božice odjevene u halje pripijenije od bilo
koje kreacije Bobi Mackija a Izida je imala najdražesnije moguće grudi i ljupki pupak, gotovo tako lijep kao što je bio njen vlastiti, ali nije imala glave. Ona Maillolova Venera bila je bez ruku. Rocco očito nije dovoljno volio žene da bi u svom stanu držao ijednu kojoj ne fali neki dio tijela. Poskočila je na zvuk žestokog kihanja a njena se čvrsto, procjenjivački stisnuta usta razvukoše u manei osmijeh pri pomisli kako će ga iznenaditi, osmijeh koji je bio opasno oružje mada čak ni Maxi nije bila dovoljno tašta da bi znala koliko on izluđuje muškarce. Tiho se stala prikradati na kat slijedeći zvuk kihanja, psovanja i ispuhivanja nosa. Znala je da će ga zate-ei ružnog i natečenog poput jedne od najgroznijih karikatura W. C. Fieldsa. Vrata Roccove spavaonice bijahu otškrinuta. Iznutra je izbijala prigušena svjetlost, gotovo tama. Sigurno je navukao tamne zavjese i zavukao se pod sve pokrivače i deke koje ima. Nikoga prehlada toliko ne utu-če kao Rocca Ciprianija. Bad Dennis Brady izlazio je na kraj s prehladom prelazeći s tekile na vrući grog, a grof od Kirkgordona je ignorirao sve što nije bila upala pluća. To je od vremena, objašnjavao je on. Njegovi su preci stalno bili prehlađeni a ono što je bilo dobro za Bonnie Prince Charlieja bilo je dobro i za njega. Maxi tiho zakašlja da upozori Rocca. Nema smisla da mu natovari srčani udar kad mu je došla pomoći. - Angelica, rekao sam ti da ne dolaziš. - To sam ja tiho reče Maxi. Angelica se ta ko zabrinula za tebe da me uporno molila da dođem i uvjerim se kako ti nije potreban liječnik. - Gubi se zarokta on namjerno kihnuvši u nje zinu smjeru. Jedino što je uspijevala vidjeti od njega bi la je sumorna hrpa dikensovske prostote. - Daj, Rocco reče ona umirujućim glasom sam od sebe činiš jadnika. Nema razloga da se ponašaš kao da si na samrti samo zato što imaš malu prehladu.
- Hajde, nemoj se zlurado veseliti, čisti se iz moje kuće! - Nije li to pomalo paranoidno? Zašto bih se ja veselila mukama bilo kojeg ljudskog bića? Osobito kad se radi o ocu mog djeteta? Došla sam samo zato da umirim Angelicu. Uostalom vedro reče Maxi razmi čući zavjese kad sam već ovdje učinit ću sve što mo gu da ti olakšam bolest. - Ne želim da mi itko olakšava bolest. elim biti sam! U mraku! -
160 161
Tipično, tipično, opće je poznata stvar koliko muškarci vole patiti. Kladila bih se da čak nisi ni uzeo C vitamin reče Maxi mjerkajući grane goleme forzi-cije u cvatu koja je stajala u prekrasnoj fjorentinskoj zdjeli na stolu. Renesansna majolika, ukoliko ne griješi. Upravo to je izvor njegove prehlade iako on to nikad ne bi povjerovao. - C vitamin je sranje. Njegovo djelovanje uopće nije dokazano -- zahripa Rocco zavukavši se dublje pod pokrivače i pokušavajući navući jastuk na glavu. - Ali možda i pomaže, tko zna? Kako god bilo, čak i ti znaš da moraš piti mnogo tekućine. Napravit ću ti vrč svježe narančade koji ću ti ostaviti. Radije pođi. Ja nemam naranči. Van. Van! Maxi nestade zatvorivši vrata za sobom prije nego
što je uspio ustati i fizički je izbaciti. Ona je donijela od kuće punu torbu naranči predviđajući žalobno stanje i potrebe ovog specifičnog ljudskog roda. Iskustvo ju je poučilo da muškarci nikada u kući nemaju naranče. Limune, da, jabuke, ponekad, ali nikada naranče. Na vršcima prstiju je sišla niz stepenice i pronašla kuhinju. Odmah je procijenila da je četiri puta veća od njezine i isto toliko puta vedrija. Naravno, nije imala pogled na Svjetski trgovački centar, govoraše sebi cijedeći naranče, ali je zato imala blistav štednjak od lijevanog željeza s osam plamenika, pod u zlaćanom mramoru, golem drveni stol i frižider sa stijenkama od ulaštene bronce, pun šampanjca. Zavirila je u zamrzivač. Baš kao što je i mislila, bio je pun boca votke zaleđenih do onog gustog glacijalnog stanja u kojem klizi niz vrat poput poljupca prijateljskog glečera. Ona obzirno nasu tri četvrtine jedne boce u vrč soka i kuša ga. Naranče su bile tako slatke da se votka nije uopće primjećivala. Stavila je vrč u frižider da se rashladi i dala se u potragu za ormarom s posteljinom. Bolesniku nije ništa ugodnije od čiste, svježe posteljine. Dakle tako! Znači da India nije jedina koja pati od lijepe posteljine. Rocco je posjedovao sve što se može kupiti kod Pratesija, sve potpuno bijelo s krutim geometrijskim obrubima tamnosmeđe, mornarskoplave i zagasitoljubičaste boje. Lijepo se snabdio, doista. Kod Pratesija stvari znaju biti isto tako skupe kao i Porthault platno, ali ako čovjek odleti u Milano po njih već samom tom nabavkom isplatit će put. Ona uze u naručje tisuće dolara vrijednu posteljinu od egipatskog pamuka i vrati se u kuhinju po sok i visoku čašu te krenu natrag gore. Bešumno je otvorila vrata. Kao što je i pretpostavljala, on je čvrsto spavao. Maxi posegnu pod pokrivače i pronađe Roccov veliki palac. To je najnježniji način buđenja. Blago ga je vukla za palac dok se nije počeo meškoljiti i nastavila ga vući dok nije pomolio glavu ispod jastuka. - Vrijeme je za sok zapjevušila je umilno poput
Julie Andrews. - Ne mogu vjerovati -- promumlja on i žestoko kihnu. Dala mu je čisti papirni rupčić i sa suzdržanim dostojanstvom pružila prema njemu punu čašu soka od naranče. Nadušak ju je ispio gunđajući nešto što se moglo shvatiti kao zahvaljivanje. Natočila je još jednu čašu i utisnula mu je u ruku. - Dehidrirao si. To može biti opasno upozorila ga je Maxi. - Kasnije. Možeš to odložiti i otići. - Otići ću ali tek kad to popiješ obeća ona. On brzo ispi sok da joj pokaže koliko željno čeka da se ona lzgubi a zatim se ponovno svali na jastuk i zatvori oči. Maxi je pričekala nekoliko minuta da votka započne umirujuće djelovati na njegov živčani sustav. - Rocco? - Da. - Je li ti bolje? - Možda. Malo. U tom slučaju predlažem ti da se lijepo istuširaš se ti budeš tuširao ja ću ti napraviti krevet. - Tuš? Ti si luda. Promjena temperature u ovak>tn bi me trenutku mogla ubiti. Ubiti!
162
163
- Nemoj se istuširati vrućom vodom nego mla kom. Garantiram ti da ćeš se osjećati mnogo bolje. Zais
ta. - Sigurna si? - Sasvim. A nakon toga čista, svježa, divna poste ljina. .. neće li to biti ugodan osjećaj? - Ne može mi škoditi. Budući da si ionako ovdje. Tada ćeš otići? Obećaješ? - Naravno. Još soka? - Možda ću pokušati popiti još jednu čašu. Ĉini se da pomaže. Radosno je oteturao prema kupaonici noseći čašu sa sobom. Maxi se uskomešala. Ako je išta znala onda je znala napraviti vraški udobnu postelju. Ĉula je kako se tušira, nije pjevao ali nije ni kihao. Izni jela je forziciju u hodnik zajedno sa starom posteljinom i gotovo potpuno navukla zavjese. Deset minuta kasnije Rocco je izišao i pronašao spavaonicu u kojoj je bilo upravo toliko svjetla da je mogao razaznati svježe postavljen krevet sa zadignutim krajem deke, baš onako kako je volio. S uzdahom olakšanja on se baci na božanstvene plahte i protegnu, mumljajući od užitka. - Joooj! odskočio je s madraca. Njegova je no ga upravo dodirnula nešto živo. - Za boga miloga, ta to sam samo ja prošapta Maxi. Mislila sam da ćeš me vidjeti. Oprosti. - to ti radiš u mom krevetu? Bit će da sam zaspala. To je tako golem krevet, tako je teško obilaziti ga i cijelog napraviti. - Ti si gola zaprepastio se on. - Jesam li? uzvrati ona pospano. - Uh-uh. - Hmmm... neobično, zaista jesam. Zijevnula je. Sigurno mi se pričinilo da sam kod kuće. Oprosti, molim te. Nemoj me nikad više tako uplašiti. Mrzim da me netko plaši. - Razumljivo majčinski promrmlja Maxi povu-
kavši njegovu glavu prema svojim prekrasnim grudima 164 alik suncem ogrijanom voću bogova. -- Naravno da mrziš, sirotane, siroti, siroti Rocco, zaista je grozno biti prehlađen. Ja sam zarazan -- uzdahnu on počevši sisati njenu bradavicu. - Ne brini, na mene tvoje prehlade nikada nisu prelazile. Ljubila mu je rame i ono osobito osjetljivo mjesto na stražnjem dijelu vrata u koje je silno volio da ga ljubi, ako je sjećanje nije varalo. Sjećanje je odista nije varalo. Blaženo, slatko i ubrzo neodoljivo sjećanje se vratilo Ijuljuškano poklonom koji je Rusija dala svijetu i potpomognuto Maxinim vještim usnama i udovima sjećanje je veličanstveno proslavljeno. Satima kasnije, već pred svitanje, Rocco se probudio s laganom vrtoglavicom i dubokim osjećajem nelagode. Nešto se zbilo. Nije mogao točno odrediti što. Nije bio siguran kada i kako ali nešto se zbilo. Instinktivno i oprezno on stade pretraživati krevet. Bio je prazan. Nešto ipak nije bilo u redu. Upalio je svjetiljku pored kreveta i ogledao se sobom. Nije bilo nikoga. Sišao je s kreveta i osluškivao zvukove u stanu. Bilo mu je potpuno jasno da je sasvim sam. Zbog čega je bio tako zabrinut? Vratio se u krevet i zagledao u strop. Sjetio se. Oh, bože. Oh, ne. Ta kučka. Sjećanja su postajala bistrija otkrivajući detalje. Ne jednom, ne dvaput, već triput. Znao je to. Ona ga je željela ubiti. Triput zaredom. Koliko li je njemu četrnaest jebenih godina? Silovala ga je, eto što je učinila, ili se to moglo nazvati seksualnim Proganjanjem? Može li se nekoga optužiti za silovanje izvedeno triput u jedno te isto popodne? S bijesom otkri da se ceri poput idiota. Rocco stade mlatiti po svom jastuku sve dok iz njega nije poletjelo perje. To je samo njoj slično iskoristiti bolesnog čovjeka. Vampir, eto što je ona. Znala je, ta zlobna, prevarantska, tiranizira165
juća, neizrecivo zla osoba, savršeno dobro je znala on kad je prehlađen uvijek ima jaku potenciju. - Pa onda, šmokljane reče glasno sam sebi kako to da ne kišeš? 24. - Maxi, možete li doći na minutu u moj ured? upitao je Monty pograbivši je za ruku. - - U va šem uredu je ludnica a moramo ozbiljno porazgovara ti. Bio je ponedjeljak, 15. travnja, rano ujutro i Maxi je upravo počela raditi posljednje ispravke na špaltama rujanskog broja O & U-a koji je za tjedan dana imao krenuti u tisak. Madonninu članku ťLako ostvarive radosti narcisoidnostiŤ trebalo je dodati još nekoliko fotografija, a članak Dana Rathera ťNitko ne zna koliko sam stidljivŤ izrastao je u redovnu rubriku u kojoj su se slavni natjecali tko će iznijeti više mladalačkih strahova od kojih još uvijek pate. ťNeophodne laži: Zašto se nikada ne smijete osjećati krivimaŤ članak Billvja Graha-ma pribavio im je toliko pisama čitalaca da su ih morali tiskati mnogo više nego što je itko očekivao, a članak pod naslovom ťDa sam barem...Ť u kojem Johnnv Carson govori da bi volio biti Woody Allen, a Elizabeth Tavlor da bi željela biti Brooke Shields, nekako se ispremiješao pa je tekst bio tako složen da je ispalo da bi Woody Allen želio biti Brooke Shields. Međutim još više ju je zabrinjavalo to da joj se prijelom cijeloga izdaja, pribodenog stranicu po stranicu duž zidova njezina ureda, nije činio baš savršenim. - Ne bismo li mogli razgovarati poslije ručka, Monty? zamolila ga je. Ovo moram hitno napra viti.
166
167 T - Molim vas, sada. Kada bi Monty nešto izre, kao tim naglašeno smirenim glasom, Maxi je naučila da mu ne postavlja daljnja pitanja. Krenula je prema njego vom uredu smještenom u udaljenom dijelu pokrajnjeg krila zgrade koji je iznajmila kad se prvi broj raspro dao. Na putu do tamo prošla je pored Julieinog potpu no bijelog ureda u kojem je njezina modna urednica stajala nagnuta nad telefon. Otkad se u novinama poja vila priča koja je povezivala Jona i Justina, Julie ju je pokušavala izbjegavati ali Maxi je zamijetila njezin po nosno prikriven bol i odmah mu shvatila razlog. Osje ćala je duboku simpatiju za Julie ali iskazati je riječima značilo bi pokazati da zna zašto je njezina prijateljica tako pogođena i stoga je prosudila da je bolje ostaviti je na miru neko vrijeme. Vrijeme će izliječiti tu bol, raz mišljala je Maxi hodajući hodnikom kojim su se muvali namještenici i uzvraćajući pozdrave. Bila je to stara pri ča, jadna utjeha, ali nažalost .točna. Da je saznala da je Rocco homoseksualac dok je radila na Savoir Vivreu koliko bi joj vremena trebalo da ga preboli? est mjeseci? Ne. Više. Godinu dana? Vjerojatno više. Nje na razmišljanja prekinu Monty koji ju je uveo u svoj ured, čvrsto zatvorio vrata za sobom i leđima se naslo nio na njih tako da nitko ne može ući. - Upravo me nazvao Lewis Oxford. Mora da je poludio mada je zvučao sasvim pribrano. Rekao je da me želi obavijestiti da Amberville Publications ukidaju O & U. Svi naši namještenici su otpušteni, ugovor im traje do kraja današnjeg dana. Već je nazvao Meredith/ /Burdu da im javi kako Amberville obustavlja isplatu troškova tiskanja rujanskog broja. Upravo naziva sve
naše kreditore da im kaže da nam obustave kredite jer više nemamo pokrića. Postupa prema uputstvima Cuttera Ambervillea, koji nastupa u ime vaše majke. Ona to nikada ne bi učinila. Radi se o nekoj greški. - - Maxi je progovorila glasom ledenim od šoka. - Kada ste posljednji put razgovarali s njom? - Prošli tjedan kad je Justin oslobođen. U boljim smo odnosima nego što smo već godinama bile. Ĉujte, 168 Monty, to je neki Cutterov trik. Iskušava neku novu taktiku koju ne mogu razumjeti dok ne porazgovaram s (Hajkom. Nemojte ništa poduzimati dok ne odem u erad i ne nađem se s njom... ona je ujutro uvijek kod kuće. Nikome ništa ne govorite. U redu. Ipak zabrinut sam zbog tiskare. Ukoli ko izgubimo svoj red u tiskari, ako su nas već prebacili na sljedeći tjedan, broj neće izići navrijeme čak i kad sredite stvari. Oni su rasprodani mjesecima unaprijed. Nazovite Mikea Mullera, Burdinog poslovnog predstavnika i recite mu da ja osobno garantiram plaća nje. Ja, Maxime Amberville. - Učinit ću to reče Monty djelujući kao da bi želio postaviti još neka pitanja. Maxi izjuri iz njegova ureda i potrča dolje gdje ju je čekao Elie. Zatekla je Lily kako sa šefom kuhinje raspravlja o jelovniku za prijem koji je priređivala te večeri. Majko, moramo odmah razgovarati. - Maxime, cijelog te vikenda pokušavam naći. Jean-Philippe, kasnije ću dovršiti jelovnik. Gdje si bila, Maxime? Bilo je vrlo važno da porazgovaram s tobom. - Vani automatski uzvrati Maxi. Majko, up ravo nas je nazvao Lewis Oxford i rekao da nam obus tavlja financije, da se O & [/ukida. l Oh bože, bože, upravo to sam htjela izbjeći! Taj glupavi Oxford! Rekla sam Cutteru da se najprije želim naći s tobom,
Tobyjem i Justinom, ali Oxford očito nije provjerio da li sam to obavila. - to znači ťnajprijeŤ? Zašto želiš porazgovarati sa svo troje od nas? Kakve to veze ima s O & L/-om? - Maxime, molim te, prestani vikati. Oh, bože, to liko sam željela da sve to prođe u miru, a sad su sve uprskali. Lily je kukala od jada. - Majko, izludit ćeš me. O čemu ti to, zaboga, go voriš? - Potpuno razumijem da si uzrujana, draga, kad si za sve to saznala iznebuha. Ja sam ti sve to htjela reći lavrijeme. Na nekoliko je sekundi zamukla a onda odlučno nastavila. Odlučila sam prodati Amberville 169
Publications tvrtki United Broadcasting Corporation> ali sada je to obavljeno na najgori mogući način. -Ljb otkide glavicu jedne ruže u srebrnoj žardinijeri. - Majko! Fućka mi se na koji način saznajem za tu odluku! Kako možeš prodati? Ja... uopće ne razumijem o čemu govoriš. Prodati našu kompaniju? Prodati očevu kompaniju? Prodati Amberville?1o je... to je ... to jednostavno ne možeš učiniti... to je ... nezamislivo. - - Maxi se spusti u stolicu nasuprot svojoj majci jer joj je u nogama ponestalo snage a u želucu je imala osjećaj kao da tone kad je shvatila značenje nepokolebljivog izraza na Lilvnom licu, jer ona je bila uznemirena samo zbog neprikladnog načina na koji je njezinoj kćeri saopćena odluka definitivna, kako je Maxi ubrzo shvatila. - Maxime, molim te, sada me saslušaj i nemoj govoriti prvo što ti padne na pamet. To nije uopće nezamislivo, Naprotiv, vrlo je
razumno. Nakon smrti tvoga oca kompanija je ostala bez svog utemeljitelja. Nastavila je uspješno poslovati po inerciji, ali to ne može vječno trajati. UBCje zainteresiran za kupnju naše kompanije a Cutter vjeruje da bi za tri mjeseca, kad dođe do prodaje, cijena mogla dostići svotu... pa od bilijun dolara, nešto više ili nešto manje. To je prilika koja nam se možda nikad više neće ukazati i ja je moram iskoristiti. Maxime, ti, Toby i Justin dobit ćete svaki po sto milijuna dolara. Vas troje ne možete ostvariti svojih deset posto ukoliko ja ne prodam kompaniju, ali to nije jedini razlog zbog kojeg to činim. Majko... - Ne, čekaj, Maxime, ne prekidaj me dok ne čuješ sve. Ja ne mogu voditi izdavačku kuću, Cutter ne želi više snositi svu odgovornost i ne mogu ga kriviti za to, Toby očito ima svoj vlastiti život, Justin ima svoj, i premda ti trenutno smatraš zabavnim da se okušaš u stvaranju novog Ĉasopisa, ti očito nisi stvorena za to da upravljaš tako golemim poduzećem. Ukoliko želimo prodati kompaniju, sada je trenutak, ne treba čekati. Znam da O & C/doživljava pravi bum ali moraš priznati 170 da to našu kompaniju košta pravo bogatstvo. Cutter mi e nevoljko priznao koliko novaca O & U gubi svakog mjeseca i da budem iskrena... užasnula sam se. To je preskupa igračka čak i za tebe, Maxime, i UBCće kupiti Amberville sa, kako je to Cutter nazvao, prilično nezdravom bilancom ako nastavimo izdavati O & U. - Oxford je dakle ipak nazvao prema tvojim uputstvima? - Da, naravno, ali imala sam namjeru da ti sve to objasnim prije nego što bilo koji od vas sazna od njega. O toj prodaji ne treba znati nitko, sve dok ne bude za ključena. Iskreno mi je žao što si doživjela takav šok. Da sam te samo uspjela uhvatiti tokom vikenda... - Bila sam vani ponovila je Maxi. Majko, zar ti ne shvaćaš da novi časopis automatski gubi novac,
bez obzira na to kakav uspjeh postizao, sve dok ne po čne stjecati dobit od oglašivača? Ja sam doslovce goto vo poklonila oglašivački prostor da bih pobudila zani manje poslovnih krugova i tiskanje me sada košta više nego što mogu zaraditi prodajom na kioscima. - Pretpostavljam da si mudro postupila, premda nemam znanja da sudim o tome... čini mi se da si se namjerno upustila u veliki rizik. Ali to je sad svejedno, Maxime, jer na meni je da odlučim da li će se kompani ja prodati i ja sam odlučila. Cutter mi daje savjete kako da upravljam poslovanjem Ambervillea sve dok se pro daja ne zaključi a on je nepokolebljiv u tome da odmah treba obustaviti izdavanje O&U-u. ao mi je što si ra zočarana, draga... - Razočarana. Maxi je hladno ponovila. Jaz iz među majčina i njezina odnosa prema O &U-u bio je ta ko dubok da ga nikakve riječi nisu mogle premostiti, ni kakva uvjeravanja nisu mogla ništa promijeniti. Nije bi lo načina da uvjeri svoju majku kako O & Uza nju nije samo igračka već jedini način da oda priznanje ZachaAmbervilleu, da dade oduška svojoj velikoj ljubavi njega. - Znam da si uživala radeći na tom časopisu i za ista sam ponosna na to kako dobro se prodaje, ali očito 171 je da sve to ne bi mogla učiniti bez novca kompanije nije li tako? nastavila je Lily. - Ne, istina je, ne bih mogla. Ni na koji način J priznade Maxi. - Dakle i sama vidiš, zar ne? To se ne može na zvati pravim časopisom jer je dotiran, ne isplaćuje se sam. - Imaš krivo, majko. To jest pravi časopis. Miliju. ni žena za njega svakog mjeseca plaćaju dolar i pedeset centi. Imam fantastičnu ekipu koja daje sve od sebe ra
deći na njemu. O & U postoji, raste kao lud, rujanski broj ima dvjesto pedeset stranica, pun je reklame, fo tografija i članaka, primamo na tisuće pisama od naših čitalaca, taj je časopis isto toliko pravi kao i bilo koji drugi, jedino je još mlad strastveno reče Maxi. Lily se strpljivo nasmija. - Maxime, Maxime, drago mi je da te vidim toli ko dugo vezanu za nešto. Da je tvoj otac živ i on bi bio sretan zbog toga, ali jednostavno moraš prihvatiti realnost prodaje Ambervillea. To je u interesu svih nas. - Slušaj, majko. Ukoliko prije nego što se aktuali zira prodaja uspijem dokazati da Amberville Publicationsne gubi novac zbog O& U-a, ako dokažem da kom panija vrijedi onoliko koliko vrijedi bez obira na O&U, da li ćeš u tom slučaju još jednom razmotriti svoju odluku o prodaji? tiho upita Maxi. - Kao prvo, ti ne znaš što će Justin i Toby reći o tome. Rekla sam ti kakav je Cutterov i moj stav. Ne, Maxime, ne mogu ti obećati da ću još jednom razmotri ti tu odluku. - Ako ne tražim da mi ťobećašŤ kako ćeš je po novno razmotriti; ako prije nego što isteknu tri mjeseca, dođem i jednostavno te zamolim da još jednom razmis liš o tome... preklinjući reče Maxi. - Bojim se da će i tada odgovor biti ne, draga, ali, naravno, nema razloga zbog kojeg me to ne bi mogla zamoliti blago uzvrati Lily. Nije joj bilo lako potpu no odbiti Maxime kada je njoj bilo tako očito stalo do 172
L časopisa i kad je postupala tako razumno. Nije
Jo biti štete od toga da joj dopusti da ponovo ťzaliŤ za promjenu odluke o prodaji, kad je očito da neće moći učiniti nemoguće i nastaviti izdavati bez novca. Osim toga, ukoliko ne insistira na tome da njezina kći odmah prihvati donesenu odluku utoliko će se ovaj neugodan razgovor prije i ugodnije obaviti. Uspjet će još prije ručka završiti planiranje jelovnika za večeras. Kamo sada, gospođice A.? -- upitao je Elie. - U zgradu Amberville uzvratila je Maxi. Mora razgovarati s Pavkom. On je jedina osoba kojoj se može obratiti za savjet. U O& U-u svi će očekivati njezino odlučno vodstvo ali i njoj samoj bila je potrebna pomoć više nego ikada prije. U sebi se molila da ga nade u ure du, da ne bude vani na jednom od onih višesalnih ručkova koji su veći porok ljudi u izdavaštvu nego onih u Hollywoodu. Morala je porazgovarati s Pavkom prije nego što ode na razgovor sa svojim bankovnim savjetnikom da joj izda novac potreban za nastavak rada O & U-a. - Da li je ovdje? tjeskobno je upitala Pavkinu sekretaricu zaustavivši se pred njezinim radnim stolom. - Nalazi se u uredu vašeg oca uzvratila je ona i Maxi zamijeti daje smetena. Unutra je već pola sata i zamolio je da mu ne proslijedim nijedan telefonski poziv. Ali, naravno, vas će primiti . . . možda će biti naj bolje da mu samo pokucam... -- Maxi je otišla prije nego što je sekretarica uopće uspjela ustati, napola trče ći hodnikom do vrata ureda kojeg nitko nije upotreblja vao ni mijenjao od smrti Zacharyja Ambervillea. - Pavka? -- tiho ga je zazvala. Stajao je leđima okrenut njoj pred jednim od prozora, pognute glave, objema rukama oslonjen o prozorsku dasku u položaju u kakvom ga nikad prije nije vidjela, u položaju koji je 'zražavao nemoć. Okrenuo se a s njegovog živahnog, njegovanog lica nestalo je onog uobičajenog vedrog, znalačkog izraza. Umjesto njega ocrtavala se ista 173
onakva ozbiljnost kakva je i nju obuzela i nešto što bj mogla nazvati dubokom potištenošću. Ipak, on još nije mogao znati ništa o namjeravanoj prodaji. Lily je rekla da će zasad samo obitelj biti obaviještena o tome. - Sigurno si primila ovo reče Pavka pokazujući joj komad papira a da je nije ni pozdravio. - Ne, meni nitko nije ništa poslao ... to jest, ništa na papiru. Zar neću dobiti poljubac? - Poljubac? reče on odsutno. Zar te nisam poljubio? Ovlaš joj dodirnu obraz, nimalo nalik nje govom uobičajenom prisnom zagrljaju punom naklo nosti i po prvi put otkad je razgovarala s Lily Maxi os jeti stvarni strah. - Pročitaj reče on pružajući joj cirkularno pis mo poslano iz ureda potpredsjednika Odjela za finan cijsko poslovanje. Takvo je pismo bilo poslano svim urednicima, rukovodiocima i umjetničkim direktorima svih šest časopisa kompanije Amberville. Maxi ga pro čita dok je u sobi vladao muk. Nije pisalo ništa o pro daji kompanije. - Namjeravam podnijeti ostavku - - naglo reče Pavka. - - Nemam moći da spriječim provedbu ovih mjera ali ne želim da se moje ime povezuje s njima... upotreba najjeftinijih fotografija i pisaca koje možemo naći, smanjenje broja kolor stranica, korištenje slavnih ličnosti umjesto profesionalnih modela, korištenje čla naka koje nude oglašivači, primjena jeftinijeg papira i sveg onog što imamo u novinarskoj dokumentaciji što uključuje sve one projekte koji se nisu pokazali dovolj no dobrima da bi zadovoljili naše standarde. Ovakve odredbe su bijedne, Maxi, bijedne! Drhtao je od bi jesa i frustriranosti. - Pavka, molim te, sjedni da porazgovaramo -zamolila je Maxi zaboravivši probleme O& U-a u svojoj postidenosti zbog
onog što je upravo pročitala. Oboje se spustiše u izlizane kožne naslonjače'nasuprot radnog stola Zacharvja Ambervillea i obavi ih šutnja. Usprkos svom gnjevu i zabrinutosti čim su prestali razgovarati postadoše svjesni da se u toj sobi još uvijek nešto zbiva-
. Istog trena su to osjetili. U zraku je titrala neka aktivna snaga kojoj nije bilo potrebno ljudsko prisustvo, bilo je to nešto živo, snažno i puno radosti, nešto utisnuto u zidove; sjećanje na Zacharvja Ambervillea lebdjelo je u zraku, isto onako neuništivo i nabijeno entuzijazmom kakav bijaše on kad su ga posljednji put vidjeli. I Pavka i Maxi duboko udahnuše i po prvi put tog dana osmjeh-nuše se jedno drugom. Ipak nijedno od njih nije progovorilo dok im je pogled lutao velikom uvijek pomalo neurednom sobom, zidova obloženih drvetom i prekrivenih originalima sad već slavnih naslovnih stranica i ilustracija koje je on izdao i tu i tamo fotografijama s potpisima predsjednika Sjedinjenih Država, pisaca, fotografa i ilustratora. Nigdje nije bilo fotografije samog Zacharvja Ambervillea ali sjećanje na njegov uzbuđen, oduševljen glas pun života kao da je odjekivalo prostorijom; njegov radni perfekcionizam, grleni smijeh, njegov zadovoljan grohot kad god bi neki kolega istupio s dobrim prijedlogom, silina njegove energije, žar i revnost koji su bili koncentrirani u svakom broju njegovih časopisa... sve to još uvijek je postojalo i bez njega. - Pavka reče Maxi je li točno to što mislim da se cijena koju čovjek može dobiti za neku kompani ju zasniva na tome koliki su njezini profiti u trenutku prodaje? - Obično je tako. Zašto pitaš? - Ako ti daš ostavku nastavila je Maxi ne odgovorivši na njegovo pitanje a časopisi i dalje nasta
ve izlaziti uz sve one izmjene koje je Oxford odredio, koliko vremena je potrebno da se te uštede pokažu kao profit? - Profit bi se pokazao već u sljedećem izvještaju o Bilanci, za tri mjeseca. Ali, Maxi, nije riječ o tome. Pro izvodna cijena časopisa bit će niža ali oni više neće biti teti. Mi ćemo to vidjeti odmah dok budemo pripremali nove brojeve, a s vremenom će i naši čitaoci zamijetiti razliku kako god vješto mi izveli te promjene. Možda neće biti u stanju reći što to ne valja u Seven Days ili In"oors ili u kojem drugom časopisu ali više neće s onak-
174 175
vim uzbuđenjem iščekivati svaki novi broj, neće ga čitati s onim istim zadovoljstvom i napokon, nakon godinu dana ili nešto više, ili će ih prihvatiti u tom njihovom potkresanom, jeftinom obliku... kao što potrošači pri-hvaćaju mnoge stvari... ili će ih prestati kupovati. Mi nikada nismo puštali u tisak ništa što nije bilo u skladu s najvišim standardima izvrsnog novinarstva, ali ove odredbe odbacuju te standarde i pljuju na njih. - Moja majka ima namjeru prodati Amberville Publications po cijeni koja će se zasnivati na profitima iskazanim u idućem izvještaju o bilanci bezizražajno prozbori Maxi.
- Ah. Taj njegov uzdah izražavao je golemo ža ljenje i razočaranje. -- To je dakle objašnjenje. Trebao sam pretpostaviti. Zaista sam budala što nisam pomis lio na to. To je jedino logično objašnjenje za uništava nje svega onoga što je izgradio tvoj otac. Ipak me čudi da ona to čini na ovakav način. Mogla je prodati časo pise ne dirajući u njih, ostavljajući ih onakve kakvi jesu, ponosne. U tom slučaju ne bi naškodila njihovom ugle du prodajući ih, ako je to ono što je odlučila učiniti. - Međutim, postigla bi nižu cijenu? - Da, bez dvojbe nešto nižu, ali još uvijek dovolj no visoku da bilo koju obitelj osigura za daleku buduć nost gorko reče on. Za jedan sat primit će moj ot kaz. Predviđam da će otkaz podnijeti i mnogi drugi. Došao sam ovamo da izbjegnem njihove srdite telefon ske pozive. Nije im jasno da se čak ni ja ne mogu sup rotstaviti toj odluci. Ubrzo će urednici koji su najbolje i najduže od svih poznavali tvog oca, ključni ljudi, odlu čiti da se maknu od svega ovoga što se sad zbiva, ukoli ko to već nisu odlučili. Oni su, osim toga, dovoljno du go u poslu da im bude jasno da će nakon prodaje neiz bježno dobiti otkaz. Novi vlasnici, tko god oni bili, prekrojit će časopis po svom ukusu, dovesti svoje ljude. Za nekoliko godina nitko više neće znati da su ti časopisi nekoć pripadati Amberville Publicationsu premda će im ime vjerojatno ostati nepromijenjeno. To je jedino što se danas prodaje: ime. - Kako možeš biti tako siguran u to da novi vlasnici neće željeti zadržati ljude koji su pridonijeli uspjehu časopisa? Oh, Maxi, možda će ih pokušati zadržati. Možda će biti dovoljno mudri da to učine. Međutim, dobrim urednicima potreban je novac za rad a ove ga odredbe ukidaju. Kad se proda kompanija koju je stvorio jedan Ĉovjek nestaje njezine srži, njezine duše, da tako kažem, duh osnivača se gubi, nemoguće je
zadržati viziju tog čovjeka. Pogledaj, ovdje u ovom pismu, taj je proces već započeo. Tvoja me majka zgranula, Maxi, zgranula. Sve dok je živio Amberville Publications, živio je i tvoj otac. Vrtio je glavom osjećajući nešto dublje od pukog žaljenja dok je mislio na onaj entuzijazam i velike planove s kojima su se on i Zachary Amberville upustili u svoju izdavačku avanturu prije gotovo četrdeset godina. Polako, Maxi usta i prijeđe onih nekoliko koračaja do radnog stola svoga oca te sjedne na stolicu u kojoj nitko nikada nije sjedio osim njega. U mislima je ponavljala sve ono što joj je majka rekla. Budućnost 0& U-a bila jetsamo djelić togpuzzlea*.To što se zbivalo bilo je namjerno uništavanje svega što je Zachary Amberville postigao a što se uspješno nastavljalo čak i nakon njegove smrti, živjelo i napredovalo ovih godinu dana i što se, uz pomoć grupe lojalnih ljudi koje je okupio oko sebe, moglo nastaviti daleko u budućnost. est izvanredno uspješnih, moćnih časopisa bit će svedeno na jeftina izdanja, degradirano i zatim prodano bez nekog očitog razloga. Ono što je njezin otac gradio cijelog svog života sada će biti uništeno. Dividende od Amberville Publicationsa omogućavale su njegovoj obitelji luksuzan život sve dosad i to je moglo potrajati dok god ljudi budu čitali. Cutter. Postojala je samo jedna osoba kojoj je bilo 1 interesu da uništi Amberville Publications, da sruši puzzle (engl.) igra u kojoj se djelići slika slažu dok ne stvore potpunu sliku (Op. prev.)
176 177 taj spomenik uspomeni na njezina oca. Cutter. Sve ono što je Maxi znala ili zamijetila u vezi Cuttera, sve što je predmnijevala,
sve što joj je instinkt govorio, sve što su ona, Toby i Justin osjećali u odnosu na očevog mlađeg brata koji se oženio njihovom majkom, sve se to skupilo u slutnju, a slutnja je počela dobivati oblik jasne misli koja je pružala čvrst odgovor... duboka mržnja. Duboka zavist. Zavist snažnija od mržnje. Najprije je uzeo bratovu ženu. Potom je Cutter ugušio najnovije tvorevine Zacharvja Ambervillea, ona tri časopisa koja još nisu postigla pun zamah. A sada iz preostalih, snažnih izdavačkih giganata želi isisati dušu i prodati ih što prije uspije. Samo je zavist mogla objasniti Cutterove postupke, samo mu je smrt njezina oca pružila priliku da prvo osakati a zatim iznevjeri životni pothvat njezina oca kakav on nikada ne bi mogao izvesti, Ona mu neće dopustiti da to učini. - Pavka, nemoj dati otkaz reče Maxi. -Molim te, zbog mene, nemoj dati otkaz. Ja ću se boriti protiv te prodaje. Mislim da sam u stanju utjecati na svoju majku da to ne učini. Ako ti uspiješ smiriti duhove i nagovoriti ljude da u toku nekoliko idućih mjeseci rade provodeći sve te sulude promjene što je moguće sporije i maštovitije, krešući tu i tamo ali ne toliko drastično da bi to ozbiljno naudilo listopadskom i studenačkom broju; uspiješ li usporiti provedbu svih tih mjera ne opirući se otvoreno Oxfordovu nastojanju da te pritisne uza zid; nastaviš li naručivati članke i fotografije najboljih autora antidatirajući ugovore kao da su sklopljeni prije ovih restriktivnih mjera; ukoliko možeš sve to učiniti. Pavka, ja ću potući Cuttera. Cuttera? Ništa od ovoga što se događa nije zamisao moje majke, Pavka. Cutter ju je naveo na to, vjeruj mi. Sve se to ne bi dogodilo da ona nije pod njegovim utjecajem. Pavka pristupi stolu i stade ozbiljno promatrati Maxi, bez onog dobro poznatog flertujućeg blijeska u očima i uzajamnog izmjenjivanja šarma što je oduvijek karakteriziralo njihov odnos. Sjedila je za tim stolom, 178 za kojim nije nikada vidio nikoga osim Zacharvja Am-hervillea, sa spontanom ležernošću, sigurnošću, pravom na to mjesto. On
se ne bi usudio zauzeti tu stolicu dok je ona sasvim nesvjesno sjela u nju. Pritom je govorila s nepokolebljivošću, trezvenošću i hladnom odlučnošću skupivši svu onu snagu koju nije mogao ni sanjati da ona posjeduje. To nije bila ona ista djevojka koju je tako dugo promatrao gdje leprša po svijetu tražeći zabavu, živeći kao da je njezin život jedna golema vreća šarenih lizaljki koje bi jednu po jednu vadila, liznula i odbacivala da bi odmah zatim uzela drugu. Rijetko je viđao Maxi nakon njezina povratka iz Evrope i odjednom uvidje da se ona nakon onog šokantnog sastanka vijeća duboko promijenila. Ne, nije ostarila, to nije bila prava riječ. Odrasla je. Maxi Amberville je postala žena. - Zašto želiš potući Cuttera? Pustiš li stvari da idu onim tokom kojim on želi jedino što ti se može dogoditi je da postaneš bogatija? reča Pavka a u njegovu glasu zazvučalo je upozorenje. Koliko god bila odrasla, Maxi ipak nije dorasla Cutteru, osobito ako se Lily nalazi pod njegovim utjecajem. Znam da ga mrziš ali to nije razlog da se upustiš u bitku unutar kompanije. Ť - Nije to lična osveta, Pavka. Ja to činim za svog oca jednostavno reče Maxi. Ĉinim to zato što sam ga voljela više od ikog na svijetu a to je jedini način na koji mogu pokazati koliko mi je značio, koliko mi još uvijek znači. - U tom ću slučaju i ja dati sve od sebe. Za mog dragog prijatelja, tvog oca. Iz Pavkinog ureda Maxi je ugovorila sastanak s Lesterom Maypoleom, ekonomistom tvrtke Maypole & Maypole, koji je bio njezin osobni financijski izvrši-lac od onog dana kad je stekla pravo na raspolaganje svojim vlastitim fondom. Vozeći se u grad Maxi je razmišljala o novcu. Nije bio njezin običaj da toj temi posvećuje mnogo vremena. Za nju je novac bio isto tako običan kao i mogućnost da se koristi svojim osjetilima, 179
uzimala ga je kao nešto što se samo po sebi razumije poput ćutila dodira i mirisa. Njezina je majka govorila o stotinu milijuna dolara ali Maxi nije zanimala ta svota, nije shvaćala što bi je trebalo privući tom novcu kad ionako može imati sve što poželi. To će samo stvoriti probleme. Već sada je bila dovoljno bogata, baš kao što joj je deset prstiju bilo dovoljno. Imati još stotinu mili-juna dolara bilo bi kao dobiti još jednu glavu. Rođena je bogata, razmišljala je ona dok je limuzina klizila kroz promet poput duge, plave zmije, odrasla je bogata, a onda kad je bila siromašna, to jest kad je živjela kao da je siromašna, dok su ona i Rocco bili vjenčani, to joj se nije nimalo svidjelo pa je stvari organizirala tako da prestane biti siromašna. Bilo je to isto kao da čovjek izuje neudobne cipele koje je podnosio tokom neizbježnog pješačenja; ona je jednostavno iskoračila iz siromaštva i vratila se svim onim ugodama bogatstva koje su je cijelo vrijeme čekale. Naravno, izlet u rani brak i rano materinstvo spasili su je opasnosti da upadne u zamku svijeta bogatih djevojaka sve one gluposti oko prvog pojavljivanja u društvenom životu i lovaca na miraz, ili pak sklapanje solidnog braka s nekim prikladnim što se nametalo kao jedino pravo rješenje, a nakon toga gomilanje ljetnikovaca, pasa i konja. Umjesto toga, pretpostavljala je, upala je u onu kategoriju koju u Ijubićima nazivaju ťneobuzdanom nasljednicomŤ. O& f/ju je poučio što znači štedjeti ali to nije utjecalo na njezine potrošačke navike u privatnom životu. Nepoznati ljudi u uredu Lestera Mavpolea plaćali su sve njezine račune a budući da od njih nije primala nikakve opomene zaključivala je da ima više nego dovoljno novca da nastavi živjeti u svom stilu: da plaća održavanje stana; da putuje; da plaća kuharicu, sobaricu i šo-fera; da joj iz cvjećarne dvaput tjedno šalju cvijeće za svaku
sobu u stanu; da odjeću nosi samo tokom jedne sezone, dok je u modi, i daje zatim zamijeni novom; da kupuje gomile nakita koje nije imala vremena obnoviti otkad je počela raditi na O& U-u. Zatim, tu je bila An180 oglica. Rocco je plaćao polovicu troškova Angelicinog odijevanja i školovanja jer je na tome insistirao tako da je Angelica zaista bila jedna od najzanemarivijih stavki njenih rashoda, negdje između hrane i cvijeća, nasušni-ja potreba od one prve i veća radost od one druge. Naravno, bile su tu i njezine zbirke, podsjeti se Maxi. Antikviteti, skupocjene kutije, staro srebro; zbirke tako obimne da ih je morala pohraniti u spremište kad se iz svoje stare kuće u East Sixties preselila u Trump Tower. to li njezini financijski izvršioci rade sa svim onim novcem koji pristiže na njezin konto a koji ona ne potroši, pitala se Maxi. Da li ga ponovno investiraju u državne vrijednosne papire i obveznice? Upuštaju li se u rizike ili kupuju samo ono što jamči sigurnu dobit? Ona nije imala smisla za takve stvari ni potrebe da se njima bavi. Za to je plaćala Mavpolea. Ipak, samo po sebi se razumije da mora imati gomile novca. A svatko tko posjeduje novac uvijek ga može još više steći, to je općepoznata stvar. Lester Mavpole gledao je Maxi kao da je ona križanac između morske sirene i grifona, neko mitološko biće koje se stvorilo u njegovu uredu s listom zahtjeva koji bi bili savršeno razumni da nije bilo jedne nezane-marive činjenice: Maxime Amberville je oduvijek živjela na nivou svojih visokih primanja, od fonda koji joj je dodijelio otac i dividendi kompanije Amberville. Nije živjela iznad njih, ali sasvim u skladu s njima. No činilo se da ona nije shvatila tu činjenicu koja je stajala ispisana na dnu svakog financijskog izvještaja koji su joj slali jednom mjesečno. - Ali vi me nikada niste upozorili, gospodine Mavple protestirala je Maxi s nevjericom i počecima ljutnje.
- Gospođice Amberville, mi smo financijski iz vršioci a ne staratelji. Mi primamo vaš novac i plaćamo vaše račune. Nije bilo razloga da posufnnjamo u to ka ko vi znate da trošite sav svoj novac, do gornje granice, 181 budući da je nikada niste prekoračili. Nikad niste p0K zali zanimanje za to da li se vaš novac investira u nešto jer da jeste mi bismo vam rekli da to nije slučaj. Vaši umjetnički predmeti, vašstan, vaš nakit, sve su to svojevrsne investicije, ali ostalo... izražajno je mahnuo rukom. - Jednostavno sam rasfrćkala pare. - Oh, ne budite tako strogi prema sebi. Ta napo kon, vi ste uložili gotovo tri milijuna dolara u preuređe nje dvorca Kirkgordona... - Laddie Kirkgordon je prodao praktički sve što je imalo ali to nije bilo dovoljno... činilo mi se da je to najmanje što mogu učiniti... tamo nije bilo centralnog grijanja, uopće - - objašnjavala je Maxi sjećajući se onih ledenih plemićkih godina. - A zatim su vam u Monte Carlu ukrali bisere... dva puta. Dvostruki nizovi vrijedili su gotovo devetsto tisuća dolara a vi ih niste osigurali. Svaki put ste kupili nove bisere. - To se nije dogodilo u samom Monte Carlu. Ta mo je policija vrlo efikasna. Ukrali su mi ih gusari na otvorenom moru, ili su barem meni izgledali kao gusari. Nisam ih mogla osigurati, gospodine Mavpole. Svaka supruga Bad Dennisa Bradvja, čak i kratkoročna, smat ra se rizičnim klijentom za osiguranje, ne bez razloga, a žena mora imati barem bisere ogorčeno reče Maxi. - Napokon, nije se radilo o dijamantima. - Povrh svega toga, vi spadate u najvišu kategori ju, dajete vrlo visoke svote za dobrotvorna društva, a iz gubili ste i goleme svote u kasinima. Zakašljao je go
tovo kao da joj predbacuje. - Silno je zabavno kockati, ali nitko razuman ne očekuje da će na tome zaraditi -- objasnila je Maxi. Upravo to vam govorim - - tiho reče Lester Mavpole. - Nemam ništa? - Ja to ne bih tako nazvao. Vi ste vrlo bogata mla da žena. Vlasnik ste deset posto velike kompanije. Za što ne biste slobodno trošili svoj novac? 182 Rasfrćkala sam ga srdito ponovi Maxi. Mogli ste uzeti nekog specijalistu za novčana ulaganja.. . - Ali sada je prekasno, zar ne? - to se tiče prošlosti, bojim se da jeste, ali vi na svom računu još uvijek imate dovoljno novaca da nasta vite živjeti kao dosad sve do naredne isplate godišnjih dividendi u lipnju, osim ako niste upravo kupili nešto za što ja još ne znam. - Koliko će iznositi te dividende uskliknu ona nanovo povrativši nadu. To zavisi o vašoj majci. Vlasnik glavnice svake kompanije određuje dividende prema vlastitoj ocjeni. - Da li biste mogli po prilici procijeniti kolike će biti ovogodišnje dividende, gospodine Mavpole? Ne biste se upuštali u to? Ništa. Sto je s mojih deset posto kompanije Amberville?eljela bih na osnovu njih dići najviši mogući kredit. - Vi svoje dionice u kompaniji ne možete prodati nikom osim svojoj majci, dakle one nemaju vrijednost prave glavnice reče Lester Mavpole. Toliko bi ipak i ona trebala znati. - Ali svejedno imaju vrijednost silovito se po buni Maxi. Ĉinilo joj se da Maypole uživa u tome da je muči.
Na osnovu tih dionica ne možete dići kredit, gospođice Amberville. Ni pare. - Hoćete reći da ja zapravo ništa ne posjedujem? Baš kao da te dionice ne postoje? - Gospođice Amberville, molim vas, nemojte se tako uzrujavati. One postoje, vi ih posjedujete, vi ste vlasnik tog dijela kompanije. Radi se samo o tome da na osnovu njega ne možete dići kredit zato što ga ne možete prodati nikom sa strane. elite mi reći da ja ne raspolažem nikakvim novcem. - Mogli bismo to tako nazvati, da, trenutno je ta ko, ne raspolažete pa... nikakvom gotovinom. 183 - Hvala, gospodine Mavpole Maxi je prohuja la poput munje koja je udarila u njegovoj blizini ostav ljajući Lestera Mavpolea u paničnom znoju. Ĉinilo se da ona ne razumije razliku između novca i gotovine a po prvi put u životu i njemu se ta razlika učinila nejasnom. Pogledao je u svoj novčanik. Dvadeset četiri dolara. On hitro pozva svoju sekretaricu. - Linda reče dok mu je srce smiješno udaralo - odmah mi donesite izvještaj o mojim investicijama, a zatim ovaj ček odnesite u banku. Ne, želim samo nešto gotovine u novčanicama od po pet dolara. Učinite to što je brže moguće. Maxi se probijala kroz gomilu koja je stajala u predvorju Trump Towera slušajući klavirsku i violinsku izvedbu pjesme AHce Blue Gown. Nije primijetila gotovo dva metra visok vodopad uključen na najjaču od svoje tri brzine, niti zidove i pod od mramora račje ružičaste i mango boje, niti se potrudila da baci pogled na bujne palme i ljubavnike što su se ljubili na stepeništu. Ušla je u prvo dizalo s desne strane i krenula ravno gore u prostrane uredske prostorije u kojima se nalazila uprava zgrade.
- Louise -- upitala je srdačnu, plavokosu ženu, potpredsjednicu Trumpa - - mogu li ja založiti svoj stan? Louise Sunshine nije pokazala iznanađenje. Godine rada s nemirnim, nepredvidivim Donaldom Trum-pom učinile su je imunom na svaku vrstu šoka. - Vijeće upravnika ne voli da se stanovi daju u za log, Maxi. Stoje, djevojko, želite kupiti Pentagon? - Više-manje. Je li Donald slobodan? - Za vas, uvijek. Dopustite samo da provjerim da ne razgovara telefonom. Maxi je nestrpljivo čekala ali kad je pogledala kroz prozor srce joj se stisnu. Tu, ali s mnogo nižeg vidika nego što je bio onaj iz njezinog stana na šezdesettrećem katu, pružao se pogled kojeg je tako silno voljela; po184 aled koji je u ljudima budio ekstremno obožavanje ili mržnju, pogled na grad koji je svatko shvaćao osobno kao nešto što ga napada ili kao izazov ili pak kao nešto prema čemu treba biti namjerno ravnodušan. New York nikada nije bio samo grad, bilo je to mjesto za koje čovjek želi da mu pripada ili da ga protjera iz svoje svijesti. Nije bilo nijednog drugog mjesta s kojeg je taj grad izgledao tako poražavajuće lijep, toliko blizu snu i udaljen od stvarnosti. Uđite -- reče Louise Sunshine preplašivši je. Donald Trump, sposoban, ambiciozan mladi trgo vac nekretninama kojem su čak i njegovi neprijatelji morali priznati da je razoružavajuće otvoren, ustade da pozdravi Maxi. - O, to si ti, ljepotice, o čemu se radi? - Potrebna mi je gotovina i to brzo. - To se događa i u najboljim obiteljima nasmi ja se on. - Možeš li prodati moj stan, Donalde? Još ovog tjedna?
- Stani tren, Maxi, jesi li sigurna da upravo to že liš? Odjednom je poprimio ozbiljan izraz. Za tvoj stan oduvijek postoji lista čekanja... nalazi se do mog, najbolji je i najveći u cijeloj zgradi, ali kad ga jednom prodaš više ga nećeš moći kupiti natrag. Više nećeš naći takav stan. Prvoklasan, napravljen od dva, u obliku slo va ťHŤ i ťLŤ. Bio je iskreno zabrinut. Događalo se da pojedini vlasnici prodaju svoje stanove, ali to su ug lavnom bili oni koji su prvotno kupljeni kao investicija. Maxi, koja je voljela svoj stan baš kao što je on volio svoj, kao dio sebe, svoje sposobnosti da uživa u životu, nikada ga ne bi prodala osim u ozbiljnoj nevolji, kad vi še nema što drugo žrtvovati. - Možeš li mi obećati da ću još ovog tjedna namaći novac? - Maxi, kolika svota ti je potrebna? Možda posto ji neki drugi način... - Ne znam točan iznos, minimum šest milijuna dolara, možda više. 185
Toliko? Odmah? - Trenutak je razmišljao onda rekao. -- Ne, nema drugog načina. Slušaj, neće mi biti potrebno mnogo vremena da ti dogovorim najpovoljniju moguću prodaju, ali ako si spremna stan prepusti meni ja ću ti odmah napisati ček na šest
milijuna Zatim, ako ga uspijem prodati za više, a nadam se da hoću, isplatiti ću ti ostatak čim prodaja bude zaključena. - Gdje da se potpišem? upita Maxi. - Nadam se da je ono zbog čega to činiš vrijedno takvog poteza reče on vrteći glavom i vadeći iz ladi ce svoju čekovnu knjižicu. - Vrijedno je, Donalde, čak i ako izgubim. Daj mi svoje naliv-pero, dođavola. I papirni rupčić. 186 25. Jednom se Maxi nakon dva sata intenzivnog gledanja slika, našla na najudaljenijem kraju golemog drugog kata Louvrea, jednog od najvećih svjetskih muzeja slika. Bila je dosegla limit vizualnog zasićenja. Znala je da će, baci li pogled na još jedno remek-djelo, zauvijek zamrziti muzeje, a od izlaza ju je dijelilo više od tristo metara. Riješila je taj problem prešavši svu dužinu galerije koliko god brzo su je njezina umorna stopala nosila i tako nisko pognuvši glavu da je vidjela jedino pod. Njezino vidno polje nije obuhvaćalo čak ni djelić bilo koje rame i ona je projurila pored Krilate pobjede te se spustila niz mramorno stubište k izlazu bez ikakvih nezgoda. Sada je na isti način hodala svojim stanom, svojim bivšim stanom, uputivši se ravno k telefonu pokraj kreveta koji je još uvijek bio njezin krevet, te dogovorila sastanak sa stručnjakom iz Sothebyja koji će doći popisati sve vrijedne predmete, uključujući one u spremištu, da bi u najkraćem mogućem roku bili stavljeni na aukciju. Sada, razmišljala je vraćajući telefon na mjesto, sjedi na svom bivšem krevetu jer ta rezbarena i pozlaćena postelja iz osamnaestog stoljeća sa originalnim baldahinom od izvezene svile skupljene u krunu iznad uzglavlja, sigurno će postići dobru cijenu. Da li sjedi i na svom bivšem madracu? Vrlo vjerojatno, razmišljala je, ne mogavši se prisjetiti da li je ikada vidjela da se na 187
aukciji prodaju kreveti s pripadajućim madracima. Bolje da ne zna. - Maxi? Gdje si? -- začu glas kako je doziva. - Ovdje sam, u spavaćoj sobi uzvrati ona, izne nada nesposobna da izgovori ťmojoj spavaćoj sobiŤ. Na vratima se pojavila Angelica zajapurena od dnevnih dogodovština. - Jesi li danas zagrlila svoju majku? upita Maxi slabašnim glasom. - Ne izgledaš mi kao da ti je potreban zagrljaj primijeti Angelica oprezno joj prilazeći više djeluješ kao da ti je potrebna intenzivna njega, možda transfuzi ja. Previše radiš. - Pokušajmo sa zagrljajem predloži Maxi. An gelica je obuhvati svojim snažnim, atletskim zahvatom, podiže je, obrnu oko sebe nekoliko puta i zatim se baci na krevet i dalje čvrsto držeći majku u zagrljaju. - Je li ti to pomoglo? tjeskobno zapita zagleda jući je izbliza svojim iskrenim, nedužnim pogledom. - Mnogo. Puno ti hvala, dušo. Moram ti saopćiti nešto nimalo lijepo. - Ipak si bolesna! reče Angelica osupnuta i na glo se uspravi u sjedeći položaj. - Ne, zaboga, nisam bolesna. Sasvim sam zdrava. Ali moram prodati stan. Više ne možemo živjeti ovdje. - Zaista nisi bolesna? - Kunem ti se u... u što ti se moram zakleti da mi povjeruješ? U moju glavu. - Kunem se u tvoju glavu da sam ja jedna potpu no zdrava majka. Zadovoljna? - Da. Dakle, zašto prodaješ stan? upita Angeli ca osjetivši golemo olakšanje. - To je duga, vrlo komplicirana priča, ali suština
je u tome da mi je potreban novac. 188 Angelica se namršti pokušavajući shvatiti riječi koje nikad u životu nije čula od svoje majke. - Da bi tim novcem nešto kupila? Da... i ne. Mama reče Angelica strpljivo doista mis lim da bi bilo korisno da mi ispričaš cijelu priču koliko god duga bila. Dovoljno sam odrasla da je mogu shvati ti. Kada je Maxi završila nastupi tišina u kojoj je Angelica razmatrala njihov položaj. - Po mom mišljenju napokon prozbori uči nila si ono što si morala učiniti. To je baš kao pravi ži vot. Zapravo, to jest pravi život... To je. . . zanimljivo. Ne bi se moglo nazvati zabavom ali je štos. Naš sljedeći problem je. . . gdje ćemo živjeti? Ja bih odabrala Columbus aveniju jer se tamo stalno nešto događa, ali znam da ti ne bi pristala. Osim toga, živjet ćemo zaista skromno, ne? Kako bi bilo da se pozovemo k ujaku Tobyju? Besplatno je, on ima nekoliko praznih soba a i hrana će biti odlična. Njemu će vjerojatno biti drago da ima društvo. Osim toga, svakog dana nakon škole moći ću skočiti u redakciju O& U-a da pomognem kod ispo ruke paketa, nošenja pisama na poštu ili u likovnom od jelu. - Da se nisi približila likovnom odjelu. - to držite tamo, zmije? O.K, neću, ali nema raz loga da ne navratim i pomognem, zar ne? - Naravno. - Maxi stade tražiti mokar laneni rupčić Donalda Trumpa jer on nije imao uza se ništa tako obično kao što je papirna maramica i zatim ga što je neupadljivije mogla pritisnu uz suzne oči. - A treća i posljednja stvar, i sasvim mi je svejed no što ćeš se ljutiti zbog toga što sam prosta -- izjavi
Angelica je ta da će po mom iskrenom mišljenju, ma ma, Cutter uskoro jesti govna. Maxi se ogledala uokolo razmišljajući ima li u toj obi nečeg što bi je podsjećalo na dom. Toby je s dobrodošlicom primio nju i Angelicu ali su se morale stisnuti u dvije male sobe na četvrtom, najgornjem katu njegove ls°ke, ali uske kuće. Na prvom katu bio je bazen; cijeli rugi kat pretvoren je u prostrani dnevni boravak. Treći 189
kat bio je Tobvjevo carstvo. Maxi je očekivala da će do-biti veliku spavaonicu pokraj Tobvjeve prije nego što je otkrila da Toby i India žive zajedno svakog drugog vi-kenda. Ormari te spavaonice bili su puni Indijine odjeće i, smiluj se gospode, dijela Indijinih plahti. Nizašto na svijetu Maxi ne bi željela biti na istom katu s parom koji svija svoje pokusno gnijezdo. toviše, da je znala da India toliko vremena provodi u New Yorku ne bi bila uopće zvala Tobvja, ali kad je to već učinila on je navaljivao da se ona i Angelica dosele k njemu. Osjeća li se kao njihova gardedama, pitala se? Ne, ništa tako odraslo. Ljetna kolonija? To je prava riječ. Osjećala se kao da su ona i Angelica zajedno u kolonijis daleko od poznate sredine, na logorovanju u nepoznatom mjestu sa samo nekoliko Angelicinih krpenih životinja, njezinim školskim knjigama i Maxinim uokvirenim fotografijama koje su im donekle dočaravale atmosferu doma. Njezina je odjeća visjela na glomaznim metalnim vješalicama koje je morala kupiti jer u ormarima nije bilo dovoljno mjesta. Da, ovo je nešto između kolonije i zatrpanog studija kakvog modnog kreatora, zaključi ona. Hvala bogu da je svu svoju proljetnu i ljetnu odjeću kupila prije nego što je kocka bačena, pomisli Maxi, gledajući vješalice sa svojim stvarima. Zauzimale su gotovo sav prostor u sobi. Na
ručkovima tokom kojih je ťsnubilaŤ potencijalne oglašivače morala je izgledati što elegatnije, autoritativnije i potpuno bezbrižno. Srećom, većina robnih kuća bila je spremna urednicama ženskih časopisa poslati svoje kolekcije ravno u njihov ured tako da mogu izabrati što žele, naravno, sve po istoj cijeni kao u robnom magazinu. Večeras se može malo opustiti, pomisli ona navukavši široke kašmirske hla-će u boji slonovače i isti takav pulover od kašmirske svile, kreacija Zorana, komplet koji je koštao triput više nego što je vrijedio i nosio se triput veći nego što bi bilo normalno. Kašmir je baš tako utješan kao majčino mlijeko i daleko dostupniji, razmišljala je Maxi vežući teni-sice. Nije uopće čeznula za tim da se kišno travanjsko 190 vrijeme ustali u toplo proljeće. Da može, navukla bi na sebe šest slojeva kašmira dok ne dobije bitku s Cutte-rorn. Maxi uzdahnu shvativši da sad kad je muče ovakvi problemi čak i najskuplja vuna ne može zagrijati njezino tijelo. Zapljusnu je beskrajno žalobna žudnja za stricom Natom i tetom Minnie. Njima bi se mogla povjeriti kao nikom drugom, ali stric Nat je umro od srčanog udara kad mu je bilo pedesetak godina, a teta Minnie je otišla živjeti na posjed obitelji Landauer u Palm Beachu. Sada je ne bi bilo pošteno uznemiravati zamršenim problemima O& U-a, ali, uh, toliko su joj oboje nedostajali! Maxi tiho krenu dolje i zastane pred ulazom u ku-hinjublagovaonicu u kojoj je Toby užurbano spremao večeru. Ĉula ga je kako kaže: -- To je goveđa pisanica i možeš se smatrati sretnim što ti jedan kuhar sprema tako složeno jelo. Zar je Toby u tako ranoj dobi počeo razgovarati sa samim sobom? Dogovorili su da će njih dvoje sami večerati budući da je Angelica bila s Roc-com, a India u Hollywoodu. Maxi znatiželjno zaviri u veliku dvonamjensku prostoriju. Po izlizanim, kožnim stvarima raštrkanim tu i tamo ona odmah shvati da je došao Justin.
Radosno je skočila na nj budući da je već danima s Montvjem razmatrala budžet za buduća izdanja O& l/-a, tako da njega uopće nije viđala. - Htio sam te iznenaditi -- reče Toby zadovoljan što je njegova zamisao uspjela. - Skrivaš li još koga u rukavu upita Maxi. - Ne, bit ćemo samo nas troje. Ĉini mi se da još od djetinjstva nismo večerali zajedno sami -- uzvrati Toby. Nakon što sam ja otišao u koledž a ti se udala uvijek je bio prisutan još netko, uglavnom neki od tvo jih muževa. Ovo je post-dječja večera za kultivirane od rasle koji vole goveđu pisanicu i imaju izvjesne zajed ničke interese. - Kao na primjer? upita Maxi. 191 - Budućnost Amberville Publicationsa uzvrati Justin. Ne misliš valjda da si ti jedina koju to brine zar ne? - Naravno da ne. - Nama se nisi obratila za pomoć, Zlatokosa ozbiljno reče Toby. Ne misliš li da si to trebala učini ti prije nego što si prodala svoj stan i lišila se svega što imaš? - Ne, ne mislim usprotivi se Maxi. To je bit ka u koju sam se dobrovoljno upustila. toviše, uopće ni sam sigurna u to da vi nećete biti razočarani ukoliko je dobijem. Možda bi svaki od vas radije ostvario novac koji vam pripada ako dođe do prodaje. To je zapravo ono što sam vas trebala pitati. - to god da si nas trebala pitati, nisi to učinila. Zbog toga smo oboje pogođeni, da se blago izrazim. Ova večera je namještena, ako to već nisi sama pogodi la blago reče Tobv zalivajući pisanicu sosom od svje žih rajčica s bosiljkom.
- Naslućivala sam to. Dakle, vas dvojica ne biste imali ništa protiv toga da majka proda kompaniju? e lite da se povučem, ukinem O&U, prestanem dizati buku i, općenito, da se ponašam kao normalna osoba? - Toby, primjećuješ li ti Maxinu sklonost ka pre tjerano burnim reakcijama? upita Justin. - Kad si već potegao razgovor o tome, ja bih do dao da je Maxin problem u tome što ona naprečac do nosi zaključke uzvrati Toby. - Ili bi se moglo reći -- dodade Justin da je Maxin problem u tome što ona skače s palube a da pri je toga nije pogledala postoji li negdje pojas za spaša vanje. Ne, nije baš tako. Maxin problem je u tome da ona sebe miješa s generalom De Gaulleom. L'Etat c'est moi*, u tome ti je stvar. ťAmbervilleŤ, c'est elle**, ili nešto tome slično. * L'Etat c'est moi ((rane.) Država sam ja ** Amberville c'est elle ťAmbervilleŤ je ona 192 To nije rekao De Gaulle nego Luj XIV ispra vi ga Justin. On je također pokazivao tendenciju ka grandioznosti, ali to je bilo toliko prije revolucije da mu se može oprostiti, dok se našoj Maxi ne može. Uopće ne mislim da ste tako duhoviti kao što umišljate reče ona, iznervirana. Maxin problem je u tome što ona ne prepoznaje kad joj ljudi žele posuditi novac reče Toby. - Ah, tako, dakle o tome se radi. Ne dolazi u ob zir da od vas dvojice posudim novac! Vi imate svoj ži vot, sasvim različite interese, zbog čega bih očekivala da mi posudite novac za nešto što sam svojevoljno odlučila poduzeti? To što želim održati svoj časopis na površini sve dok ne bude u stanju sam zaplivati moj je osobni
problem. Zato ja sama moram namaknuti novac. - Ja radim za O& U, nemam li stoga pravo glasa? - upita Justin. - Slušaj, Justine, dobro znam da mrziš raditi stu dijske fotografije i da si se toga primio samo zbog me ne. To je najveći doprinos koji mogu očekivati od tebe i sasvim sam svjesna koliko te opterećuje to što si vezan za jedno mjesto ozbiljno reče Maxi. Stoga nemoj očekivati da povrh svega od tebe tražim još i posudbu. - A što je sa mnom? Ja sam tvoj stariji brat, Zlato kosa. Mogla si se barem meni obratiti! -- Toby je bio uporan. - Daj molim te, šašavče, ti nikada nisi bio zainte resiran za časopise -- uzvrati Maxi. -- Ne možeš me uvjeriti da si to iznenada postao. Ne, Toby, ovo je moja vlastita avantura. Jednostavno ne bi bilo pošteno da se oslonim na bilo kojeg od vas. Znam da ste obojica do voljno osjetljivi da shvatite kako, bar jednom u životu, želim nešto postići vlastitim snagama, sama. ivot mi je mnogo toga pružio a ja to nisam bogzna kako iskoristi la. Ovaj put bit će drugačije. - Pazi, pazi reče Justin pogledavši je iskosa po malo ironično i začuđeno ali s mnogo ljubavi. - Maxin pravi problem je u tome nastavi ona - što je to biće uvijek gladno, što stalno želi jesti. Ta je 193 djevojka zaista dosadna. Kad je izgladnjela, razbjesn' se, stoga ne gurajte nos u moje poslove, momci! Odstupite, zabadala! Kad će ta bezvezna, vjerojatno već prekuhana pisanica napokon biti gotova? - Možda ste ipak trebali prihvatiti njihov novac - tvrdoglavo je ponovio Monty po treći put, gledajući kako Maxi potpisuje čekove. -- Ili ste ih barem mogli pitati koliku svotu imaju na umu.
Maxi zavrtje glavom. Nije mogla objasniti Monty-ju da Lily namjerava prodati cijelu kompaniju. Zbog toga mu nije mogla reći koliku nadu vezuje za O& U, za mogućnost da njegov uspjeh navede Lily da promijeni mišljenje. Taje mogućnost bila majušna, znala je, ali jedina koja joj je preostala. Ako si sada dopusti da posumnja u sebe, sve će biti bespovratno izgubljeno. Maxi promijeni temu da bi odvukla Montyja od strasne želje za novcem njezine braće. - Monty, naša prošlomjesečna naklada dosegla je četiri milijuna primjeraka. Uspijemo li zadržati:tu broj ku, po isteku onih šestomjesečnih ugovora za reklamni prostor moći ćemo te ugovore obnoviti uz znatno podi zanje cijene, je li tako? - Da, ukoliko svi vaši oglašivači pristanu na ob novu ugovora po višim cijenama, što nije uopće sigur no, stoga bolje ne računajte na to. Naposljetku, vi još uvijek nemate točne podatke o tome tko sačinjava ta va ša četiri milijuna čitateljica, kakvi su njihovi prihodi i koja im je dob. Demografija, Maxi, demografija. Ogla šivači iz Madison avenije kupuju samo specifičnu pub liku koja ima specifične potrebe. Pretpostavimo li da će oglašivači pristati na obnavljanje ugovora, možete oče kivati da ćete s izlaskom sedmog broja početi nazirati danje svjetlo. Trenutno svaki primjerak časopisa koji prodajemo po cijeni od dolar pedeset u proizvodnji nas košta dva dolara i pet centi u što nisam uračunao novac koji je Barney Shore uložio za plaćanje prodajnih mjes ta. Vaš časopis postiže takav golem uspjeh da gubite pe194 deset pet centi po primjerku četiri milijuna puta mjesečno ili, da pojednostavnim stvar, mjesečno gubite dva milijuna dvjesto tisuća dolara. Maxi je toliko podigla obrve da su nestale pod raskuštranim šiškama.
- Po izlasku sljedeća tri broja taj će gubitak dosti ći svotu od preko sedam milijuna dolara... ipak još uvijek ne gubimo koliko Ministarstvo obrane. Ja sam uvijek za to da čovjek potuče neke rekorde. - Nemojte pokušavati podići nakladu -- upozo rio ju je Monty. Uspjeh ubija. - Bez brige. Toliko se i ja razumijem u poslove. Da li je ovo jedini posao na svijetu u kojem proizvod više košta proizvođača nego kupca? - Jeste li ikada čuli za filmsku industriju? neraspoloženo upita Monty. Ili za kazalište? Ili za ba let, operu, koncerte? Ili za televizijske programe koji ne uspiju? - Dakle, mi se u stvari bavimo šou-biznisom? zaključi Maxi. - Vraški točno sumorno reče Monty. - Da imate novac biste li ga uložili u šou-biznis? - Ne promrsi Monty. ou-biznis je ružna ri ječ. - Ako se ne razvedrite udesit ću vas zaprijeti Maxi. On joj uputi turobnu grimasu koja se trebala shvatiti kao osmijeh. - Nadajmo se samo da neće narasti cijene papira, tiskanja ili distribucije zamišljeno dometnu Maxi. - I da Barney Shore još neće umrijeti -- dodade Monty. - Nadam se da možete trčati brže od mene, pakosniče uzviknu Maxi uperivši kažiprst u njega kao da će zapucali. Uhvatit ću vas! Iskreno govoreći, Maxi, ja mislim da si ti lakoumna, opsjednuta, da nisi pri sebi govorila je India raspremajući svojih devet kovčega koje je donijela da 195
bi provela tjedan dana u New Vorku. Da meni netk ponudi da kupi moju obiteljsku kompaniju i isplati m' više novca nego što sam ikad vidjela ja bih od sreće skočila do neba. Otkud znaš da tvoj otac također ne bi prodao kompaniju UBC-u da su mu to ponudili. - Kad je umro bila mu je tek šezdeset jedna godi na. Sigurna sam da je on nikada ne bi prodao i otišao u mirovinu. to bi radio ostatak života? On je živio za svoje časopise. Oni su bili njegovo sidro, a on je bio moje sidro. Zar ne razumiješ? - Znači ti se indentificiraš s njim? Neka vrsta pri jelaznog objekta? - Shvaćam da osoba poput tebe osjeća potrebu da to izrazi tim osobenim, jednostavnim žargonom. Vi dim da si o tome raspravila s doktoricom Florence Florsheim. Prirodno dostojanstveno reče India.-- Trudim se da ne govorim o tebi ali to postaje sve teže otka-da sam upoznala Tobvja. - I što je rekla ta dobra žena? - Rekla je da ti možda ne želiš sto milijuna dola ra. - Ono, ona je počela stvarati vlastita mišljenja? - O drugim ljudima, naravno. Napokon i ona je ljudsko biće. Ona ne stvara mišljenje o meni ili ga ba rem otvoreno ne izražava. Pušta me da sama dođem do zaključka o tome što ona misli. - India, da li će te začuditi ako ti kažem da ona ima pravo? Ja ne želim sto milijuna dolara. - Zašto, pobogu? - Sve otkad si postala filmska zvijezda ti se ne
prestano tužiš da je biti javna ljepotica grozna gnjavaža. Koliko žena poznaješ koje bi razumjele taj tvoj pro blem? I suosjećale s tobom? Ti neprekidno kukaš kako te taj osobit i osoben spoj tvojih kromosoma pretvorio u neku vrstu čudovišta; kako nepoznati ljudi o tebi stva raju svakojake iluzorne predodžbe samo zbog tog naro čitog načina na koji su ti istaknute jagodice, zbog krupnoće tvojih očiju i njihove boje; kako milijuni ljudi na 196 tvoja krhka ramena projiciraju svoje nemoguće sanjarije zasnovane na obliku tvoje brade, dužini tvoga nosa, boji tvoje kose, i sam bog će znati na čemu sve ne. Kažeš da nitko nije u stanju vidjeti ťpravu tebeŤ osim stare prijateljice kakva sam ja, Tobyja koji je slijep ili tvoje psihoanalitičarke kojoj je ionako svejedno. Tužiš se da ti zastrašuješ ljude samo zbog pukog stjecaja okolnosti što si rođena takva kakva jesi; da se osjećaš nelagodno u njihovu društvu zato što znaš što misle; da se ne možeš sprijateljiti s drugim ženama zbog njihove zavisti; da tvoj izgled izaziva nepoželjnu pažnju svakojakih uvrnutih tipova poput onog momka koji ti neprestano telefonira i piše ti ona grozna pisma. Kad smo već kod toga, da li ti još uvijek piše? - Nažalost, da. Molim te, nemoj to spominjati pred Tobvjem... moj me ťobožavalacŤ danas nazvao ovamo, sve je luđi i luđi. Ali pustimo sad njega. Uosta lom, kakve veze takvi sumanuti tipovi imaju s novcem? - Novac kod ljudi budi isto takve tlapnje, još go re. Nekad si bila mudrija, India. Ljudi bi iz novina saz nali za tu prodaju. Kad god se proda neka privatna kompanija sve financijske rubrike objave pojedinosti o tome, a vijest ubrzo procuri i u obične dnevnike i ja više nikad nikome ne bih djelovala ni približno nalik obič nom ljudskom biću. Postala bih jedna od onih basnos lovno bogatih žena o čijem bogatstvu pišu časopisi i ne stalo bi svake mogućnosti koju još imam da vodim nor
malan život. Već i sada stvari stoje dovoljno loše. Kad se ljudi tek upoznaju sa mnom ja doslovno vidim kako im zjenice promijene oblik kao da bliještim u mraku, kao da je oko moje glave sunčev kolut ili aura. Oni me jednostavno ne vide bez tog dodatka, on daje prizvuk svakoj riječi koju izgovorim i tjera ih da šute i slušaju me čak i kad izričem najbanalniju primjedbu. Novac je sjajna stvar, ali on je i ozbiljna prepreka da čovjeku bu de dopušteno pristupiti ostalim ljudskim bićima - uz dahnu Maxi i od svog bijelog čuperka savi uvojak. Ima trenutaka, osobito u redakciji, kad se osjećam dijelom grupe i to je božanstveno. Biti Amberville 197 znači biti bogat, ali nitko ne zna koliko bogat, a uprav na tu pojedinost, na taj broj, na tu dolarsku vrijednost Amerikanci padaju. I ne samo Amerikanci. Svi. To ih izluđuje. Koliko god da bi to naglo bogaćenje bilo loše za mene, još više bi škodilo Angelici, jer ja sam barern svoja vlastita osoba, više-manje znam tko sam i tko su mi prijatelji, ali Angelica bi u tom slučaju odrastala pretjerano izložena oku javnosti. Sad je još uvijek obična mala djevojčica. - Možda je obična ali više nije mala. Bar to nije bila kad sam je posljednji put pogledala, što se dogodi lo jutros reče India. - Tek joj je dvanaest i nekoliko mjeseci obram beno reče Maxi. - Približava se trinaestoj i zato pripazi! Hormoni rade. Bit će bogata i nepojmljivo lijepa. Ta mala je nalik na Rocca. Ti si još uvijek vraški zgodna, Maxi, iako ti je gotovo trideseta reče India odmjeravajući je profesi onalno kritički. Ipak, ne možeš se usporediti s Angelicom. Bez uvrede. - Tko bi se na tebe uvrijedio, smušenice. Ta na pokon, ja sam se i udala za Rocca zato što je bio
lijep. - Ako me pamćenje ne vara, bilo je tu i nešto više od toga. - Najgora stvar u vezi starih prijatelja je ta da ni su dovoljno pristojni da bi obuzdali svoje pamćenje. Rocco je uvijek bio bijedno gunđalo, što je stariji posta je sve gori. On je tako grozne naravi da je zaista teško odrediti koja mu je najgora karakterna crta, ali meni se čini da je to nezahvalnost. Izliječila sam ga od alergije, a on me čak nije nazvao ni da se zahvali. - Umiješ liječiti alergije? To bi moglo biti vrijed no otkriće; znanost već desetljećima traži lijek protiv njih sumnjičavo je prokomentirala India. - Samo određene alergije. toviše, zamalo sam mu poklonila hrpu darova zbog nečega što je učinio za Justina. Nisam to izvela jer sam upravo tada ostala bez novaca, ali svejedno. On ima vrlo gadnu narav. 198
Uvijek sam voljela Rocca odlučno izjavi In dia Ako ništa drugo, još uvijek mora biti pravi uži tak pogledati ga. Možda nekome, ali ni to neće još dugo potraja ti nijedna ljepota ne traje, znaš reče Maxi. Ĉak ni tvoja _ dodade sućutno. Reci mi, Maxi, kako tvoj seksualni život? upita India pomno je motreći svojim tirkiznim očima, l Ĉini se da te nešto grize. Osjećam da si malo preos jetljiva, ponešto razdražljiva. Poznavajući te, mora da se radi o nekom novom muškarcu. - Ha! Tko ima vremena za seks? Zaboravila sam na to. Kad je žena zaposlena kao ja, seksualni se apetiti jednostavno gube i seks joj ne nedostaje.
- Dakle o tome se radi, pomanjkanje libida. S druge strane, to je jedina stvar za koju znam da te može sačuvati od nevolja. Sjećaš se, prisegla si da se nikada više nećeš udati. - Za koga bih se udala? I što je još važnije, zašto bih se udavala? Tko je rekao ťBila sam muškarac i bila sam žena, mora postojati nešto bolje?Ť To je moj stav o braku. - Mislim da si sva smušena. Nisu li to riječi Tallulah Bankhead ťPosjedovah muškarca i posjedovah že nu, mora postojati nešto bolje?Ť Nema veze -- uzvrati Maxi --ti znaš na što sam mislila. Zapravo ne znam. Ne postoji ništa što bi željela više od braka čeznutljivo reče India. - Budući da ga nisi isprobala, sasvim je prirodno da te on privlači. Uostalom, Toby vrijedi stoput više od bilo kojeg mog muža. Samo ako ga uspiješ nagovoriti. - Tada bismo postale šurjakinje, a ne znam da li bih bila u stanju živjeti u tvojoj blizini otkad si zauzela taj pesimistički stav prema svijetu. Razvedri se. Ako O & U propadne i ti završiš kao ludo, besmisleno bogata žena, još uvijek sav taj novac možeš pokloniti u dobrot vorne svrhe. Ili možeš osnovati svoju vlastitu sektu. Možeš kupiti Gettvja... ne, za to ipak ne bi imala do199 voljno. Pa, možeš kupiti filmski studio i tako se otarasiti novca brže nego što misliš. - Zašto ne napišeš roman pod naslovom Neželje. ni savjeti? Ili da ga nazoveš Ĉistim i pred vašim vrati-ma ? predložila je Maxi štipnuvši Indijin slavni nos - Cijenim tvoje misli i prijedloge, ali ja se već nalazim u šou-biznisu. Man Ray Lefkovvitz i Rap Kelly, Roccovi partneri, sjedili su u Perigord Parku i jeli ikru ribe lojke potajno prisluškujući Maxi
koja je sjedila za susjednim stolom i obrađivala jednog od najvažnijih kupaca reklamnog prostora, čovjeka iz Seagrama. Do njih je dopirao njezin glas koji je imao snagu nitroglicerina baš kao da je u stanju dići muškarca u zrak, a pri tom bio umiljato izazivački, a ipak poslovan, čvrsto se zadržavajući na distanci i ni u jednom trenu ne prelazeći u otvoreno zavođenje. - Napokon smo dobili izvještaje o profilu naših čitateljica, George reče Maxi. ~- Vi ste medu prvima koji čuju za to. Govorila je kao da mu povjerava neku važnu tajnu a pri tom joj je glas zvučao vrlo iskreno. - Prirodno, trebalo je dosta vremena da se podaci skupe, no sad znamo da su naša četiri milijuna čitateljica u prosjeku radne žene, ali i supruge, majke. Dob im je između devetnaeste i četrdeset četvrte, a prošle je godine naša čitateljica zaradila preko dvadeset šest tisuća dolara što je oko dvadeset dva posto od najvišeg dohotka koji ostvaruje američka žena. Osim toga, George, moram vam reći da ona sasvim sigurno nije zakleta antial-koholičarka. Ona kupuje O&Uzato stoje on razgalju-je... to vam je već poznato. Međutim, da li ste znali da sedamdeset posto naših čitateljica nešto pije dok čita O& U? Možda se opuštaju nakon posla, ili sjede čekajući da stignu njihovi momci, možda spremaju večeru. . . još nemamo podatke o tome, ali ubrzo bi trebali stići. O & t/nije časopis koji žene čitaju dok su na dijeti ili kad su odlučile potpuno se odreći vina i žestokih pi... naša čitateljica voli sebi ugađati. Ona je tip koji slavi... ako nema što slaviti, ona sama smišlja razlog. - Jeste li sigurni da to nije neka alkoholičarka, Maxi? upita George. Maxi se okrenu malo više pre-tna njemu čineći pri tom samo neophodne pokrete tijela, one minimalne ali zamjetljive pokrete kakve čini osoba koja zna da ima najbolje noge, najbolju figuru koja ističe najbolje grudi, da joj jastučići na ramenima najbolje stoje i da ima najbolju frizuru od svih žena u prostoriji. - Imate odličan smisao za humor što je rijetko kod tako privlačnih muškaraca -- reče Maxi obojivši
svoje simpatično laskanje dovoljno šaljivim tonom da ga natjera da se pita što je zapravo htjela reći... da se to pita cijelu noć. Tolikim inače sjajnim muškarcima nedostaje smisao za humor. Suviše ozbiljno shvaćaju sami sebe. - Razumijem što želite reći uvjeravao ju je Ge orge kao lud prekapajući po svojim mislima. Iz kojeg dijela zemlje je ona? Vrlo zanimljivi podaci. Zaista. Ĉetiri milijuna žena i sve pijuckaju neko piće dok čitaju O& U. - Eh, George, to nisam rekla. Samo sedamdeset posto od moja četiri milijuna čitateljica pije dok čita O & U. Ostale čine nešto drugo. Zatim piju. Upravo zbog toga imam toliko klijenata medu proizvođačima pića koji za cijelu sljedeću godinu žele zakupiti pravo na reklamiranje na stražnjoj stranici mog omota. Za susjednim stolom dva se čovjeka zgledaše s izrazom koji je bio pravi majstorluk u izražavanju zaprepaštenja. Kelly, ovo joj ne može proći prošapta Lefko- George se neće uhvatiti na to. Nitko ne bi pro gutao tako očitu laž. - Hoćeš li se kladiti? prosikta Kelly. Zapravo, ne. Ali zaboga, pogledaj. Silna je. Naposljetku što ga košta da to prihvati? Ta ne rosi on svoj vlastiti novac reče Kelly i napokon se nasmija.
200 201 - to misliš, otkuda joj ti podaci? - Možda iz Pravde?nagađao je Kelly. - Oni su precizniji. Ĉuj, hajde da učinimo jedno
dobro djelo -- predloži Lefkovvitz. -- Rocco je u po sljednje vrijeme grozno riekreativan. Dobili smo samo dva nova posla otkad je počeo izlaziti taj novi Maxin časopis. Istina, svaki će nam donijeti oko dvadeset pet milijuna godišnje, ali ipak mislim da njega nešto muči. Ne bi me nimalo začudilo da to ima neke veze s uspje hom O & U-a. Znaš kako je to kad se tvoja bivša supru ga upusti u biznis. - Pričaj mi o tome. Ne, nemoj mi pričati, znam brzo se ispravio Kellv. - Kako bi bilo da učinimo jednu lijepu gestu pre ma njoj? - Rocco je rekao da ne želi da se prema njoj od nosimo s bilo kakvim simpatijama. - Predložio sam samo jednu lijepu gestu reče Man Ray Lefkowitz nikakva pretjerivanja. Platili su svoj račun i krenuli ka izlazu prolazeći pokraj Maxinog stola. - Oh, gospođice Amberville, nisam vas vidio reče Kelly. Ah, dobar dan, George, vi zaista imate sreće! Pokušavate oteti dobar posao ostalim oglašivači ma? Sram vas bilo... ali nimalo se ne čudim. Nadam se da vi plaćate ovaj ručak. Gospođice Amberville, smijem li vam osobno saopćiti koliko nam je drago što smo ku pili ono pravo na reklamiranje u O & U-u. Bila je to na ša najbolja investicija. - Samo tren, Kelly -- umetnu Lefkowitz koji je nimalo začuđen primijetio da mu je Kelly dodijelio sporednu ulogu. Samo tren. Mislim da nam O & U duguje malu uslugu. Mi smo kupili reklamni prostor prije nego što je izišao prvi broj. Time smo pokazali svoje povjerenje i spremnost da se upustimo u rizik s novim časopisima. Mislim da bismo trebali dobiti po pust na ove nove, više cijene prilikom obnavljanja ugo
vora. Nešto, ne znam ni sam koliko, ali ipak nešto. Ne mislim da bi nam trebali odobriti prvotnu cijenu, ta to 202 . bilo gotovo besplatno... ali zaista bi me ražalostilo da ne dobijemo nekakvu povlasticu. Naposljetku, gospođica Amberville je praktički član obitelji. Dobro, dobro, momci reče Maxi slatkim gla-jorn. _ Dat ću vam popust... ali samo na jedno pravo oglašavanje. Recite Roccu da ovaj put nikako ne dolazi u obzir da budzašto dajem svoj prostor. Pretpostavljam da vas je on nagovorio da od mene izvučete popust? - Pa, nije vas spominjao baš u tom smislu glu pavo lanu Kelly. - Ne, Rocco o vama uvijek govori s mnogo pošto vanja. Istina, rekao je da je sada trenutak da se ugovor obnovi, ako vi prodajete prostor, ali nije bio siguran da ćemo ga uspjeti uhvatiti, čak ni s obzirom na... pa, na prošlost obzirno završi Lefkowitz. - Tko se još sjeća lanjskog snijega? upita Maxi. - Namjeravate li nam se vi, momci, pridružiti ili ćete tu stajati razdraženo upita George. Ja poku šavam sklopiti posao. Vidimo se nekog od sljedećih da na, ha? - Nadam se da će uskoro biti vaša aukcija reče Monty gledajući kako Maxi potkraj svibnja potpisuje čekove. -- Bilo bi dobro da bude već sutra. Da bude danas, još bolje. - Neće biti baš sutra uzvrati Maxi, pomno pa zeći da zvuči nemarno. Mislila sam daje dovoljno da okrenem njihov broj pa da posao odmah bude sklop ljen, kao neka vrsta kupnje preko oglasa. Ali ne, u Sothebyju mi kažu da se nakit ne može prodati do njihove iduće aukcije nakita ujesen jer sada nije sezona, u gra
du nema dovoljno bogatih ljudi, još je prerano za predbožićne prodaje i svi mogući glupavi razlozi. Moje ko lekcije su isuviše raznolike: slike moraju čekati veliku aukciju slika; kutije ne mogu postići pravu cijenu ako se ne uključe u veliku aukciju kutija. Dosadno. Jedina stvar koju mogu prodati u lipnju je moj namještaj. Or ganiziranje aukcija je samo po sebi neka vrsta umjet203
nosti i oni ne žele da ih požurujem. Očito nisam itnal dovoljnu količinu umjetnina da bi zbog mene organi?^ rali posebnu aukciju svih mojih stvari istovremeno" osim u slučaju da se srušim mrtva, što bi, pretpostav' ljam, svemu dalo izvjesnu dodatnu patinu i podiglo cijenu. Maxi slegnu ramenima: sićušan problem. - Lipanj! Sve do tada nećete dobiti novac? - Ĉuli ste me. Tko zna koliko ćemo i tada dobiti kad odbiju svoj postotak. Izgleda da je stan bio moja najveća vrijednost a Donald ga je uspio prodati za ne što manje od šest milijuna, koliko mi je već dao. Vratila sam mu ostatak. Kaže da je to u vezi s porastom vrijed nosti dolara. Gotovo polovicu Trump Towera posjedu ju stranci a prošlpg mjeseca nisu trošili dolare. I sad ne ka čovjek shvati ekonomske zakonitosti. To je čisti gu bitak vremena. - Mi smo ionako duboko zagrezli u... gubitke, Maxi. - Osamdeset pet posto, možda više, oglašivača obnovilo je ugovore po novim cijenama. - Neki od tih ugovora bit će naplativi tek u lipnju, a neki u kolovozu i čak u rujnu. - Zašto ne bismo posudili novac od banke na os novu tih novih ugovora? Svi naši oglašivači velike su
kompanije. Oni su pouzdan zalog. Ne, Monty, nemojte mi govoriti da ne možemo. I sama znam... već sam po kušala. - Da se mene pita, ja bih vam sve posudio, ali ja nisam banka. Da barem jesam uzdahnu Monty kao da će ga uskoro balzamirati. Ne mislite li daje došao trenutak da zamolimo osoblje da prihvati smanjenje plaća? - Ĉak i kad bi besplatno radili njihove su plaće kap vode u vjedru svih naših troškova. Ako se vijest o smanjenju plaća proširi Madison avenijom ljudi bi lako mogli pomisliti da smo u neprilici i poništiti upravo sklopljene ugovore o reklamiranju. Ne, nećemo reduci rati ni besplatan ručak, ni kvalitetu fotografija, ni hono rare koje isplaćujemo poznatim piscima. To bi bilo kobno. Propast ćemo slavno ili nastaviti slavno, ali nećemo odabrati nikakav srednji put. Maxi potpisa i posljednji ček odvažno poletnim zamahom ruke i tako ohrabrujuće se osmjehnu Montvju da je on odlučio da ipak ne skoči kroz prozor. Svibanjsko sunce raspršilo se poput kapljica vode po njezinoj sjajnoj, tamnoj, raskuštranoj kosi dok se kretala prostorijom i premda su potpisani čekovi trebali načeti njezin posljednji milijun nije htjela Montvju dati do znanja koliko je očajna sve dok to ne bude neizbježno. Svaki broj O & U-a koji se prodao potvrđivao joj je vlastito uvjerenje da ženama treba časopis koji ne igra na kartu njihovih uvijek prisutnih zaliha depresije, krivnje i tjeskobe. - Priznajte, Monty, ne uzbuđuje li vas bar malo što ste na samom rubu? - - zapita Maxi smijući se, pri čemu su joj oči bile tako jasno zelene da on žmirnu. Na rubu čega? upita on gotovo uzvraćajući osmijeh. Bankrota.
§ Tjedan dana kasnije, početkom lipnja, Maxi je sjela za stol da pojede ostatke hrane u Tobvjevoj kuhinji. Svi su bili vani primamljeni toplinom proljeća, ali koliko god da se osjećala iznurenom nije joj bilo drago što je ostala sama. U toku tjedna Maxi je još uspijevala glumiti samopouzdanog vodu ali sve češće joj se događalo kad nije imala publike, makar to bila samo jedna jedina osoba, da osjeti kako je pritišće tjeskoba. Po prvi put otkad je započela bitku protiv Cuttera počela se pitati ne pokazuje li smiješan donkihotizam, nije li besmislena ta borba koju je započela a čije razmjere nije mogla predvidjeti onda kad je otišla na prvi razgovor s Cutterom i spomenula mu moralnu obavezu. Napokon, tko je nju naimenovao čuvarem nasljeđa njezina oca? On je kompaniju ostavio majci. Da li se to može protumačiti da je želio da se majčine želje strogo provode, čak i ako će
204 205
one dovesti do ukidanja Amberville Publicationsa? Zašto je baš ona, Maxi, jedina u obitelji koja zna r- [\[ misli da zna -- baš tako kao da čuje glas Zacharyja Ambervillea, da se mora poduzeti sve moguće da bi se časopisi sačuvali na okupu? Oh, između nje i oca postojala je osobita bliskost koju nijedno od braće nije iskusilo. On je bio jedina osoba na svijetu koja je uvijek vjerovala u nju, stajala iza nje, bez obzira u kakvu ludoriju se upustila, ali znači li to da ona sada može znati što bi on želio? Jedina osoba s kojom je mogla podijeliti dio svojih briga bio je Pavka i toga se dana bila našla s njim na ručku. Pazila je na to da se barem jedanput tjedno nade s njim na ručku tako da bude u
toku sa svim što se zbiva u redakcijama ostalih časopisa kuće Amberville. Ono što joj je saopćavao svakog je tjedna zvučalo sve sumornije. Svaki njegov snalažljiv, domišljat, iskusan potez učinjen u toku nekoliko posljednjih mjeseci da bi se zadržao nivo časopisa nakon što je Cutter proglasio štednju zahtijevao je maksimum lukavstva i strpljenja. Međutim, polovicu njegovih pokušaja otkrivao je i onemogućavao Lewis Oxford koji je svakodnevno bio u dodiru s Cutterom. Samo obećanje zadano Maxi da neće dati otkaz održavalo je Pavku na poslu u kojem više nije imao nikakve kontrole, a Maxi koja je znala koliko je sama blizu kraju, osjećala se krivom zbog borbe na koju ga je navela. Ipak nijedno od njih nije postupalo iz sebičnih ili ambicioznih motiva; oboje su to radili za Za-charvja Ambervillea, ili, točnije rečeno, zbog sjećanja na nj. Sve to ne može još dugo potrajati, shvatila je ona. Prodaja UBC-u, ako do nje dođe, bit će zaključena u lipnju kad budu poznati profiti tog tromjesečja. U svakom slučaju, ta bitka ne može trajati duže od idućih mjesec dana. Moglo bi se dogoditi da joj već krajem lipnja uzmanjka novaca za tiskanje. Sve je zavisilo o ishodu aukcije njezina namještaja koja je određena za idući tjedan. Ukoliko ona prođe izuzetno dobro mogla bi se provući, a bude li sigurna u to da će moći tiskati 206 sljedeći broj moći će zamoliti Lily da još jednom razmotri svoju odluku. Tog popodneva Maxi je odlučila da uzme svoj nakit i svoje vrijedne kutije iz nimalo užurbanih, namjerno opreznih ruku Sothebyja i sama ih proda bilo kome tko ih zaželi kupiti. Da ih založi ako ih ne uzmogne prodati, mada nije znala kad će naći vremena da se pozabavi time. Prije svega, nije znala kako i gdje se dragocjenosti zalažu. Da je barem kupila neke nekretnine umjesto tih lijepih igrarija. Da je barem nosila lažne bisere. Da je bar uložila u najsigurnije moguće obveznice umjesto što je kupovala antikni namještaj nesigurne tržišne vrijednosti. Da
barem nije uvela centralno grijanje u Dvorac strave nego da je bez pritužbi pristala na to da se tamo smrzne. Da se barem ponašala kao mrav u basni i spremala hranu za zimu umjesto što se ponašala poput lakoumnog cvrčka. Da je barem bila ono što nije, srdito pomisli. Sada je prekasno i ovo su besmislena razmišljanja. Oglasilo se zvono na vratima i prekinulo njenu uzaludnu retrospektivu vlastitog života. - Justine. Oh, kako mi je drago da te vidim! Mo gu li ti ponuditi domaću paštetu, pet vrsta, sve su Tobyjeva kreacije, još bezimene. Još nisam počela jesti. Do đi, sad ću ti dati tanjur. Justin je krenuo za njom, sjeo za stol, ali je prihvatio da popije samo čašu vina. - Kakve vijesti stižu s fronte? upita on. - Još nikog nismo zarobili. - To sam čuo. O tome se priča. - to kažu ljudi? upita Maxi mršteći se. - Oh, raspon je velik, od glasina o prodaji, koje bi mogle potjecali iz UBC-a do odlučnog poricanja. to god čovjek izusti, ljudi to već znaju. Pometnja u vojnim redovima, civilni nemiri, zamračenje u podne. Ĉuj me. Ne bih želio da pomisliš kako izbjegavam rasplet, ali ja se jednostavno moram izgubiti iz New Vorka. New York, to je grozan grad. Pretjerano me opterećuje, Maxi. Ne mogu ga više podnositi, osobito sada kad je vrije me postalo tako lijepo. Postoji toliko drugih mjesta na 207 kojima bih želio biti. Boljih mjesta. Krećem na put, malena, prije nego što započne razdoblje monsuna. Volim Gershvvina, ali mi je pun kufer New Vorka u toku lipnja. Trudio se da zvuči bezbrižno ali izraz njegova lica bijaše zajedljiv. - Znam da tako osjećaš i iskreno te razumijem. Ako ništa drugo barem znam da ćeš se vratiti, prije ili
kasnije. - Propustit ću tvoj rođendan. - Pa što, mili? Ti uvijek propuštaš moje rođenda ne. Ali, da budem iskrena, to me ne vrijeđa. Ah, ti si za brinut što ću navršiti tridesetu, bojiš se da ću početi propadati ili nešto takvo? O tome se radi, zar ne? Ah, Justine, što znači trideset godina? to znači četrdeset? Bettv Friedan je pravi primjer što znači imati četrdeset godina, za boga miloga. - Gloria Steinem ispravi ju Justin. - Vidiš, to je potpuno nevažno. Osim toga, vjeruj mi, imam drugih briga. - Ma, pustimo to, htio sam ti unaprijed dati ro đendanski poklon da se oprostimo s tvojim šašavim, pustolovnim, strastvenim dvadesetima. Justin ležer no izvadi komad papira i položi ga na stol. Maxi nije pružila ruku prema njemu. - Otkada ti to svojoj vlastitoj sestri poklanjaš ček? - upita ona. - Otkad je dovoljno odrasla da bi znala što da za počne s njim odgovori Justin. Uzeo ga je i nježno po ložio na njezin prazan tanjur. Pogledala je na nj i proči tala iznos. Bio je dovoljno velik da omogući izdavanje O& U-a sve dok se novi ugovori za reklamni prostor ne počnu isplaćivati, dovoljno velik da spasi časopis. - Nisam li ti rekla da ne želim posuditi novac od tebe? Da ne želim, ne namjeravam i ne mogu . mrko ga je podsjetila podigavši ček i gurnuvši ga prema nje mu. Ovu stvar moram okončati sama. - Nemoj biti pretjerano ponosna, Maxi. Mi smo jedno ponosno društvo. . . ti, Toby i ja. . . bit će da smo to naslijedili od majke. Ali, pitam te. . . da je otac imac 208
financijskih problema s časopisom u koji vjeruje ne bi li On poduzeo sve, čak i nešto na granici poštenja, da ga spasi? Ne dopusti da te zanese ponos, Maxi. Uostalom, to je poklon, ne posudba. To je nepovratan poklon. Ne možeš učiniti ništa već samo reći ťHvala ti, JustineŤ. Ali zašto? Ne razumijem. Zato što je to jedini način da se i ja pridružim tvojoj borbi. Svi smo mi uključeni u to, mi smo jedna obitelj i činimo to zbog imena naše obitelji. Ja moram biti dio svega toga! Zacharv Amberville bio je također i moj otac, Maxi. Nisi ti jedina koja ga je voljela, znaš. Ako ne uspiješ, barem ću znati da sam učinio sve što je bilo u mojoj moći. Dozvoli da ti pomognem! Ĉinim to za sve nas. Molim te, Maxi, uzmi taj ček molio je on pokazujući više emocija nego što je ikada vidjela na nje govu ironičnom, udaljenom, u se povučenom licu. Maxi prihvati ček, do te mjere obuzeta nadom i uzbuđenjem kao da promatra pojavu kometa. - Hvala ti, dragi, dragi Justine! A dok si u tom velikodušnom raspoloženju, da li bi mi mogao posuditi deset dolara do sljedeće plaće? 209 26. - Cuttere, zar zaista ne možeš otići u Kanadu bez mene? upitala je Lily. Već smo najmanje tri puta večerali s Leonardom i Gerry Wilder otkad ste se vas dvojica upoznali. Nije li to dovoljno druženja čak i za veliku poslovnu transakciju? Zbog čega je potrebno da i ja budem prisutna na ovom putovanju? - Mislio sam da ti je Gerry simpatična. - Jeste, ona je vrlo ugodna žena, ali provesti vi kend razgledavajući šumske posjede naše kompanije... zar ne shvaćaš da to u meni budi tužna sjećanja?
Izraz Cutterova lica promijenio se, ispod uglađene površine gotovo savršenog šarma kao da se nešto zbivalo, neka je odluka poprimala čvrst oblik. - Draga, malo pretjerano popuštaš samoj sebi mi jenjajući mišljenje u posljednjem trenutku, nije li tako? Ĉinjenica da je Zachary umro u Kanadi ne bi trebala biti razlogom da ne odeš na to mjesto, ti uopće nikada nisi bila tamo. I dalje živiš u kući koju si tokom svih tih godina dijelila s njim i to ti sjećanje nije prebolno. Zbog čega imaš drugačiji odnos prema šumskim posjedima? Dobro znaš da već tjednima planiram taj put. Gerry ra čuna na tvoje društvo dok Leonard i ja budemo razgle davali šume. - Oh, to se toliko razvuklo potuži se Lily. - Takav vikend učvršćuje odnos između dvoje lju di bolje nego ne znam koliko njujorških večera ob jasni joj Cutter. Kad za dva tjedna dođe do konačnih pregovora s UBC-om moj odnos s Leonardom bit će mnogo prisniji. On to nikada ne bi priznao, on čak nije ni svjestan toga, ali ja znam da je to točno. Toliko toga zavisi o tebi. Ti si zvijezda naše male grupe. Ti si vlasnica Ambervillea, ja nastupam samo u tvoje ime. Ponašaj se kao odrasla djevojka, mila. Ti si vrlo važna figura u završnici igre. Ne zaboravi da se nijedan posao ne može smatrati sklopljenim dok nisu potpisani papiri. Lily uzdahnu. Jedva je čekala da se ta komplicirana, predugo otezana prodaja završi i bude za njom. Bila je već umorna od toga da svi pogledi budu upereni u nju gledajući je kao simbol vlasništva, toliko umorna od toga što neprestano mora paziti na svaki svoj pokret i riječ, stalno pod kontrolom vlastite samokritičnosti, tog najgoreg suca od svih. Neprekidno na oprezu otkad ju je Cutter doveo u položaj središnje ličnosti na pozornici Amberville Publicationsa stalno je morala biti ljupka solistica. Znala je da je Gerry Wilder, koliko god ugodna bila, još uvijek pomalo zastrašena njome, impresionirana kao članica baletnog zbora pred
primabalerinom. Ipak, ona je bila navikla podnositi tu glavnu ulogu za kojom je svojevremeno čeznula više nego za bilo čim drugim, a Cutter je očito bio čvrsto odlučio da ona sudjeluje u tom vikend-izletu. - U redu, poći ću. Da li će mi biti potreban topao kaput ili samo džemperi? - Ponesi sve što misliš da će ti trebati. Idemo mlažnjakom UBC-a, stoga prtljaga ne predstavlja pro blem. - Dobro. To je već nešto. Idem reći mojoj sobarici što da mi spakira. Unutrašnjost aviona kompanije L/BCbila je uređena tako da ne podsjeća na dvoranu za sastanke. U oba dijela kabine bilo je moguće voditi ugodne, prijateljske razgovore. Cutter i Leonard Wilder sjedili su zajedno pričajući dok su njihove supruge čavrljale u prednjem dijelu. 211 210 - Ove šume, na tisuće jutara, bile su jedna od p0. sljednjih investicija moga brata prije nego što je umro - reče Cutter. Smatrao je da Amberville mora biti što nezavisniji od proizvođača papira. Njegov sljedeći potez sigurno bi bio da ovdje sagradi tiskaru a zatim i cijeli distributerski ogranak. Možda bi se UBC mogao pozabaviti tom idejom. - Rješavajmo stvari jednu po jednu smijuljio se Leonard. Sada kad je definitivno odlučio kupiti Amber ville Publications nije više bio otresit. Kad već govo rimo o dobrim idejama moram reći da sam mnogo raz mišljao o O & U-u. Prilikom našeg prvog sastanka raz govarali smo samo o već uhodanim časopisima. Tada O & U-u nisam davao ni mjesec dana života. Otada me to vaše nekonvencionalno, eksperimentalno čedo poče lo fascinirati. Isprva sam mislio da će on srušiti vaše
profite: nakon toga vidio sam kolika je naklada, a u po sljednje vrijeme počinjem se pitati da li bi prva stvar ko ju ćemo poduzeti s novom kompanijom trebala biti da u nj uložimo novac ili da ga ukinemo. Imate li kakvih prijedloga, Cuttere? - Leonarde, sva ta pitanja i ja sebi neprekidno po stavljam. Osobno sam se pozabavio tim časopisom izvevši sve one neophodne finese i uvjeravam vas da sam ga uspio izvući na površinu. Bio je to izazov koji sam sasvim osobno shvatio. Međutim, još uvijek se ne zna da li će on ostati na površini. Kao što radim sa svakim novim projektom i ovaj sam časopis dogurao do sadaš njeg položaja, ali ni trunčicu dalje. Takva politika odr žava naše službenike stalno motiviranima i vrlo je ko risna za kompaniju. - Ĉuo sam Lilvnu kći govoriti na večeri ťena u izdavaštvuŤ i priznajem da sam bio vraški impresioni ran. Da li je i ona uključena u paket-aranžman? - Maxi je pravo čudo. Iver ne pada daleko od stabla. Sami ćete se morati nagoditi s njom, Leonarde. Ja ne mogu govoriti u njezino ime... ali nisam uvjeren u to da će se ona dugo zadržati u ovom poslu. Ipak, tko zna? 212
Neće li početni gubici narušiti iznos vaših profi- Manje nego što mislite. Osobno sam se pozaba vio time da malo pritisnem Maxi i vjerujem da ćete biti ugodno iznenađeni. Ja sam zadovoljan bilancom Ambervillea. Mislim da ćete i vi biti. Brojke će odlučiti o tome, zar ne? On se s ugodom protegnu. Ah, tako je dobro malo otputova ti. Nikada nisam bio u divljim predjelima Kanade. - Za VlP-ove* imamo zahode s tekućom vodom. - Nisam ni mislio da vi to ne biste imali.
- Leonard i ja nemamo djece -- rekla je Gerry Wilder Lily, a to je ponavljala svaki put kad bi razgova rale. Toliko vam zavidim. I to ne samo troje djece nego i unučicu. Sigurno ste vrlo ponosni. - Jesam... ali u posljednje sam vrijeme počela ne što shvaćati. Ne mogu se osjećati zaslužnom onda kad su divni pa zato ne mogu ni kriviti samu sebe kad su... naporni. Trebalo mi je dosta godina da dođem do tog zaključka. Prije sam uvijek mislila da oni moraju biti savršeni jer ako to nisu znači da ja nisam savršena. Pa, kako ja nisam savršena nisu ni oni. Svi smo mi samo ljudi. Gerry Wilder pokuša sakriti svoje iznenađenje. Nikada prije nije joj Lily povjerila ništa do te mjere osobno. Iskoristila je tu priliku da sazna nešto više o karakteru žene čije je ponašanje i držanje uvjerilo većinu nju-jorških žena da je ona nešto različito od njih. - Da li vam je neko od vaše djece bliže od drugih0 Na to pitanje Lily se blago osmjehnu. Samo žena Koja nema djece može pomisliti da je jednostavno, ili "opće moguće, odgovoriti na takvo pitanje. Rekla je što je bilo očito a i ugodno čuti. J- skrać. od VERY IMPORTANT PERSON (engl.) - značaj-i ugledna ličnost. (Op. prev.) 213 ta?
'
- Svako od njih je različito i svaki mi je blizak na drugačiji način. - Mora biti divno imati kćer čeznutljivo reče
Gerry. - Da budem iskrena, sada sam mnogo optimistič nija u pogledu Maxi nego što sam ikada fc>ila reče Lily i sama začuđena svojim riječima. - Optimistični ste? zbunjeno upita Gerry Wilder. - Oh nasmija se Lily na svoju impulzivnu pri mjedbu. Ona se, znate, triput udavala. To je pomalo zabrinjavajuće za jednu majku. Ĉini se da se sad napo kon smirila. Kao sretno neudata žena. - Oh, da. Leonard me odveo na večeru ťena u izdavaštvuŤ i ona me zaista oduševila. Tako je poslov na. Osupnula nas je ta kombinacija inteligencije i ljepo te. A onaj njezin časopis zaista obožavam. Ĉak izlazim iz kuće da bih ga kupila. .. ne mogu čekati da ga proči tam kod frizera. Kad ga pročitam uvijek se osjećam ta ko. .. pa, zadovoljna samom sobom. Vanna sigurno po kaže svaki ogledni primjerak još prije niego što iziđe? - Ne, ona je vrlo zatvorena u tom pogledu. Ja ta kođer moram otići do kioska da ga kupim. - Za boga miloga reče Gerry srmućena tim svi jetom izdavaštva. Ta napokon, Lily Amb'erville je vlas nica kompanije. Bilo bi normalno očekivati da ona do bije ogledni primjerak svakog časopisa. Ĉinilo se da ona zna isto tako malo o svom vlastitom poslu kao i Gerry o pilot-emisijama za sljedeću sezon u. Leonard joj nije dopuštao da ih gleda jer se nije mogla oteti navici da ih uspoređuje s emisijama drugih TV-kompanija. Ali, ona ipak nije vlasnica UBC-a. Ubrzo se mali mlažnjak spustio na piistu izgrađenu na čistini šume. Putnici napustiše avion navukavši debele kapute koje su ponijeli sa sobom. Bio je vedar, vjetrovit dan ali u tim dijelovima Sjevernog Ontarija još uvijek vrlo hladno. Pokraj novog džipa čekao ih je vi214
sok čovjek, usprkos svojoj lijepoj riđoj bradi vidljivo mlad. Plaho je prišao grupi. Gospodin Amberville? -- upitao je ispitivački gledajući dva muškarca. Ja sam gospodin Amberville odgovori Cutter. _ Vi mora da ste Bob Davies. Nalik ste svom ocu. Tako je, gospodine. Drago mi je da smo se upoznali, gospodine. Ovo je gospođa Amberville a ovo su naši gosti, gospodin i gospođa Wilder. Bob se upravo uhodava u ovaj posao, Leonarde. Njegov je otac bio upravitelj ovog logorišta, ali on je prošle godine otišao u mirovinu i preselio se na Floridu. Ti si tek izišao iz koledža, zar ne, Bobe? Kako tvoj otac? - Dobro, gospodine. Hvala na pitanju. Mogli biste sjesti u džip dok ja utovarim prtljagu. Nije zgodno da čekate na ovom vjetru. Treba nam oko pola sata vožnje do gostinjske kuće. Leonard Wilder nevoljko uđe u zatvoren džip. elio je upijati u se pogled na tamnozelene, nadvijene krošnje koje, poput mora, u gradskim ljudima izazivaju strahopoštovanje. Rad na televiziji nije mu pružao takav opojan doživljaj izravnog dodira sa stvarnim svijetom, s raslinjem. Ova osebujna, nepredviđena stavka u imovini Amberville Publicationsa postat će njegovo privatno leno, odlučio je. Kad sljedeći put doleti ovdje on će biti domaćin a ne gost. Dopustit će Gerry da preuredi gostinjsku kuću, bez obzira na to u kakvom stanju bila, da bi utišao njezine pritužbe što je ne poziva na projekcije pilot-emisija. Ona jednostavno ne želi shvatiti da je sretna što je pošteđena toga. One iste subote koju su Lily i Cutter provodili na sjeveru, u New Yorku su se Toby i India oblačili za premijeru brodvejske predstave koju je napisao Sam She-pard, Indijin partner u posljednjem filmu. Pozvali su Angelicu i Maxi da im se pridruže, ali Maxi je bila obećala provesti večer s Julie koja je upala u depresivno
215 stanje zbog svojeg sve čvršćeg uvjerenja da časopis koji uči žene kako su lijepe upravo onakve kakve su uopće ne treba modnu urednicu već preprodavačicu stare odjeće. Budući da im je ostala slobodna karta rekli su An-gelici da može povesti prijateljicu pod uvjetom da se pristojno obuče za takav značajan kazališni događaj koji će sigurno privući gomilu znatiželjnih građana i jato fotografa. India je s nestrpljenjem promijenila haljinu u posljednjem trenutku. Tog je proljeća pala u zamku modnih kreatora i kupila nekoliko haljina s velikim cvjetnim uzorcima koje su izgledale prekrasno na vješalicama ali kad bi ih žena obukla pretvarala se u hodajuću sofu u engleskoj poljskoj kući. Goleme ruže na tijelu nisu isto što i goleme ruže na jastucima reče ona glasno samoj sebi i stade prekapati po svojim ormarima te napokon izvuče večernju pidžamu od Saint-Laurenta izrađenu u zelenom satenu boje Nila sa širokom vrpcom oko pasa u blijedoružičastoj boji i satenskim kišnim ogrtačem u nešto tamnijem ružičastom tonu koji se nije smio nositi ukoliko je postojala ikakva opasnost od kiše. - Stigla je Angelicina prijateljica. Ĉuo sam zvono - reče Toby. - Kako izgledam? upita India. - Dođi bliže. Hmm... kao nebo u trenutku izme đu zalaska i izlaska sunca u Norveškoj, u ljetnoj noći. - Kako znaš? - Po zvuku tkanine, po bojama koje vidim kroz uzak tunel, po zvuku tvog kretanja, po tvom mirisu, po tonu tvoga glasa. Oh, da, kad siđemo dolje pokušaj ne izlanuti prvu stvar koja ti padne na um u vezi Angelicine prijateljice. - Toby, nemoj biti tako tajanstven. Upravo si čuo njezin glas, nije li tako?
- Tako je. Ovaj šišmiš ima hiperosjetljiva ušesa. Samo glavu gore. On dodirnu njene usne. Ruž za usne. Ipak ću te poljubiti, ali neću se umrljati. . . ja osim toga imam i hiperlagan, ultrasoničan, laserski poljubac. __ Hajde, umrljaj se dražila ga je ona. Jer kako ću inače znati da si me uopće dodirnuo? Znat ćeš... znaš, zar ne? O, da, znaš. Idemo, za kasnit ćemo. -- Pođoše zajedno dolje u dnevnu sobu gdje ih je čekala Angelica. Oh, kako divne ruže, Angelica automatski re če India. Ta je izjava bila iskrena mada izgovorena sa zaprepaštenjem. Na Angelici su presvlake za namještaj djelovale poput tek propupalog vrta. - Hvala ti, kumo krajnje formalno reče Angeli ca. Mogu li ti predstaviti Henrvja Eaglesona, mog prijatelja iz škole. Ovo je moja kuma, India West i moj ujak Toby. - Drago mi je reče mladić. - Košarka uzviknu India. Vi sigurno igrate košarku. - On je najviši momak u osmom razredu, kumo - reče Angelica a u njezinu se drhtavom glasu začu pri zvuk slavodobitnosti. - Centar? upita Toby. - Tako je, gospodine. Ali ako ne prestanem rasti morat ću odustati. Koliko ti je godina? napokon se usudila upi tati India. - Ĉetrnaest, gospođo. - Zašto bi prestao rasti u četrnaestoj? čudio se Toby. - Već imam preko sto osamdeset sedam centime tara. Jednom moram prestati rasti, bar tako se nadam.
- Nije rečeno -- upade Angelica objeručke pri hvativši tu neutralnu temu. Mogao bi nastaviti rasti do dvadeset prve, dvadeset druge godine, nije li tako? Sto ti misliš, ujo Toby? - Najbolje da pričekamo pa ćemo vidjeti. A zašto 11 nas ne zoveš India i Toby, Henry? Dogovoreno. Ako ćete vi mene zvati Dunk. P zna da me svi zovu Dunk, ali večeras je sva neka-pristojna, što li? to je s tobom, Chip?
216 217 - Ništa, ništa - - India hitro prekinu tišinu. _^ Chip ima vrlo staromodnu majku, znaš, Dunk, jednu b stare garde. Vieille* New York. - Koja pati od forme, ha? I moja majka je povre- i meno takva. Večeras sam se uplašio da će doživjeti slom živaca prije nego što izidem iz kuće. Triput me na- l tjerala da promijenim kravatu, a čarape dva puta. Ĉuj, mama, rekao sam joj, to što ja idem na svoj prvi sudar l nije razlog da ti budeš nervozna. Ponekad ne razumi jem roditelje. U većini slučajeva potpuno ih shvaćam, ali ne uvijek. - Moja majka je bila isto takva kad sam ja išla na svoj prvi spoj reče Angelica. Sjećaš se, kumo? Ona s iščekivanjem pogleda Indiju. - Jest, zaista. Pozelenjela je od uznemirenosti. Ili pocrvenjela? Ali to je bilo tako davno, zar ne, ujo Toby? - Mnogo je godina prošlo otada, mnogo. Bilo je
to tako davno da se čak ni ne sjećam. Da krenemo? Vri jeme je. Toby je za tu večer posudio Maxinu limuzinu. Preživjela je veliku rasprodaju njenih posjeda jer je to bio jedini praktičan način kretanja New Yorkom. U vrijeme ručka u blizini redakcije O & U-a nikada se nije mogao dobiti taksi a Maxi je morala odlaziti u grad na ručak i zatim juriti natrag na posao. Osim toga, plava limu/ina bila je dio njezina imagea uspješne poslovne žene koji se nije smio dovoditi u pitanje. Elie je otvorio vrata Angelici i njezinu prvom mladiću ni najmanje ne promijenivši izraz lica. Držao se tako svečano kao da se radi o kakvoj staroj vojvotkinji i vojvodi koji su krenuli u crkvu. to li će gospođica Arn-berville reći na to, pomislio je, to se ne može znati. Znao je da Angelica jednom mora početi izlaziti s nekim, ali mora li to baš biti div? Možda je mlađi nego što djeluje.' Sva sreća da se nalaze u pratnji odraslih premda su po njegovu mišljenju gospođica West i g°s" * Vieille (franc.) stari. oodin Amberville previše zaljubljeni da bi primjećivali ikog osim sebe. Kakva luda obitelj. On uzdahnu s nepatvorenim zadovoljstvom. Pred kazalištem se skupljala velika gomila. Ovo ne bih učinila ni za koga osim za Sama -reče India. Pravit ću se da sam odsutna duhom sve dok ne uđemo u zgradu. Nemoj ispustiti moju ruku, To-by, jer ja ću ići ravno naprijed kao da u blizini nema nikoga tko me gleda, u redu? U redu. Chip ti može nositi skute. Elie, pokušajte nas ostaviti točno pred kazalištem, molim vas. Da, gospodine Amberville uzvrati Elie. Vidi se da nije navikao na dobrog šofera kad može tražiti takvu glupost. Gdje misli da bi ga mogao ostaviti, u drugoj ulici?
Angelica i Dunk prvi iziđoše iz limuzine, dvoje visokih, krasnih, nepoznatih mladih ljudi koje je gomila promotrila a zatim zaboravila. Zatim je izišao Toby i sačekao Indiju. Dok su prilazili ulazu u kazalište zabljesnu ih toliko fleševa i svjetala pokretnih TV-ekipa da je India ostala zaslijepljena. Nepoznati glasovi dovikivali su joj pozdrave ali ona ih nije čula u svom stanju namjernog nezapažanja. - India, India, imam nešto za tebe doviknu jedan glas gotovo zagušen u pometnji koju je njezina pojava izazvala. Ona je nastavila hodati ali Toby hitro is-pusti njenu ruku i baci se medu mnoštvo poput ragbi-jaškog igrača obrane, oborivši nekog čovjeka na ploč-n'k. Nekoliko časaka mahnito su se hrvali i prije nego što ljudi započeše vrištati začu se prasak i stenjanje. Kao na usporenom snimku Toby se nastavio boriti s čovjekom na pločniku dok se gomila komešala u rastu-j histeriji, a u toj općoj smetenosti nikom nije palo na 11 da mu pritekne u pomoć. Koristeći se svom svojom 'lemom snagom da zadrži čovjeka pritisnutog o tlo P_"y mu silom rastvori prste i iz njegove ruke ispade ^olj. Tek u tom trenutku India odvrati pogled i stade 'stati. Sve se zbilo tako brzo da se, kao u svim takvim 219 218 slučajevima, činilo da je incident završen prije nego što je uopće započeo. Stvarna je bila jedino svijetla arterij. ska krv što je tekla iz Tobvjeve ruke. I nabijen pištolj kojeg je Dunk oprezno podigao i zadržao do dolaska policije. - Kako si znao, kako si znao? plakala je India čvrsto držeći Tobvja za ruku dok su kola hitne pomoći zavijala ulicama. - Prepoznao sam mu glas... onaj luđak koji te uporno zvao kući, odmah sam znao da je on. Pretpos tavljao sam da nećeš željeti što god on imao za tebe.
Toby je još uvijek bio u šoku i činilo se da ne zamjećuje bolničara koji mu je pokušavao zaustaviti krv. - Namjeravao me ubiti. Znala sam daje lud ali ni u jednom trenu nisam pomislila da bi me mogao ubiti. Niko te neće povrijediti dok sam ja uz tebe. Kako si znao gdje je? Oh, Toby, kako si znao? Trening, trening orijentacije. Ĉesto vrlo dobro dođe... - Hoćete li, molim vas, prestati govoriti, gospo đo? Pokušavam pomoći pacijentu dok ne stignemo u bolnicu. Kasnije postavljajte pitanja. Oh, Oh! India West! Da li bih mogao dobiti autogram kad stignemo? To je za moju ženu.. . ne bih vas gnjavio u ovakvom tre nutku ali ona je vaša obožavateljica, znate, zaista velika obožavateljica. Lily bi bila rado provela jutro šetkajući uokolo gostinjske kuće no bilo je očito da Gerry želi otići dublje u šumu. - Da pođemo na konjima? predloži Lily. - Bojim se konja. to mislite o tome da zamolimo onog simpatičnog mladića da nas proveze uokolo svo jim džipom? upita Gerry. - Zašto ne? Cutter ga je ostavio ovdje da nam se nađe pri ruci ako što zatrebamo. 220 Ubrzo su se našle u džipu s Bobom Daviesom koji ;e prebrodio svoju prvobitnu stidljivost u prisustvu posjetilaca iz grada. Lily je uskoro shvatila da je ovaj neobični lugar sve samo ne šutljiv. Bilo ga je nemoguće ušutkati na bilo koji način osim otvorenom nepristoj-nošću dok ih je zabavljao pričama o naseljima koja su postojala na rubu šumskih krčevina u kojima su se radnici svake subote napijali poput svinja i gdje su tučnjave bile uobičajen završetak večeri. Za boga miloga reče Gerry, fascinirana ovim pomalo divljim aspektom svog skorašnjeg posjeda -
da li ste se vi ikada tukli, Bobe? Ne, gospođo Wilder. Otac mi nije dozvoljavao da se približavam tim krčmama dok sam išao u srednju školu. Nakon toga sam se upisao na šumarstvo i odmah došao ovamo raditi. Upravo tada je on iznenada otišao u mirovinu. Potpuno neočekivano umro nam je neki ro đak, netko za koga on uopće nije znao da postoji, osta vivši mu dovoljno novaca da može kupiti kućicu na Flo ridi. To je bio vječni san moje majke... ona nije podno sila hladnoću. Jednostavno su se spakirali i otišli. Sada tamo iznajmljuju čamce i sretni su kao da su tek vjenča ni. Gospodin Amberville dopustio mi je da preuzmem njegovo mjesto a da me prije toga nije ni pozvao na raz govor. Zaista sam mu zahvalan za to, vjerujte. Ovo je prvi put da imam čast vidjeti bilo koga od obitelji Am berville. Prijašnji vlasnici često su dolazili, dovodili pri jatelje u lov i ribolov, jahali, priređivali velike ručkove na otvorenom, dobro su se zabavljali. to mislite, hoće te li sada češće dolaziti nakon što ste upoznali ovaj kraj, gospođo Amberville? - Ne znam odsutno reče Lily. Sve mi to zvuči divno -- zamišljeno primijeti jerry. Lily je znala da Gerry razmišlja o tome kako će a i Leonard, čim posao bude zaključen, početi ovamo ovoditi svoje prijatelje. Nešto je žacnu u grudima kao 1 su Gerryne očite veleposjedničke namjere izravan laPad na njezin teritorij. Ipak, kad UBC kupi Amber221
ville ništa od ovoga neće joj više pripadati. Zašto dakle, ne bi odmah prihvatila? Zar je to uopće važ ^ Džip je polako vozio
putem u sjeni velikih, gust' posađenih stabala. Dan bijaše sunčan i gdje god su t krošnje dopuštale svjetlost je prodirala na tlo. - Oh, gledajte, Lily, tamo gore je nekakva čistina Kako bi bilo da iziđemo iz džipa i prošećemo do nje? Zaista bi bila šteta da se malo ne progibamo predloži Gerry. - Bobe, možete li zaustaviti? Prošetat ćemo složi se Lily. - Naravno, gospođo Amberville - - on pažljivo zakoči i skoči sa svog sjedišta da im pomogne izići. Bit će bolje da vam se i ja pridružim, moje dame. Na ru bu te čistine je gudura. - Neće biti potrebno, Bobe hladno uzvrati Lily. eljela je barem djelić toga jutra provesti bez začina njegovih životnih priča. On ih nevoljno pusti da podu i dvije se žene energično uputiše putićem udišući miris borova. Kada stigoše do travnatog zaravanka otkriše da je na toj osunčanoj čistini toplo te su skinule kapute i nekoliko minuta posjedile na travi uživajući u tišini i miru tog trenutka. - Hajmo pogledati guduru predloži Gerry oči ju blistavih od znatiželje. Nikada još nije posjedovala guduru i željela ju je vidjeti. Ona je bila znamenitost tog kraja baš kao i konji i jezero poznato po obilju ribe želj ne da je netko uhvati. I sam je zrak bio dio tog dobro pogođenog posla, i trava, i puteljci i gostinjska kuća. uma je zapravo nije zanimala, ali bit će to lijep ambi jent za njene buduće zabave. - Ja bih radije ostala ovdje, ako nemate ništa pro tiv - - uzvrati Lily. Tog joj je jutra bilo dosta Gerry Wilder. Malo sam umorna. Ali vi samo pođite. Ja ću vas čekati. - Zaista nećete?
- Ne, doista. Gerry odšeta i Lily zaboravi na nju te umalo zaspa-Iznenada začu glasan uzvik. 222 f Oh, moj bože! Ona otvori oči i u daljini ugleda Gerry koja se žurno udaljavala od gudure. Lily. Ono tamo je jeziv ponor. Ne možete ni zamisliti. Vraga je to ťguduraŤ. Izgleda kao ulaz u pakao... šiljasto kamenje i grozna strmina... a uopće se ne primjećuje sve dok se čovjek ne nađe na samom rubu. Takva bi mjesta trebalo označiti, za boga miloga. Oko njih bi trebalo staviti ogradu. Pa, vi ćete je naravno staviti, zar ne? -- promrmlja Lily za sebe. - - Vratite se, Gerry. Pođimo do džipa. Sigurno je već vrijeme ručku. - Bobe reče Gerry čim su krenuli put gostinjske kuće. Mislim da je silno opasno što ta gudura ni je obilježena. Zašto tamo nema neke ograde? - Ah, takvih je gudura mnogo, gospođo Wilder. Ovdje je nekoć vjerojatno bio potres. Velik je broj istih takvih, ali nijedna nije toliko blizu gostinjskoj kući. Svi koji rade u ovim šumama znaju za njih. Iznenađeni su samo došljaci. Zbog toga sam vas upozorio. Zapravo... mada to nije priča za dame... nedugo nakon što su biv ši vlasnici prodali ovaj posjed zbila se jedna nesreća. Moj otac mi je pričao o njoj, ali u povjerenju... - Oh, pričajte, Bobe -- Ijubopitljivo reče Gerry. eljela je saznati sve o toj svojoj budućoj igrački a uko liko postoji nekakav lokalni misterij, utoliko bolje. - Pa... ne znam... Očito je umirao od želje da ih zabavi tom pričom. - Oh, Bobe, zašto nam ne bi rekli? Pričajte! in sistirala je Gerry.
- Znate, moj je tata imao običaj letjeti uokolo ma lim avionom, poput ovog novog pilota koji je odvezao vaše supruge u razgledavanje. Jednog je dana letio nji me prema drugom dijelu šume do naselja u kojem su ga hitno trebali.,, neki je drvosječa bio gadno ranjen i tre balo ga je odmah prevesti u bolnicu. No uglavnom, do lje je ugledao dva čovjeka, posjetioce iz grada, baš kao što ste vi, moje dame. Nije mi rekao tko su bili, ali jahali su konje. Sišli su s konja na onoj tamo čistini i bit će da su se posvađali. Očito nisu bili mnogo drugačiji od 223 naših lokalnih momaka subotom navečer jer su se i n tukli. Jedan od njih mora da je imao vraški jak udarac jer je drugi završio na dnu one gudure. - to je učinio vaš otac? upita Gerry bez daha - Nije mogao sletjeti, znate, ta čistina nije dovolj, no prostrana, a osim toga bio je ozbiljno zabrinut za onog drvosječu. Uostalom, znao je da se gudura nalazi dovoljno blizu gostinjske kuće i da onaj drugi momak može brzo odjahati po pomoć. Ali kad se napokon vra tio, dan kasnije, saznao je da još uvijek nisu pronašli tog jadnika u guduri. Vladala je sveopća pometnja, spa silačke ekipe tragale su u svim pravcima osim u onom pravom. Ĉinilo se da nitko zapravo ne zna što se zbiva i da nema pravog vode potrage. Kad je tata to vidio od mah ih je odveo do gudure, ali bilo je, pa... bilo je pre kasno. Posjetilac iz grada bio je mrtav. Nitko nikada ni je saznao da li se to dogodilo zbog pada ili zbog stude ni. Znate, te je noći bilo nekoliko stupnjeva ispod nule. Uostalom... - Zaustavite auto! vrisnu Gerry. Lily se onesvijestila i srušila postrance dopola ispavši iz vozila i morala je upotrijebiti svu svoju snagu da je zadrži da ne ispadne van.
Lily je sjedila u polutami njihove spavaonice u gos-tinjskoj kući. Zamolila je Gerry Wilder da navuče zavjese i zatražila, na način koji nije ostavljao mjesta opiranju, da je ostavi samu. Nije se ni potrudila da joj objasni zašto je pala u nesvijest. - Pustite da se odmorim. Ne želim ručak. Molim vas, nemojte dolaziti vidjeti kako sam naredila je tako bezuvjetnim tonom da se Gerry Wilder nije usudila postaviti nijedno pitanje. U toku poslijepodneva Lily je sjedila kraj prozora na stolici ravna naslona a pred njom su se nizale slike, sjećanja. Za tih nekoliko sati ona je ostarila, savila se, iz nje je nestalo svog ponosa i ljepote. Bilo joj je grozno hladno kao da je krv prestala protjecati njezinim žila224 ma a ipak nije imala volje da ustane i ode po još jedan pulover. Na trenutke bi nešto glasno promrmljala a potom zašutjela. Povremeno se presavijala bolno grčeći ruke na usnama da zatomi žaloban krik ili urlik silovite srdžbe. Morala je skupiti svu svoju snagu da smiri te ruke. eljele su je raskinuti, rastrgati joj meso, iščupati kosu, uništiti je zauvijek. Naposljetku, kako je poslijepodne odmicalo ona je uspjela savladati svoje emocije i koncentrirati se na vrata spavaonice. Uskoro, kao što je znala da se mora dogoditi, Cutter ih je tiho otvorio očekujući da će je naći usnulu najednom od kreveta. Lily nije davala zvuka od sebe, - Lily? zazvao je ne videći je u tami koja se zgušnjavala. Prešao je nekoliko koraka sobom a onda se okrenuo da uključi stojeću svjetiljku. Gdje si... Lily, što ti ovdje radiš? -- Prišao joj je a onda zastao kao ukopan ugledavši neku ružnu ženu čije je lice bilo iskrivljeno u grimasu neke neizrecive emocije, staricu u Lilynoj odjeći, ženu koja je imala Lilynu kosu ali koja ga je gledala s mržnjom u divljim očima koje kao da su sjekle pogledom.
- Za boga miloga, Lily, što se dogodilo? s uža som je upitao. Gerry mi je ispričala da ste posjetile guduru. Otkud vam takva glupava ideja da baš to odete vidjeti. Kako si to mogla učiniti samoj sebi? Ta pogle daj se... Ne. Glas joj je biosuh i slomljen od suza koje je prolila, promukao, glas starice. Nemoj se truditi da me gledaš. Nije važno kako izgledam. Pogledaj u zrcalo, pogledaj sebe. - Kakva bi to zagonetka trebala biti? - - upita Cutter s mješavinom odbojnosti i surovosti. Kvragu! Nisam te trebao voditi u Kanadu. Da sam znao da si ta ko morbidna... - Nisi trebao. Ali bar jednom u životu nisi sve predvidio. Nisi znao da ću saznati. Lilyn glas pretvo rio se u šapat. 225
Uvidu l ťSaznati?Ť Ti ovdje nemaš što saznati O (* to govoriš? Kako... kako je Zacharv umro? prosikt-ona. - Lily reče Cutter trezveno Lily ti znaš kako je Zachary umro. Draga, svi to znaju. Doživjela si šok to je sve, zato što si se našla tako blizu mjesta na kojem se to desilo. Hajde, daj da ti pomognem da se digneš pa ću ti prirediti toplu kupku. Razboljet ćeš se ako. - Ubojico! vrisnu ona. - Lily! Prestani, smjesta! Histerična si! Jednim skokom je prišao njezinoj stolici i digao je a zatim joj snažnim pokretom savio ruke iza leda. Ubojico! - Umukni. Wilderovi su u susjednoj sobi, čut će
te... - UBOJICO! Cutter joj drugom rukom prekri usta i ona ga snažno ugrize za palac. Grubo ju je odgurnuo tako da je pala na jedan od kreveta. - Sad je dosta! Ovo je više nego dovoljno. Izgubi la si svaku kontrolu, zar ne shvaćaš, Lily? To je samo zato što se nalaziš ovdje, to te čini histeričnom. Lily žestoko zavrtje glavom i ustade te stade sučelice njemu. - Ti si bio tamo, kod gudure, da, bio si tamo. To si bio ti! Gurnuo si ga i ostavio da umre. S gorčinom je pogledala Cuttera a u njezinu je glasu zazvučala ne pokolebljiva optužba kada je izrekla sve o čemu je sati ma razmišljala. - To je naj, najluđa stvar koju si ikada u životu iz rekla, poludjela si, sasvim poludjela... - Možeš me vrijeđati koliko god želiš, meni je to potpuno svejedno. Lily ga je gledala kao da pokuša va sastaviti njegove raščlanjene dijelove tijela u jedno ljudsko biće, gledala ga sa zbunjenošću, kao da pokuša va uvjeriti samu sebe da je on Cutter Amberville, čovjek kojeg je voljela; pokušavala je to ali bijaše uzalud. Ipak je nastavila govoriti, nepokolebljivo, bez krzmanja, a 226 njezin glas kao da je dolazio izdaleka, iz predjela nrtvih, bio je grub, šupalj i lišen života. Bob Davies mj je rekao. Nije bio svjestan što govori. Sada razumijem kako je njegov otac mogao poći u mirovinu sa Ĉetrdeset sedam godina. Znam tko mu je dao novac da r đe na Floridu. Samo jedan čovjek je vidio što se zbi-ali on je bio isto tako pričljiv kao njegov sin. Sve smo ule, Gerry i ja. Dva čovjeka na čistini, dva čovjeka koja su sjahala s konja, dva čovjeka koja su se potukla, jedan je čovjek udaren... i gurnut? ... u
guduru a drugi se čovjek vratio i nije poslao spasilačke ekipe da po§ ognu njegovu bratu. Po temperaturi ispod nule. Zbilo to u guduri najbližoj kući. Mora da si bio užasnut id se Davies vratio sljedećeg dana i rekao ti da je vi-o što se zbilo. Ali nisi ga dovoljno brzo maknuo s puta. Ispričao je sve svom sinu i ispričat će to svakom sudu na svijetu. Ja ću se pobrinuti za to. - Lily, ta ne vjeruješ valjda toj priči! Taj mali gad je pun fantastičnih priča, laži... - Da li da nazovem njegova oca na Floridu? Po treban je samo jedan telefonski poziv. Priznat će sve kad mu kažem da se može smatrati saučesnikom u umorstvu. Lily posegnu za telefonom. Imam nje gov broj. Zatražila sam ga od Boba kad Gerry nije slu šala. Kazala sam mu da želim reći njegovu ocu kako ima simpatičnog, susretljivog sina. - Ĉekaj! Spusti tu slušalicu. Objasnit ću ti... - Ne, nemaš što. Na zvuk Lilyna glasa Cutter se sledio od straha ali ona je spustila slušalicu. On du boko udahnu. - Lily, toga se dana nešto doista desilo. Nadao sam se da te nikada neću morati opterećivati time. Bio sam sa Zacharvjem kad je pao u tu guduru. Zaista smo se potukli, ali bila je to nesreća, Lily, nesreća! - Ali zašto nisi poslao spasilačke ekipe? nemi losrdno upita Lily. - Ni danas ne znam zašto. Bio sam u teškom šo ku, Lily. Uopće ne znam što se dešavalo nakon toga. Bio sam izvan sebe od boli. Pogledao sam preko ruba 227
gudure i po načinu na koji je ležao znao sam da i mrtav. Ĉak i da su ga odmah izvadili, ne bi mu bilo n0 moći. Nekako sam se uspio vratiti ovamo i onda sam izgubio svijest. Nisam više funkcionirao. Moj brat je poginuo. .. moj brat... nisam mogao vjerovati. Zato sam se morao riješiti Daviesa... istina je, podmitio sam ga Znao sam da mi nitko neće povjerovati što se dogodilo. Oh, ali, Lily, ti ml moraš vjerovati! Znaš da nikada ne bih namjerno povrijedio Zacharvja. Zašto bih učinio nešto takvo? Zašto?To je besmisleno. Priznaj da je to besmisleno. Bilo bi to ludilo. ~ Cutter prestade, molećivim pogledom ispitujući njezino lice. Zbog čega ste se potukli? upita Lily. Zbog tebe. Ne znam otkuda mu ta ideja ni zašto je izabrao baš taj trenutak da govori o tome, Lily, ali on je sumnjao nešto u vezi s nama. Postao je nasilan. Lud od bijesa. Optužio me da sam u mladosti bio tvoj ljubavnik. Rekao je da počinje vjerovati kako je Justin moj sin a ne njegov. Nemam pojma kako je nanjušio našu tajnu nakon toliko godina ali nisam mogao riskirati da reagiram na bilo koji način osim kao da to smatram vrijeđanjem tebe. Ja sam prvi potegao šaku, zbog tebe, Li-ly. Bilo je to tako neumjesno da sam jedino na taj način mogao pokazati Zacharvju koliko je u krivu. Učinio sam to da bih tebe zaštitio. Zbog tebe sam to učinio, draga. Da nisam, tko zna što bi se dogodilo? Kako bi se on možda osvetio tebi i Justinu? Priznajem da sam to učinio, ali samo zbog tebe, zbog tebe Lily. - Ne možeš prestati lagati, zar ne? -- rekla je umorno, a u njezinu glasu više nije bilo čuđenja, samo prezir. - Lagati? Ali, Lily, što bi me drugo navelo da se tučem sa svojim vlastitim bratom? - Ja sam mu ispričala sve. o nama još prije trinaest
godina. U toku svih ovih posljednjih godina on je znao za tebe i za mene, za Justina također. Mi smo napokon našli zajedničko smirenje, Zachary i ja, ali prije toga htjela sam da sve raščistimo i krenemo iznova. Zato sam mu sve ispričala. Sve. Potpuno mi je oprostio. Uvi228 jek Je v°li° Justina kao svog sina i nastavio ga je isto tako voljeti sve do onoga dana kad si ga ti ubio. Bio je povrijeđen, ali ni on nije bio svetac. Zato smo oprostili jedno drugom i trudili se da lijepo proživimo ostatak života. Ti si posljednji čovjek na svijetu kojem bi on priznao da zna. -- Koliko god je Lilyn glas bio supalj i ravnodušan toliko je njezin ton bilo nemoguće opovrći. U svakoj je riječi odzvanjala istina. Cutter joj okrenu leda. Kakav god da je bio povod zbog kojeg si ubio mog muža, to nije važno. U osnovi svega leži zavist i mržnja. Zbog toga si se potrudio da te ja zavolim. Zato da bi uzeo nešto njegovo. Tada sam bila gotovo isto tako podla kao i ti. Ali ja nisam ubojica. Niti lažljivica. Ne, više to nisam. - Lily... - Ne želim više čuti nijednu riječ. Više nikada, ni kada nijednu laž. Ja se sada vraćam u New York. Wilderovima možeš reći kakvu god laž želiš. Ĉim avion sleti poslat ću ga natrag po njih. Zacharyja Ambervillea ubio je njegov brat. Ja znam istinu. Nitko drugi neće je saznati. Neću te pokušavati kazniti. Bilo bi to besmisle-., no. Ti nisi vrijedan toga. Osim ako... - Osim ako? reče Cutter, još uvijek ne vjeruju ći da ona doista misli što govori. - Osim ako ikada ponovno pokušaš stupiti u kon takt s bilo kojim članom obitelji Amberville. Učiniš li to, dat ću te na sud. Kunem ti se, svime što mi je drago. - Ĉekaj, stani... povikao je, ali ona već bijaše otišla.
229 *^" 27. U toku proteklih godinu dana Maxi je uvijek u trku prolazila predvorjem zgrade Amberville Publicati-ons. Toga se dana vukla imajući na raspolaganju više nego dovoljno neželjenog vremena za promatranje golemih paprati koje su bujale pod posebnim osvjetljenjem, imala je dovoljno minuta da se prezirno podsmjehne razbludno rascvalim bromelijama i da s omalovažavanjem prebroji redove golemih palmi te da se upusti u razmišljanja o ozelenjavanju američkog biznisa. to li je tim gradskim očima Manhattana koji sve većem broju graditelja dopuštaju da smanje mogućnost prodiranja sunčeve svjetlosti na ulice pod uvjetom da svaka nova, još viša zgrada ima bar simboličan, unutrašnji ozelenjen prostor? Sve zelenija predvorja i sve mračnije ulice, pomisli ona svjesna da je ovakvo njezino raspoloženje prouzročeno strahom od razgovora s Lily na koji je stigla prerano zahvaljujući Elijevoj pretjerano vještoj vožnji. Ipak, čak i da je došla navrijeme čak i da je, što bijaše nezamislivo, zakasnila ishod tog razgovora već je bio odlučen, razmišljala je ulazeći u dizalo koje će je odvesti na kat za rukovodioce. - Gospoda Amberville vas čeka u uredu gospodina Ambervillea reče recepcionerka čim se pojavila. Potpuni tretman, shvati Maxi, poduprt autoritetom Za-charvja Ambervillea. Dobre vijesti nije potrebno potkrepljivati takvim očitim davanjem do znanja tko ovdje ima vlast. 230 Ušla je. Ovdje je napokon rasipnom suncu bilo dopušteno da prodre i luduje, odavde su se vidjele obje rijeke koje su obgrlile Manhattan poput ruku divovskog ljubavnika jedna je tekla tamnija od druge a obje su se ulijevale u ocean. Ogledala se uokolo na tren zaslijepljena i nije mogla razaznati svoju majku
dok joj se oči ne privikoše na svjetlost. Lily je sjedila na niskoj prečki knjižničkih Ijestava i držala u ruci uvezane brojeve Sedam dana iz 1960-te otvorene na stranicama sa fotografijama iz razdoblja kampanje Kennedy-Nixon koje su snimili mnogobrojni fotografi kuće Amberville prateći svaku fazu razvoja nacionalne drame. Kad joj je Maxi prišla ona odloži težak uvez i podiže pogled gotovo nepromijenjena u svojoj eteričnoj ljepoti i pomno smišljenoj eleganciji. Ipak, bilo je u njezinu izgledu nečeg istrošenog a koža oko očiju bijaše joj uvela, Maxi je nikada prije nije vidjela takvu, kao cvijet iz kojeg je nešto preko noći isisalo svu svježinu, ta je koža omlohavi-la, djelovala umorno, iscijeđeno. - Tko je bio kandidat za Nixonova potpredsjedni ka? upita Lily. - Nemam pojma reče Maxi. Nije se mogla sje titi nikakvog imena, osim Spiroa Agnewa, ali on sigur no nije bio. Ili možda jest? - Ni ja nisam znala, Maxime. - Onda mi je lakše... Kako si provela vikend? dodala je shvativši da je čavrljanje očito prva točka dnevnog reda. ... U prosvjećivanju. A ti? - Užasno. Jadan Toby. Ĉini mi se da sam još uvi jek u šoku odgovori Maxi. - Otišla sam ga jučer posjetiti dok ste ti i Angelica još bile vani. Hvala bogu da neće biti nikakvih posljedi ca. Reci mi, tko je taj Dunk? - Angelicin prvi mladić. Ĉetrnaest mu je godina, vrlo je pristojan i jede poput cijele čete vojnika, Napoleonovih. Ali ima savršene manire za stolom. - Toby i India jako su ga hvalili. 231 - Angelica nije njihova kći. Taj momak će morati pripaziti kako se odnosi prema njoj reče Maxi rato
bornim tonom, stisnuvši pesnice. - Ili? - Ili ću zvati Rocca da se pozabavi njime. Zamisli samo da se Angelica potajno dogovorila za svoj prvi iz lazak kad je znala da ja neću biti kod kuće. To se nika da ne bi usudila učiniti svom ocu. Još uvijek sam bijes na. - Tvoj problem, Maxi, je u tome što si zaboravila što to znači biti mlad reče Lily. - Majko! Ta još nemam ni trideset. Tek za nekoli ko tjedana. Osim toga, ja nisam počela izlaziti s momci ma sve do... šesnaeste. Da, ali kad si počela... - Sjećam se, zbog toga sam i zabrinuta. - Angelica je vrlo različita od tebe. Ona je razum na i uravnotežena. Da sam na tvom mjestu ne bih uop će brinula zbog nje. - Hvala ti -- dostojanstveno reče Maxi ne dajući se uhvatiti na taj dobro poznati mamac. Nije htjela ni pokušati braniti onu tinejdžerku koja je nekoć bila. Ako Lily još uvijek ima takvo mišljenje o njoj nema načina da ga izmijeni. - Naravno -- nastavila je Lily -- kako vrijeme prolazi tako će se ona mijenjati na razne načine... svi se mi mijenjamo, moramo se mijenjati, zar ne? Ali Angelicin je karakter prilično dobro formiran. Gotovo mo gu zamisliti kakva će biti za deset godina, dok s tobom, Maxime, nikada nisam bila sigurna što mogu očekivati. Bila si prilično teško dijete, znaš, ali nisam imala pojma da si od onih koje kasno procvatu. ťKasno procvatuŤ? to bi to trebalo značiti? - Nema potrebe da zauzimaš obramben stav, Ma-xime. Jednostavno sam htjela reći da ti nisi dosegla svoj puni potencijal... sve donedavna. -Lilyn je glas bio neutralan poput bistre vode, a iz njega je bilo
isto tako teško razabrati skriveno značenje kao pronaći put u noći bez zvijezda. 232 Pretpostavljam da me tim ljubaznim riječima želiš pripremiti na neugodne vijesti? reče Maxi jedva slušajući Lily, kuhajući u sebi zbog toga što je nazvana ťteškim djetetomŤ i uspoređena s Angelicom koju njezina baka puna obožavanja nikada nije kritizirala. Daleko od toga da Angelica nije idealna. Više-manje. - Kad bi sjela, Maxime, mogle bismo u miru po razgovarati o tome primijeti Lily smjestivši se u jed nu od stolica pred radnim stolom. Maxi, koja je u toku cijelog razgovora stajala, priđe stolu i automatski sjedne u stolicu svog oca kamo se smjestila kad je molila Pavku da ne da ostavku. Lily je pustila da zavlada kratka tišina. - Da li ti je tu udobno? naposljetku upita. - Oh, oprosti! Maxi naglo ustade, zbunjena. Nisam uopće mislila. - Znam. To je očito. Lily joj se osmjehnu, sas vim spontano. Ta je stolica već tako dugo prazna. Ti pristaješ u nju. - Majko? Kakva je to igra mačke i miša, pitala se Maxi, izbačena iz ravnoteže. - Rekla sam ti da si zaboravila što znači biti mlad, Maxime, doista mlad. Pa, i ja sam. Ali ponekad sam do voljno pametna da se pokušam prisjetiti. U vrijeme kad je osnovao svoj prvi časopis tvoj je otac bio mladi od te be. Ti sada imaš onoliko godina kpliko je imao on kad sam ga upoznala. Ti si već osnovala jedan časopis i po stigla s njim golem uspjeh, ako zanemarimo tvoje netradicionalne financijske metode. Zašto ne bi preuzela i ostale... uz pomoć svih onih ljudi koji vode te časopise otkad je tvoj otac umro? Naravno, ako to želiš.
- Da preuzmem druge časopise ? Ali ja to nikada nisam tražila, nisam mogla ni sanjati o tome promu ca Maxi problijedivši. - Jasno ti je da ukoliko ne prodam Amberville ne tko mora preuzeti posao, zar ne? Jedino ti dolaziš u ob zir, nije li tako? Napokon je to i meni jasno. Ja sam ta kođer od onih koji kasno procvatu. - Ne namjeravaš prodati Amberville? 233
- Ne misliš valjda da sam te dovela ovamo da ti kažem kako ga prodajem? Zaboga, Maxi, ne bih učinila nešto tako bešćutno. Rekla bih ti, ali ne ovdje, ne u uredu tvog oca. Ponekad mi se čini da me ti uopće ne razumiješ. Lily uzdahnu s čuđenjem. No nemojmo sada o tome... to je problem koji možda nikada nećemo riješiti i on nema nikakve veze s tvojim odgovorom. eliš li preuzeti posao? Da postaneš izdavač svih časopisa? - Ali što... ne razumijem... što će reći Cutter? Maxin inače žustar, skeptičan govor istopio se u zbrka noj iznenađenosti. - On više nikada neće određivati na koji će se na čin voditi časopisi tvoga oca. On je,.. otišao. Napustila sam ga. Podnijet ću zahtjev za rastavu. Njegova buduć,nost me se ne tiče. Nitko od nas ga više neće vidjeti i vjerujem da nikada više nećemo razgovarati o njemu, spominjati njegovo ime. Mirna površina Lilvnog glasa dok je izgovarala te neočekivane, odsječne rečenice bespovratneg odbijanja, po prvi put otkad Maxi pamti bila je uzburkana virovima neprikrivenih emocija, duboke, nezataškane boli. Ponovno je zavladala tišina. Dvije se žene nisu gledale ali u truncima prašine što su plesali na suncu postavljana su pitanja, odbijani odgovori, prešućivana nova pitanja i zauvijek zatomljena.
Od svih onih rijetkih i poželjnih luksuza koje joj je novac Zacharvja Ambervillea osigurao u životu, razmišljala je Lily, ova moć da izbaci Cuttera iz svog života bila je najvrednija, najvažnija. Ista ta moć omogućila joj je da svojoj djeci nametne šutnju, da im nikada ne mora ništa objašnjavati. Ali ono što novac nije mogao kupiti, jedina pošteda koja se ničim nije mogla platiti bilo je oslobađanje od saznanja kakav je on čovjek. Kako je mogla odabrati takvog čovjeka? Koji li su sve njezini grijesi ? Do koje mjere je ona odgovorna za tu zamršenu priču? Zašto je održavala taj divlji, iracionalan odnos ne želeći mijenjati svoje tvrdoglave fantazije o njemu bez obzira na to koliko ju je puta razočarao? Do koje je 234 on bio zao? Da li ju je ikada stvarno volio? Još gore kako joj to može još uvijek biti važno? U jedno je bila sigurna. Na neki je način ona bila kriva isto toli-fco koliko i on, osim u jednoj bitnoj stvari: Cutter nije pustio Zacharvja da umre zbog nje, upravo iz te činjenice ona mora crpsti snagu bez obzira na to koliko teška bila pitanja koja su je mučila. - Dakle, Maxime ponovno je upitala želiš li taj posao? Maxi se vrtjelo u glavi kao da se naglo popela na planinski vrhunac i duboko udahnula prorijeđen, raz-galjujući zrak na vrhu. Nije vidjela ništa osim golemih prostranstava blještavog izazova, beskrajnog horizonta, nepreglednih vidika koji su se otvarali pred njom. Tako |je zastala trenutak, smetena, a potom se prisilila da se vrati praktičnim stvarima, da ponovno side u realnost uredskih poslova pokušavajući zamisliti samu sebe svakodnevno na tom mjestu suočenu sa svim onim odlukama, zahtjevima, problemima i odgovornostima koje očekuju svakoga tko preuzme vodstvo Amberville Pub-licationsa. Iznenada je shvatila da nema načina da unaprijed predvidi kako će joj biti. Kad je onako bezbrižno zatražila od Cuttera da joj prepusti ono siroto staro kljuse što se zvalo Odjevni ukrasi, zar je imala ikakva
pojma kako će to biti izdavati O & U mjesec za mjesecom? Izdavač? Glava kompanije? - Oh, da, majko! elim taj posao! uskliknula je iz dubine duše. eljela ga je i znala da bi joj ga njezin otac također želio dati. - Dobro, drago mi je, Maxime, vrlo drago. Ne bih ti ponudila taj posao da ne mislim da si ti prava osoba za nj smireno reče Lily a u njezinu glasu zazvuča du boka nježnost, -- Uvijek možemo prodati kompaniju. Ali voljela bih zadržati Amberville Publications u obite lji. Jednom mi je netko rekao da sam cijeli svoj život žrtvovala toj kompaniji, da sam bila lišena svoje slobo de na mnoge, različite načine, pomažući tvom ocu vodi ti časopise. Slažem se s takvom interpretacijom svoga 235
života. Oduvijek sam smatrala da mi je oduzeto pravo na vlastiti život, što god to značilo. - Otac je vjerovao u tebe reče Maxi inače ti ne bi ostavio pravo kontrole posla. Nikada to ne bi uči nio da nije smatrao da si vrijedna te odgovornosti. - Ne znam jesam li je vrijedna, Maxime, ali u to ku proteklog dana mnogo sam razmišljala, dovoljno za mnoge godine, i sada znam da su ti časopisi obogatili moj život. Biti dio njih postalo je dijelom moga života, previše značajnim dijelom da bih ga mogla prodati ne kom sa strane, ispustiti iz kontrole obitelji Amberville. Ponosna sam na te časopise, Maxime, silno ponosna i želim da budu bolji nego ikada prije... - Majko! -- prekinu je Maxi -- znaš li ti uop će. .. - Znam, znam. Provela sam jutro s Pavkom. Znam što se događalo iza mojih leda. S tim je svršeno,
zauvijek. Sve one sramotne odredbe povučene su. Ali nitko nije dao nove. Ĉekala sam da čujem što ćeš ti od lučiti. Odsad ćeš ti biti jedina osoba koja će davati nare đenja. Pavka će biti uz tebe, no pretpostavljam da ćeš podršku ostalih članova vijeća urednika morati sama zaslužiti. Vrlo je moguće da ti neki od njih nisu nimalo skloni. Ja se neću miješati, ali kad god zaželiš možeš me iskoristiti... kao dekor za tvoj izlog. Vrlo sam dobra u toj ulozi. - Nemoj tako govoriti usprotivila se Maxi. Ti si se odrekla sjajne karijere primabalerine! Oh, maj ko. .. mogla si u tome uspjeti. - Tko to zna promrmlja Lily tajanstveno, jedva primjetno se osmjehnuvši za sebe. Tko to zna. Nikad to neću znati, nikada neću morati saznati. Sasvim sigur no, to je ono najvažnije, ne? -- Ona zavrije glavom i vrati se iz prošlosti. Međutim, kao dekoracijaťizloga bila sam izvrsna i namjeravam to ostati. Svakom je izlo gu potrebna dekoracija inače je samo gol i prazan ko mad stakla. Nikada nemoj potcjenjivati značaj dekora cije izloga. Sada je Lily zvučala nemarno ali na savr šenom ovalu njezina lica bio je neki nov izraz dubokog 236 poimanja a u sivo-zeleno-plavim očima čitala se tuga i potištenost ali i pronicavost koju je uvijek krila, proni-cavost koju je sada dijelila sa svojom kćeri kojoj se prvi put u životu povjerila. Angelica mi je jednom rekla da je otac kazao kako je ona jedina u obitelji koja ima dara za izdavaš tvo povjeri joj Maxi. Pogriješio je... čak i Zacharv Amberville može pogriješiti. Ĉak i ja mogu povremeno pogriješiti reče Lily sa slabašnim osmijehom u kojem je olakšanje bilo pomiješano s ironijom na vlastiti račun.
- Tvoj problem, majko, je u tome što uvijek voliš imati posljednju riječ po svakom pitanju reče Maxi. - Isto kao ti. - Kao ja. Baš kao ja. Hajde, majko, poljubi me. - Toby upita Maxi da li bi te uvrijedilo da se Angelica i ja iselimo iz tvog potkrovlja? Sada kad imam siguran posao i redovnu plaću mogu si dopustiti da iznajmim stan. Ništa senzacionalno, samo nešto ma lo veće. Naravno, više ormara, veća soba za Angelicu, malo više mjesta za moje sitnice. Sitnice? Ti nikada nisi imala samo ťsitniceŤ uzvrati Toby. - Pa, ubuduće ću imati bila je uporna Maxi. Znaš da nikad nije došlo do aukcije onih mojih stvari? Ĉak ni namještaj još nije prodan. Odlučila sam zadržati samo nekoliko sitnica koje najviše volim. Sada kad sam naučila živjeti bez svih tih stvari neko ću vrijeme ispro bati reduciran stil uređenja stana... samo nekoliko naj ljepših primjeraka koji će se isticati u svom odnosu pre ma prostoru. Naravno, trebat će mi vrhunski stručnjak za unutrašnju rasvjetu... - Poštedi me, molim te, poštedi me tvojih planova 0 unutrašnjem uređenju -- preklinjao je Toby. Zar "ťemaš Ludvviga i Bizeta s kojima to možeš raspraviti? Mislio sam da njih uzimaš za uređenje svih svojih stanova. 237
Uzimala sam ih, ali čini mi se da sam spremna za promjenu. - Ne čini li ti se pomalo nerazumnim preuzeti posao koji će te potpuno zaokupiti i istovremeno pokušavati urediti novi stan? Kad se tako gleda, da uzvrati Maxi. Toby je
ležao u svom omiljenom naslonjaču, dignutih nogu, s rukom u vezenom povezu kojeg je India napravila iz jedne od svojih posvećenih jastučnica nemilosrdno ba ratajući škarama dok je Maxi uzalud nudila bilo koji od svojih šalova iz prepune ladice. Kako god bilo, ipak moramo odseliti sad kad su prošle neprilike. Angelica je vrlo nesretna zbog toga. Ona voli biti kod tebe a Tru pe zaista uživaju u tvom bazenu. - Bilo bi zgodno da bar neki put donesu svoje vlastite ručnike, ali čini se da uvijek zaborave na to zamišljeno uzvrati Toby. Maxi je ignorirala njegove riječi. - Ni meni se ne seli. Gore je vrlo ugodno a ostaci obroka bolji su od bilo kakve gozbe i, oh bože, imaš potpuno pravo što se tiče tog posla. Neću imati čak ni toliko vremena da se pošteno posvetim traženju stana. Neću imati vremena ni za što dok se posao potpuno ne uhoda. Bit će najbolje da odmah počnem rano odlaziti na posao, ostajati dokasna i raditi preko vikenda i... - Nemoj biti smiješna. Uhvatio te pravi napad -presiječe je Toby. Napad gluposti. To hvata ljude kad su suočeni s golemim promjenama u životu, posebno ljude poput tebe koji uvijek idu na sve ili ništa, ne pristaju na kompromise, na polovična rješenja, na to da postepeno rješavaju stvari. Sada svoju karijeru doživljavaš kao neku mahnitu obavezu. Prije si mahnito tragala za zabavom i zato sada misliš da ako radiš, to mora biti mahnit pristup poslu bez imalo slobodnog vremena. Te moje mahnite poslovne obaveze, kako si to šarmantno nazvao, slučajno su i najzabavnija stvar na svijetu -- prasnu Maxi gnjevno. -- Instant analiza... gadljivo.
Smijem li te podsjetiti reče Toby da si tek navršila tridesetu... Zašto svi birate baš ovaj trenutak da me odjed
nom počinjete podsjećati na moje godine? Trideseta nastavio je Toby to je najbolja životna dob u kojoj se javlja normalna potreba za muš kim društvom. Tu mi pretpostavku nameću i sjećanja na tvoju skandaloznu prošlost. - Muškarci prezirno otpuhnu Maxi. - Zvučiš isto kao tata -- oglasi se Angelica sa svog mjesta na podu, pored Maxinih nogu. Upravo tako on kaže ťženeŤ, tim istim prezirnim tonom. On čak više ni s kim ne izlazi. Sjećaš li se one djevojke za koju sam govorila da miriše poput vanilije? E, pa nje već mjesecima nema, a nije uopće bila loša ako čovjek zanemari taj smiješan miris. A ona ljepotica za koju sam mu rekla da instinktivno znam da nije prava cura za njega, nju već mjesecima nije nazvao, a ona zaista ni je bila tako loša, samo što nije bila moj tip. Osim toga, tu je bila gomila drugih koje su ga jurile jer je uspje šan. .. bar ja mislim da je tako... ili samo zbog njegova izgleda. Površne dame. Uvijek sam davala tati do zna nja što mislim o njima tako da ne dođe u opasnost da se uhvati na trik... no uglavnom, sada se ne vida ni s jed nom. Pitam se da mu nisam nabila kakav kompleks? - Pubertet je izmislio psiholog po imenu G. Stanley Hali u knjizi koju je napisao 1905 upade u razgo vor India. Prije osamdeset godina, Angelica, dok se još nije znalo za pubertet, za ovo bi te strpali u kut ili natjerali da na ploči stotinu puta napišeš ťNeću se mi ješati u ljubavni život svoga ocaŤ. Ili bi te možda stavili na kruh i vodu. Možda bi čak tražili da u školi sjediš u magarećoj klupi. Ne znam što bi ti bilo mrskije. - Nisam se miješala, samo sam zamjećivala stvari. Da se nije obazirao na mene, kao što čini svaki prosje čan otac, to ne bi utjecalo na nj. Osim toga ťljubavni ži votŤ je tako staromodan izraz. On se samo viđao s nji
ma.
238 239 - ťViđaoŤ -- ogorčeno progunđa Toby. ~ Sada je to postao izraz koji se odnosi na sve moguće odnose od onog površnog do zaručničkog. Upravo jučer sani načuo da se Julie Jacobson ťviđaŤ s onim mladim li-kovnim urednikom O & U-a. to to znači... preko noći tokom pola noći, dvaput tjedno? Pitam se kakva li je prokleta budala smislila takvu bijednu, perverznu upotrebu te riječi? - Pa, tko god da ju je izmislio, ja ne znam ništa o Julie i Bricku Greenfieldu, ali tata se s tim djevojkama zaista samo neobavezno viđao odgovori mu Angeli-ca dok su Maxi i India izmijenjale zabrinute poglede. Nisu se nikada ponašali kao da je on nekoj od njih spasio život i nije bio ozbiljno zaljubljen, kao što si ti zaljubljen u Indiju. Uostalom, moram se obući. Za pola sata dolazi Dunk po mene. Idemo na novu postavu Orkanskih visova. - Idem ti pomoći da se obučeš hitro reče Maxi ignorirajući Angelicino iznenađeno podizanje obrva. Ta ona se zna i sama obući, za boga miloga! Pa, ti jesi, znaš reče India nakon kraće šutnje. To sam već čuo od tebe. Nekoliko puta. Da li me to što sam ti spasio život Ĉini tvojim zarobljenikom? Da si Kinez i da si mi spasio život bio bi dužan učiniti za mene mnogo toga jer bih postala tvoja odgo vornost ili nešto takvo. Nisam Kinez. Ne, ti si jedan od Ranjenika u bijegu ljutilo reče India. Odlazim. Dosta mi je toga da me se baš
nimalo ne cijeni. - to to dođavola znači, ťRanjenik u bijeguŤ? - Znaš i sam, to su ranjeni vojnici koje ne moraju odnositi s bojišta jer mogu sami hodati. Ti si im vrlo sli čan, bježiš, bježiš a ne znaš kamo, toliko bježiš da ne os jećaš bol ili se možeš pretvarati da ona ne postoji. Mis lila sam da si drugačiji. Ĉini se da si se snašao u svom sljepilu jer možeš napraviti više toga nego većina muš240 taraca koji vide. Uvijek ćeš to moći. Sljepoća je nešto definitivno... ne može se pogoršati. Ali ti si odlučio da se otcijepiš od života. Od težeg dijela života. Onog ljudskog. Onog u koji ja spadam. Više me ne zanimaju tvoji razlozi! Zanima me samo kako na mene djeluje to što sam zaljubljena u tebe. Beznadno. Ne namjeravam to trpjeti. Ne želim i sama postati jedna od Ranjenika u bijegu. - Jesu li to ideje doktorice Florsheim? - Mjesecima je nisam vidjela. Moja psihoanaliza je završena. Ja te napuštam, Toby, zauvijek. - Hej, čekaj tren. - to još? reče India s vrata. - Odnosiš li i svoje plahte? Djelovao je zamiš ljeno s prvim znacima zabrinutosti. - Naravno. - I jastučnice? I sve one male jastučiće s nareckanim rubovima? - Na što ciljaš? -- obrecnu se India. - To što sam završila sa psihoanalizom ne znači da se moram odreći svoje posteljine. Te dvije stvari nemaju ništa za jedničko. - Mislim da se više neću osjećati ugodno spavaju ći u posteljini koja je izrađena samo od pedeset posto
prirodnih vlakana i ne mora se glačati nasmija se Toby kao da je riješio težak problem koji ga je godinama mučio. - Oh? Indiji je srce počelo tako glasno tući da je pomislila kako bi ga čuo čak i čovjek koji vidi. - Dakle, nagodimo se. Vjenčat ćemo se a ja ću do biti pravo raspolaganja tvojim ormarom nade. -- Pod tim nemarnim riječima krio se tvrdoglav čovjek koji je napokon promijenio svoj stav. - Moj ormar nade? Misliš li na moju posteljinu? - upitala je India polako, oprezno mu prilazeći da ne bi otkrila svoju silnu uzbuđenost i drhtanje ruku. Nije li to jedno te isto? - Ne vjerujem. Nije ni u kom slučaju. No zaista, ormar nade! reče India duboko uvrijeđenim glasom 241 l u stilu najboljih uloga svoje kratke ali briljantne karijere. - Dakle, vjenčajmo se i spavajmo na tvojim plah tama. Izgovorio je to svojim uobičajenim naređivačkim glasom ali India je u njemu otkrila drhtaj. - Ti zamišljaš da se tako prosi ženu? Zamalo je uspjela odglumiti podrugljiv ton, ali taj se pokušaj sas vim izjalovio. - Da. - Ne bi li to mogao malo bolje izvesti? - Spasio sam ti život, nisam li? - rekao je, suviše nestrpljiv da bi pokušavao biti uglađen. - Ne možeš se dovijeka izvlačiti na tu rečenicu, Toby Amberville -- prošapta ona, ali je milozvučnost njezina glasa opovrgavala ono što je izrekla. Toby ustade iz naslonjača, priđe joj i zdravom je rukom čvrsto privinu uza se. Nije skidao pogleda s nje i u njegovim
jantarnosmeđim očima ona vidje da je sretniji nego što je ikada prije djelovao, potpuno se prepus-tivši nježnosti. - Da u blizini postoji pustopoljina zarasla vrijeskom, odnio bih te na nju i obasuo njime i rekao ti koli ko te ljubim, Cathy... ali ovdje postoji samo Central Park. Ljubim te, Cathy, i želim zauvijek živjeti s tobom, imati mnoštvo djece, okušati svoju sreću u životu. - Heathcliff! - Znači li to da? Najprije bih morala nazvati svog menadžera ali... mislim da ćemo se i sami nekako snaći. Dva tjedna kasnije, u San Franciscu, Jumba Bo-okera je nazvala njegova sekretarica. - Traži vas gospodin Amberville rekla je zove iz New Vorka. Da ga spojim? Jumba taj poziv nije nimalo iznenadio. Očekivao ga je sve otkad su do njega doprle vijesti da je Cutter istupio iz Amberville Publicationsa. U toku dvije godine koje su protekle nakon što je Cutter napustio kompani242
ju Booker, Smity i Jameston, čiji je Jumbo sada bio predsjednik, ne bi se moglo reći da je potpuno izgubio jz vida svog vrlo ambicioznog bivšeg namještenika. Neočekivane vijesti o Cutterovu nenajavljenom, naglom i neobjašnjenom istupanju iz svijeta izdavaštva stigle su do njega preko trač-kanala poslovnog svijeta koji je isto toliko efikasan kao i onaj preko kojega se saznalo za Cutterove seksualne pothvate u toku njegova braka. Jumbu je bilo potpuno jasno da Cutter nije mogao naći novo namještenje ni u jednoj od investicionih kompanija. Cutter je bio na dvanaestak razgovora ali nijedan mu nije pribavio posao i Jumbo je znao zbog čega, premda to sam Cutter nije znao. U najvišim društvenim krugovima San Francisca pročule su se
razne glasine i atjecajnim ljudima postepeno je postalo jasno da se Candice Amberville ubila. Priličan broj njih shvatio je r,bog čega i od njih su se glasine proširile do Manhatta-la; to su one glasine kojih će u uskim krugovima uvijek >iti; glasine koje nikada ne procure izvan tih krugova; e glasine bijahu tako šokantne, tako podle da je svako-a tko ih je Ĉuo prošla volja da ikada više ima bilo kak-e veze s Cutterom Ambervilleom. Budući da se Jumbo Booker želio uzdići na druš-'enoj ljestvici, više mu nije odgovaralo da pomaže /om nekadašnjem cimeru. Volio bi da ga nikada nije poznao, da nikada nije imao nikakve veze s njim. To je rijateljstvo postalo nepoželjno, ne, čak više od toga. ostalo je sramotno biti smatran njegovim prijateljem. - Recite mu da ne mogu razgovarati s njim, gos)đice Johnson reče Jumbo svojoj sekretarici. to da mu kažem, kad će vas moći dobiti? - Recite mu da me uopće ne može dobiti uzati Jumbo. - Ne razumijem, gospodine Booker. elite li reći ćete cijeli dan biti vani? - Ne, želim reći da neću razgovarati s njim, ni sani ubuduće. Ni telefonom ni ikako drugačije. Jasno i to dajte na znanje, gospođice Johnson. 243 Oh reče ona praznim glasom, zaprepaštena ne znajući što da učini. Možete slobodno biti neuljudni. Samo mu po novite ono što sam vam rekao i zatim prekinite vezu Nemojte čekati odgovor. Gospodine Booker? Ako ikada ponovno nazove, pod bilo kojim okolnostima, ponovite mu to isto. - Dobro, gospodine Booker, učinit ću tako. - Hvala vam, gospođice Johnson.
Cutter polako spusti slušalicu. U toku svih poniženja proteklih dana priječio je samog sebe da nazove Jumba Bookera. Sve vrijeme je računao na njega. Bio je siguran u to da će on s dobrodošlicom prihvatiti njegov povratak na posao, ako već ne na isto mjesto, onda na drugo, jednako dobro. Tokom godina provedenih u Bookeru, Stnityju i Jamestonu zaradio je mnogo novaca za njih, uvijek je na neki način držao Jumba u malom džepu, ali mu je bilo dosadilo da mu popuje netko koga toliko dugo poznaje. Nakon što je on davao naređenja i j određivao pravila igre u Amberville Publicationsu radije je okušao sreću kod nepoznatih ljudi nego da ode moliti Jumba za uslugu; Jumba, tog netalentiranog, dosadnog, sumornog tipa koji je toliko vremena živio na račun njegovih poznanstava; Jumba, koji je imao sve samo'zato stoje rođen kao nasljednik; Jumba koji čak ni sada nije imao muda da ga otvoreno uvrijedi nego je na to natjerao svoju sekretaricu. Cutter se izvali na krevet u svojoj hotelskoj sobi. Sve je to bila Zacharvjeva krivica, naravno, od prvog trenutka. Prije svega, Zacharv je bio kriv da je on morao otići u San Francisco; Zacharv je kriv što se on morao vjenčati s Candice; Zacharv je kriv što je bio tako nepodnošljivo spreman oprostiti i tako samozadovoljno pun razumijevanja; on je kriv što je bio tako odbojno nedirnut Cutterovim priznanjem o Lily i Justinu. Nije mogao učiniti drugo nego ga udariti i ostaviti da umre. Da, da umre. Da, da napokon umre jer nije postojao nikakav drugi način da ga se riješi, da konačno izravna 244 ačune. Jedino to je bilo pošteno, pravedno, jedino što on zaslužio. Justin. Jučer je u nekoj tračerskoj rubrici pročitao da se Justin vratio u New York da bi snimao Tobvjevo vjenčanje s onom glumicom. to su napisali o njemu? ťAmerički Lord Snovvden snimat će vjenčanje godineŤ, nešto takvo. Justin. Dijete koje je
Lily obožavala, Justin koji nije znao da njegov pravi otac nije mrtav, Justin komu duguje život. Sat kasnije Justin je otvorio vrata svog stana nakon što je netko pozvonio i ugledao Cuttera koji se doimao upravo tako samopouzdano kao da je željno očekivan gost. Justin ustuknu i Cutter iskoristi taj njegov pokret da bi ušao u dnevnu sobu i zatvorio vrata za sobom. - Zdravo, Justine reče ispruživši ruku na po zdrav. Justin učini još jedan korak unatrag. U redu, Justine, razumijem zašto se prema meni odnosiš nepri jateljski, vjeruj mi, zaista razumijem. Znam što se zbiva lo nakon one moje prepirke s tvojom majkom... ona me ne želi vidjeti, vjerojatno svima vama priča o meni stvari koje nisu istinite, huška vas protiv mene, ali nije ona kriva za to, Justine. Doživjela je težak šok, ozbiljnu traumu nakon što je čula neke laži tamo u Kanadi. Justin je stajao ukrućen ne gledajući Cuttera. - Odlučio sam je pustiti samu dovoljno dugo da shvati kako ništa od onoga što je čula nema veze sa zdravim razumom i palo bi u vodu pri svakoj pomnijoj istrazi. Bog mi je svjedok da je mogla pokrenuti istragu da je htjela. Ĉuj me, Justine, došao sam razgovarati s tobom jer smatram da si ti najrazumniji i najosjetljiviji od sve Lilvne djece, a ja sam zabrinut za nju. Justin se bez riječi povukao dublje u sobu. - U redu, ako ti ne želiš razgovarati o tame, ja že lim. Mislim da su te stvari previše važne da bismo ih olako zanemarili. Prekid između mene i tvoje majke njoj pada isto tako teško kao i meni. Ona me jako voli, Justine, a ja nju volim više nego što je svjesna. Pred na245
ma stoji duga, sretna budućnost, treba je samo navesti da to shvati. Znam da je rekla kako me nikada više ne želi vidjeti, ali
već sada žali što se prenaglila. Poznajem ja dobro svoju Lily. Međutim, ona je ponosna i neće učiniti prvi korak. Zato sam došao k tebi. Ti si jedina osoba koju vjerujem da će saslušati bez ograda. Justin se okrenu i pogleda kroz prozor sav napet u nastojanju da ne kaže Cutteru nijednu riječ, da ga ne udostoji nikakvom primjedbom. - Justine, razmisli o situaciji. Neće li tvoja majka biti jako usamljena bez mene? Ona nikada u životu nije bila bez muškarca koji bi je vodio, pazio na to da bude sretna, štitio je. Ĉim je moj brat umro okrenula se meni s toliko potrebe, toliko usamljenosti da joj nisam mo gao odoljeti. Nikada je nisam izdao, ni u jednom trenut ku. Cutter načini korak prema prozoru a zatim zastade jer je vidio kako Justin suspreže svoje vitko, snažno tijelo da bi ga zadržao pod kontrolom -- školski pri mjer potpunog odbijanja. - Pogledaj i sam, Justine, tebe nikada nema u gra du duže od tjedan dana. Toby se ženi i vjerojatno će od seliti u Kaliforniju, a Maxi će biti prezaposlena vodeći kompaniju... Tko će imati vremena za Lily ako mene ne bude bilo? Justine, došao sam ovamo da te zamolim da učiniš nešto, ne za mene, već za svoju majku. elio bih da odeš k njoj i tražiš da razgovara sa mnom... sa mo da porazgovara sa mnom. Justin se odmaknu od prozora, uze jedan fotoaparat i stade ga pomno proučavati. - Ne optužujem te što me primaš sa šutnjom, Jus tine. Mi iz nekog razloga nikada nismo uspjeli ostvariti normalan, topao odnos, ali već smo odavna trebali po stati prijatelji... više od prijatelja. Cutter je stajao iz nad Justina, govoreći tiho, kao da pokušava smiriti div lju zvijer. - Ja imam pravo na to da dođem ovamo i razgo varam s tobom, Justine. Ne bih te smetao u tvom miru
da nemam prayo na to. Ne bih ti rekao ono što ti na mjeravam reći da ne smatram kako je došao čas da saz246 naš istinu, da znaš zašto smatram kako imam pravo zamoliti te da učiniš nešto za mene i svoju majku, nešto za što nikog drugog u obitelji ne bih zamolio. Ne, nemoj vrtjeti glavom, Justine, nemoj odbijati da me saslušaš, nemoj me ignorirati. Cutterov je glas poprimio molećiv ton. Justin je napeto sjedio, sada samo gledajući u svoj fotoaparat, mobilizirajući svu moć koncentracije naučenu u školi borilačkih vještina da bi ostao potpuno nepomičan. - Justine... ovo nije lako izreći. Znam koliko voliš svoju majku. Ona je žena koju je nemoguće ne voljeti. Prije mnogo godina, kada smo ona i ja bili vrlo mladi, nismo imali više od dvadeset četiri godine, dakle bili smo mladi nego što si ti sada, mi smo se zaljubili jedno u drugo. Justin ispusti fotoaparat koji je držao, ustade i okrenu se prema praznom zidu poput zatvorenika u ćeliji. - Zaljubili smo se, voljeli smo se na sve načine na koje se muškarac i žena mogu voljeti i imali smo dije te. .. tebe, Justine. Ti si moj sin. - Znam brzo progovori Justin kao da od sebe odbacuje te riječi. - to? Zar ti je Lily rekla? - Pročitao sam pismo koje si joj napisao kad si je ostavio i otišao u Kaliforniju. Zaključio sam po datumu na pismu i datumu mog rođenja. Bio sam još dijete, njuškao sam uokolo tragajući za stvarima u njezinu pi saćem stolu kao što to djeca često čine i tamo sam ga pronašao, sakriveno. Nakon što sam ga pročitao, vratio sam ga na mjesto. Vjerojatno se još uvijek nalazi tamo. - Ali... onda, ako znaš... ako si sve vrijeme
znao! Zašto nikada nisi. .. kako si mogao... sve to držati u sebi? Justin se okrenu i krenu prema vratima. Napokon je podigao pogled i zagledao se u Cuttera. - Zachary Amberville je bio moj otac. On je bio jedini otac kojeg sam ikada želio, jedini otac kojeg sam ikada imao. On je još uvijek moj otac i uvijek će to biti. Molim te, odlazi. 247 248 Justine! Ti znaš istinu, čak je ni ne poričeš! Krv nije voda. Ja sam tvoj otac, Justine! A ja sam živ... zar ti to ništa ne znači, za boga miloga? - Samo otiđi odavde. Odlazi. Justin je otvorio vrata i drhtavom rukom pokazao prema njima. Polako, s oklijevanjem, Cutter pode prema vratima a onda, kad je stajao pored Justina, on zastade. Neočekivano, igra jući na svoju posljednju kartu, on ovi ruke oko sina. - NE! Instinktivnim pokretom, hitrim i snaž nim, Justin se odmakao i upotrijebivši svu svoju opasnu snagu bridovima ukrućenih dlanova sasjekao ruke što su ga pokušale zagrliti. Cutter stade posrćući uzmicati dok su mu slomljene podlaktice visjele neupotrebljive, nesposoban da se zaustavi i uspostavi ravnotežu. Dok je urlajući od boli natraške padao niz dugo, strmo stubište, gore su se za njim zatvorila vrata i navučen je zasun. 28. Nekoliko dana kasnije, kad je uzbuđenje zbog To-bvjevog i Indijinog vjenčanja planiranog za idući vikend dostiglo vrhunac, Maxi je izišla iz Tobvjeve kuće a da to nitko nije primijetio. India, Angelica i Lily bile su suviše zaokupljene razgovorom o tome što će koja obući da bi primijetile kako se ona iskrala nakon večere,
dok se Toby sklonio u jedan od svojih restorana da izbjegne tu ludnicu. Maxi je obukla stare traperice i jednostavnu bijelu majicu. Bila je bosonoga, u sandalama ravnog potplata, i nenašminkana. Veličanstvena vila, spremna za borbu. Prije nego što je stigla tamo kamo je naumila zaustavila se na jednom mjestu i nakon toga prispjela u Roccov stan pažljivo noseći velik, plosnat paket. - to je u toj kutiji? sumnjičavo upita Rocco pošto je otvorio vrata i ona dohujala u sobu. I kako to da si tek tako navratila? Njujorčani ne navraćaju. Oni uvijek prije telefoniraju. - Jednostavno sam se morala izgubiti iz Tobvjeve kuće... tamo su svi pošašavili pričajući o čipkama na slijeđenim od prabake, bijelim satenskim papučicama i kojekakvim drugim glupostima... čini se da čak i raz umne žene pobudale kad dođe do vjenčanja. Mislila sam da nećeš imati ništa protiv ako navratim da poraz govaramo o nekim stvarima budući da mi je Angelica rekla da si večeras kod kuće. Trebali bismo raspraviti o 249
njezinoj vezi s Dunkom, na primjer. Po svemu sudeći, Rocco, njegova budućnost baš ne obećava mnogo. Ta to i onako neće biti veza za cijeli život. Rocco duboko udahnu. Je li to pizza? - Ah, samo mala. Pomislila sam da ćeš možda biti gladan. Daje odnesem u kuhinju? - Kakva je pizza? upita Rocco. - Miješana. Zar bih ti ja ikada donijela neku dru gu vrstu pizze, Rocco? zapita Maxi. Njezine oči čarobnice, guste tamne obrve, čak i njezina gornja usnica u obliku luka, izražavale su nedužno predbacivanje. - Ne, mislim da ne bi. Uvijek si znala odabrati
dobru pizzu. Prava si umjetnica u tome. Kad smo već kod toga, čestitam ti, iskreno čestitam. Mislim da ćeš bi ti izvrstan izdavač. Zaista. Bio ti je potreban pravi ispuh za svu tu tvoju energiju i sada si ga napokon našla. Dra go mi je zbog tebe, Maxi. Sjajno ćeš obavljati taj posao. Samo nemoj ponovo pokušavati sama napraviti neki ogledni primjerak. - Hvala jednostavno reče Maxi. Da to od mah pojedemo dok je još vruće? - Dakle, moramo je podijeliti, ha? Rocco slegnu ramenima. Nikako je nije dobro podgrijavati. Sir postane ljepljiv, a rub presuh. Uostalom, nisam uopće ništa jeo. Bio sam prezaposlen da bih prekidao zbog hrane. Rocco spretno postavi kuhinjski stol i nareza golemu pizzu na velike kriške za njih oboje. Neko su vrijeme jeli u pobožnoj, krajnje pohlepnoj tišini kakvu zahtijeva zaista dobra pizza, razborito ostavljajući hruskav rub za kasnije kad već sve ostalo bude pojedeno jer nije bilo te pizze, makar bila i loša, koju Rocco Cipriani ne bi pojeo dokraja, a ovo je bila vrhunska, zaista prava pizza. Uz nju su pili pivo iz limenki a hrpa papirnih ub rusa stoje stajala na sredini stola sve se više smanjivala. - Ta pizza je neobično jelo reče Rocco čovjek osjeća kako želudac kaže ťhvalaŤ ostalim dijelovima tijela. Ona nije poput obične hrane, nego više kao neka transfuzija. Pretpostavljam da duševna hrana isto tako djeluje na čovjeka... mada ne i na mene. 250 Hot dog uz trkaću stazu, za mene je to pravo jelo sanjarski reče Maxi. S mnogo onog divnog, smećkastog senfa, toplim pecivom i mlačnim, mekim ružičastim hrenovkama... ništa nije tako dobro kao to. - Možda je to zbog razlike u našem vjerskom od goju. - Djetinjstvo, sve to potječe iz djetinjstva. Ili ba
rem ja tako mislim uzvrati Maxi. - A kako ti se sviđa juha? sa zanimanjem upita Rocco. - Juha? Nemam ništa protiv juhe, ni u kom sluča ju, ali ona ipak nije ono što najviše volim. - A kad si bolesna, ili ti je zima ili jednostavno imaš potrebu za utjehom? bio je uporan Rocco. - A u blizini nema alkohola? - Tako je... iz nekog tajanstvenog razloga ne mo žeš doći do cuge. Bi li se tada odlučila za juhu? - Samo za onu iz limenke odlučno reče Maxi. - Morala bi to biti juha ravno iz limenke, nikakva do maća, to-je-dobro-za-tebe juhica. To bi bilo odviše ev ropski. - Raspoložen sam za juhu zapjeva Rocco bez sluha, po melodiji pjesme Raspoložen sam za ljubav. Samo zato što si uz mene, draga, a kad si ti uz mene, raspoložen sam za juhu. - Kako će izgledati scena? upita Maxi pretpos tavljajući da Rocco smišlja novu TV-reklamu. On nije imao običaj pjevati u kuhinji. - Ljubavni parovi, sve moguće vrste ljubavnih pa rova, svih dobi, visina, oblika, bijeli, crni, žuti, smeđi, crveni, vanzemaljci, životinje, tri sekunde na svakom paru koji se ljubi, grli, miluje dok Julio Iglesias pjeva tu pjesmu. - Vidi li se proizvod? upita Maxi. - Ne. To je reklama za American Soup Canning Association. Traje punu minutu. Sviđa ti se? - Zvuči izvanredno. Ali ne Julio... volim ga, ali njegov engleski nije uvjerljiv. to misliš o Kennvju Ro251
gersu? Ne, on previše podsjeća na vestern, a da ni ne spominjem koliko bi to naplatio. Znam! Tony Bennett! - Savršeno! Romantično, toplo, obiteljski... sa vršeno! Dakle, sviđa ti se ta koncepcija? Zaista ti se svi da? - Ona bi me navela da odem u kuhinju, poput kakve teledirigirane tupavke, otvorim limenku juhe, za grijem je i ispijem prije nego što uopće shvatim što se događa uvjeravala ga je Maxi dajući mu posljednju krišku pizze i sve hrskave ostatke. - Upravo to sam htio postići reče Rocco izme đu zalogaja.Samo nisam bio siguran da li ljudi zaista vole juhu ili samo misle da je ona dobra za njih. - Zašto bi to bilo važno za Soup Canning Association ? - Moram se emotivno zagrijati za reklamu ako je želim dobro napraviti. Moja mama je uvijek pripremala domaću juhu. Nikad nam ne bi dala da jedemo onu iz konzerve, zato se u ovom slučaju nisam mogao pouzda ti u svoj odnos prema tome. Tvoja je majka zaista pripremala nevjerojatno dobre juhe. Jednom mi je dala svoj recept za pripremu kokošje juhe, ali sjećam se da je prije trebalo kupiti cijelo pile i teleću kost. Nisam bila spremna za takav pothvat. Umjesto toga pošla sam kupiti Campbellovu limenku sjetno se prisjeti Maxi. - Ta, bilo ti je tek osamnaest godina. Ili sedamna est? Još uvijek nisam sasvim siguran. - Ni ja. Ali još uvijek ne znam kuhati. Moja majka ne bi znala voditi izdavačku kuću. Nije sve za svakoga pravedno zaključi Rocco spuštajući tanjure u sudoper i pronašavši još dvije boce piva. - AH, mama je također pravila i svoje vlastito vino. Zbog toga mi još i danas nijedno drugo ne valja. Sva sreća da nije pravila pivo, automobile ili sapun. Hajmo u dnevnu sobu. to te brine u vezi Dunka? Meni se učinio
simpatičan momak kad ga je Angelica dovela. Nemoguće da se bojiš da bi on mogao zavesti Angelicu. Vjerojatno ne bi. Moja me majka upozorila na to da je ona drugačija i mnogo mudrija tinejdžerka nego što sam ja bila. Pretpostavljam da se ne bih trebala uznemiravati zbog nje. Da li bi takav mladić uspio tebe zavesti kad ti je bilo dvanaest godina? Glasno se pitao Rocco stojeći pokraj prozora i gledajući van na Central Park koji se prostirao pred njegovim visokim prozorima. Naravno da ne bi. Ja sam čekala tebe. U toj njezinoj jednostavnoj izjavi bilo je mnogo umijeća. - Zar se ne bi čak ni malo ljubakala s njima? ... . Dunk je prilično privlačan. - Ja se nikada nisam ljubakala. Ne s balavcima odgovori Maxi gledajući kako odraz lijepe, ugodno os vijetljene sobe titra na prozorima; Izida kao da je leb djela bezvremenski božanstvena; veličanstvene sapi Roccova konja iz dinasatije Han zrcalile su se na stolu. - Ti si prvi muškarac kojeg sam ikad poljubila dodala je nakon kratke šutnje. Zatreptala je trepavicama ali se suzdržala od toga da ga pogleda. Oho. Oduvijek si to znao. - Ne. Nisam. Mislio sam da imaš iskustva... ne pravog iskustva s obzirom na to da si bila djevica, ali ipak nekakvog. Bila si uspaljen komad, kako smo običavali govoriti u ono vrijeme. - Sve je to bila gluma priznade Maxi a njezina drsko neozbiljna kosa zaplesa na čelu. - Ne, ipak si ti bila uspaljen komad bio je uporan Rocco. - Ono što je djelovalo kao iskustvo... to je bila gluma. A to što sam se ponašala uspaljeno bilo je zbog tebe. Podigla je glavu i podvrgla ga pogledu svojih nepokornih neusporedivih očiju, lagano rastvorivši za
vodničke usne, odjednom djelujući poput djevojčice, tajanstveno, kao da je zatrto sjećanje na svaki trenutak njihove zajedničke prošlosti, kao da se sada po prvi put sreću. Oh, u redu, hvala. Rocco... - Ne, Maxi. M u kom slučaju! - Ne? Otkud znaš što namjeravam reći? upita Maxi prekrasna u svojoj srditosti. Kako možeš s tak vom sigurnošću reći ne kad uopće ne znaš da li to što ću izgovoriti zahtijeva nekakav odgovor? - U toku ovih godina postao sam mudriji. Kad se iznenada pojaviš na mojim vratima praktički jednako odjevena kao onog ljeta kad smo se upoznali, tako lije pa da bi te svatko tko te ne poznaje tako dobro kao ja mogao smatrati maloljetnicom i još k tome mi doneseš miješanu pizzu i tako si slatka i spremna pomoći i po kazuješ veliko zanimanje za moju reklamu za juhu, zar zaista misliš da nisam u stanju pogoditi kako me namjeravaš nagovoriti na nešto? Misliš da ne znam da je to neki tvoj novi trik? Hajde, Maxi, priznaj. - Zar ne vjeruješ da se ljudi sazrijevajući mijenja ju razborito upita ona povlačeći svoj bijeli čuperak. - Ne pada li ti na um da možda želim bolji odnos s ocem svog djeteta, prijateljsko razumijevanje dvoje odraslih ljudi, zakapanje sjekire srdžbe i neprijateljstva što nas već tako dugo dijeli? Nov početak, Rocco, tako da osim toga što imamo Angelicu i jednako je volimo, možemo koegzistirati u istom gradu s više uzajamne ljubaznosti i poštovanja? Zar zaista misliš da dolazim ovamo s nekim drugim namjerama.? - Maxi, prisjeti se. Tko me na podao način ucijenio da mu izradim ogledni primjerak O & U-a? Tko me napio kad sam imao alergiju i triput me silovao? Pa, u svakom slučaju... barem prvi put. - To je besmislica!
- Možda je to nemoguće dokazati, ali ja znam ono što znam. Nikada se ne pojavljuješ kod mene osim kad nešto želiš. O čemu se ovaj put radi? Nemoj govori ti, pokušat ću pogoditi. Pavka će za nekoliko godina otići u mirovinu i ti želiš da ja prijeđem k vama i preuzmem njegov posao. To je, zar ne? Da budem iskren, pri stao bih na to kad to ne bi značilo da ću morati raditi za tebe, bez obzira na to koliko kreativne slobode mi davala Zato neću. Ni u kom slučaju. to bi još moglo biti? Možda... Rocco! Potpuno si u pravu, priznajem to. Ja sam varalica. To mi je u prirodi, oduvijek sam smatrala mnogo zabavnijim doći do nekog cilja okolišnim putem. Jednostavno ne mogu prestati izvrtati istinu u svoju korist i, što je još gore, ponekad se čak razljutim kad na taj način ne postignem ono što želim. - U to je zaista teško povjerovati -- promrsi on. - Ali ja se mijenjam. U toku ove posljednje godi ne promijenila sam se više nego u toku cijelog svog ži vota. Toliko toga sam naučila, Rocco, otkrila sam da ako ozbiljno radim, ako pritisnem iz petnih žila i ne odustanem, mogu ono što želim dobiti na pošten način, svaki djelić toga i da će mi pritom prijatelji mnogo po moći. Ti, dakle, želiš da i ja budem jedan od njih? sumnjičavo je upitao - Ne. Maxi se zagledala u nj zauzevši obram beni stav ali napokon govoreći istinu. Gledala ga je rav no u oči, odlučna, riješena, zažarena. Ja želim da me ti ponovo voliš, Rocco. - Zašto? Nije joj se primakao ni za milimetar. Zar ona umišlja da je dovoljno da mu to kaže pa da joj se on baci pred noge? - Ti ne znaš koliko čeznem za tobom, Rocco, to je počelo onda kad sam te prvi put ugledala a sada je još
tisuću puta gore nego kad mi je bilo sedamnaest. To je takva čežnja, takva potreba... to je upravo neizrecivo, nemoguće je naći prave riječi. Ne mogu više podnijeti, Rocco, da me ti ne voliš zaječa Maxi glasom koji nije prikrivao nikakve trikove, ništa osim čistih osjećanja. - Nikada mi ni do jednog muškarca nije bilo tako duboko, tako iskreno stalo. Oh, da sam te barem kasnije upoznala! Ne bih bila tako nemoguća, ne bih počinila sve one nepromišljene greške tinejdžerske bogataške kćeri. Ne bih bila učinila onu najveću, neoprostivu grešku. . . bolje bih te razumjela i shvatila koliko si ponosan. Uspjeli bismo, još uvijek bismo bili u braku. Molim te, Rocco, molim te, daj mi još jednu šansu. Samo jednu šansu, to je sve što tražim. Oh, kako me možeš tako gledati, kao da nemaš pojma što osjećam? Toliko te volim da to ne mogu izdržati. Rocco je nastavio bešćutno gledati Maxi, zamišljenim, dugim, pomnim pogledom koji je potvrđivao sve ono što on već odavna zna o tom divnom biću koje nije mogao zaboraviti, nije mogao nadomjestiti ni sa kojom drugom ženom, sve od onog dana kad je odlučio raskinuti njihov brak. Ona ga je učinila nesposobnim da zavoli ijednu drugu ženu, namjerno, naravno. Kad se čovjek jednom potpuno zaljubi u Maxi s njim je svršeno, pretpostavljao je. Znao je da je tako. Ona je uvijek bila ona prava. Istina', s njom će uvijek biti problema, svakojakih problema, ali nije to bilo nešto s čim on ne bi znao izići na kraj. Uostalom, koga on to zavarava, ta on je obožava. Ljubio je tu zadivljujuće nepredvidivu malu vragolanku s bezdanom vrećom trikova. Svaki put kad se udala za one fićfiriće samo što nije umro. Ni on nikada nije volio nikog drugog. Nikada nije i nikada neće. Rocca je obuzela takva bujica neobuzdane radosti da je jedva uspio artikulirati riječi. - U redu. To je pošteno. - Znači da ćeš mi pružiti još jednu šansu? Zamuca Maxi, odjednom nesigurna. Odakle ćemo početi? Od nule, kao da se uopće nikada nismo poznavali?
- Ĉemu polovično obavljati stvari? velikodušno uzvrati Rocco kojem se iznenada povratio dar govora. Obavimo to kako valja... vjenčajmo se ponovno. Ne bi se moglo reći da te ne volim kao pravi luđak. Ne bi se moglo reći da sam te ikada prestao voljeti, ne znam da li sam to uopće ikada pokušao. Toliko smo godina propustili sazrijevajući... ili je možda tako moralo biti? Preselit ćeš se ovamo k meni, zajedno s Angelicom, i to odmah. Ali nikakve pompe, nikakve svadbe, ovaj put neće biti nikakvih prabakinih čipki dodao je uhvativši je u zagrljaj s neskrivenim ushitom od kojeg se tako, tako dugo suzdržavao. Nikakve pompe obeća Maxi. -- To nije isto kao da se udajem za nekog novog muškarca. - Udaješ se za mene. Zauvijek, dođavola, za bolja vremena, zauvijek! Za istog čovjeka s kojim si počela -posesivno izjavi Rocco potpuno se prepuštajući njezinoj magiji i ni u što više ne sumnjajući. - Točno, to ću reći Indiji... ti nisi neki novi muškarac zacvrkuta Maxi svojim najumilnijim glasom. - Reći Indiji? promrmlja on, iznenađen. Zar nećeš prvo reći Angelici? - Angelici? Ah, njoj. Naravno da ću njoj prvoj reći odgovori Maxi odsutna duhom u svojoj omamljenosti od sreće što se ponovno vratila tamo kamo pripada. - Da se barem ne moraš vraćati k Tobvju po svoje stvari. Ne možeš se useliti samo s trapericama i majicom promrmlja Rocco čvrsto je držeći i Ijuljuškajući rukama koje su jedva dočekale taj trenutak. Ne mogavši više izdržati on je podiže i ponese uz stepenice. -Napokon, sutra ujutro moraš na posao. Mila moja Maxi, moja ljepotica, moj mali izdavač, moja ženica. - Ah, mogu razuvjeravala ga je Maxi jedva dolazeći do daha dok ju je on obasipao poljupcima. Mi smo tamo vrlo
neformalni. Nekako joj se nije činilo da je baš pravi trenutak da mu kaže da Elie strpljivo čeka pred kućom u limuzini, sa svom njezinom prtljagom. Kasnije, da, mnogo kasnije, uvijek ima vremena za to. Ili mu možda nikad neće reći?
