ZADARSKA SMOTRA 4-6 (Domaća rič 5), 1998. UDK: 314.148(497.5) : 808.62-313 Ivna ANZULOVIĆ
O OPSTOJNOSTI HRVATSKOGA PUČANSTVA SJEVERNE DALMACIJE IZ PREDTURSKOGA VREMENA
U ovom radu pisac pomoću prezimena i pojedinih govornih svojstava prati kretanje srednjovjekovnog stanovništva na zadarskom području i njegove prežitke u turskomletačkim sukobima od 15. do 17. st. i nakon njih, jer su ta pitanja dosad dosta nejasna, a dijelom i pogrešna. Zadarsko područje od 15. st. bilo je izloženo turskim upadima i pljačkama, a od 16. do kraja 17. st. i tursko-mletačkim ratovima koji će se tu voditi. Sve će to izazvati pokretanje stanovništva koje je ovdje živjelo prije turskih provala. Mnogi od njih bježe u utvrđena mjesta, pod tvrđave, kako na kopnu tako i u primorju, na otoke, ali i dalje prema Istri, pa i u Italiju. Uspostavom mira doći će i do povratka dijela toga stanovništva, pa i na područje pod turskom vlasti. Dosad se u literaturi uvriježilo mišljenje daje pred turskim provalama i ratovima ranije (čakavsko) pučanstvo iselilo iz ovih krajeva, a doselilo se novo štokavsko stanovništvo, uglavnom iz Bosne. Međutim, izvori nam pružaju drugu sliku, jer upravo u to vrijeme na ovom prostoru nalazimo staro srednjovjekovno pučanstvo od prije turskih provala, a ne nove doseljenike. To novo štokavsko stanovništvo u većem broju dolazi tek u drugoj polovici 17. st., te ih mletačke vlasti trajno naseljavaju početkom 18. st. kada se osniva većina novih sela koja traju do danas. Iako su zadarski otoci bili zbjegovi kopnenog srednjovjekovnog stanovništva, njihova današnja prezimena, a i ona ranijih stoljeća ukazuju da na ove otoke nije doselio niti se zadržao veći broj tog stanovništva, jer na ovim otocima nalazimo većinu prezimena poznatih nam od srednjega vijeka. A od 17. st. takvi doseljenici bili su pojedinačni pa nisu mogli utjecati na znatnije promjene prezimena, svojstava, običaja, govora i načina života žitelja. U tom smislu treba drukčije gledati i na neke legende i dosadašnja mišljenja o naseljenju pojedinih otoka, npr. Vrgade, Oliba, Iža, Vira i drugih. Sve to nas upućuje da kretanje pučanstva u našem (zadarskom) kraju u prošlosti valja pratiti u vezi i zajedno s govorima, običajima, nošnjama, i obratno, jer je jedino na taj način moguće dobiti pravu sliku o njegovom podrijetlu, seobama i svojstvima, pa i različitim utjecajima. Pisac upravo prateći kretanje ranijeg srednjovjekovnog pučanstva u ovom radu, u prvom redu na kopnenom dijelu i u središtu Ravnih kotara, uočava brojne čakavske ostatke i izrazitosti (npr. čakavski akut - naglasak) izrazitije nego na otocima (Novigrad, Bibinje, Zadarski Stanovi, Kali, Pašman, Vrgada), te ukazuje na posebnosti toga govora.
269
Zadarsko područje, nakon prodaje Dalmacije Mlečanima 1409. bilo je podijeljeno između mletačke i hrvatske vlasti crtom koja je išla između današnjeg Karina i Pridrage, preko Korlata i istočno od Nadina, ostavljajući Nadin i Vranu mletačkoj strani, te izloženo međusobnim upadima i pljačkama. Uz to uskoro provaljuju Turci kao novi zajednički neprijatelji.1 Prema postojećim podacima turski upadi na zadarski kraj radi pljačke počinju već u prvoj polovici 15. st., a osobito od druge polovice loga stoljeća, tj. od 1466. 1468., 1470., 1481., a još više od Tursko-mletačkoj rata 1499.2 To su bili kratkotrajni upadi u kojima se pljačkalo, uglavnom stoka, ali i ljudi odvodili u ropstvo, te ih je kasnije rodbina otkupljivala. Od početka 16. st. dolazi do pada pod tursku vlast pojedinih utvrda koje su bile pod hrvatskom vlašću. Najprije pada Karin 1514., zatim Ostrovica 1523., pa Obrovac 1527.3 Time je zadarsko područje bilo još više ugroženo i izloženo takvim pljačkama. Naravno da su ovi upadi izazvali pokretanje stanovništva koje već od kraja 15. st. bježi, ali se i vraća nakon što opasnost prođe. Osobito će doći do napuštanja sela pred turskim upadima u početku 16. st. Međutim, stanovništvo se još uvijek vraća u svoja sela, jer Turci se ne zadržavaju u njima, već se vraćaju nakon upada koji su trajali po nekoliko dana i za to vrijeme Turci bi prošarali ovo područje uzduž i poprijeko. Stanovništvo je najčešće bježalo na otoke, ali ono na tim otocima nije ostajalo dugo zbog oskudice koja je vladala na njima, te se jedva Čekalo vratiti u svoja sela.4 Tako se često u ugovorima o obrađivanju zemlje spominju uvjeti koji će se morati izvršiti u slučaju turskih upada ili elementarnih nepogoda.5 Da bi se stanovništvo zadržalo važno je bilo imati zaklone u slučaju upada, za zaštitu ljudi i blaga i organizirati straže koje će pratiti turska kretanja i na vrijeme obavještavali stanovništvo, a isto tako na drugoj strani imati doušnike koji će izvještavati o namjerama neprijatelja. U tu svrhu već krajem 15. st., a osobito početkom 16. st. mnogi vlasnici zemljišta ili sela grade utvrde radi njihove zaštite.6 Tako na
T. Raukar -I. Petricioli - F. Švelec -Š. Peričić, Zadar pod mletačkom upravom, Zadar 1987, 48-49 (dalje: Prošlost Zadra III); S. Traljić, Nin pod udarom tursko-mletačkih ratova, Radovi Instituta JAZU, 16-17, Zadar, 1969. 533-534; I. Anzulović, Područje sela Korlata u prošlosti, Zadarska smotra. 1-3, Zadar, 1996, 255-257. 2 S. Traljić, Nin pod udarom, 529-531, 534-535; Prošlost Zadra III, 177-178 3 Prošlost Zadra III, 205-206; V. Kl a i ć, Pad Obrovca, Udbine i Jajca, Vjesnik kr. Hrvatsko dalmatinskog arhiva, Zagreb, 1905, 41-42 (dalje: Pad Obrovca). 4 Prošlost Zadra III, 234, 236-237; R. Jelić, Ninjani u zadarskim crkvenim maticama XVI i XVII stoljeća, Radovi Instituta JAZU, 16-17, Zadar, 1969, 602-603 (dalje: Ninjani u maticama). 5 Prošlost Zadra III, 251 -254; ...incursionis turchorum gradine vel aliter tempestatis et pestis, DAZd, Š. Budinić , B. I,1/6, 3. IV. 1562, 354. 6 I. Anzulović, Područje sela Korlata, 263-267. 1
270
mletačkoj strani, pored tvrđava Novigrad i Vrana niču manje utvrde, tj. obzidani prostori s jednom ili više kula koji služe najprije za zbjegove, a kasnije se i trajno naseljuju. Tako se gradi i obnavlja utvrda Nadin, obitelj Pećarić gradi Poličnik,7 a obitelj Venier obnavlja i Zemunik,8 u selu Račiće jedan zbjeg (redut) gradi obitelj Grizogono zajedno s opaticama Sv. Nikole.9 Na hrvatskoj strani u isto vrijeme gradi se utvrda (kastrum) Korlatovića i kastrum Benkovića. U Vrčevu za zaštitu svojih kmetova gradi utvrdu obitelj Detrešić,10 a na otočiću ispred Sukošana zadarska biskupija.11 U 16. st. na području sela Slivnica, koje je u to vrijeme vlasništvo obitelji Rimanić, na jezičcu u uvali Trnovica,12 na samoj granici s posjedom Posedarskih knezova, obitelj Rimanić gradi utvrdu koja se po tome najprije i naziva Rimanich siue Ternoviza, što je i prvi naziv za kasniji Vinjerac, koji je nastao na području sela Slivnice, jer se Trnovica danas naziva uvala istočno od Vinjerca. U ovo vrijeme grade se i utvrde na pogodnim položajima u nizu postojećih sela biogradskog primorja kao i samog Biograda: Civalleli u Krmčini, Turanj (obitelj Meštrović), Filipjakov.13 Pored toga kasnije se neka sela i obziduju suhozidovima kao Kukalj, Grusi, Tinj, kako bi se zaštitili stanovništvo i blago. U 16. st. možemo govoriti o većim seobama, izazvanim ne više samo upadima nego i ratovima 1537. i Ciparskim ratom 1570. u kojima će veliki dio zadarskog područja doći pod osmanlijsku vlast,14 kada 1538. padaju Vrana i Nadin, a 1570. Zemunik i Poličnik. Naravno, najprije je pučanstvo selilo na otoke, pa u Italiju, tj. u Apuliju, Marke i Abruze i u Istru. Nakon rata mnogi se vraćaju na svoja stara ognjišta, pa i ona koja su bila pod Turcima, a osobito se vraća stanovništvo s otoka koje je tu bilo u zbjegu, a ne trajno naseljeno. Kao razlog vraćanja navodi se siromaštvo na otocima, ili što se u Italiji nisu mogli prilagoditi novim običajima i nisu znali jezik, pa su se radije vraćali i pod tursku vlast. Isto tako mnogi se
Isto, 265-266. Commissiones et relationes Venetae (dalje Commissiones), II, 179; N. Jakšić, Zemunik srednjovjekovni zadarski kaštel i turska kasaba, Split, 1997, 40-42. 9 I. Anzulović, Područje sela Korlata, 265-266. 10 Mletačka uputstva i izvještaji, VII, Zagreb, 1972, 246; Commissiones, II, 173. 11 DAZd, SZK, P. M a r c e 1 o , sv. 2, 1544, 154. 12 I. Anzulović, Područje sela Korlata, 258-259; Znanstvena knjižnica Zadar (dalje: ZKZ), Ms. 508, 73. 13 A. R. Filipi, Biogradsko-vransko primorje u doba turskih ratova, Radovi Instituta JAZU, 19, Zadar, 1972, 436-454. 14 I. Anzulović, Razgraničenje između mletačke i turske vlasti na zadarskom prostoru 1576. g. nakon Ciparskog rata, Zadarska smotra, 1-3, Zadar, 1988, 54; Prošlost Zadra III, 210, 222,226. 7 8
271
vraćaju iz Istre pa i na samo područje Banovine koje je sada bilo pod Osmanlijama.15 Na osvojena područja u strateški važna mjesta ili utvrde Osmanlije naseljuju muslimansko stanovništvo kao vojne posade koje je često činilo i domaće pomuslimanjeno pučanstvo, dok se u varošima tih utvrda i selima nalazilo kršćansko stanovništvo koje je obrađivalo polja.16 Prema dosada jako pojednostavljenom mišljenju koje se toliko uvriježilo u povijesnoj znanosti i općenito kod manje upućenih ljudi, pred Osmanlijama nakon pada Bosne (1463.) u sjevernu Dalmaciju dolazi novo štokavsko stanovništvo drukčije fizionomije koje donosi nove običaje i novi govor. Staro stanovništvo koje je bilo čakavsko, bježi, i to uglavnom na zadarske otoke, u Italiju, Istru itd. To novo stanovništvo, prema tom mišljenju, dolazi iz Bosne, ali i iz Hercegovine, pa "i iz dubine Balkana", a prema etničkom sastavu i vjerskoj pripadnosti, "ono je vlaško, srpsko tj. pravoslavno, dok je katoličko najmanje".17 Tako u nedavno izašlom članku J. Lisca o govorima zadarskog kraja, on kaže da kraj koji je do tada (16. st.) bio čakavski, u prvoj polovici toga stoljeća pred turskom opasnosti naseljavaju štokavci ikavci iz zapadne Hercegovine kao katoličko pučanstvo, najbrojnije je u Ravnim kotarima, a "ubrzo zatim" štokavci ijekavci iz istočne Hercegovine koji su uglavnom naselili Bukovicu. Lisac zaključuje: Te smo štokavce ijekavce do 1995. nalazili na obali oko ušća Zrmanje.18 O narodnosnim promjenama na zadarskom području u 16. st. govori i Raukar, ali se te promjene, prema njegovu mišljenju, uglavnom odnose na područje koje su Osmanlije zauzele, međutim i s tog zauzetog područja dolazi do prebacivanja stanovništva na mletačku stranu u samo zaleđe Zadra, na otoke i u Istru.19 Čitajući već niz godina zadarske bilježnike, a i objavljenu građu, u kojima se susrećemo sa stanovništvom ovoga kraja koje obavlja svoje poslove, sklapa važne ugovore o kupnji ili prodaji zemljišta, kuća, unajmljivanju zemljišta, trgovačke ugovore o prodaji blaga, ili kupnji,
Prošlost Zadra III, 234-236, 240-241; R. Jelić, Stanovništvo Zadra u drugoj polovici XVI i početkom XVII st. gledano kroz matice vjenčanih, Starine, 49. Zagreb, 1959, 356357; Commissiones, I, Zagreb, 1876, 177; S. Antoljak. Izumiranje hrvatskog plemstva, Radovi Instituta JAZU, 9, Zadar, 1962, 108-109. 16 F. S p a h o , Vrana u turskoj vlasti, Biogradski zbornik, 1, Zadar, 1990, 435. 17 Historija naroda Jugoslavije, II, Zagreb, 1953. 18 J. L i s a c , Jezično stanje zadarskog područja, Radovi Zavoda za slavensku filologiju. 32, Zagreb, 108-109. Na obali oko ušća Zrmanje nije nitko nikad živio, osim nadaleko poznatih daganja i ribe, te još žive nam toponimije u kojoj se zrcali sva povijest ovoga kraja, jer na tom prostoru stalno žive štokavski ikavci. Na kruševačkoj strani to je Struga i gore Bojnik i Senjan, na jaseničkoj Punta Rike i Šibenik, a u sredini ušća Bistrac i Pržunac, odnosno to su danas s jedne strane Jasenice, a s druge Kruševo. 19 Prošlost Zadra III, 241-242. 15
272
sklapanju ugovora o obrađivanju pojedinih sela, davanju punomoći za obavljanje poslova, u raznim parnicama itd., na osnovi te građe nismo mogli doći do prethodno iznijetog mišljenja, barem ne u toj mjeri, kad se ovaj kraj prikazuje s potpunim gubitkom starog stanovništva, i to već od 15. st., pa i velikim utjecajem novoga stanovništva na otoke, osobito pojedine. Dapače, neka prezimena kopnenog dijela možemo pratiti i od 14. st., iz kojeg vremena zapravo i imamo najviše sačuvane građe, pa možemo pratiti kretanje velikoga broja rodova i prezimena unutar ovoga zadarskoga područja kroz stoljeća. U ovom radu ćemo donijeti tek neke naznake o tim problemima i neke primjere govora i običaja udomaćenih od srednjega vijeka do danas u ovom kraju, a to šire obrađujemo u jednom drugom radu. Po spomenutim mišljenjima, stanovništvo koje bježi pred Osmanlijama u drugoj polovici 15. st. moralo se naseliti na područje koje nije bilo pod turskom vlašću, a to je na područje današnjih Ravnih kotara. Područje koje je bilo izvan osmanlijske vlasti, tijekom 16. st. će se smanjivati padom pojedinih utvrda, pa će tako do zadnje četvrtine 16. st. veliki dio biti pod njihovom vlasti.20 Međutim, prateći stanovništvo ovoga područja od kraja 15. st. i tijekom 16. st., što je po tome za očekivati, među tim stanovništvom ne nalazimo to "novo stanovništvo" pridošlo izvan ovoga područja. I sam Zadar morao je u to vrijeme primiti veliki broj tog novog stanovništva, ali ako pogledamo objavljenu građu dvaju poznatih popisa stanovništva, onoga iz 1527.21 i onoga iz 1608.22 godine, te popise svećenika, redovnika i redovnica,23 i stanovništvo iz zadarskih matica iz druge polovice 16. st. i prve polovice 17. st.,24 možemo se uvjeriti da to nije bilo tako. Zato R. Jelić zaključuje da su tadašnji došljaci u Zadar uglavnom iz sela oko Zadra, zatim dijelom obalnih područja od Istre do Ulcinja, te kaže da ima samo nekoliko Bosanaca, kao jedan vojnik u mletačkoj vojsci iz Banjaluke,25 a takvih pojedinačnih doseljenja bilo je i ranije kao i iz ostalih krajeva i to u prvom redu zanatlija i slugu.26 Možemo
Vidi bilješku 4. Commissiones, I, 172. 22 R. Jelić .Stanovništvo Zadra 1608. godine, Zadar, 1985. 23 R. Jelić, Popis imena svećenika, redovnika i redovnica u crkvenim maticama Sv. Stošije u Zadru (1569-1706.), Zadar 1990. 24 R. Jelić, Stanovništvo Zadra u drugoj polovici XVI st. i početkom XVII st. gledano kroz matice vjenčanih, Starine, 49, Zagreb, 1959. Zuane Mihaglievich da Bagna Luca soldat nella barca ai inata di cap. Vicenzo Subbassich et Maria Mastrouich da Thcon, Matice vjenčanih Sv. Stošije, 49, 1609. 25 R.Jelić, isto, 360. 26 Kao npr.: Ser Georgi q. ser Petri de Sancto Petro de Sanouniça de Sclauonia et Ser Paulo Croato de Pseta..., DAZ, A. de Rivignano, B. II, sv. IV, 8, 1390; Georgius Filipouich caligarios de Blagaio..., DAZ, isti, B. II, sv. VII, 98, 1399; 20 21
273
zaključiti da se u tom popisu iz 1527. ni iz čega ne vidi da je to novo doseljeno stanovništvo. Isto to možemo reći i za popise stanovništva zadarskog područja kako kopnenog tako i otočnog iz 1608.27 Dapače veliki broj njihovih prezimena možemo pratiti u ranijim razdobljima na širem zadarskom području. Neki izvještaji govore nam o povratku stanovništva na zadarsko područje, kako na mletačku tako i pod tursku vlast, ali i o stanovništvu koje je ostalo pod tom vlasti.28 Takve podatke nalazimo i kod zadarskih bilježnika, te ćemo neke navesti. Tako se 1557. spominje Lucija, kći Jurja iz Nadina, koja je bila stanovnica Apulije, a sada je u Zadru i udaje se za Šimu Bušćanina iz sela Blaćana zadarskog distrikta (Buscaynnumn, Buscaynus).29 Imamo primjera da oni koji su sa zadarskog područja otišli u Apuliju tamo i ostaju te prodaju svoju zemlju. Tako 1562. g. knez Šime Roualouich pok. Bartula, sada stanovnik Apulije, u njegovo ime zemlju prodaje svećenik Jerolim Zuvić (Zuuich) i Bartul de Marco. Zemlja se prodaje Bartulu Costroeuichu stanovniku Turnja, odsutnome, te u njegovo ime kupuje njegova zakonita žena Lucija. Zemlja se nalazi na posjedu samostana sv. Kuzme i Damjana u selu Rogovu.30 Isto tako ima ih koji ostaju u Ankoni kao Ivan Mandić iz Nina, te prodaje svoju zemlju.31 Ili ima slučajeva da se vraćaju iz Istre, kao Mara alias Margarita fili quondam Milchi Difcouich de castro Motouunscina, koja se vratila i živi u Tinju, a koje selo je 1558. g. bilo na samoj granici s područjem pod osmanlijskom vlasti. Ona kaže da je prije 12 godina, dok joj je bio živ muž Juraj Russich de dicto loco Tini, živjela u selu Bubići na području Motovunšćine.32 Ona prodaje zemlju koja se nalazi u tom selu Bubići u Istri super terra Gregori Curcouich. Za prodaju je opunomoćen Petrum Vlatcouich de dicto loco Motouinscina, muž njezine sestre Helene, a zemlju kupuje Mate Busletich.33 Prema tome ona se ponovno nastanila u
R. Jelić, Stanovništvo zadarskih otoka 1608. g. Zbornik Zadarsko otočje, I, Zadar. 1974; isti, Stanovništvo kopnenog dijela zadarskog područja 1608. i 1695. godine, Zadarska revija, 6, Zadar, 1985. 28 Prošlost Zadra III, 241. 29 Državni arhiv u Zadru (dalje DAZ), Spisi zadarskih bilježnika (dalje SZB). Š. Budinić, (1556-1598.), BI/I. 30 DAZ, SZB, isti, B. I, I/, 378. 31 Joanes Mandich q. Georgii olim habitar None et ad presens in territori Anchone prodaje tri gonjaja zemlje kod Sv. Barbare... Joani Raymundi q. d. Phil. civi Jadre, DAZ, SZB, N. Drasmileus, B. I, sv. I/c, 19. III. 1541. 32 Isto, B. 1/1/ 3, 8. IV., 190. 33 U 15. st. spominju se u vezi nekih pasišta oko Vrane: Tomasio Aladinich catonario, Cresulo Zudetich, Vladislavo Mihouich, Belote Busletich, Alivero Simunouich de catona dicti Tomasi Aladinich... DAZ, SZB, I. C a 1 c i n a , B. V, VIII / 3, 111, 1450; Bušljetići su živjeli i u Novigradu; Portada rečeni Bušljetić; R. Jelić, Pad Novigrada u turske ruke i bijeg Novigradana na Pag (1646), Zadarska revija, 5, 1989, 538 dok u katastru Novigrada iz 1709. stoji Portada rečeni Kršulovič. DAZ, Katastri Dalmacije, Fond 6. 27
274
Tinju iz kojeg joj je muž a vjerojatno i ona, a sama prezimena koja se ovdje navode sva potječu sa zadarskog područja te i danas žive u ovome kraju. Čak i naziv sela Bubići možda bismo mogli dovesti u vezu sa zadarskim Bubićima, jer prezime Bubičić i 1608. nalazimo u Biogradu i Ljupču,34 a danas žive na otoku Pašmanu u Ždrelcu, a Bubići u Zemuniku. U 15. st. na zadarskom području bilo je i prezime Chiurcha jer se 1490. u lazaretu sv. Marka nalazi Rada q. Johani Chiurcha.35 Isto tako imamo podataka da staro stanovništvo zadarskog kraja i dalje živi pod Osmanlijama. Tako se 1533. g. spominje u Dobručoj Vasi Petar Najčinović hrvatski knez (comes), kao turski podanik koji s nekim zadarskim trgovcima trguje žitom, te se obvezao da će dovesti 1000 kvarta žita na rječicu Karišnicu pokraj Franjevačkog samostana.36 Ili kad se u selu Bojištu u Banovini spominje Jelena Mirković: Hellena Mathei Mircouich habitatis in villa Boiste patri Banatici.37 O seobama s ovoga područja u Istru imamo dosta podataka, a ovdje ćemo spomenuti samo neke primjere i prezimena, osobito u Rovinjskom Selu. Još je V. Klaić spomenuo da su u Rovinjsko Selo naseljeni Hrvati iz Dalmacije 1526.38 V. Bratulić smatra da su u to selo došli sa zadarskog područja, jer se najstariji dio sela zove Jaderni, Jadrani, najviše brdo Velebit a najviši vrh Velebić, te zaključuje da su vjerojatno došli iz zadarskog područja.39 Prezimena prvih doseljenika u Rovinjsko Selo 1526., a i onih kasnijih prezimena iz zadarskog su kraja. Tako su medu prvim doseljenicima: Brancovich, Grdovich, Vratovich, Barich, Sorzich, Starich, Gionto, Sachoch, Craisa, Brainovich, Stanich, Procraias, Glavina. Bratovich, Placovich, Cernogovich, Sancovich, Zupich, Uratovich, Maglievich, Galovich, Zupic, Sošić, Dobrović, Udovičić, Cupić, Laginja, Igrin, Vidulin, zatim Rudelić, Nenadić, Brusić, Zoić.40 Ove stanovnike izvori nazivaju Morlacima, a oni sami sebe zovu Slovincima. Dolaskom u
R. Jelić, Stanovništvo kopnenog... iz 1608., 561, 569; u Ljupču su zabilježeni Bibići. DAZ, I. C a 1 c i n a , B. VII, sv. XIII/3. 36 I. Anzulović, Područje sela Korlata, 276-277. 37 DAZ, SZB, Š. B ud i n ić, B. I, 1557. 38 V. Klaić, Opis zemalja u kojih obitavaju Hrvati, Zagreb, 1883, 11. 39 N. Žic, Rovinjsko selo, Hrvatska straža, 15-16, Zagreb, 1937; V. Bratulić, Rovinjsko selo, Zagreb, 1959, Jadranske monografije, knj. 2, 26-28. 40 V.Bratulić, isto, 29-34,36, 134-137, 140, 150-158, 163. 34 35
275
novi kraj tražili su i svoje svećenike glagoljaše.41 Neka od ovih prezimena možemo pratiti i ranije na zadarskom području, a neka i danas postoje Tako prezime jednog od prvih doseljenika 1526. i ujedno tada predstavnika tih doseljenika Jurja Brankovića nalazimo u srednjovjekovnom selu Koruplje 1440. i u Zadru kao trgovca 1444.,42 Najstariji podatak s prezimenom Brajnović na zadarskom području imamo sačuvan iz 1397. godine kad se spominje Johanes Braynouich et Publicus Slauogostich morolaci omni di Catona dicti Miluni.43 1457. i 1461. vlasi katuna Golčić sklapaju ugovor s Posedarskim knezovima (Slauogostus filius q. comitis Jacobi Slauogostich de Posedarie de genere Gusich) o iznajmljivanju pasišta na njihovim posjedima, a među njima je i Radmilus Brajnouich,44 pa možemo reći da su Brajnovići pripadali katunu Golčić. Zatim se sto godina kasnije spominje mjesto Brajnovac i katun Brajnovci: Nicolaus Wladicheuix........ loco vocato Brainouaz de Vlachia, a na drugom mjestu mortus in Vlachia in quondam Cathono vocato Brainouzi.45 Ovdje loco i catun vjerojatno označuju isto, dok nam je Vlahija hrvatski naziv za Morlachiu, kako izvori pisani latinskim ili mletačkim često nazivaju područje planine Velebit. 1535. godine jednog Brajnovića nalazimo i u zadarskom Varošu, to je Joani quondam Blasij Stoycinich de Braynouaz.46 1540. g. drugi jedan Brajnović Ivanp. Budana stanovnik je Rogova gdje kupuje zemlju od Rade Farižević pok. Stojka. nekoć služavke (ancile) svećenika i rektora župe Punta Pašman, Tome Petešića (Radum Fariseuich quondam Stoici olim ancilla presbiteri Thomasij Petesich rectoris parochia Puncte Pismani prodaje Juano quondam Budani Brajnouich de villa Rogovo), zemlju u Rogovu uz granicu sa Svetim Filipom i Jakovom.47 U Zadru su živjeli i Brajnovići koji su nosili titulu Ser. Tako je 1562. g. zabilježen Ser Georgi Brainouich.48 Dok se 1572. na otoku Ugljanu spominje Mandica udovica Ivana Brajnovića (Presbiter Francisco Vlassich quondam Joani de insula Vgliani et Mandiza eius soror relicta quondam Joani Brainouich).49 Brajnovića i danas imamo na području Istre, a na zadarskom području u selu Kruševu. Prema tome Brajnovići na zadarskom području spominju se od 14. st. kada žive u katunima, ali i trguju sa Zadrom i u
Isto, 26-27. I. Anzulović, Razgraničenje, 78. 43 DAZ, SZB, A. de R i v i g n a n o , B. II, sv. VII, 5, 1397. 44 DAZ, I. Calcina, B. V, sv. VII, 3. XII. 1457; isti, B. VI, sv. I, 4. III. 1461. 45 Isto, I. V i d u l i ć , B. jedina, sv. III. 46 Isto, P. Bassanus, B. I, sv. 3, 45. 47 Isto, J. F. Rajmundus, B. jedina, sv. 3, 193. 48 DAZ, P. Bassanus, B. I, sv. II/4, 6r. 49 Isto, Š. B u d i n i ć, B. 1/3, 762, 28. IV. 1572. 41 42
276
zimskim razdobljima najvjerojatnije borave u kotarima sa svojim blagom, isto tako u 15. st., dok u 16. st. neke nalazimo trajno naseljene u primorju, gdje imaju i svoje zemlje i obrađuju ih. Početkom 16. st. jedan dio se odselio u Istru, a činjenica da i danas žive na području Kruševa govori nam o dijelu Brajnovića koji su ostali pod Osmanlijama u svojoj Vlahiji (iako su oni danas štokavci ikavci a oni u Istri čakavci). U 16. st. na zadarskom području nalazilo se i prezime Zupić,50 a prezime Brusić u 14. st.51 Prezime Pokrajac tj. Pokrajčić također nalazimo na zadarskom području. Ostoja Pokrajčić spominje se 1444. s ostalim Morlacima u selu Račiće (Gregorius Liuoeuich, Stipan Vutosseuich, Georgius Vutosseuich, Ostoia Pocraicich... omnes morlachi ad presentes in vlla Racice... Stipan Vodossiuich et Juraj Vutosseuich etiam morlacum).52 Dok se 1452. nalaze na području Ostrovičkog kneštva Marcum Pocraicich de villa Dragouanci (comitatus Ostrouice)53 i ostavlja neke stvari svećeniku Corinusu župniku Pašmana. I prezime Krajša tj. Krajšić sa zadarskog je područja pa se 1384. g. spominje Stanislaus morolaco filii condam Vtisseni de catuno Craissich ... mandavit Grubissich morolaco de dicto Catuno Craissich54 a 1412. Jacobi Crayssich Millote Radmanich et Marci Millosseuich vlach55 te 1410. Millecta Radmani et Jurice Radmanich Vlachi fratribi de catone Jacobi Craysich56. Isto tako i prezime Nenadić se nalazilo na zadarskom području u selu Zlokrajci, danas u dijelu ražanačkog polja, jer se 1559. u tom selu nalazi Matheus Nenadich de villa Zlocrayci.57 Prezime Zoić se i danas nalazi na zadarskom području, a u popisu iz 1608. imamo ga u više sela, a ranije se spominje i u Ninu 1546. kada se spominje nasljedna baština pokojnog Andrije Zoych de Nona.58 Rudelići ili Rudele danas se nalaze u Radovinu na položaju gdje je nekad bilo srednjovjekovno selo Mijagošćina.59 Prezime Bratović koje se spominje medu stanovnicima Rovinjskog Sela i koje je danas dosta rašireno u Istri,
Simon Zupich... Thomaso Zuppich fili Simonis de Cerbauac lug. Thomasi Zupich dicto Cragul de dicto loco, DAZ, SZB, Š. B u d i n i ć , B. I, sv. 1/3, 111, 1558. 51 Andreas dominus Brussiç marangon quondam Desse..., DAZ, A. de Rivignano, B. II, sv. IV, 8r, 1388. 52 Isto, S. Damiani, B. I /!, 15, 15. XI. 1444. 53 Isto, B. II, 14, 209, 1452. 54 Isto, A. de Ri vignano, B. I / 1, 87-88, 1384. 55 Isto,R. Prandino, B. I, 21, 1411. 56 Isto,P. Sercana.B. I/II, 390, 1410. 57 DAZ, Š. B u d i n i ć , B. I, sv. 1/3, 18. IV. 1559. 58 Isto.P. Bassanus, B. I/I, 1. XV. 1546. 59 I. Anzulović, Razgraničenje, 81. 50
277
na zadarskom području danas se nalazi u Novigradu odakle su u prošlom stoljeću odselili u Paljuv i istočni dio Podgradine koji je do 1990. pripadao župi Novigrad. Zasad ovo prezime imamo zabilježeno prvi put u Zadru 1353. g. i to Nicolam Bratovig de Jadra.60 U novigradskim maticama javljaju se prezime Bratović i Vratović od prve polovice 17. st., a prezime Vratović također se nalazi u Rovinjskom Selu, pa ne znamo radi li se o istom ili dva različita prezimena. Međutim prezime Bratović ima i nadimak Mavrić koje se ponekad u novigradskim maticama iskazuje kao prezime, a i danas Bratoviće u Podgradini zovu Mavrići, a u Novigradu se prvi put prezime Mavrić navodi u 16. st.61 Prezime Vratović također nalazimo ranije.62 I prezime Rupinović poznato u Rovinjskom Selu, također se ranije spominje u Novigradu: Mathias quondam Gregorij Rupinouich de Novigrad.63 Da bi se dobila što bolja slika o govorima i običajima zadarskog kraja prije osmanlijskih provala, trebalo bi pratiti i proučavati i stanovništvo u Istri koje se iz zadarskog kraja doselilo, kako govor tako i nošnju, jer je već i zapaženo da neki dijelovi nošnje u Istri imaju sličnosti s nošnjom zadarskog kraja, tj. s njezinim glavnim karakteristikama, kako u kroju, vrsti materijala, tako i u nazivlju.64 Što se tiče govora, navodi se da čakavski govori Istre nisu sačuvali naglasak akut, dok vidimo da ga mjesta na zadarskom području sa starim stanovništvom čuvaju i dapače jako je naglašen. Govori se i o izrazitim svojstvima štokavštine na ove govore u Istri kod doseljenika iz Dalmacije, što se teško može opravdati jer su se ta svojstva i utjecaji mogli proširiti i kasnije, pa ne možemo zaključivati da su doseljenici 16. st. donijeli osobine štokavštine.65 Na primjer Brajnovici koji danas žive u Kruševu, čisti su štokavci ikavci što ne znači da su oni to bili i u 14., 15., 16. st., nego su kroz kasnija stoljeća u moru štokavštine izgubili karakteristike svoga starijeg govora. Današnji Bratovići u Novigradu govore kao i ostali s ostacima čakavštine i toliko karakterističnim akutom za Novigrad, međutim oni koji su sa svojim blagom odselili u stanove u Podgradini, kao i Šaline (ranije Šalinović), govore čistom ikavskom štokavštinom, dok Paljuv još čuva dosta sličnosti s novigrad-
DAZ, A. Canterio, B. jedina, 37r, 1353. ZKZ, Ms, 32. 62 R. Jelić, Pad Novigrada, 541. 63 DAZ, SZB, J. F. Rajmundus, B. jedina, sv. III, 6-7, i br. 33, testamenti. 10. 1509. 64 Jelka Radauš R i ba r i ć , Ženska narodna nošnja u Istri, Pazin, 1997. 65 M. Hraste, Govori jugozapadne Istre, Hrvatski dijalektološki zbornik, knj. 2. Zagreb, 1966, 7, 13-14. Hraste kaže da Vlasi napuštaju područje Bosne i Turske Hrvatske i bježe na mletačko područje, a ovi ih preseljuju u Istru, te da je to bio element koji je govorio štokavskim dijalektom. 60 61
278
skim govorom, osobito kod nekih obitelji, iako sve manje, na što osobito utječe ženidba iz okolnih sela. Za zadarsko područje karakteritisčno je da za neka mjesta i otoke postoje legende o doseljenju iz nekoga kraja i naselja, kao uostalom i za mnoge druge krajeve. Te legende najčešće nemaju osnova. Po tim legendama najčešće se novo stanovništvo doseljavalo sa štokavskog područja Bosne, Hercegovine, Crne Gore itd. Tako i za otok Vrgadu postoji legenda i pučka tradicija da su im preci došli od Šopota kod Benkovca,66 dok Grgur Biokovac smatra daje to bilo iz Podluga67 i da su tako donijeli štokavštinu. B. Jurišić navodi da Benkovca prije provale nije ni bilo, a koji je danas središte, već je to bio Šopot (u njemu nađen natpis kneza Branimira), pa je Šopot bio središte Ravnih kotara i iz njega su napučeni zadarski i šibenski otoci.68 Prema tome to stanovništvo potječe iz onoga vremena kada se to područje nazivalo Šopot, i kad je bio središte, a ne Benkovac. Međutim, u srednjem vijeku selo ili neko središte pod imenom Šopot ili Benkovac nije postojalo već je na tom položaju bilo selo Dobruča Vas i Vukovića Selo, a kasnije niče kastrum Benković.69 Samo selo Šopot kasniji je naziv za selo, iako kao mikrotoponim za izvor moguće da je i ranije postojao. Zato možemo smatrati da je ta legenda nastala kasnije, kad su već postojali ti toponimi. I sam Jurišić kaže da je zabluda smatrati da su prije 400 godina donijeli na otok Vrgadu štokavštinu, jer je govor toga kraja u to vrijeme bio čakavski, onakav kako je otprilike govorio P. Zoranić. Čak je i posjetio Šopot i usporedio prezimena i pregledao matice, usporedio običaje, nošnju i nazivlje, ali naravno nikakve sličnosti nije našao, jer je to novije stanovništvo koje je ovdje uglavnom s kraja 17. st. i početka 18. st., dok su doseljenici na Vrgadu mogli biti samo čakavci.70 Nedavno je podrijetlo stanovništva i naseljavanje otoka Vrgade pokušao objasniti T. Grgin, te on zastupa mišljenje daje staro pučanstvo Vrgade nestalo s kugom 1631.-32., pa je novo stanovništvo počelo naseljavati Vrgadu sredinom 17. st., a čiji potomci i danas žive na Vrgadi.71 Iako za to nema nikakvih podataka ni potvrda, Grgin rekonstruira i samo naseljavanje Vrgade koje je navodno proveo Jakov Družić zvan Farina koji bi kao vlasnik otoka iz Šopota u 17. st. naselio prebjege iz Bosne, tu smještene jer nisu htjeli prihvatiti muhamedanstvo. To je prilično čudno,
B. Jurišić, Govor otoka Vrgade, Nastavni vjesnik, XLV, Zagreb, 1936-37, 89, 87-89; isti, Rječnik govora otoka Vrgade, Zagreb, 1966, 11. 67 G. Biokovac, Nada, Split, II, 1883, 17. 68 B. Jurišić, Rječnik Vrgade, 16-17. 69 I. Anzulović, Ubikacija posjeda benediktinskog samostana svetoga Jurja u Obrovcu, Radovi HAZU, 33, Zadar, 1991, 276; ista, Područje sela Korlata, 262. 70 B. Jurišić, Rječnik Vrgade, 17. 71 T.Grgin, Podrijetlo žitelja otoka Vrgade, Geoadria, 5, Zadar, 2000, 129-133. 66
279
jer je i samo područje današnjeg Šopota tada bilo pod osmanlijskom vlasti, a Jakov Družić nije živio u 17., već u 15. st.72 Po Grginu, to stanovništvo je na ovo područje došlo u najvećem broju iz Pounja i Povrbasja, a sada zbog pojačane islamizacije bježe, iako već 300 godina žive pod Turcima. I tako jedan dio njih stiže u Šopot i Podlug, a Farina među njima odabire 15 obitelji i naseljava ih u prazne kuće na Vrgadi. Tako Grgin kaže, da se pouzdano zna da su Torini (Torići) došli iz Pounja, a Jurišići iz Povrbasja. Od kuda te priče nije nam poznato. Od prezimena prije te seobe, po njemu, jedino su ostali Grgini koji su se ranije zvali Mikuličići, dok su ostala prezimena došla s drugih otoka ili priobalja, pa su današnji Vrgadini potomci u 17. st. naseljenih bosanskih Hrvata i pridošlih Hrvata iz priobalja i otočkih mjesta, te da je ta legenda o doseljenju za većinu prezimena i potvrđena. Grgin također misli da su novi doseljenici donijeli štokavski ikavski govor i izmiješali se s ostacima čakavaca. Legendama o doseljenju pojedinih rodova ne možemo baš vjerovati jer nastaju iz različitih razloga koji utječu na njihov postanak. Tako na primjer za prezime Anzulović u Novigradu se smatralo da potječe iz Budve, gdje ih i danas ima, međutim Anzulovići u Novigradu najprije su se zvali Galešići ili Galeže, a od 17. st. prema Anzulu Galešiću dobivaju nadimak Anzulovići koje postaje prezime.73 Isto tako i za prezime Paštrović u Novigradu se smatralo da potječe iz Paštrovića, ali iz matica se vidi daje prvi doseljenik Paštrović došao u Novigrad iz Paga i da je bio kovač, a na Pag je došao s Raba.74 I danas u Novigradu ulicu u kojoj su kuće Paštrovića zovu Kovačića ulica, a glavicu nedaleko od novigradske tvrđave, gdje Paštrovići imaju zemlju Kovačića glavica. I B. Finka koji je pisao o novigradskom govoru, razvrstao je ova dva prezimena u budvanska.75 Da je Vrgadu mogla naseliti neka veća skupina štokavaca iz Bosne, tj. iz Šopota, to ne vjerujemo, niti za to imamo bilo kakvih potvrda, a niti je takva seoba opravdana u to vrijeme, a osobito ne na otok. Ako se seoba i dogodila, mogla se dogoditi samo ranije zbog turskih provala, ali i bez tih razloga moglo je doći do naseljenja jednog dijela stanovništva, ali u to vrijeme to stanovništvo moglo je donijeti samo čakavski govor. Premda ni tada ne vjerujemo da je ta seoba bila toliko masovna i da je otok prije toga bio pust, jer nam to svjedoči i sačuvana toponimija iz ranijih razdoblja. Možda bi se ova tradicija mogla djelomično prihvatiti, jer imamo podatak
G. Praga, Attie diplomi di Nona, Rim, 1936, 88. R. Jelić, Pad Novigrada, 539. 74 DAZ, Matice Novigrada. 75 B. Finka, Madrikula Blažene divice Marije od svetoga Luzarija iz 17. stoljeća, Starine, 48, Zagreb, 1958, 173. 72 73
280
u izvorima o naseljenju jednog roda Lisičića s ovoga šireg područja koje se spominje, tj. s područja današnjeg Korlata i Gornjih Biljana, te bi ta legenda imala onovu, iako je čudno da ide u toliku starinu, pa je možda samo slučajna koincidencija. Sasvim je točno da se stanovništvo iz središta Ravnih kotara, između današnjeg Benkovca, Nadina i Vrane, kretalo prema Biogradskom primorju i otocima Pašmanu i Vrgadi, i to ono koje je tu živjelo prije upada Osmanlija, a ne ono, kako se obično drži, koje je pred njima pobjeglo ili ono koje je naknadno naselilo zauzeto područje, jer sva ta prezimena i ranije nalazimo na zadarskm području u njegovim srednjovjekovnim selima. U jednom kupoprodajnom ugovoru sklopljenom u Zadru pred zadarskim kaptolom 1450. braća Toma i Pavao Lisičić, stanovnici Pašmana i njihov brat Ivan, stanovnik Vrgade, a sinovi Ratka Satoića od roda Praskvića, prodaju svoju nasljednu baštinu Ratku Gregoreviću zvanom Oplanić i Pavlu Rajkoviću od roda Tihlića. Oni taj posjed prodaju uz dozvolu svojih suplemenika Marka Stojnića zvanog Merdić, Martina Jakovčića zvanog Kraljić, Filipa Jivančića i Radoslava Kuzinića, te svih ostalih.76 Njihov otac Ratko spominje se u selu Praskviću i 1380., zajedno s bratom Utišenom.77 Posjed se nalazio na više mjesta, a najviše na položajima u selu Praskviću, novigradskog distrikta koji je na sjeverozapadnom dijelu današnjeg sela Korlat, i u selu Opaća Polača (Palatium abatis), jugoistočni dio današnje Kule Atlagić do Dobruče Vasi, tj. na području današnjeg Benkovca.78 To znači da je jedan dio roda Lisičić koji je imao više grana živio i u selu Praksviću u 14. i 15. st., naselio Pašman i Vrgadu već u prvoj polovici i sredinom 15. st. Prezime Lisičić spominje se u Vrgadi u popisu stanovnika iz 1608., a isto u Olibu, Kukljici i Petrčanima.79 U Vrgadi od 27 glava obitelji 8 je Lisičića. Prezime Lisičić spominje se na Vrgadi i 1572. kada Ivan Lisičić kupuje zemlju od Klare udovice Marka Darisseuissa de insula Vrgata i to na položaju Lučina, koji i sad postoji (in loco Lucina).80 Lisičići se i u 16. st. nalaze na Pašmanu. Tako Mihovil Lisičić, Michael Lissich quondam Mathei dicti Cragl de Insula Bagni et Martin Jaderchich quondam Georgi de insula Pismani i Martin Cathich de insula Sdrelaz i Anton Chulinouich de insula Bagni.81 I današnje prezime Kraljić možda je prezime nastalo od jedne grane Lisičića, jer smo vidjeli da još u selu Praskviću u 15. st. jedan rođak
DAZ, SZB, N. Benedicti, B. U, sv. IV /1; I. Anzu1ović, Područje sela Korlata, 172. DAZ, SZB, A. Rivignano, B. II, sv. VII, 112. 78 I. Anzulović, Ubikacija posjeda, 134; ista, Područje sela Korlata, 271. 79 R. Jelić, Stanovništvo otoka 1608, 175, 161, 183.; Isti, Stanovništvo kopnenog dijela, 572. 80 DAZ, SZB, N. Drasmileus, b. I, sv. III/8, 3. VII. 1572. 81 Isto, B. I, 23. II. 1541. 76 77
281
Lisičića nosi nadimak Kraljić, kao i ovaj Kralj iz 16. st. 1514. g. u Dobropoljani živi Martinus Lissiccich quondam Jacobi dicti Jugo de insula Dobropogliana i prodaje obitelji Fera zemlju na položaju Gorizina.82 Isto tako 1492. spominje se Paulus Craglich de Plafno,83 dok je 1478. u selu Praskviću živio Martin Craglich.84 Lisičići se u Vrgadi kasnije spominju 1675. i to zadnji put, a ima ih u to vrijeme i u Tisnom.85 Iz ovoga se vidi da prezime Lisičić koje je još u prvoj polovici i sredinom 15. st. naselilo Pašman i Vrgadu, nije dio stanovništva pobjeglog pred Osmanlijama, nego staro stanovništvo Ravnih kotara i to ne kmetovsko nego ono koje je pripadalo hrvatskom rodovskom plemstvu i nižem plemstvu. I prezime Bogdanić koje se nalazi u popisu 1608. g. imamo zabilježeno 1572.: Joanes Bogdani koji na položaju Dusche prodaje zemlju Ivanu Lisičiću.86 I ovo prezime također potječe s područja Nadina i Praskvića i pripadalo je nižem plemstvu, a bilo ih je i u Novigradu. (Micouillus et Lucas Bogdanich fratres de villa Prasquich)87 i 1494. g. (Prouidus vir Matheus Bogdanich de villa Nadini prodaje zemlju Bilo filio q. Martini Drasich).88 Isto tako spominju se quondam prouidi vir Gregorius et Dragich Bogdanich fratres de villa Nadin.89 Ovo prezime u Vrgadi kasnije se spominje 1653. Jure Bogdanić kao kum, a i danas ih ima na Pašmanu, dok Bianchi kaže da je župnik Vrgade bio Ivan Bogdanić 1587. g. a 1603. frater Joanes Bogdanich de Isum (Iž).90 1505. spominje se presbiter Antonius Bogdanich rector ecclesie Sancti Thome de Tecono Jadrensis dijacessis,91 Isto prezime Bogdanić spominje se i ranije, još od 1397.92 I prezime Pribilović koje se u Vrgadi spominje u maticama 1689., kada je krštenje obavio don Pere Pribilović iz Kuna, a 1750. u parnici u kojoj se traži pravo glagoljanja u katedrali, navodi se don Antonio da Teon.93 Pribilovića ima i sad u Tkonu, a u 14. st. (1391.) nalaze se u
Isto, 23. V. 1541. Prezime Jugov 1608. nalazimo u Salima. DAZ, SZB, G. de B o s c o , B. IV, sv. 3, 10. 84 DAZ, G. de B o s c o , B. II, sv. 5, 1. I. 1478. 85 B. Jurišić, Glagoljski spomenici otoka Vrgade, Rad, JAZU, Odjel za filologiju. 327, Zagreb, 1962, 158. 86 DAZ, SZB, N. Drasmileus , B. I, sv. IV. 87 Isto, Grisinus, B. I, sv. 4; I. Anzulović, Područje sela Korlata, 271. 88 Isto, J. Ph. Rajmundus , B. I, sv. I, 77r. 89 Isto, 80r. 90 B. Jurišić, Glagoljski spomenici, 149; C. F. Bianchi, Zara Cristiana, II, 139. 91 DAZ, J. de M o n t e f e r a t i, B. jedina, sv. III, 24. III. 1505. 92 DAZ, A. de R i v i g n a n o, B. II, sv. VII, 1397. 93 B. J u r i š i ć , sp. djelo, 163. 82 83
282
Nadinu (Crisaua Pribilouich de subnadino), 1458. u Miljacki (Ostoia Pribilouich de Milaçehe dist. Jadre),94 dok se 1540. spominje Helena relicta quondam Simonis Pribilouich et Joanes eius fili de villa Sichouo districtus Jadre habitator in insula Tchoni,95 a i za ovo prezime možemo reći daje došlo s područja Nadina, i to dosta rano, i da su bili u vezi s Vrgadom, možda i u rodbinskim vezama. U Vrgadi se 1560. spominje i prezime Kuničić, ali ga nema u popisu 1608. (Petrus Cunicich de Vergata),96 dok se 1444. ovo prezime spominje. Isto tako 1512. spominje se u Vrgadi i prezime Derčić, a kasnije se ne nalazi.97 Mikuličića u popisu iz 1608. ima pet obitelji.98 Ovo prezime spominje se u Vrgadi 1555. kada Šime Mikuličić kupuje zemlju na položaju Posnaze: Simon Ducha de Vergata aliter Radnouich prodaje Simoni Michuliich de dicto loco vingi super terreno incantus predicti scopuli Vergade in loco dicto posnaze.99 Iz vrgadinskih matica vidimo da je prezime kasnije Mikulići (1652.), a 1696. vidimo da su Grgini koji se javljaju 1652. Mikuličići (Grgo Grgin detto Mikuličin).100 I Mikuliće ranije nalazimo na kopnu. Tako 1445. u Rogovu živi Micael Miculich... de Rogovo.101 Prezime Duka koje ovdje navodimo i koje je postojalo u Vrgadi u 16. st. vidimo da je inačica prezimena Radnouich, ali da se ne nalazi u popisu iz 1608. Međutim, Jurišić navodi da se Dukini spominju u maticama u prvoj pol. 19. st., a jedna nenaseljena kuća u Vrgadi da se zove Dukini.102 Iako Jurišić nije siguran da su Dukini i živjeli u Vrgadi, vidimo iz ovoga podatka iz 1555. da su Dukini drugo prezime ili nadimak koji se kasnije iskazivao kao prezime, za prezime Radnouich što je najvjerojatnije prezime Radovanić iz popisa 1608. Radovanić se spominje u maticama i kasnije u 17. i 18. st., a u Pašmanu je 1609. upisan kao kum neki Radovanović iz Lapkata (Vrgada). I danas taj oblik postoji kao nadimak u Vrgadi.103 Prezime Radovanić ima još jednu inačicu, a to je Punoš koje se u maticama javlja od 1652. pa do danas, a 1692. i kao Radovanić
DAZ, J. de Nosdrogna, B. I, sv. I, 1391, 12; isti, B. V, sv. VIII/4, 175r. DAZ, N. D r a s m i 1 e u s , B. I, sv. I, 8. V. 1540. 96 Isto, Š. B u d i n i ć , B. II, sv. IV, Bastardelli; 1444. Kuničići su živjeli i u selu Mirce: Radoius Cunicich de vila Mirci districtus Jadre..., DAZ, S. Damiani, B. I, sv. II/1. 12r, 1444. 97 DAZ, J. Ph. Rajmundus, B. jedina, 13. XI. 1512... Joanes Derchich quondam Luce de la Vergata... prodaje... Antonio quondam Luce Derchich de la Vergata... 98 R. Jelić, Stanovništvo zadarskih otoka, 175-176. 99 DAZ, P. Bassanus,B. I, sv. II/3, 17. III. 1555. 100 B. Jurišić, Glagoljske matice, 153-161. 101 DAZ, S. D a m i a n i, B. 1, sv. II/4, 1 lr. 102 B. Jurišić , sp. djelo, 153. 103 Isto, 164. 94 95
283
Punoševi.104 Jedan Radovanić, kao arhipresbiter Luke spominje se 1434. kada prodaje zemlju u Bibinjama,105 dok se Paulo Radanouich 1456. nalazi u Dumanića selu (danas Bibinje).106 1389. g. stanovik je Zadra Radoius Polnosseuich habitator Jadre Punošević,107 a Punoši se nalaze u popisu stanovništva sela Pakošćana iz 1608.,108 te u popisu članova skule u Vrgadi navodi se Lovre sin pokojnoga Vida Punoševa iz Pakošćani.109 A još 1476. u Punti Pašmana javlja se prezime Ponosie.110 Dok se 1556. kao sudac posobe sela Sv. Filipa i Jakova navodi Sladoe Punouich.111 I prezime Dervišin, Drvišin, Dirvišin, Dervissich, koje se nalazi u ovim oblicima zabilježeno u maticama u 17. i 18. st., ne nalazimo u popisu 1608. g.,112 a najvjerojatnije je iskrivljeno staro prezime Derisseuiss ili Darisseuiss (Darišević ili Derišević, a ne od turskog derviš) iz 1571. kada domina Catarina relicta quondam Mathei Derisseuissa de insula Vergata prodaje Joane Lisicich de insula predicti... in loco uocato Lucina...113 To što to prezime nije zabilježeno u popisu iz 1608. g. ne znači da više nije postojalo već da je zabilježeno u drugoj inačici kao što je to i prezime Duka, ali za sad ne možemo utvrditi kojoj. Među prezimenima 1608. nalazi se i prezime Podanić,114 ono se ne spominje ni kasnije ni prije u Vrgadi, a ni drugdje. Međutim, 1512. u Vrgdi nalazimo prezime Prodanić, pa mislimo da je Podanić krivo napisano ili pročitano prezime Prodanić (npr. u diobi braće i sestara Stipanus, Juanus, Lucia, Catharina et Draga filii quondam heredes Ratchi Prodanich et Marice jugalium de la Vergata districtus Jadre... ).115 Prezime Kapuličić koje se nalazi u popisu iz 1608. zabilježeno je u maticama do 19. st., pa je i to staro prezime koje je i kasnije postojalo
Isto, 163. ...dominus Gregorius Radouanich Archiprete Lucha de Nona... prodaje u Bibinjama zemlju... Stipani de villa Tarci..., DAZ, I. Vidulić, B. jedina, sv. IV, 1. XII. 1434. 106 DAZ, I. Calcira, B. V, sv. VIII/1,9. II. 1456. 107 DAZ, A. de R i v i g n a n o , B. V, sv. II, 60r, 16. VIII. 108 R. J e 1 i ć, Stanovništvo kopnenog dijela, 560. 109 B. Jurišić, sp. djelo, 163. 110 DAZ, G. de Bosco , B. IV, sv. II/2, 146, 12. ...Vesella relicta quondam Georgi Ponosie de Puncta insule Pismani... prodaje zemlju... Mattei Radunich de villa Blachiane... 111 DAZ, SZB, N. D r a s m i 1 e u s , B. III, sv. II/3, 50. 112 B. J u r i š i ć , sp. djelo, 152; R. J e 1 i ć, Stanovništvo zadarskih otoka, 175-176. 113 DAZ, N. D r a s m i 1 e u s , B. I, sv. II/8, 3. VII. 1572. 114 R. Jelić,sp. djelo, 175-176. 115 DAZ, J.Ph. Rajmundus, B. jedina, sv. 1/2, 17, 1512. 104 105
284
u Vrgadi.116 Isto tako se i prezime Blasulović spominje 1608., ali i kasnije, kao 1651.117 U spomenutom popisu nalazi se i svećenik Petar Meštrović koji najvjerojatnije potječe iz Turnja. I prezimena Jerković kao i Jelovčić iz istoga popisa spominju se i ranije, 1572., ali ih nema kasnije u maticama (Margarita Jerchouich vxor viti Jeloucich de Vergata).118 Od starih prezimena koja se navode u popisu iz 1608. kasnije su se nastavila prezimena Mikuličić i kao Mikuličić rečeni Grgin, danas Grgin, Lisičić, Kapuličić, Radovanić, Radovanić rečeni Duka i Blasulović. Prema tome stara vrgadinska prezimena nisu sva nestala u prvoj polovici 17. st., neka od njih su se mijenjala, kako je to uobičajeno sa starim prezimenima, pa je nadimak često postajao prezime. Pored toga, ne možemo tvrditi da je prestankom postojanja određenog prezimena stanovništvo nestalo, ono je moglo izumrijeti samo u muškoj lozi, a nastaviti živjeti i dalje kroz žensku. Neka od tih prezimena nalazimo na kopnenom dijelu zadarskoga područja i to ranije, uglavnom u srednjovjekovnim selima novigradskoga i vranskoga distrikta, oko Novigrada, Nadina, Vrane i biogradskog primorja, te imamo podataka o njihovu naseljavanju na Pašman i Vrgadu od 15. st. Ovo stanovništvo Vrgade i Pašmana nije novo pridošlo pred Osmanlijama, nego je to ono koje je tu živjelo i ranije na zadarskom kopnenom dijelu kao i na otocima. Utjecaj s kopna u kasnijim stoljećima, kao što kaže i Jurišić,119 bio je sporadičan, a ne masovan, a nije došlo ni do naseljavanja potpuno novog stanovništva. S kopna na otok najviše su dolazili iz biogradskog primorja osobito iz Pakoštana s kojima su izgleda veze bile najjače. Stanovništvo ovoga primorja potpuno se razlikuje od stanovništva s područja današnjeg Benkovca, kako u govoru, tako i u običajima, nošnji, nazivlju, i ima određeni stupanj sačuvanosti čakavskoga govora, dok nošnja toga primorja pripada potpuno jadranskom tipu. Akut kao poseban čakavski naglasak koji se danas čuje u Vrgadi i koji je toliko žilav, mogla je Vrgada naslijediti od svojih najstarijih stanovnika. Pojedinci koji su dolazili na Vrgadu s kopna oko Biograda i s otoka, uglavnom s Pašmana, nisu mogli izvršiti jači utjecaj na njezino stanovništvo, a promjene u govoru pod štokavskim utjecajem možda su najviše nastupile u drugoj polovici 19. st. uvođenjem službenog jezika, putem škole, administracije itd., jer i sam Jurišić kaže da je njegova baba upotrebljavala upitnu rječcu ča, a ne što.120
R. Jelić, sp. djelo, 176; B. Jurišić, sp. dj., 155. R. Jelić, sp. djelo, 149. 118 SDAZ, N. D r a s m i 1 e u s , B. I, sv. II/8, 3. VII. 1572. 119 B. J u r i š i ć , Rječnik govora otoka Vrgade, 17. 120 B. J u r i š i ć , Govor otoka Vrgade, 88. 116 117
285
Nikako ne možemo govoriti o naseljenju Vrgade u jednoj većoj seobi, niti s čakavskim stanovništvom iz ranijih razdoblja, a osobito ne sa štokavskim iz 17. st. koje bi bilo podrijetlom iz Bosne i koje bi došlo najprije na područje Šopota i Podluga pa u Vrgadu. Današnja naselja od Bibinja do Pakoštana, neka više, a neka manje, čuvaju određene osobine čakavštine, osobito u naglasku. Najsličniji naglasak Vrgadi i Pašmanu imaju Bibinje, kao i zadarski Stanovi i Novigrad koji čuvaju akut, dok Sukošan koji graniči s Bibinjama ima dugouzlazni naglasak, npr. sélo, a ne selő, kao spomenuta mjesta. Današnja prezimena primorskih mjesta, a i prezimena sačuvana iz spomenutih popisa, govore nam o velikom broju prezimena sačuvanih iz vremena prije turskih provala i za vrijeme njih. Ova sela uglavnom su nastala od više manjih sela, tako da se pojedino selo proširilo svojim nazivom na više susjednih sela, osobito na ona u zaleđu, uz granicu mletačke i turske vlasti nakon Ciparskog i Kandijskog rata. To osobito vrijedi za Bibinje i Sukošan.121 Najstarije nam poznato prezime u Bibinjama je prezime Margetić ili Margitić, koje je zabilježeno od 15. st.,122 a izumrlo u 19. st., te nam je to jedino prezime koje se nalazilo na popisu 1608.,123 a i kasnije. To je čudno s obzirom na očuvanost naglaska, a osobito akuta. Međutim, uzrok tome može biti i nepoznavanje prezimena zbog nedostatka podataka, ili se pod određenim prezimenom krije neka druga inačica, ili je naknadno došlo do miješanja sa susjednim selima i preseljenja pojedinih rodova tih starijih prezimena. Tako današnje prezime Bugarija ne nalazimo u Bibinjama u popisu iz 1608., ali u Sukošanu tada nalazimo prezime Bugarin, dok sličnog prezimena danas nema u Sukošanu.124 Međutim, ni jedan ni drugi oblik ovoga prezimena nisu nova prezimena na ovom području, a ni medu novopridošlim stanovništvom pred Turcima, ni poslije Turaka, već je to staro prezime iz ovoga kraja, koje se u obliku Bugarinić nalazilo u Rogovu na samom početku 15. st. Tako se 1403. godine spominje Draga udovica Marka Bugarinića iz Rogova (Draga relicta quondam Marci Bugarinich de Rogovo et Bugarius et Cusme fratri et Fili dicti quondam Marci Bugarinie).125 A 1479. u vezi nekih zemalja u Opaćem Selu na položaju Čelopek, spominje se Pavao Radelja Bugarin (Paulum Radeglia Bucarin).126 C. F. Bianchi kaže da se 1390. g. u izvorima u Diklu spominje
I. Anzu l o v i ć , Razgraničenje nakon Ciparskog rata. DAZ, J. de M e d i c i s , B. jedina, 14, 1496. 123 R. J e 1 i ć , Stanovništvo kopnenog dijela, 564. 124 Isto. 125 DAZ, A. de R i v ignano , B. III, sv. IX, 23r. 126 DAZ, G. de B o s c o , B. II, sv. 6, 1479. 121 122
286
Marko Bugarin.127 U Bibinjama danas postoji prezime Frleta, a ni to prezime ne nalazimo u popisu iz 1608., ali ga zato u obliku Frletić od 16. st. nalazimo u više sela zadarskog područja i u Novigradu. Tako najraniji podatak imamo iz 1519. kad se spominje Ante Frletich iz Novigrada, a u utvrđenom selu Kuklju koje je imalo posadu, nalazio se kao vojnik Vicko Frletić pok. Culina,128 dok je 1554. u istom selu zabilježen ...Ferletich quondam Culina de Crouatia,129 što može značiti da su Frletići došli na područje pod mletačkom vlašću s onoga na hrvatskoj strani. Istodobno je pod nazivom Frletići postojalo selo u novigradskom distriktu.130 To prezime uglavnom i nalazimo u selima novigradskoga distrikta. Tako 1535. u selu Tršćani (danas dio Islama) živjela je Jerka Frletić (Gircum Ferletich de villa Terscani...),131 a 1575. to prezime nalazi se i u Ljubi (Ljupču) (Marcum Ferletich de dicta mete Gliube),132 gdje je možda dospjelo za vrijeme Ciparskog rata. U popisu 1608. Frletići se nalaze i u Žmanu.133 Frletića ima i u ninskom gradskom katastru iz 1775.-1777. Tako se spominje zidina pok. Vida Frletića, dok njegovi nasljednici žive izvan (vjerojatno) grada, muraglia q. Vido Ferletich; zatim se spominje Šime Marašević (Marassevich), koji je stanovnik Frletića (Ferletich), zidina koja je pripadala ninskoj obitelji Boyco doznačena je Jakovu Frletiću, te zidina dr. Kašića doznačena je Zorzi Rochin detto Ferletich.134 Na turskoj strani izgleda da je ostalo onih Frletića koji su primili muslimansku vjeru kao Hasan-aga Frletić, koji je radio za mletačku stranu iobavještavo ih o namjerama Turaka.135 Na kraju 17. st. u zadarskim maticama Sv. Stošije 1682. zabilježena je Katarina Frletić iz Biljana.136 To znači da su neki Frletići ostali živjeti u svojim selima i nakon turskog zauzimanja današnjih Ravnih kotara.137 Prezime Lisica koje je danas često u Bibinjama, u 15. st. nalazimo kao nadimak prezimenu Gergoreuich,138 premda ga ni u jednom ni u drugom obliku ne nalazimo 1608.,
C. F. Bianchi, Zara Cristiana, I, 173. R. J e 1 i ć, Novigradski distrikt, 100. 129 DAZ, Š. Budinić, B. I, sv. 3, 179. 130 R. Jelić, sp. djelo, 141. 131 DAZ, P. B a s s a n u s , B. I, sv. 1/4, 9r-10. 132 DAZ, N. Drasmileus, B. III, sv. I, 18. 133 R. Jel ić , Stanovništvo zadarskih otoka, 171. 134 L. J e 1 i ć , Spomenici grada Nina, Vjesnik HAD, IV, Zagreb, 1900, 158, 163, 165. 135 B. H r a b a k , Vlaška i uskočka kretanja u severnoj Dalmaciji u XVI stoleću, Benkovački kraj kroz vjekove, Zbornik 2, Benkovac, 1988, 211. 136 Matice umrlih Sv. Stošije, 278, 1684. 137 B. Hrabak, Vlaška i uskočka kretanja u severnoj Dalmaciji u XVI stoleću, Benkovački kraj kroz vjekove, 2, Benkovac, 1988. 138 P. Runje, Crtice o Sukošanu u srednjem vrijeku, Župa Sukošan 1289-1989, Zagreb, 1989, 44. 127 128
287
ni u Bibinjama ni u Sukošanu. Isto tako i prezime Vuica nastalo je od prezimena Brzović rečeni Vuica, a Brzovića je 1608. bilo u Bibinjama. Prezime Šimunić koje je i danas u Bibinjama, ima 1608. samo svećenik sela, pa ne znamo je li on iz nekog drugog mjesta, je li iz Bibinja, a da drugih više nije postojalo, pa su kasnije opet naselili, ili je on možda mogao biti i predstavnik obitelji. Prezime Šimunić nalazilo se u to vrijeme i na Pašmanu, ali i u Vrani i to u vrijeme kad je bila pod Turcima. Tako se 1549. spominje Jakov Šimunić iz Vrane (Jacoui Simunich della Vrana),139 dok je 1556. na Pašmanu zabilježen položaj Nad mul Simunichia. Zanimljivo da u popisu 1608. Sikirića i Bralića ima u Ražancu, a oni do danas žive u Bibinjama. Sikirić je prezime koje se često spominje u Zadru. Tako se 1554. spominje Ivan Sikirić u vezi neke zemlje (Joane Sichirich in monte Ferro).140 U Bibinjama je u 15. i 16. st. bilo i Ostojića,141 ali ih nema u popisu 1608. Ostojići se spominju ranije i u selu Podvršju, te u Zadru.142 Prezime Piljušić koje je 1608. zabilježeno u Bibinjama, danas se nalazi u Debeljaku, a zabilježeno je na ovom području i ranije.143 Piljušići su u 15. st. zabilježeni i u Ugljanu (Jacobi q. Viduli Pilusich de Vgliano).144 Iz Sukošana imamo dosta sačuvanih starih prezimena, osobito iz 16. st., ali i iz ranijeg vremena, kao prezime Peričić,145 ali je čudno da ga nema u popisu iz 1608. Od starijih prezimena u tom popisu je i prezime Sasinich.146 Isto prezime u obliku Sašić od roda Virevića spominje se još ranije, 1390., kad plemić Jakov Sašić daje u zakup zemlje u selu Jelšane Velike (Nobile viri ser Jacobi Sassich de genere Vireuich).147 Kao stanovnik Zadra 1411. spominje se vlah Petar Sassinich.148 U Sukošanu su stara prezimena iz 15. st. Kovačić i Mrmonjić.149 1445. se spominje Mermogna Marmonich de villa s. Cassiani districtus
DAZ, P. B a s s a n u s, B. I, sv. III, 15.1. 1549; isti, B. I, sv. II/3, 5. V. 1556. DAZ, SZK, F. Nani, sv. 1, 222r, 1554. 141 R. J e 1 i ć , Novigradski distrikt, 132; Simon Hostoich de villa Bibigne..., DAZ, SZB, Š. Budinić.b. I, sv. 1/4,203, 1559. 142 Blasius Ostoich de villa Poduarsie..., DAZ, SZB, S. D a m i a n i, B. VII, sv. 9,419, 1453; Ser Mathei Ostoich ciuis Jadre, isto, J. C a 1 c i n a, B. VII, sv. XIII/1, 1487. 143 P. Runje, isto; DAZ, Primizio, B. VI, br. 95, 19. I. 1600, Agnia filiola dil quondam Mattio Pigliussich da Bibigne, habitata, a Zara. 144 DAZ, I. C a 1 c i n a, B. V, sv. VIII/3, 12.1. 1457. 145 P. Runje, sp. dj.; DAZ, G r i s i n i, B. I, sv. 3, 25. II. 1489. Nenada Pericich de villa Sancti Cassiani. Za Peričiće u Sukošanu drže da su došli iz Vrlike, a neki s područja rijeke Bune. 146 Sasinicha ima i ranije u selu Prljane (danas dio Sukošana) (1450.); P. Runje, sp. dj., 45. 147 DAZ, A. de R i v i g n a n o , b. II, sv. IV, 96, 1390. 148 Petro Sassinich olaco habitator Jadre..., DAZ, T. Prandino, B. I, sv. I/l, 13. 149 P. Runje, sp. dj., 44. 139 140
288
Jadre... Radoslavi Mermonich de villa Mocro,...150 Selo Mokro nalazilo se na jugoistočnom dijelu današnjeg Sukošana, uz more,151 ali tih prezimena nema u popisu 1608. Prezime Smolić se 1556. spominje u selu Koruplju,152 dok se 1592. u Sukošanu spominje Ivan Smolić (Zuane Smolich di San Cassian).153 1608. Smolića ima i u Ljupču. Prezime Nadihnić u popisu iz 1608. javlja se u Sukošanu i Ljupču, dok se oblik Nadinić danas nalazi u Sukošanu, a ranije se nalazilo u Novigradu i Ninu. Tako se 1555. spominje u Novigrdu Marko Nadihnić (Marcum Nadicnich de Nouigradi de Tulepich),154 a u Ninu 1575. (Juriza Nadichnich et Jacobi habitatori None).155 I današnje prezime Dian, a u popisu iz 1608. Dianov, nalazimo u 16. st. U srednjovjekovnim selima današnjih Ravnih kotara 1510. u selu Komorane živi Dragissa Dianovich,156 1543. u selu Podnovije novigradskog distrikta živi Ivan Dianković (Joanem Dianchouich de villa Podnovie...),157 a 1556. u selu Kašiću, također novigradskog distrikta, Petar Dianković,158 dok se 1566. u selu Kamenjane nalazi Gašpar Dianović kao vilik Ivana Grizogona Skodevića (Gaspari Dianouich).159 I prezime Raspović, koje danas postoji u Sukošanu i Debeljaku, u srednjem vijeku nalazimo pod Nadinom u selu Grivna, jer se 1504. g. spominje Petar Raspović u selu Galovci, koji je nekoć živio u selu Grivni.160 1543. g. Zadarska biskupija iznajmljuje pasišta na položaju Rat u Sukošanu seljacima sela Sukošana. Njihova imena su sljedeća: Michaeli Samadiich, Georgio Jagnicich, Simoni Cheludich, Mathei Perich, Mathei Jusich, Petri Drasoich, Thome Vlachouich, Andree Sasinich, Thome Ratchouich, Antonii Vuxich, Andree Bocharich, Magdalene Bocharich, Philippi Godanich, Nicola Godanich, Laurii Masich, Joanis Godonich, Matthei Creechich, Simonis Crechich, Anthoni Stoysich, Petri Crechich, Georgij Samadijch, Catherine Piserichia, Pauli Ratchouich, Petri Blasich, Gregorii Nouoselich.161 Od ovih prezimena 1608. g. u Sukošanu su bila prezimena Krekić, Jagničić, Sašinić, Bokarić, Novoselić. Krekići se i
DAZ, S. D a m i a n i, B. II, sv. 4, 23r, 1445. I. Anzulović , Razgraničenje, 96-97. 152 R.Jelić, Novigradski distrikt, 138. 153 DAZ, S. Venier.B. I, sv. X, 17. IV. 1592. 154 DAZ, SZK, F. Nani, sv. 1,68, 1555. 155 DAZ, N. Drasmileus, B. II, sv. 8, 19. VI. 1575. 156 S. Gunjača, Repertorium actum domini Antonii de Zandonatis, Starine, 42, Zagreb, 1949,261. 157 DAZ, N. D r a s m i 1 e u s, B. I, 9. III. 1543. 158 R. Jelić, Novigradski distrikt, 122. 159 DAZ, N. D r a s m i 1 e u s , B. I, sv. 5, 3. V. 1566. 160 DAZ, M. Sonzonius , B. VI, 1504, Atti ecclesiastici. 161 DAZ, SZB, P. Bassanus, B. I, sv. 1/3, 26-26r, 6. VIII. 1543. 150 151
289
kasnije spominju u Sukošanu. Novoselića ima danas u Ugljanu, Zadru i Zemuniku Donjem. Prezime Bausović, koje danas nalazimo u Pirovcu u obliku Baus, u popisu iz 1608. nalazimo u Turnju, međutim i to prezime potječe iz kopnenog dijela s područja novigradskog distrikta. 1566. u selu Tršćani živi Mate Bausović (Matheus Bausouich de villa Tarschiane teritori Jadre...).162 Ovo prezime je u obliku Bausović zabilježeno u Turnju 1756.,163 dok je 1608. zabilježeno kao Baušević. Bausovići i danas žive u Turnju. Prezime Dlančić 1608. nalazi se u Pakoštanima, Biogradu i Kožinu. U Biogradu ih ima i 1673.-1674.,164 spominje se 1554. Thomasio Dlanchich...165 Prezime Poropatić ili danas Poropat 1608. nalazilo se u Tkonu i u Ljupču, dok se 1562. kao kmet u Režanima novigradskog distrikta spominje Jakov Poropatić.166 Poropatića je bilo i u Tkonu ranije: 1560. ...Lucas Poropatich de Tchon...167 i 1571. Georgium Poropatich q. Georgij de insula Tchoni...168 Poropata danas ima u Istri. Lokovići169 koji su živjeli u selu Čerinci, također novigradskog distrikta, najvjerojatnije su današnji Lokini u Pakoštanima, koji su u Pakoštanima 1756. zabilježeni kao Lokić.170 Lokići se 1579. spominju i u Dalmatinskoj zagori.171 Prezime Lukačić, danas u Biogradu, 1608. imamo zabilježeno u Filipjakovu, u Biogradu se nalazi 1756.,172 a prvi put ga imamo spomenutog u Turnju 1512.173 kada se spominje Paulo Lucacich de Thurno kao patron broda, a nastanjen u Zadru. Ovo prezime prvi put je zabilježeno u Zadru 1466. (Nicolaus Luchacich zapador de Jadra).174 Jedan Lukačić se 1542. spominje u Opatice Selu i to kao Bartul ili Barić Lukačić ili Jurjević (Bartolomeo aliter Barichius Luchacich aliter Jurieuich quondam Bilul de villa Opatice sello).175 Budanovića 1608. ima u
DAZ, N. Drasmileus.B. I/II, 5. R. J e 1 i ć, Tri priloga o stanovništvu Biogradskog primorja, 223. 164 R. Je 1 ić , Stanovništvo kopnenog dijela, 560-561, 573; Isti, Tri priloga, 218. 165 DAZ, SZK, F. Nani, sv. 1. 166 R. J e 1 i ć , Novigradski distrikt, 126. 167 DAZ, Š. B u d i n i ć , B. II, sv. IV, Bastardelli. 168 DAZ, N. D r a s m i 1 e u s , B. I, sv. II. 169 R. J e 1 i ć , Novigradski distrikt, 120. 170 R. J e 1 i ć , Tri priloga, 223. 171 K. Kružić, Povijest Dalmatinske zagore, Split, 1997, 124. 172 R. J e 1 i ć , Stanovništvo, kopnenog dijela, 562; Isti, Tri priloga, 222. 173 DAZ, J. Ph. Rajmundus, B. jedina, sv. 2, 11. 174 DAZ, I. Calcina, B. VI, sv. 1/5, 18. IV. 1466. 175 DAZ, N. Drasmileus, B. I, sv. I, 24. VI. 1542. 162 163
290
Turnju, a 1508. g. nalazimo ih i u Većoj pod Velebitom,176 a ranije u Pakoštanima.177 Posebno je bilo rašireno prezime Bajčinović. Tako ga 1608. imamo u Filipjakovu, Petrčanima, Ljubi i Ražancu.178 Ovo prezime 1576. spominje se u Veljanima novigradskog distrikta,179 a 1570. Mate Bajčinović, župnik sela Čerinci, čini oporuku.180 1555. g. spominje se Mihovil Bajčinović iz Opatičjeg Sela u vezi izgradnje mlina u Starošanima, na zemlji zadarskih Gallela (Michaeli Baicinouich de villa Opaticie sello...).181 1568. g. u Zadru se kao vojnik nalazi Jakov Bajčinović (Giacom Baycinouich).182 I prezime Muhić koje se 1608. g. nalazi u Ražancu, ranije se nalazilo na području novigradskoga distrikta u selima Zahum i Podi.183 Isto tako i prezime Gunjić koje se 1608. nalazilo u Dračevcu Zadarskom, ranije nalazimo u selu Tršćani.184 Prezime Frakasović nalazimo 1608. u Dračevcu Zadarskom i Turnju, 1673.-1674. kao najamnik vranskih begova iz biogradskog primorja navodi se Mate Frakašev, a 1756. ovo je prezime zabilježeno u Turnju kao Frakas, dok je 1608. u Olibu zabilježeno kao Frakašić.185 Prezime se nalazilo i u Novigradu u 16. st. i početkom 17. st.,186 a na zadarskom području prvi put je zabilježeno kao Fraccasseuich i to 1389. kad se spominje Pavao Frakašević, stanovnik Zadra.187 C. F. Bianchi kaže daje 1670. arhipresbiter Nina bio Ivan Fercassich.188 Danas je u Filipjakovu poznato prezime Majica, a potječe od prezimena Majić. 1608. g. ovo prezime je zabilježeno u Biogradu (Vuk Majić), 1673. kao najamnik vranskih begova iz biogradskog primorja zabilježen je Miho Maić, a 1709. g. u Filipjakovu kao Maičić rečeni Kuzinović.189 Međutim ovo prezime se prvi put spominje 1539. kad je u
Antonio Budanouich de Veche de citra Montes apud Rauno (ili subtus montes vltra Rauno), DAZ, J. Ph. Rajmundus , B. jedina, sv. I, 24. 177 Georgi Budanouich de villa Pachoschane districtus Auran..., DAZ, SZB, I. C a 1 c i n a,B. VI, sv. II, 1462. 178 R. Je 1 ić , Stanovništvo kopnenog dijela, 562, 566, 568, 572. 179 Isti, Novigradski distrikt, 146. 180 DAZ, Š. Budinić,B. II, sv.II/2, 1570. 181 DAZ, N. D r a s m i 1 e u s, B. I, sv. II/l, 4r-5. 182 DAZ, H. de M a r c h e t i s, B. III, sv. II, 26. III. 183 DAZ, Š. Budinić.B.I, sv. III/1, 141. 184 R. Jelić, Novigradski distrikt, 130-132. 185 R. Jelić, Stanovništvo kopnenog dijela, 562, 565; Isti, Tri priloga, 219, 223; Isti, Stanovništvo zad. otoka, 160. 186 ZKZ, Ms. 32. 187 DAZ, A. de R i v i g n a n o, B. II, sv. IV, 87. 188 C. F. B i a n c h i, Zara Cristiana II, 239. 189 R. Jelić , Stanovništvo kopnenog dijela, 560; Isti, Tri priloga, 219, 221. 176
291
Obrovcu zarobljen i doveden u Zadar Scender Maijch Turç de Obrouatio i njegova kći koja ima otprilike šest godina, ali nepoznata je imena.190 Možemo pretpostaviti daje i ovo prezime slavensko, a možda i sa zadarskog područja, te pomuslimanjeno, jer imamo podataka da se 1557. spominje svećenik Ivan Maić kao župnik Ljube - Ljupča (presbiter Johane Maich parocho ville Gliube),191 a 1648. udaje se u Zadru Stošija kći Jurja Majića iz Dračevca za Vuka Vlahovića iz Vrsi (Anastasia figlia di Zorzi Maich da Malpaga... Vucho Vlachouich de Varhe...).192 Prezime Zoić 1608. bilo je u Banju na otoku Pašmanu, u Biogradu, Grusima i Zadru.193 1546. na području Nina na položaju Jazvine spominje se zemlja nasljednika pok. Andrije Zojića iz Nina (terra heredita quondam Andrea Zoijch de Nona...).194 U Biogradu je 1608. bilo Pelicarića, kao i danas, a 1572. g. spominje se u turskom zarobljeništvu Antonio Pelicarich.195 Imamo nekoliko podataka o naseljavanju sela u biogradskom primorju u 16. st. iz sela u zaleđu, kada pojedini predstavnici seljaka sklapaju ugovore s vlasnicima sela ili zemalja. U tim ugovorima su se obvezali da će se s cijelim obiteljima i stvarima naseliti kao koloni i izgraditi kuće. Tako je zadarski plemić Šime Civalleli196 1564. sklopio ugovor s nekoliko obitelji iz sela Veterinići i iz sela Dazline na šibenskom području o naseljavanju u Krmčinu i o obrađivanju zemlje u Tukljači.197 Civalleli se obvezao da će popraviti utvrdu Carncina (kasnije Krmčina) i održavati kulu Turris. Predstavnici svojih obitelji iz Veterinića bili su Vitum Baccuzin et Vitum Jucin, a iz Dazline Matheum Radmiloiuich, Stephanum Bellobercouich, et Mathum Budich. Veterinići su danas sjeveroistočni dio Raštana, danas Viterinci. Od ovih prezimena jedino se kasnije spominje Budić u Tinju 1709.198 Iz susjedne Poškaljine 1570. se obvezuju Bernardinu i Petru Karnarutiću doći u Biograd koloni sa svojim obiteljima i sa svim stvarima, tu živjeti i sebi sagraditi kuće.199 To su bili koloni: Petro Gliubich, Simon Radissinouich, Marco Sanadich, Georgio Sancouich,
DAZ, N. Drasmileus,B. I, sv. I, 4. XII. 1593. DAZ, P. Bassanus, B. I, sv. II, 5. II. 1556. ...presbiter Johane Maich parocho ville Gliube... 192 Matice Sv. Stošije, br. 40. 193 R. Jelić, Stanovništvo zadarskih otoka, 182; isti, Stanovništvo kopnenog dijela. 561; isti, Stanovništvo Zadra, 100. 194 DAZ, P. Bassanus, B. I, sv. II. 195 DAZ, SZB, N. D r a s m i 1 e u s , B. I, sv. II/8, 118r. 196 DAZ, J. Ph. Rajmundus, B. jedina, sv. I, 24. 197 DAZ, Š. Budinić, B. I, sv. 1/5, 1564. 198 R. Jelić, Tri priloga, 221,223. 199 DAZ, Š. Budinić, B. II, sv. II/2, 705, 13.1. 1570. 190 191
292
Michael Galessich, Marco Milatouich, Nicolao Dabanouich, Nicolao Miomanouich, Thoma Curgiliaeuich, Martino Poznichich, Georgio Versatouich, Martino Radassinouich i Lucatio Vranysich, Juratto Bubicich, Gregorio Pachouich. Kao stanovnici Poškaljine 1558. spominju se Radoslaf et Georgius Bubicich fili quondam Luza Bubicich habitatoris in villa Podscaglina districtus Jadre... opunomoćeni su od njihova rođaka Pave Bubičića koji sada živi u Motovunšćini u Istri u vezi nasljedstva njegove pokojne sestre Helene udane za Martina Hitričića in castro vocato Bule dictam partem Histrie (Martin Bubicich eorum fratrum germanum modo ut dixerunt habitationem in Motouunschina partium Histrie...).200 U popisu 1608. Bubičići se nalaze u Biogradu, Poškaljine tada nema na popisu, a u Ljupču se nalazi zabilježeno prezime Bibičić što može biti krivo napisano ili pročitano Bubičić,201 a 1673. g. u popisu najamnika vranskih begova iz biogradskog primorja nalazi se zabilježen Vid Bubićić.202 Bubičića nema 1608. na zadarskim otocima, ali ih ima sada u Ždrelcu na Pašmanu što znači da su kasnije prešli, a danas ih ima i u Istri.203 Milatovića je 1608. bilo u Turnju i Filipjakovu, dok se 1673. spominje Bariša Milatov, a 1756. u Filipjakovu se nalaze Milatovići, dok u Turnju Milati.204 Na Milatoviće prvi put nailazimo na zadarskom području 1398. kada Ostoja Milatović sa svojim ostalim katunarima kupuje u Zadru kape od pana i fustanus (vjerojatno vrsta tkanine).205 1512. se u selu Varikaše spominje Paulo Milatovich, koji uz dozvolu D. Grisogona gradi mlin na području sela Bašćice.206 Galešići koji su u ovom popisu seljaka iz Poškaljine, spominju se 1608. i u Posedarju, a u Novigradu i ranije, a od njih kasnije nastaju Anzulovići. Danas ih ima i u Raštanima. Od ostalih prezimena koja su iz Poškaljine doselila u Biograd kasnije se spominju: Vitanović, Vidović, Dabanović, Radašinović. Vitanovića je bilo više u Biogradu 1608. i 1756. kao Mersun rečeni Vitanović, a u Pakoštanima su zabilježeni 1709.207 kao Kurtović Grgo rečeni Vitanović, dok 1673. među stanovnicima biogradskog primorja ima više Vitanovića. Vidovići se prvi put spominju u Poškaljini 1497. (Matheus filium quondam Gregori Vidouich de villa Poscaglina).208 Vidovića nema
DAZ, Š. B ud i n i ć, B. I, sv. 1/3, 22. V. 1558. R. Jelić, Stanovništvo kopnenog dijela, 1608, 560, 568. 202 Isti, Tri priloga, 28. 203 Isti, Stanovništvo zadarskih otoka, 188. 204 Isti, Stanovništvo kopnenog dijela, 562, 563; Isti, Tri priloga, 219, 224. 205 DAZ, SZB, A. de R i v i g n a n o , B. II, sv. VII, 84, 6. II. 1398. 206 DAZ, Corenich,B. II, sv. 4, 10. III. 1512. 207 R. Jelić, Stanovništvo kopnenog dijela, 560-562; Isti, Tri priloga, 223, 221. 208 DAZ, J. Ph. Rajmundus, B. jedina, 144. 200 201
293
u Biogradu u popisu 1608., niti u popisima iz 1673. i 1709., ali ih ima 1756., što je čudno. 1608. ima ih i na Olibu.209 Dabanovića je 1608., 1673. i 1756. g. bilo u Biogradu, Pehćinovića je 1608. bilo u Pakoštanima, a u Biogradu Pehinovića, možda su to Pachouichi, koji su doselili iz Poškaljine u Biograd. Na ovom području često je prezime Stagličić koje najprije nalazimo na području Rogova. ...Juan Staglich de Rogoua,210 a kasnije i u Punti Pašman,211 Sv. Filipu i Jakovu212 itd. Prezime Radašinović, koje vjerojatno vuče podrijetlo iz srednjovjekovnog sela Radašinovci, koje je možda po njima dobilo ime, imamo 1608. u Biogradu, a 1709. spominje se Miho Veličić rečeni Radašinović, dok je 1673. na popisu Marko Radašinović. U Premanturu u Istri između 1579. i 1598. iz Velima su odselile sljedeće obitelji: obitelj Marka Slipševića, Mikule Vratkovića, Zvane Markovića, Ivana Radusinovića zvanog Škoko.213 I u selima kopnenog dijela zadarskog područja sklapaju se ugovori o obrađivanju zemlje, ali ne s novopridošlim seljacima, nego s onima koji tu žive. Tako u selu Divin 1562. g. sklapa se ugovor sa seljacima da će naseliti i obrađivati zemlju zadarske biskupije koja se nalazi u tom selu.214 Njihova imena su: Georgis Baycinouich, Andrea Stoymilouich filium Petri, Radichium Goymilouich quondam Martini, Matheum Ghizdaucich quondam Joanis, Georgium Gorinich quondam Jacobi, Michaelum Dragissich quondam Martini i Radmili Bogulich quondam Luca. Ovaj Grgur Bajčinovć iz jednog drugog dokumenta vidi se da živi u Radokovu,215 što je susjedno selo selu Divin i nalazilo se u jugozapadnom dijelu današnjeg Islama Grčkog, gdje je sačuvan položaj Radovo.216 Stojmilovića je bilo u popisu 1608. u Bokanjcu. Prezime Gizdavčić najvjerojatnije potječe od katuna Gizdavac koji je bio na zadarskom području u 14. st. Naime, 1397. u Zadru prodaju sto škopljenih bravi (kastrata) stočari Pripcus Nigoslauich catonarius de Gisdauaç et Deycus Bogdanich de dicto catono.217 U trogirskoj zagori kod Muća danas se
R. Jelić, Stanovništvo zadarskih otoka, 161. DAZ, SZB, B. G r i s i n i, B. IV, sv. 4, 12r. 211 DAZ, SZB, N. Drasmileus, B. II, sv. II/3, 50, 1565. Simon Staglichich. 212 DAZ, SZB, isti, B. II, sv. II/4, 5, 1565. Marcum q. Nicolai Staglicich de Puncta Pašman. 213 M.Bertoša, Arhivski fragmenti o postanku i razvitku jedne kolonizacijske ruralne aglomeracije u južnoj Istri: selo Premantura (1585-1797), Problemi sjevernog Jadrana, 3, 1981,21. 214 DAZ, Š. Budinić, B. I, sv. 1/6, 1562. 215 DAZ, Š. Budinić, B. I, sv. 1/3, 2. IV. 1559. 216 I. Anzulović, Razgraničenje, 70. 217 DAZ, A. de R i v i g n a n o, B. II, sv. VII, 397. 209 210
294
nalazi selo Gizdavac. Prezime Gizdavčić na ovom području zabilježeno je i ranije u selu Horupaljce (drugdje Horuplje malo), danas Rupalj. Naime, u Zadru 1485. živi Niza filia q. Vgrini Bradich et relicta q. Milogosti Gisdaucich de vila Horupalze.218 U Poličniku (Polišane) 1560. žive sljedeći seljaci koji se obvezuju obrađivati zemlju in pertinentis Polissane loco dicto Berdo seu Podanci dimidem inter dictos sozales. To su: Simoni Hoycinouich alias Rusnouich de Polissane, Thoma Houercich de Polissane, Marco Rusnouich de Polisane, Thome Rusnouich de Polissane, Simone Russnouich de Polissane, Rade Russnouich de Polissane, Stoyano Cossutich de Polissane i Donato Vellanouich de Polissane.219 Vladinovića je bilo i u Novigradu, tako se 1577. u maticama vjenčanih Sv. Stošije spominje Dare Vladinoviz da Novigradi,220 a izgleda i Rusnovića jer 1401. u Novigradu živi magister calcarum Jacobus Rusmanich, a 1403. on se spominje kao Jacobus Russus Rusmanich de Novigrado magistro calcarum habitator Jadre.221 Dok je Velanovića bilo 1608. g. u Kožinu, gdje su najvjerojatnije došli nakon pada Poličnika 1570. 1534. g. spominje se jedan ždrijeb zemlje u Poličniku koji je pripadao Donatu Velanoviću,222 a Velanovića je bilo i u Zadru i Kožinu.223 Ovo prezime je nastalo od imena Velan poznatog u 15. st. u selu Strupnich (Georgius q. Velani Otroucich).224 U selu Podnovije novigradskog distrikta 1562. sklapa ugovor ninski biskup Marko Loredan oko obrađivanja zemlje koja pripada crkvi sv. Nikole ovoga sela. Svi seljaci su iz Podnovija, a njihova imena su: Matheo Curglaeuich, Martin Radessich, Andrea Prahanich, Georgio Curglieuich, Radoe Billich, Laurenzio Curgliauich, Martino Mahacich, Georgio Suerdlouic.225 1565. sklapa se ugovor sa seljacima sela Dračevac i Brišćani oko obrađivanja zemalja koje pripadaju samostanu sv. Ambroza u Ninu, a nalaze se u selu Brišćani.226 Seljaci su: Matheo Naicinouich quondam Raduli, Marino Dragissich q. Petri, Simoni Nadercich q. Milouiani, Joanni Marulouich q. Mathei, Martino Naicinouich q. Mergan, Juze
DAZ, I. C a 1 c i n a , B. VII, 4. XII. 1485. DAZ, Š. Budinić, B. I, sv. 5,281, 1560. 220 Matice vjenčanih, 35, 28. VII. 1577. 221 DAZ, A. de Rivignano, B. III, sv. VIII, 2. III. 1401, 81r; B. III, sv. VIII, 265r, 1403. 222 DAZ, SZK, F. N a n i, sv. I, 200: Donato Vellanouich de Polesnich. 223 R. Jelić , Stanovništvo Zadra kroz matice, 444, Mathio Velanovich (1598), Gregorio Velanovich da Cosino sello (1611). 224 DAZ, I. Calcina, B. VI, sv. 1/5, 2. IV. 1466. 225 DAZ, Š. Budinić, B. I, sv. I, 365, 19. V. 1562. 226 DAZ, N. Drasmileus , B. I, sv. II/4, 6r. 218 219
295
Naycinouich q. Georgij, Miche Bighachouich q. Mathei, Matheo Dotchouich aliter Naicinouich q. Dotchi, Andrea Suiraz q. Marci, svi stanovnici sela Dračevac i Brišćane. Tu su još spomenuti, ali nisu nazočni: Marci Rusich q. Joannis, Antonij Radetich q. Stephani, Thoma Naicinouich q. Jacobi, Andrea Bighachouich q. Joannis, Nicolai Sternochossich q. Simonis, et Martin Budich q. Viti. Strnokošići su ranije živjeli u selu Kašiću. Tako se 1493. spominje Tomasius Sternocosich de villa Cassich, a 1519. Joani Sterocosich de Casich.227 Neka od ovih prezimena, pa čak i istih osoba nalaze se u družini kapetana Nikole Detrešića 1540.228 Ovdje ćemo nabrojiti sva ta imena jer mislimo da ih je vrijedno navesti, a iz ovoga se i vidi da su iste osobe služile vojsku i obrađivale zemlju. Njihova imena i prezimena jesu: Pelegrinus de Marco, Simon de Ventura, Antonio de Begna, comes Xachman Glegeuaz, comes Petrus Naycinouich, Bartolomeus Saponcich, Luchaz Chouergliza, Simon Stoychouich, Radichius Pauich, Petrus Ferletich, Matheus Locho, Baressa Bersicich, Paulus de Hernia, Franciscus Petricich, Gregorius Vissich, Paulus Lachouich, Jacomo Nicholich, Matheus Chabetić, Raycho Stoychouich, Lucas Flurich, Joanes Duymouich, Maras Besichauich, Mathei Liuaza, Marati Occornich, Martini Stoycouich, Partui Pigliuch, Joanes Vrancich, Gliuban Deschouich, Marci Paych, Maretini Crepgina, Mathei Radnouich, Stoyani Chossutich, Mathei Vitorićh, Gregori Jachoffcich, Gregori Clarich, Pauli Stoymilouich, Franci Trobete, Petri Dalelich, Pauli Maduich, Stephani Schierbaz, Thome Dechich, Luce Miloeuich, Petri Versatouich, Bilulli Sbicich, Georgi Cholic, Marathi Rechieuich, Joanis Lilich, Mixe Vranisseuich, Mathass Rimanich, Vit Rimanich, Grubisse Butchouich, Gregori Percich, Martini Risolich, Andree Pauchouich, Joanes Stancich, a tu su još D. Alosius Tetrico, D. Donatum Prititijs, comite Simoni Nalesich, comite Paulum Rimanich. Prezime Gleževac se na zadarskom području spominje i ranije (1418.) i to kao vlasi katuna Krajšića ...Vlatchus Glegeuaç. 229 Prezime Najčinović dosta je bilo rašireno na zadarskom području, a među nosiocima toga prezimena ima i knezova (comes), a to je titula koju su nosili plemići s hrvatske strane granice. I comes Petar Najčinovć potječe s te strane i to iz Obrovca. To se vidi iz popisa dote njegove žene Maresse fili q. Mathei cognominate Maton...230 Njegov brat Andrija Najčinović bio je zapovjednik hrvatske konjice u družini kapetana Petra
DAZ, J. F. G r i s i n u s , B. I, sv. 9, 13. XI. 1493; isto, SZK, P. M a r c e 1 o, sv. I, 239, 1519. 228 DAZ, P. Bassanus, B. I, sv. I, 1,1. 1540. 229 DAZ, I.Prandino.B. II, sv. I, 271, 1418. 230 DAZ, Isti, B. I, sv. II, 28. VI. 1556. 227
296
Girardina 1571., a živio je u selu Tersci (Tršci) te 1564. g. kupuje kuću u Zadru na položaju Požarišće.231 1608. g. Najčinovića je bilo u Ljubi. Iz popisa seljaka u Dračevcu i Brišćanima vidimo daje za Najčinovića drugo prezime (nadimak) Dotković (Matheo Dotchouich aliter Naicinouich q. Dotchi), a prezime Dotković nalazimo u Karinu u 15. st., kad se u vezi nekih pasišta spominje Latchus Dotchouich de Carino.232 Najčinovići se spominju i kasnije u maticama Sv. Stošije. 1656. g. spominju se don Ive Najčinović i don Toma više puta od 1605. g., koji je bio zadarski kanonik i mansionar Sv. Šime, a umro je 1671.233 Isto tako i Bilul Zbičić iz ove družine potječe iz Karina.234 Zapadni dio zadarskog kopnenog područja obuhvaća prostor koji je uglavnom pripadao Ninu, te u popisu sela iz 1608. nema toga prostora, a isto tako nema ni novigradskog područja, koje se smanjilo zbog turskih prodora i zauzimanja velikog dijela njegova distrikta, a u koji je nekad spadao i Ljubač i područje Ražanca. U popisu iz 1608. imamo od sjeverozapadnih krajeva samo Posedarje, Ražanac i Ljubu (Ljubač).235 Ražanac se od početka 16. st. premješta na obalu, na zaštićeni položaj zvan Pesak, danas Pisak, kad se gradi utvrda u koju se sklanja niz sela koja su tada postojala u današnjem ražanačkom polju.236 Ljuba je u ovo vrijeme bila bedemom ograđeno selo pa je mogla sačuvati staro stanovništvo, dok je Posedarje pružalo također nekakvu zaštitu na školjiću ispred Posedarja i Punti Posedarje, iako je u to vrijeme turska granica bila svega jednu milju udaljena.237 Sva ova tri mjesta imaju priličan broj stanovnika, prema ostalim mjestima, a osobito Ljuba. Za Posedarje i Ražanac neki navode da je došlo do dvije seobe s kojima je stanovništvo iz ovih mjesta odselilo u Liku. Prva je seoba bila 1605., a druga 1627. g. Iako se kaže da su u prvoj seobi odselili pod vodstvom Jurja Rukavine čisti Hrvati, a u drugoj pod vodstvom Mate Kovačevića starosjedioci od Posedarja, Novigrada i Vinjerca, te su te doseljenike nazvali Bunjevcima,238 Značenje i razlike tih dvaju naziva nisu sasvim jasni, ako se time ne označavaju razlike čakavaca i štokavaca.
DAZ, N. Drasmileus, B. I, sv. II/8, 73r, 1571; Isti, B. I, sv. II/3, 13r-17. 232 DAZ, G. deBosco,B. V, 1472. 233 R. Je 1 i ć, Popis imena svećenika, redovnika i redovnica, 20. 234 Bilule Sbicich de Charino habitator Jadre sotius comitie strenui cap. D. Nicoli Tetrici..., DAZ, P. Bassanus, B. II, testamenti, br. 28, 17. III. 1538. 235 R. Jel ić , Stanovništvo kopnenog dijela, 566, 567, 569. 236 R. Jelić, Selo Čakavci i knezovi Markovići od roda Šubića, Radovi JAZU, 21, 1974, 150:1.Anzulović, Područje sela Korlata, 267. 237 Commissiones, IV, 289; I. Anzulović, Razgraničenje, 62-72. 238 Fra S. Bačić, Perušić, Split, 1989,20-21. 231
297
Posedarje još 1608. g. ima dosta starih prezimena, koja su se susretala na ovom širem području, a u nekim mjestima i kasnije sve do 20. st. pa i danas, kao npr. u Novigradu. Među starija prezimena u Posedarju možemo smatrati prezime Ugarković, koje je davalo svećenike, kasnije je bilo u Ražancu, kao i tada, zatim Brajković, Kostojević, Ostojić, Galešić, Umljenović, Zrinski, Milatović, Bartulović, Klarić, Oplanić. 1457. i 1461. katun Golčić unajmljuje pasišta na posedarskim posjedima. Imena predstavnika katuna su: Granolus Ostricich, Petrus Vladilouich, Tomasius Costoieuich, Vuchasin Budanouich, Tomasius Hrelich et Petchius Stoisich.239 Prezime Kostojević spominje se u Posedarju, tj. u Punti Posedarje i 1472. g., i to Milinus Costoeuich de Puncta Posidarye,240 u vezi nekih pasišta, dok prezimena Galešić, Oplanić i Bartulović u 16. st. nalazimo u Novigradu. Galešić rečeni Anzulović i danas je u Novigradu, isto tako i Bartulovići, a Bartulović rečeni Kokić241 danas je u Pridrazi. Oplanići koje nalazimo ranije i u selu Praskviću, u Novigradu su kasniji Adrcolići, izumrli u muškoj lozi početkom 20. st. U popisu kuća u Ninu 1675. također se spominju Adrcolići.242 Prezime Klarić ranije se spominje u Briševu. Martin Klarić spominje se kao izvršitelj oporuke iz 1570. g. Vuka Mateševića nekoć stanovnika Briševa, a tada Zadra (Vuco Matesseuaz q. Dragihssa altre uolte habitanti a Brrisseuo et al presenti a Zara).243 Što se dogodilo s ovim prezimenima i jesu li sva iselila, ne znamo jer nam starije posedarske matice nisu sačuvane, ali ne vjerujemo. Krajem 17. st. kada se ovaj kraj oslobađa od Turaka, dolazi do podjele zemalja novom stanovništvu, pa tako je 1674. posedarski posjed podijeljen između doseljenih Erveničana, Budinjana i starog stanovništva - obitelji iz Posedarja, što je i označeno na karti iz 1756., gdje uz Posedarje stoji zapisano Habitanti vechi.244 Od prezimena iz 1608. danas u Posedarju nemamo ni jednoga prezimena, što ne znači da kroz protekla stoljeća nisu postojala pa izumrla. Od starijih danas možemo spomenuti Boliće245 kojih je od 15. st.
Vidi bilj. 44. DAZ, G. de B o s c o , B. V, sv. 3. 241 DAZ, Matice vjenčanih Novigrad, Gierolimu hchier Bartula Bartulovichia reçenog Kokichia, 8. X. 1733. 242 L. Jelić, Spomenici grada Nina, Vjesnik, HAD, IV, Zagreb, 1900, 159, br. 34 Darsalich (Darsolich). 243 DAZ, H. de Marcheti, B. jedina, 16. XII, 1570, br. 72. 244 B. D e s n i c a, Istorija kotarskih uskoka, Zbornik za istoriju, jezik i književnost, knj. III, sv. I, Beograd, 1950, 167-178; R. Jelić, Novigradski distrikt, karta iz 1756; DAZ, Fond geografskih karata, br. 50. 245 DAZ, SZB, I. Calcina,B. VII, sv. XIII/l,24r, 1489, ...Simon q. Georgii Bolich de Nouigradi; Stoiam r. q. Matej de Dolaz districtus Nouigradi; DAZ, isti, B. VI, sv. 1/6, 14. VI. 1477., 239 240
298
bilo u Novigradu i u Docu, i Klance koji su također u Posedarje došli iz Novigrada, dok prezime Brala, koje je danas u Posedarju, u obliku Bralić 1608. nalazimo u Ražancu. Medu izbjeglicama iz Posedarja 1646. u maticama na Pagu nalazimo neka prezimena koja i sad postoje u Posedarju, a neka u Lici. To su prezimena Novaković, Rupčić, Lolić, Humilenovich, te prezime Benesović (Benasović),246 koje je od 16. st. poznato u Novigradu i potječe od jedne grane Čorića (Čorić rečeni Benasović). Ražanac i Ljubač koji su danas, kao i Posedarje, čisti 'štokavci' ikavci, imaju nekoliko sačuvanih starih prezimena. U popisu 1608. Ražanac ima stara prezimena: Ugarković, Lalošević, Skulić, Sikirić, Muhić, Bogetić, Jović. Za Ugarkoviće smo rekli da ih ima i u sljedećim stoljećima, Jovići žive i danas u selu Jovići (donedavno zaselak Ražanca), a Škulići u Ražancu. Škulići su staro prezime, a iz ove obitelji potječu i svećenici i kanonici ninske biskupije, kao i don Ivan Škulić (17. st.) koji je bio i kanonik.247 Današnji Čolaci u Krnezi jedna su grana ove obitelji. Na karti Radovina iz 1797. na položaju srednjovjekovnog sela Mijagošćine uz jarugu stoji zapisano Stan Simme Sculich detto Çolach.248 1462. spominje se Michael Schulich quondam Gregorij de burgo Belaj kada prima na postolarski nauk Georgio Budanouich de villa Pachoschane districtus Aurane.249 U maticama rođenih spominje se Anastasia figliola di Zane Schuglich dala villa di Rasanze.250 Prezimena Stošić koje danas postoji u Rtini (župa Ražanac), 1608. nema na popisu stanovnika sela Ražanca, iako se 1541. nalazilo u Ražancu.251 Tada se spominje: Jacobo Stossich q. Marci de villa Rasanze districtus Jadre ili Jacobus Stoissich de Rasanze districtus Jadre. Ovo prezime se najranije spominje u Ražancu 1460. g. i to u obliku Stolsich de vila Razanci.252 Stojšići se i ranije spominju na zadarskom području i to kao Vlasi: Millouan Stoysich de catona Gercouaç Vlachus.253 Ljuba 1608. ima priličan broj stanovnika, a mnoga prezimena su s istočnog dijela današnjih Ravnih kotara, mnoga su od njih i danas u Istri, pa je Ljubač možda bio jedno od sabirališta za prebacivanje stanovništva u Istru. I Ljubač je sačuvao do danas neka stara prezimena, a to su Perković i Dušević. Kao arhiđakon Luke spominje se 1454. Šime Perković, a 1462. spominje se kao arhipresbiter Luke Venerabilis vir dominus presbiter
R. J e 1 i ć , Pad Novigrada, 544. R. Jelić , Ninjani u maticama, 613. 248 I. A n z u 1 o v i ć , Razgraničenje; ZKZ, Ms. 649. 249 DAZ, I. de Calcina, B. VI, sv. II. 250 Matice rođenih Sv. Stošije, 15. VIII. 1612. 251 DAZ, N. Drasmileus,B. I, sv. I, 15. VI. 1541. 252 DAZ, I. C a l c i n a , B. V, sv. VIII/2/1, 19. X. 1460. 253 DAZ, SZB, A. de R i v i g n a n o , B. v, sv. 11/28, 20, 1378. 246 247
299
Simon Perchouich de litera sclaua archipresbiter Luche.254 Ovaj svećenik se više puta spominje u izvorima. 1492. u selu Slivnica spominje se Grgur Perković koji prodaje neku zemlju Tomi Bručinoviću iz Kamenjana (Gregorius Perkouich de Sliunica).255 Prezime Perković prvi se put spominje 1375. kao Budislavus Percouich de volcouich, a zatim 1378. u selu Grivni pod Nadinom... Simon Percouich de Grivna sub Nadino.256 Dok se prezime Dušević spominje u selu Vukovići 1406. g., a potjecalo je od roda Vuković (Drascus filius Dussouich de genere Volcouic de villa Volcouiçe comitatum Ostrovice).257 U popisu stanovništva 1608. u Ljubi ima i Šugarića. Danas su to Šugari na Pagu i u Istri. Šugarići su vlaškoga podrijetla, a na zadarskom području se spominje 1451. katun Šugari i morlaci toga katuna: Antonius Raicouich et Micac Jurgeuich omnibi morolachi de catona Sugari.258 1555. g. i u Tuklječanima je bilo Šugarića: Fhijllipus Sugarich de Tuchgliazzani.259 U Ljubi se 1534. g. spominje i prezime Stanišić... Viçanus Stanissich de Giuba.260 Ovo prezime danas postoji u Petrčanima. Ranije su se u Ljubi spominjala neka prezimena koja kasnije, 1675., nalazimo u katastru kuća u Ninu prilikom obnove i naseljavanja Nina. To su prezimena Bakuda, Ljubić (Gliubich), Malinović (Malinouich), Baraković. U Ljubi su ranije još živjeli Perčinović, Blasich, Cherchovich alias Blasich, Marcelich itd. Kao Bakuda 1508. spominje se Jadrie Bachuda de Gliuba et Joanem et Juray fratrem u vezi nekog mlina na području sela ville Gliuba i na položaju loco uocato Xavodi,261 dok se 1550. spominje Stipan Bacuda de Gliuba.262 U katastru Nina spominje se zidina koja je pripadala Bachuda di Verche.263 1536. g. Petar Perčinović Plemić iz sela Ljube prodaje zemlju na Punti na položaju Pešćenica Jurju Ljubiću iz Punte Ljube (Petrus Percinouich Plemich de villa vocata Gliube districtus Jadre... Georgi Gliubich de Puncta Gliube... posita in Puncta... in loco vocato Peschieniza).264 Ljubići se spominju u Ljubi i 1501., a isto tako i
Isto, B. I, sv. I, 20. III. 1541; Ili 1454. Venerabilo viro presbiter Simoni Percouich de Malinauas Archidiacon Luche, DAZ, S. D a m i a n i, B. VII, sv. 13, 75r, 7. VIII. 1454. 255 DAZ, Grisinus, B. II, sv. 6, 24r, 1492. 256 DAZ, A. de Rivignano,B. V, sv. II/2, str. 5, 1375; sv. 11/12, 2r, 1378. 257 DAZ, J. de Trottis, B. jedina, sv. III, 23. III. 1406. 258 DAZ, S.Damiani,B. II.sv. 13, 137r, 30. V. 1451. 259 DAZ, SZK, F. Nani, sv. I, 99r, 1555. 260 DAZ, P. Bassanus, B. I, sv. 1/2, 48r, 1534. 261 DAZ, J. Ph. Rajmundus, B. jedina, sv. 2, 11. XII. 1508. 262 DAZ, Isti, sv. 3, 194r. 263 L. Jelić , sp. dj., 160. 264 DAZ, P. Bassanus, B. I, sv. 1/5. 254
300
u ninskom katastru.265 U jednom kupoprodajnom ugovoru iz 1542. spominje se Andrija Baraković iz sela Plemići koji pripada području Ljube i prodaje zemlju oranicu na Punti Ljube Martinu Krkoviću ili Blasiću iz Punte Ljube (Andreas Barachouich, de villa Plemichi districtus ville Gliube... Martino Cerchouich alias Blasich, de Puncta Gliube...).266 U jednom drugom kupoprodajnom ugovoru spominju se Šime Blasić (ili Blažić) iz Ljube i braća Ivan i Toma Perčinović, te Petar Marcelić (Simonis Blasich de Gliuba et Joanes ac Thomasi Percinouich... Petrum Marcelich...).267 Ovaj Petar Marcelić 1544. spominje se da je iz sela Plemići koje pripada području Ljube, a prodaje zemlju Šimi Blasiću ili Blažiću iz Ljube (Petrus Marcelich de villa Plemich districtus Gliube... Simoni Blasich de Gliuba).268 1513. g. saznajemo i o ubojstvu u turskom zarobljeništvu nekih stanovnika Ljube. Te godine Peruća sestra pok. Nikole Malinovića iz Ljube koji je zajedno s bratom Petrom i nećakom Peruće ubijen u zarobljeništvu, pa njihova sestra Peruća uz dozvolu sestre Katarine i njezina sina Šime Dumančića također iz Ljube prodaje neku zemlju Martinu Benkoviću iz Ražanca (Perutia soror q. Niculle Malinouich de Gliuba... defuncti in captiuitate apud Turco ac Petar et Joanes fratres et nepotes et Catarinam sorore q. dicti Niucle ac filli Symonis Dumancich etiam de Gliuba... Prouido viro Martino Benchouich de Rasance).269 Marića u Ljubi ima 1608., ali se oni ovdje nalaze i ranije. Tako se 1542. spominje Thomasus Marich de Giuba.270 Marići se na zadarskom području spominju i ranije, i to na području sela Jelšana. 1486. g. spominju se Laurencius Marich de vilo Jelsane i njegov rođak Matei q. Zurini.271 U spomenutom katastru nalazimo još dosta starih prezimena kako iz Nina tako i iz okolice. To su prezimena Šegotić, Stijić, Škulić, Aliverić, Kašić, Utković. Utković je prezime koje se nalazilo ranije na ovom širem području. Tako ga nalazimo u Podvršju, Mundiću, Slivnici, kao i Šegotić, koje se 1561. nalazi u Krnezi, i to kao knez (comes).272 U isto vrijeme ovo prezime se nalazi i u Ninu.273 1571. g. je ninski kanonik Simon Vicouich.274 1557. g. piše svoju oporuku Šime Šegotić također iz Krneze
Vitus Giubich de Gliuba districtus Jadre..., DAZ, SZB, M. S o n s o n i u s, B. I, sv. 1,1501. 266 DAZ, P. B a s s an u s, B. I, sv. 1/7, 39r. 267 DAZ, P. Bassanus, B.,sv. 1/7,7. 268 DAZ, P. Bassanus, B. I, sv. 1/10,23. 269 DAZ, J. Ph. R a j m u n d u s, B. jedina, sv. I/III, 157. 270 DAZ, SZB, P. B a s s a n u s , B. I, sv. II, 8. IV. 1542. 271 DAZ, I. C a 1 c i n a , B. VII, sv. XIII/1, 21. VIII. 1486. 272 DAZ, Š. B ud i n i ć, B. I, sv. 1/4, 339. 273 R. Jelić, Ninjani u zadarskim crkvenim maticama, 613. 274 DAZ, Š. B ud i n i ć , B. II, sv. II/2, 1571. 265
301
(testament Simonis Segotich de Chernise diecessis None).275 Još 1412. Šegotići su živjeli u Ninu (Bellacio quondam Vlatchi Segotich de Nona...).276 Ovo pleme pripadalo je hrvatskom rodu Tugomirića. Naime, 1379. ovaj Vlatko Šegotić spominje se kao sudac Lučke županije te se navodi daje od roda Tugomirića.277 I Tehojevići koji se spominju u ninskom katastru, na ovom području živjeli su ranije. 1508. g. spominje se Vitus Tecoeuich kao socer i rođak Radichus Bugatouich iz zadarskog Varoša,278 a 1534. u selu Martinovci na području Nina živi Thomas Casilas, aliter Techoeuich.279 U kastrumu Jurja Korlatovića 1539. spominje se da je ranije živio q. Milichnie Techoeuich, a njegov sin Marin tada je u Zadru.280 Tehojevići su također podrijetlom vlasi i najranije se spominju na području novigradskog distrikta 1454. medu morlacima katuna Marvci. U selu Grabovčani nalazi se i Radmilus Techoieuich,281 U popisu stanovništva 1608. nalazi se i prezime Čulinović. Ovo se prezime prvi put spominje u Tršcima 1536. g. .. .Louro Chulinouich de villa Tersce, a 1541. u Banju na Pašmanu.282 Od 17. st. zabilježeni su u novigradskim maticama Čulinovići iz Pridrage, a to su današnji Čuline. U ninskom katastru nalazi se i prezime Aliverić, tj. na popisu se nalazi zidina koja pripada Tomi Ante Aliverića koji tada stanuje na Viru.283 Kako je nedavno Ive Bašić objavio rodoslovlje Aliverića iz Vira te navodi da su Aliverići prema legendi naselili Vir s Kosova, "nakon bitke na Kosovu 1526. g.", te najprije naselili Smoković pa Vir,284 ovdje ćemo nešto više reći o Aliverićima i nabrojiti sve primjere koji su nam poznati sa zadarskog područja. Prema njegovu istraživanju vrijeme naseljavanja na Vir je između 1802. i 1824. g.285 Prema dosada napisanoj literaturi o Viru, današnja prezimena na Vir su naseljena od 17. do 19. st.286 Prema legendi za Vir kažu da je naseljen iz Crne Gore zbog njihova posebnog
DAZ, Š. Budinić, B. II, sv. IV, 1557. DAZ, T. de Prandino, B. I, 372. 277 DAZ, Pergamene Sv. Krševana, kaps. XV, br. 134. 278 DAZ, J. Ph. Rajmundus, B. jedina, 7, 22. VII. 1508. 279 DAZ, P. Bassanus, B. I, sv. I, 35r, 1534. 280 I. A n z u 1 o v i ć , Područje sela Korlata, 270-271. 281 DAZ, SZB, I. Calcina, B. V, sv. VII/3, 24. II. 1454. 282 DAZ, P. B a s s a nu s , B. II, sv. II, 7, 8, 1536; vidi bilj. 81. 283 L. Jelić , sp. dj., 162, br. 97, ...Muraca affata Thoma da Antonio Aliuerich habitato a Pontadura. 284 I. B a š i ć , Rodoslovlje Liverića-Oliverića iz Vira, Vir, 1999, 21. 285 Isto. 286 L. M a r č i ć , Antropogeografska ispitivanja po severodalmatinskim ostrvima (Rab, Pag, Vir), Naselja i poreklo stanovništva, knj. 23, Beograd, 1926, 348; D. Magaš. Vir, Radovi, JAZU, 24, Zadar, 1977. 275 276
302
govora, te za Virane kažu da govore kao Crnogorci, što nema nikakve veze s crnogorskim govorom, niti naglaskom. Slično tome, neki i za Novigrađane iz neznanja kažu da govore kao Crnogorci jer zamjenjuju akut s dugouzlaznim naglaskom. Zato mislimo da bi konačno bilo vrijeme da se virski govor obradi dok još za to ima vremena i živih ljudi koji mogu prenijeti starije podatke, a ne dopustiti da nas mjesni entuzijasti odvlače u još veće zablude o našem podrijetlu i vremenu naseljavanja. Zasigurno ime Aliverić kao patronimično možemo povezati sa stanovništvom vlaškog podrijetla koje je živjelo na zadarskom području. Naime, još 1417. g. u selu Brda spominje se Alliuerus Tollanich vlachus de cathona Grubssich,287 Zatim se 1460. spominje Bubinus Aliuerich od katuna Maruac iz sela Grabovčane.288 U 15. st., tj. 1492. g. uselu Čerinci novigradskog distrikta spominje se Ivan Aliverić.289 Više podataka o Aliverićima na zadarskom području imamo u 16. st. Tako se 1549. nalazi u selu Novoselci u ninskom distriktu Radich Aliuerisch de Nouoselci,290 a u selu Tršci novigradskog distrikta spominje se 1560. g. Helena mater Catherina uxor Simoni Aliuerich de Tarsce.291 U selu Učitelj, današnjem Islamu Latinskom 1556. spominje se više Aliverića ili Aliverovića i Liverića: Jerolim Aliverović, Nikola Aliverović, Radul Aliverović i Vid Liverić.292 Iz matice vjenčanih Sv. Stošije doznajemo da su Aliverići živjeli u Ninu i sredinom 17. st. Tako se 1659. udaje Kate Aliverić Jurina iz Nina za Ivana Šibenčanina iz Grusi,293 a 1652. Martin Aliverić iz Nina vjenčao se s Marijom sluškinjom g. Mih. Betti.294 I prezime Vučetić koje danas postoji u Viru, spominje se ranije na zadarskom području i to 1508. u selu Škril (Vucetich de villa Scril...), koji unajmljuje u tom selu mlin i stupu za stupanje sukna.295 Isto tako i prezime Peruza navodi se u popisu stanovnika 1608. sela Biograda.296 Ive Bašić nedavno je objavio i rodoslovlje Bašića iz Vira, te opet spominje predaju o doseljenju, ali ovaj put iz Slovenije, tj. Kranjske, odakle su se navodno Bašići i doselili, i to u 18. st.297 Međutim i Bašići se spominju u crkvenim
DAZ, T. Prandino, B. II, sv. II, 86. Vidi bilj. 257. 289 R.Jelić, Distrikt, 119. 290 Zadarska nadbiskupija, Degrassijev zbornik, 130. 291 DAZ, Š.Budinić, B. II, sv. IV, 35, 7. II. 1560. i 23. 292 R.Jelić, Novigradski distrikt, 135. 293 R.Jelić, Ninjani u maticama, 609. 294 Isto. 295 DAZ, J. Ph. Rajmundus, B. jedina, sv. I, 296r, 1508. 296 R. J e 1 ić, Stanovništvo kopnenog dijela, 562. 297 I. B a š i ć , Rodoslovlje Bašića iz Vira, Vir, 1997, 9. 287 288
303
maticama Zadra te žive u Ninu.298 1657. g. Kate Bašić iz Nina vjenčala se s Jerolimom Vasiljem težakom, a 1665. umrla je Jaga Bašić iz Nina i zakopana u Sv. Frane. U ninskom katastru iz 1675.-1677. nalazi se više kuća, koje su zidine i suhozidine i koje su pripadale Bašićima.299 Poznato je da je otok Vir bio zbjeg za sklanjanje blaga a i ljudi s ninskoga područja u vrijeme turskih ratova, te da je i to bio razlog naseljavanju.300 Od ovoga sjeverozapadnog dijela zadarskog područja nijedno selo osim Privlake301 i Vira nije sačuvalo ostatke starijeg govora, iako, kako smo vidjeli, ima ostataka starijeg stanovništva, ali je utjecaj štokavštine u kasnijim stoljećima bio velik. Zasad za Privlaku i nemamo nekih podataka o starijim prezimenima i njihovoj sačuvanosti osim možda prezime Grbić. U selu Sikovo 1479. g. nalazi se Nikola Grbić koji uz dozvolu Ser Šime Tetrika Butku Ivanovu iz istoga sela prodaje neki vinograd (Nicolaus Garbic...),302 dok se 1571. kao rob spominje Mustafa Garbić (vno schiauo nominato Mustapha Garbich).303 Ovdje ćemo se dijelom osvrnuti i na stanovništvo Oliba jer i za Olib postoji legenda, tj. naknadni zapis na glagoljskim maticama da je 1476. na otok doveo stanovništvo svećenik Juraj Cetinjanin iz Vrlike, tj. Cetine.304 Moguće je da je jedna manja grupa i došla, ali da je otok tada naseljen, odnosno da do tada nije bio naseljen, nije moguće jer neka prezimena koja se kasnije nalaze na Olibu nalazimo i prije toga doseljenja na ovom otoku. Tako 1450. g. u ime seoske zajednice uniuersitatis sela Oliba Martinus Stoisich et Marcus Jurgeuich stanovnici Oliba prodaju neku zemlju Jurju Žagljeviću iz Oliba (Georgi Zagleuich), a koju je ovoj universitatis ostavio u svojem zadnjem testamentu pok. Ivan Kolzarović (Johanis Colzarouich), od kojeg novca će kupiti zvono za crkvu sv. Stošije na Olibu.305 U popisu 1608. g. prezime Stošić nalazi se na Silbi, a prezime Jurjević na Olibu. Inače su stanovnici Oliba imali svoje zemlje, tj. vinograde i na susjednim otocima. 1564. g. Vid Marka Beličića (Vitus Marci Bellicich) iz Oliba prodaje zemlju Marinu Fateviću (Marino Fateuich) iz Silbe, zemlja se nalazi na Silbi na položaju Badnjine u produžetku vinograda
R.Jelić, Ninjani u maticama, 609. L. Jelić, sp. dj., 163. 300 M. Novak-Sambrailo, Političko upravni položaj Nina u doba Mletačke Republike, Radovi JAZU, 16-17, Zadar, 1969, 175-176; Prošlost Zadra III, 379. 301 J. Lisac, Privlački govor, Privlaka, Zagreb, 2000. 302 DAZ, G. Bosco, B. II, sv. 6, 21. VII. 1479. 303 DAZ, C. C o n s t a n z o, B. II, sv. 2, 26. VIII. 1571. 304 C. F. B i a n c h i, Zara Cristiana, 47; A. Cvitanović, Prilog poznavanju kulturne povijesti na zadarskom području, Radovi JAZU, 6-7, Zagreb, 1960, 208. 305 DAZ, S. Damiani, B. II, sv. 11, 14. VII. 1450. 298 299
304
Damjana Damjanića iz Oliba (Damiani Damianich de Luibo).306 U popisu 1608. g. Fatovići se nalaze na Silbi, a Damjanići u Olibu.307 1487. g. u jednom dokumentu spominju se Domulo Sutlouix i Juraj Zagleuich iz Oliba. Sutlovići se kasnije kao i danas nalaze u Velom Ižu.308 Novigrad kao važna tvrđava i središte distrikta u 16. st. pružio je zaštitu mnogima iz srednjovjekovnih sela oko Nadina i uzduž Velike ceste koja je vodila kroz Luku, a gdje su već i ranije mnogi iz tih sela imali i svoje kuće. Iako je granica s turskom vlasti nakon Ciparskog rata s istočne strane došla svega na udaljenost od dva kilometra i išla prema jugozapadu na Kukalj ostavljajući Paljuv Novigradu i dalje išla prema zapadu, Novigrad je uspio sačuvati veliki broj staroga stanovništva.309 U Kandijskom ratu Novigrad će ipak biti kratkotrajno u turskim rukama 1646. i to devet mjeseci, za koje vrijeme je stanovništvo otišlo na Pag i nakon devet mjeseci vratilo se natrag. Ipak na Pagu će ostati neka novigradska prezimena gdje se većina i danas nalazi. To su: Denone, Pernari, Halaburići, Kršulovići, Prtorići, Portade, Oštrići, Fabijanići, Tvrdinovići, a bilo je i Vlatkovića ali su izumrli.310 Najviše starih novigradskih prezimena potječe s područja sela Praskvića, Biljana, Čerinaca, Tršćana i sela pod Nadinom.311 Prezime Oplanić koje nalazimo u selu Praskviću i koji rod je davao svećenike od 15. st., nalazimo i u Novigradu, a u novigradskim maticama Oplanići se spominju do 18. st. Isto tako i prezime Jakovčić nalazi se na području Praskvića te u Novigradu do 19. st., kada izumire u muškoj lozi, Poletilići koji imaju zemlje u Kašiću. U Praskvićima u 15. st. imaju zemlje Sinovčići koji i sad žive u Novigradu, kao i Mandići koji su današnji Urići i žive i danas u Novigradu. Na području oko Nadina u 15. st. imamo Bradiće koji u isto vrijeme žive u Badnju i Novigradu. Beciće također nalazimo pod Nadinom, a do 17. st. žive u Novigradu. Zatim su tu novigradski suci Katići od roda Satojevića koji imaju zemlje u Biljanima i Praskvićima, a žive u Novigradu do kraja 16. st. Vrbašići također potječu iz sela Čerinaca, a kasnije žive u Novigradu isto kao i Kršulovići koji imaju zemlje i u selu Docu, a u Novigradu se spominju od 16. st. i žive do 19., kada izumiru u muškoj lozi. Danas ih još ima u Pagu. Jurinovići se spominju u Novigradu od 16. do 19. st. i Jurinović rečeni Grgora do 20. st. Ostala novigradska prezimena koja nalazimo u Novigradu od 15. st. a žive i danas jesu:
DAZ, Š. Budinić, B. I, sv. 6, 7. II. 1564. R. J e 1 i ć , Stanovništvo zadarskih otoka, 162, 164. 308 DAZ, J. V i d u 1 i ć, B. jedina, sv. I. 309 I. Anzulović, Razgraničenje, 57-70. 310 R. J e 1 i ć, Pad Novigrada u turske ruke i bijeg Novigradana u Pag (1646), Zadarska revija, 5-6, 1999, 538. 311 I. Anzulović, Područje sela Korlata, 270-272. 306 307
305
Blaškovići i Blaškovići rečeni Barabe danas Barabe kojih ima u Novigradu i Paljuvu, Banići i Banići rečeni Denone danas Denone, Oštrići, Galešići danas Anzulovići, Bartulovići i Bartulović rečeni Kokić danas Kokić u Pridrazi, Grubišići kasnije oblik Grubić danas žive u Pridrazi, gdje su odselili krajem prošlog stoljeća, Bratovići danas u Novigradu, Paljuvu i Podgradini, Portade danas žive u Paljuvu, Bakići u Novigradu i Paljuvu, itd. U 15. i 16. st. u Novigradu i u Docu živjeli su Šprljići i Pečarići, a ostaci njihovih imena danas su sačuvani na položajima u današnjoj Pridrazi gdje su se nalazila njihova srednjovjekovna selišta Pečarevci i Šprljevci.312 O stanovništvu na području koje su Turci zauzeli ima također dosta podataka. Imamo podataka da su se mnogi vratili na to područje ili ostali, o čemu smo već govorili. Isto tako i neka današnja prezimena koja pripadaju čistim štokavcima, i danas se nalaze na području koje je bilo pod Turcima, a mi smo ih i ranije nalazili u ovome kraju, kao npr. nadinska prezimena Batović i Vrsaljko, a spominju se 1375.: Lucha Batouich habitator in villa Sancte Marie (dio Bibinja), te Vrsaljko. 1562. g. kao stanovnik Zadra spominje se knez comes Alexus Versayco koji daje u zakup neke zemlje u selu Tršćane Mati Rogliću.313 Neki popisi broja stanovnika ovih sela u tajnom vatikanskom arhivu govore nam o tome da su ova sela bila naseljena kršćanskim stanovništvom te se za većinu i kaže katoličkim, a ne samo kršćanskim, kako u Kotarima tako i u Bukovici.314 Defteri u kojima je popisano stanovništvo i zemlja koja je tom stanovništvu bila dodijeljena, za neke krajeve Dalmacije su objavljeni, ali za zadarsko područje nisu. Međutim, u njima su uglavnom navedena samo vlastita imena i ime oca, a ne i prezime.315 Sačuvan nam je spis koji govori o trgovini Novigrada i područja oko Obrovca,316 gdje je Novigrad uglavnom prodavao vino, a kupovao drva, vunu, sir itd., a odnosi se na 1642.-1644. g., dakle prije pada Novigrada. Mislimo da su ovi podaci važni i da su prezimena koja se ovdje spominju stara prezimena, jer naseljavanje s novim stanovništvom zadarskog kraja
I. Anzulović , sp. dj., 245-247; Ista, Razgraničenje, 62. DAZ, A. de Rivignano , B. V, sv. II/3, str. 9, 1375; Š. Budinić, B. I, sv. 1/6, 354, 3. IV. 1562. 314 M. J a č o v, Spisi Kongregacije za propagandu vere u Rimu o Srbima 1622-1644,1, Zbornik za istoriju, jezik i književnost srpskog naroda, knj. XXVI, Beograd, 1986, 237, 251, 268-271; Isti, Spisi rajnog vatikanskog arhiva XVI-XVIII veka, Beograd, 1983. 315 F. Spaho, Splitsko zalede u prvim turskim popisima, Acta historico-oeconomica Iugoslaviae, vol. 13, Zagreb, 1986, 47-86; Isti, Jedan turski popis Sinja i Vrlike iz 1604. godine, isto, vol. 12, Zagreb, 1985, 21-120. 316 Obiteljski arhiv Oštrić u Novigradu. 312 313
306
dogodilo se nakon oslobođenja ovoga područja od Turaka, a da se u to uvjerimo dovoljno je pogledati "Istoriju kotarski Uskoka" Boška Desnice, u koje dvije knjige on donosi spise iz arhiva od 1646. do 1749. g., a isto tako i Grimanijev katastar u kojem je podijeljena zemlja novopridošlom stanovništvu.317 Imena koja se nalaze u spomenutom dokumentu jesu: kapetan Petar Klanac, Petar iz Kruševa koji živi u Karinu, Nikola Nekić iz Jasenica (morlaco di Gasenice), Jakov Šimunović iz Krmpota (Gacomo Simunouich morlaco da Cirpote), Toma Milković (Milcouich), Šime Burelić (Burelich), Jako Božić (Gaco Bosich), Pere Dragić (Piero Dragich), Vid Golem (Uid Golem), Pavao Tomišić (Paolo Tomisich), Vid Milković, Nikola Colić (Nicolo Colich), Acmet Bucouaz, Miloš Letica iz Jasenica, Dizdar Piragich iz Obrovca, Mechmet Macmutouich turco da Obrouaco, Mustafa Pernarou turco di Teranoua (Islam), Luka Miljanić iz sela Čučulovci (Lucha Milanich di Cuculouci), Nouak iz Pariževice, a to je danas položaj na desnoj obali rijeke Zrmanje, zatim Juraj Nekić iz Jasenica (Zorzi Nechic morlacho da Gasenice), Luka Miljanić iz Golubića (Lucho Milacnich morlacho di Golubich), Mile Letica, Nikola Golem, Toma Milković, Nikola Golemović, Peruanovich Zuane Uratouich, morlachi Maras Pazg..., Bortulo Marcouich, Tomiša sin Pave Markovića itd. Dračevac Zadarski, Grusi i Radovin nalazili su se na granici pa je stanovništvo bilo u velikoj opasnosti. Tako Radovin, koji je imao istaknuti i važan položaj, nije bio ni naseljen, te se često u izvještajima ističe da bi ga bilo potrebno naseliti upravo zbog njegova značenja. Grusi su bile obzidano i utvrđeno selo. Dračevac je bio preseljen na sigurniji položaj i dobio kulu za zaštitu. Zato su ova sela imala 1608. priličan broj stanovnika.318 C. F. Bianchi kaže da su za vrijeme ratova s Turcima i za vrijeme njihovih provala mnogi pobjegli u sela na obalu, te se nastanili u Diklu, oko Zadra i u Sukošanu, ali su se nakon uspostave mira mnogi vratili na svoja ognjišta.319 Iz popisa 1608. vidi se da su oko Zadra bila naseljena sela: Bokanjac, Grusi, Puntamika, Diklo, Kožino, Petrčane i Bartulac. Neka prezimena koja smo ranije nalazili u Crnom, a koje je sada na samoj granici i dijelom pod Turcima, sada nalazimo u Bokanjcu, kao prezime Maroić i Meštrović (Simon Mestrouich de villa Cerno).320 U Crnom je
HAZd, Katastri Dalmacije, br. 7. Comissiones, V, 12, 27, 105, 111, 112; R. Jelić, Stanovništvo kopnenog dijela, 557. 319 C. F. Bianchi, ZaraCristiana, I, 174. 320 DAZ, S. Damiani,B. V, sv. I. 317 318
307
ranije bilo i Marcelića, pa se tako 1448. spominje Lucia filia condam Georgi Marcelich de villa Cerno,321 Matešića danas ima u Diklu, dok ih 1608. nema na popisu, iako se u 16. st. nalaze u Puntamiki: Helenam r. q. Barichi Mathessich de Puncta Micha et Nicolam Mathessich.322 Marelića je 1608. bilo u Bokanjcu i Grusima, a ranije su se nalazili u nedalekom Smokoviću koji se tada nalazio na zapadnijem položaju nego danas. Tako se 1540. g. u Smokoviću spominje Laurentius Marelich quondam Georgi de villa Smochouich,323 Na popisu 1608. u Bokanjcu nalaze se i Lakostrići, a njih ranije nalazimo na području kaštela Perušić. Tako se 1512. u selu Galovac spominje Pavica, udovica Stipana Lakostrića (Stipanum Lacostrich de Podgradie).324 Radulovića, kojih danas ima u Istri, 1608. bilo je u Grusima, a ranije u Visočanima. To doznajemo iz oporuke Jelene kćeri Radoja Jurjevića iz Banovine i žene Mate Radulovića iz Visočana: Domina Helena filia q. Radoe Jurgeuich olim de Banadego,325 Radulovića je u 15. st. bilo i u Poričanima... Elena filia q. Johanes Radulouich de vila Porizane.326 Višića je 1608. bilo u Kožinu, a u isto vrijeme i u Ugljanu gdje ih ima i danas, a 1411. neki Višići iz katuna Višić prodaju u Zadru svoja goveda (Drusina Vissich Vlachus de cathona Vissich prodaje... Juano Missetich de genere Scierinaç.. ,).327 Danas u Diklu ima Grancarića, a bilo ih je i 1608. kao i u Grusima, a ranije se spominju u Zadru 1505. Ivul q. Joano Grancarich, zatim se 1540. spominje Frane Granzarich, topnik. Danas u Petrčanima ima Stanišića, ali ih nema u popisu 1608. Vidjeli smo da se početkom 16. st. nalaze u Ljupču. Međutim, 1600. g. spominje se u nedalekom selu Brda Matthio Stanissich kao gastald u tom selu samostana sv. Kate iz Zadra, a nešto ranije, 1590., piše svoju oporuku Giurat Stanishich q. Nicolo, težak iz Zadra.328 Vjerojatno su se Stanišići naselili u Petrčane iz sela Brdo ili iz Zadra. Zanimljiv je put prezimena Diklić koje 1608. nalazimo u Petrčanima odakle su u prošlom stoljeću došli u Nin, a zatim u Vrsi. Dikliće u 15. st. nalazimo u selima novigradskog distrikta i to kao vlahe koji u tim selima napasaju svoje blago, ali neki su tu i trajno naseljeni. 1436. g. pred
DAZ, Isti, B. VII, sv. 9, 444r. DAZ, N. Drasmileus , B. I, sv. I, 3. V. 1543. 323 DAZ, N. Drasmileus,B. IV, testamenti, 17. IV. 1540. 324 DAZ, J. Ph. Rajmundus, B. jedina, sv. I, 9. XI. 1512. 325 DAZ, N. Drasmileus.B. IV, test.,br. 44, 8. IV. 1565. 326 DAZ, I. Calcina, B. VII, sv. XII, 18. II. 1485. 327 DAZ, R. Prandino,B. I, 86r, 1411. 328 DAZ, F. Primizio, B. VI, testamenti, br. 106, 4. X. 1600; isto, br. 1, 14. VII. 1590. 321 322
308
zadarskim kaptolom vodi se parnica u kojoj Ser Šimun pok. Jordana Nozdronje, zadarski plemić, traži da vlasi katuna Marfçi plate štetu koju su učinili prilikom napasanja blaga na njegovim posjedima u selima Biljane i Draganići. Katunar toga katuna je Milonus Braycouich, a ostali predstavnici su: Petrus Bradich, Bogauaç Dichlich et Vlatchus Putniçich.329 1454. vlasi katuna Maruaç zakupljuju pasište u selu Biljane, a predstavnici katuna su: Gregorius Diclich, Radmilus Tehoieuich et Bubinus Aliverich.330 1460. g. Ursa udovica Grgura Slavčića nobili de Crouacia daje Grguru Diclich q. Radoslaui položaj na vodi Stubal u selu Grabovčane, gdje će on napraviti mlin i koristiti ga 29 godina.331 Za njega se navodi daje stanovnik Grabovčana. Kasnije se, tj. 1473., spominju u selu Grabovčane braća Ivan i Pavao Diklić,332 a u istom selu Grabrovčane 1510. nalazi se Pavao Diklić (Paulus Dichlich de villa Grabrozane).333 Diklića je u 15. st. bilo i u selu Znojaci. ...Martino Diclich334 U Kožinu je ranije (1608.) bilo i Pušića te nam je sačuvana oporuka Jerke Pušić iz 1659. pisana glagoljicom hrvatskim jezikom,335 a to su najvjerojatnije današnji Puhalovići u Kožinu. 1608. na popisu u Kožinu nalazi se i prezime Martinčić, a iz 1647. g. imamo sačuvan inventar nakon smrti Tome Martinčića, rečenog Jakuša,336 njih danas nema u Kožinu, ali ih ima u Istri. Mislimo da je ovdje zanimljivo navesti izvatke iz dvije oporuke: Jerke Pušić iz Kožina i don Ivana Skazlića iz Dikla,337 kako bi se vidio govor iz 17. st. u tim mjestima, kao i odjeća koja se nosila, što isto pridonosi boljem poznavanju stanovništva ovoga kraja. Iz oporuke Jerke Pušić donosimo odjeću koju ona ostavlja: Ostavljan 3 lakata carze da je učinu prid otarnak svetomu Mihouilu na Kožinu... Ivanice Toretove guba 1, 3 vriće carze zelene lakati 3 i postava lakat 5, pokarvača na kraji šara, duga je lakat 22, ostaje carza krojena zelena, opleće navezeno svilon, 2 opleća končena, bičve nove modre, krila 1 i tkanice 2, jedna šara druga črljena, zalistavac od svite, a to ostavlja sve Ivanice Toretove. Don Ivan Skazlić napisao je oporuku 1662. g. a najvjerojatnije je bio iz Dikla jer u njoj traži da mu sinovci u Diklu nakon smrti prirede objed
DAZ, Pergamene Sv. Krševana, kaps, XIX, br. 38. DAZ, I. C a 1 c i n a, B. V, sv. VII/3, 24. II. 1454. 331 DAZ, I. C a 1 c i n a , B. VI, sv. VIII, 1460. 332 DAZ, isto, br. 41. 333 DAZ, S. Corenich, B. II, sv. 10, 27. VII. 1510. 334 DAZ, J. F. G r i s i n u s , B. II, sv. 6, 14, 1492. 335 DAZ, Oporuke zadarskih knezova, sv. I. 336 DAZ, isto. 337 Isto, sv. II. 329 330
309
(obed - jelo). Njegovi nećaci su don Ive Skulić, Šime Grancarić i netijak Ivica u Privlaci, a nećakinja je Dora u Kožinu. 1608. Skazlića nema u popisu stanovništva u Diklu, a danas ih ima u Poličniku. Iz njegove oporuke vidimo da on govori čakavskim govorom i da upotrebljava upitnu rječcu ča, kao što su to u 17. st. činili i novigradski župnici, iako se u ovim mjestima danas ča ne govori. Dio oporuke don Ivana Skazlića: moigih sinouaz da mi se uçini gedan obed na Diklu na chi obed da se inuidagiu sua bratgia sculle uiçere Gospodinoue... ostaulan istoj bratii za tolicho uoscha ono ça mi dusan gospodin don Miho Boxicheuich... ostavlam deset duchat da se razdelli onim chi gimagiu naijuechiu potribbu a to ubozim... Ostavlam Blaxenoi Gospi od Zaçestna u suetomi Simi u Zadru ono ça mi pinez u gospodina bischupa Ninschoga... ostaulam don Iui Schulichiu pas od suille acho ça bude ualati i choltrine od postaua che su u njega i chrpatur od postelle. U zaključku možemo istaknuti daje ovim radom obrađen dio poznate nam građe o stanovništvu zadarskog područja prije turskih provala, a šire sve to obrađujemo na drugom mjestu. Ovom prilikom nismo šire obradili otoke već samo pojedinačne primjere i iznijeli pojedine sličnosti i veze, osim otoka Vrgade koji smo nešto šire dotaknuli. Turskim prodorom i zauzimanjem velikog dijela današnjih Ravnih kotara ne nestaje u tolikoj mjeri, kako se to dosad govorilo, autohtono stanovništvo. Veliki dio ostaje pod Turcima, a oni koji se naseljavaju na obalu i na dijelove koji nisu pod Turcima nije novo tek pridošlo stanovništvo iz udaljenih krajeva, pobjeglo pred njima i naseljeno u zadarski kraj, nego je to staro stanovništvo koje je tu i ranije živjelo u susjednim mjestima, jer se u spisima navode njihovo podrijetlo i mjesta boravka, pa i ranija mjesta u kojima su boravili. U tom smislu treba i dalje nastaviti istraživanje i koristiti izvornu građu, u kojoj Zadar ne oskudijeva pa je štetno pored obilja takve građe koristiti se nekim drugorazrednim izvorima, ili neprovjerenim tvrdnjama već davno zlonamjerno iznesenima i postavljenima. Kao primjer ovdje navodimo tvrdnju B. Hrabaka u radu o Vlasima i uskocima u Benkovačkom zborniku, gdje kaže: "Morlaci koje su Turci naselili kod Nina i mesta Učitelj bili su pravoslavne vere i još isključivo stočari, koji su živeli od stoke i pljačke; hranili su se mlekom i sirom, bili su prljavi i zamazani, ali pokretni i aktivni, plašili su se uskoka i još samo mletačka konjica je mogla da ih suzbije."338 Kao izvor citira izvještaj mletačkog providura Ivana Krstitelja Giustiniana iz 1553. Međutim, u tom izvještaju za područje Nina i njegovo stanovništvo stoje sasvim suprotni podatci. Najprije je u svemu čudno da su Turci mogli morlacima naseliti područje Nina kad ono
338
B. H r ab a k, Vlaška i uskočka kretanja, 240.
310
uopće nije bilo pod Turcima, dok se selo Učitelj tu uopće ne spominje. Za ninsko područje se u tom izvještaju kaže da ima prelijepo polje osobito pogodno za proizvodnju žita i sijena i da su njegovi stanovnici, iako ih ima malo, svi obrađivači zemlje te proizvode žito i vino koje je dovoljno za život kroz cijelu godinu. Veliki broj prezimena sa zadarskog područja možemo kontinuirano pratiti od srednjega vijeka, te njihova kretanja po pojedinim mjestima. Mnoga od tih starih prezimena se s vremenom mijenjaju, tako da često nadimak postaje prezime, pa ako nam to nije poznato, određeno prezime iz tog razloga može se smatrati novijim na tom području, iako ono može potjecati još od 14. st. Kao primjer takvih promjena navodimo još neka danas poznata nam prezimena: Reverendum Dominum Hieronimi Zuuich alias Gladouich; Pre Simon Giachoucich alias Blagdan parocho di Bibigne; Zentilicich de Vgliano detto Rebaz; Cucichich detto Ticulin; Matheus Sochotich dictus Machina itd. U popisima stanovništva iz 1608. g. nedostaju neka prezimena koja se istodobno spominju u tim mjestima, stoje zapazio i R. Jelić; kao primjer navodimo prezime Martinović koje se 1452. g. spominje na otoku Ugljanu: Colanus Martinouich de Insula Vglanio..., ali se ne nalazi u popisu 1608. g. ni u jednom mjestu na Ugljanu, iako ih danas ima u Kukljici. Iz svega se može uočiti da je velika količina prezimena neprekidno živjela na ovom tlu i da se nije doseljavala iz udaljenih krajeva, nego, dapače, pojedini su se selili u druge krajeve, pa se u tom smislu ovdje može pratiti i čakavski govor do druge polovice 17. st., jer su nam sačuvani podaci o čakavskom govoru iz nekih mjesta koja su sada štokavska. U tom smislu je posebno važno da su pojedina mjesta više ili manje zadržala neka svojstva čakavskog govora i do danas ne samo na otocima nego i na obali. Stariji govor se osobito sačuvao u zbijenijim naseljima, zatvorenijim, gdje se govor pridošlih pojedinaca gubi, dok je kod raštrkanijih naselja utjecaj pridošlica na govor mogao biti veći. Značajnija štokavizacija u pojedinim kopnenim mjestima, osobito u onima udaljenijim od obale, počela se više širiti od kraja 17. st. nakon povlačenja Turaka, jer je na ovo područje pridolazio veći broj stanovnika s Velebita, iz Like i okolnih područja. Vidjeli smo da postoje brojni podaci o iseljavanju sa zadarskog područja na područje oko Ankone u Markama i u pokrajinu Abruzzi, kao i u Istru, te bi trebalo vršiti istraživanja i u tom pravcu, posebno prezimena, jezika, običaja i nošnje, i uspoređivati sa zadarskim područjem. Mnoga prezimena koja su spomenuta u ovom radu vidimo da su vlaškog podrijetla, uglavnom iz 14. st., kako na kopnu tako i na otocima.
311
Oni se spominju kao stočari, katunari koji žive u svojim katunima, te napasaju stoku u srednjovjekovnim selima zadarskog područja, ali u isto vrijeme mnogi imaju i zemlje na ovom području koje obrađuju, a često se spominju i kao zakupnici ili graditelji mlinova. Neki od njih početkom 15. st., zajedno s nekim Zadranima, u selima oko Zadra drže blago, osobito volove, a takav običaj je sačuvan sve do danas, da se blago daje u napolicu na čuvanje pastirima. Mnogi od ovih Vlaha, osobito oni oko Nadina, postaju novigradski ili vranski feudatari ili niže plemstvo, te se ispred njihovih prezimena bilježi titula Ser, kao npr. Bradići, Bogdanići. Iz ovoga izlaganja značajan je još jedan zaključak osobito u vezi s Vlasima ili Morlacima. Naime, sasvim je očito da najčešće taj pojam označava stočare, a ne pripadnike drugih etničkih skupina ili vjere, jer se u prvom redu može pratiti veliki broj prezimena tih "vlaha" koji stalno borave na ovom prostoru i koji tu neprekidno žive. U vezi s tim važno je napomenuti i organizaciju i rodovsko uređenje tih Vlaha po katunima, a koja riječ dolazi od ilirsko-albanske katun što znači pastirsko naselje. Po tome se također može opravdano pomišljati na vrlo staru predaju takvoga uređenja koja je postala i sastavni dio hrvatskog društvenog uređenja uopće, a zadržala se sve do 18. st., kako smo u radu često spominjali u vezi s pojedinim prezimenima. Iz ove građe i podataka, po svemu se čini, pojedine povijesne činjenice i pojave više ili manje se rasvjetljuju ili omogućuju njihovo daljnje razjašnjivanje i proučavanje, što valja nastaviti.
Ivna Anzulović: ÜBER DAS DASEIN DER KROATISCHEN BEVÖLKERUNG NORDDALMATIENS IN DER VORTÜRKISCHEN ZEIT Zusammenfassung In dieser Arbeit verfolgt der Verfasser mit Hilfe von Familiennamen und von einzelnen Sprachmerkmalen die VVanderungen der mittelalterlichen Bevolkerung im Gebiet von Zadar und ihr Uberleben in turkisch-venezianischen Kampfen vom 15. bis zurn 17. Jh. und nachher, weil diese Fragen bis jetzt ziemlich unklar und teilvveise auch falsch dargestellt wurden. Das Gebiet von Zadar war seit dem 15. Jh. den turkischen Einbruchen und Pliinderungen ausgesetzt und vom 16. bis zum Ende des 17. Jahrhunderts auch den turkisch-venezianischen Kriegen, die auf diesetn Gebiet gefuhrt wurden. Alles das hat die Wanderungen der vor den turkischen Einbruchen dort lebenden Bevolkerung verursacht. Viele Bevvohner fluchteten in die befestigten Ortschaften, unterhalb der Festungen, sowohl im Binnenland als auch im Kiistengebiet, oder aber auf die Inseln und noch weiter
312
nach Istrien oder nach Italien. Mit dem Friedensschluss kam es zur Riickkehr eines Teils dieser Bevolkerung sogar auch auf das Gebiet unter der tiirkischen Macht. Bis jetzt iibervvog in der Literatur die Meinung, dass die urspriinglische tschakawische Bevolkerung vor den tiirkischen Einbriichen und Kriegen diese Gebiete verlassen unddie neue stokawische Bevolkerung iibervviegend aus Bosnien sich dort angesiedelt hat. Die Quellen bieten aber ein ganz anderes Bild dar, weil gerade zu dieser Zeit in diesem Gebiet die alte mittelalterliche Bevolkerung aus der Zeit vor den Tiirkeneinbriichen zu finden ist und nicht die neuen Ansiedler. Diese neue stokawische Bevolkerung ist erst in der zvveiten Halfte des 17. Jahrhunderts in einer groBeren Zahl angekommen und die venezianische Macht hat sie Anfang des 18. Jahrhunderts, als die meisten neuen Dorfer gegriindet wurden, dort sesshaft gemacht. Diese Dorfer bestehen immer noch. Obvvohl die Inseln von Zadar die Zufluchtsorte der mittelalterlichen Festlandsbevolkerung vvaren, weisen ihre heutigen Familiennamen sowie diejenigen aus den Friiheren Jahrhunderten darauf hin, dass sich auf diese Inseln keine groBere Zahl dieser Bevolkerung angesiedelt hat und da geblieben ist, weil wir auf diesen Inseln die meisten uns schon aus dem Mittelalter bekannten Familiennamen finden. Seit dem 17. Jahrhundert waren solche Ansiedler nur einzeln zu finden, sodass sie keinen bedeutsameren Einfluss auf die Namens-, Eigenschafts-, Sitten- und Sprachanderungen sowie auf die Lebensvveise der Bewohner haben konnten. In diesem Sinne sollten sowohl einige Legenden als auch die bisherigen Meinungen iiber das Besiedeln einzelner Inseln, z. B. Vrgada, Olib, Iž, Vir und anderer anders betrachtet sein. Alles das weist darauf hin, dass die Bevolkerungsvvanderung auf unserem (Zadarer) Gebiet in der Geschichte in Verbindung mit den Sprachen und samt der Sprachen, Sitten, Trachten und umgekehrt zu verfolgen ist, weil es nur auf diese Weise moglich ist, ein vvahres Bild iiber die Herkunft, Wanderung und iiber die Eigenschaften der Bevolkerung sovvie iiber verschiedene Einfliisse zu bekommen. In dieser Arbeit verfolgt der Verfasser die Wanderung der friiheren mittelalterlichen Bevolkerung in erster Linie auf dem Festland und inmitten von Ravni kotari und sieht eben auf diesem Gebiet zahlreiche tschakavvische Uberreste und Ausdrucksweisen iz.B. den tschakawischen Akut) sogar viel deutlicher als auf den Inseln (Novigrad, Bibinje, Zadarski Stanovi, Kali, Pašman...) und vveist auf die Besonderheiten auch dieser Sprache hin.
313
