Predmet: E-GOVERNMENT Profesor: prof.dr. Lazo Roljić Asistent: Altijana Mameledžija, dipl.ing., prof. Student: Haris Bukvić Indeks br.: 0079-09/RPI
Tvrdi disk (Hard disk)
Povijest razvoja • Prvi tvrdi disk razvilo je poduzeće IBM 1956. za računalo IBM 305 pod imenom IBM 350 Disk File. Ovaj prvi tvrdi disk sastojao se od pedeset 24 inčnih magnetskih ploča i imao je zapreminu od 5 milijuna 7-bitnih znakova (~4,4 megabajta). Za 350 Disk File, IBM je naplaćivao godišnju najamninu od 35000 USD.
• Tvrdi disk (ili hard disk) je uređaj koji piše i čita podatke. Svaki računar danas ima barem jedan tvrdi disk, na njemu se drže svi podaci neophodni za pokretanje računara, kao npr. operativni sistem, te on ustvari omogućava računaru da zapamti podatke i poslije gašenja istog. Sam hard disk je izumljen oko 1950-tih godina, kapaciteta od samo nekoliko megabajta danas su došli do mnogo većih brojki, danas se kapaciteti mjere u stotinama gigabajta (GB), čak na nekim web serverima i u terabajtima (TB). Bilo šta što se nalazi u disku je zapravo red bajtova, više ili manje. Svaka datoteka bila ona slika, video, tekst ili nešto drugo je red bajtova zapisanih, u ovom slučaju, na tvrdom disku.
Dijelovi hard diska • • • • •
• Tvrdi disk se sastoji od 5 glavnih dijelova, a to su: Magnetna ploča Glava za čitanje/pisanje Pobuđivačka kazaljka Pobuđivač Osovina
Kako radi hard disk? • Stvar je jednostavna, elektronički dio kontroliše čitanje i pisanje podataka, dok motor okreće ploče, naravno sve je to napravljeno jako precizno. Magnetna ploča je skoro najbitniji dio, i taj dio se okreće, danas najčešće brzine su 5400, 7200 i više rpm (rotacija po minuti), dok se kazaljka (ili ruka) kreće po ploči koja je izuzetno precizna i lagana, a uz to i brza.
Kako se zapisuju podaci? • Oni se zapisuju na površini magnetne ploče u sektorima i stazama (tracks). Sektor obično sadrži određeni broj bajtova (npr. 128), i oni su u obliku zaobljenih polukrugova, dok su staze u obliku koncentričnih krugova. Postoje dvije vrste formatiranja, a to su Low-level i High-level formatiranje. Low-level formatiranje utvrđuje staze i sektore, dok High-level formatiranje je mnogo poznatije i korištenije (standardni format c:) te ono obezbjeđuje da disk može zapisivati datoteke.
Načini spajanja (sučelja): ST-412/506, ESDI, ATA, SATA, SCSI itd... • Danas se u osobnim računalima najčešće koristi ATA (AT Attachment) ili SATA (Serial ATA) sučelje za spajanje diskova.Uvođenjem SATA sučelja(2003) ATA sučelje je preimenovano u PATA (Parallel ATA) a još možete naići na nazive IDE (Intelligent Drive Electronics), EIDE (Enchanced IDE) ili UDMA, UATA i sl.Također danas su vrlo popularni vanjski (eksterni) diskovi koji se spajaju na računalo najčešće preko USB ili Firewire sučelja.
Formati tvrdih diskova • Prvi tvrdi disk je koristio ploče veličine 24 incha (1inch=2.54cm). Do 80-tih godina diskovi su uglavnom koristili ploče od 8 ili 14 incha a zatim je 1980 g. Seagate predstavio prvi 5.25 inchni disk.Trend smanjivanja diskova se nastavio tako da su predstavljeni diskovi ostalih formata 3.5" (1983 g.), 2.5" (1988 g.), 1.8" (1991 g.) i 1.3" (1992 g.).Danas također postoji disk veličine samo 1 incha. • Uobičajeno je da se u osobnim računalima danas koriste 3.5" diskovi a u prijenosnim računalima 2.5" diskovi.
Brzine tvrdih diskova • Ovdje govorimo o brzini okretanja magnetskih ploča koja se mjeri u okretajima u minuti (rpmrotation per minute). Današnji modrrni diskovi u osobnim računalima vrte se na 7200 ili 10000 okretaja a često možete naići na malo starije koji se okreću na 5400 rpm. Diskovi u prijenosnim računalima se uglavnom vrte na 4200 ili 5400 okretaja a predstavljeni su i najnoviji modeli koji rade na 7200 rpm. Također postoje i serverski diskovi koji rade na 15000 rpm.
Organizacija podataka • Podaci se snimaju na jednu ili obe površine svake ploče (diska), u koncentričnim krugovima. Jedan takav krug (na jednoj površini) se naziva staza, trag ili traka.
• Podaci nisu kontinualni već je svaka staza ugaono podeljena u više blokova koje nazivamo "sektorima". Uobičajena dužina sektora je 512 bajtova, ne računajući dodatne podatke za pozicioniranje i kontrolu i korekciju grešaka.
• Radi relativnog održanja gustine podataka preko cele površine diskova, spoljni cilindri mogu imati više sektora nego unutrašnji. Skup susednih cilindara sa jednakim brojem sektora se naziva "zona".