GEOGRAFIJA 4

GEOGRAFIJA IV

- skripta prilagođena za potrebe četvrtih razrea ekonomske

škole

Autor: Smaraga elid prof.

1. GEOGRAFSKI POLOŽAJ I OLIKE RŽAVNIH TERITORIJA BOSNE I HERCEGOVINE I HRVATSKE

1.1.ZEMLJOPISNI POLOŽAJ HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Zemljopisni položaj je složen pojam čije značenje ne prest aje pukim definiranjem položaja kojeg zauzima oređena teritorija, jer on ovisi i o mnogim ruštvenim elementima koji su vremenski promjenjivi. Iz ovog proistječe a povoljnost geografskog položaja nije stalna nego promjenjiva vrijednost.

Najprecizniji izraz zemljopisnog položaja jest oređivanje prostora preko geografskog koordinatnog sustava paralela i meridijana, i to tako da se utvrde vrijednosti geografskih

širina i užina krajnjih točaka promatranog teritorija. Hrvatska se smjestila između 42 o23' i o ' geografske širine, širine, ok Bosna i Hercegovina Hercegovina leži između paralela paralela 42 o26' i 46 32 sjeverne geografske o ' 45 15 s.g.š. Iz ovog viimo a obje ržave imaju teritorije koje u potpunosti pripaaju umjerenom pojasu sjeverne hemisfere.

Najzapanija točka Hrvatske se nalazi na 13 o30', a najistočnija na 19 o26' istočne geografske užine, ok se Bosna i Hercegovina našla između meriijana s vrijenostima o ' o ' o 15 45 i 19 41 istočno o Greenwicha. Kako se obje zemlje nalaze u prostoru 7,5 istočno i o

zapadno od 15 meridijana tako tako pripadaju i istoj srednjoeuropskoj satnoj zoni.

2

Jean o najčešdih načina efiniranja geografskog položaja nekog prostora jest onaj u kojemu se kao orijentirom služimo nazivima velikih zemljopisnih cjelina ( otoka, poluotoka, mora, geografskih regija, planinskih sustava…). Tako za Hrvatsku kažemo a je  jadranskosrednjoeuropska zemlja, jer 1/3 njenog prostora prostora prileži Jaranskom Jaranskom moru, ok 2/3 njenog teritorija zauzima panonsko-peripanonska oblast koja geografski pripada Srednjoj Europi.

Često se kaže a je Hrvatska meiteranska ( sreozemna ) zemlja što  je lako shvatljivo ukoliko se zna da je Jadran samo zaljev Sredozemnog mora ( Mediterana ). Bosna i Hercegovina je dinarska zemlja, jer veliku vedinu njene površine za uzima dinarski planinski sustav.

Međunarona zajenica za obje zemlje često korist izraz „zemlje zapanog Balkana“. U geopolitičkoj terminologiji 19. stoljeda Balkanskim poluotokom nazivan je prostor

 južno o linije spajanja rijeka Save i unava, a anas taj termin sarži previše negativnih konotacija, pa se sve češde koristimo izrazom „zemlje Jugoistoka Europe“.

3

1.2. KULTURNI AREALI

ruštvena komponenta geografskog položaja neke teritorije sarži u sebi između ostalog i pripanost oređenom kulturnom arealu. Kulturni areali su širi zemljopisni prostori, nejasnih granica, u kojima nalazimo neka zajenička obilježja kulture -  jezik, religija, običaji, onos prema obitelji, životu i smrti, arhitekturi, priroi … Primjerice: Latinska Amerika kojoj  je kulturni razvoj obrazovan po ominantnim utjecajem Španjolske i Portugala, ili Anglo amerika koja se razvijala po prevlaavajudim utjecajem utjecajem anglosaksonskog protestantizma, ili arapske zemlje sjeverne Afrike i jugozapane Azije koje su istovremeno obilježene i islamom. Bosna i Hercegovina i Hrvatska se nalaze na dodiru tri europska kulturna areala i svaki

o njih je ostavio svoj trag u specifičnim obilježjima svakonevnog života i arhitekturi naselja pojedinih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine. a) Zapadnoeuropsko-sredozemni kulturni areal

On se počeo razvijati još u antičkom rimskom obu s jezgrom na prostoru anašnje Italije. Ta romanska kulturna osnova obila je novi saržaj kasnijim razvojem katoličanstva. Sve o razdoblja renesanse Talijani su imali dominantan utjecaj na razvoj gospodarstva i kulture. Njihovi utjecaji i danas su prepoznatljivi u cijeloj primorskoj Hrvatskoj dok su u Bosni i

Hercegovini prisutni na skučenom prostoru juga ržave. Mnoge arheološke iskopine iz antičkog oba, tipični meiteranski graovi sa vrlo starim jezgrama ( Split, Solin, Trogir, Zaar, Pula…), temperamentno stanovništvo i primjese talijanskog jezika u svakonevnom govoru – anašnja su svjeočanstva utjecaja ovog areala. b) Srednjoeuropski kulturni areal

Također je obilježen razvojem katoličanstva, ali u mješovitoj zoni germanskog, slavenskog i ugarskog stanovništva. Ovaj areal je očit u cijeloj sjevernoj Hrvatskoj i krajnjem sjeveru Bosne i Hercegovine , a ono što ga čini prepoznatljivim jesu tipični srenjoeuropski graovi i mnogobrojni germanizmi i hungarizmi u rječniku svakonevnog govora. c) Jugoistočnoeuropski kulturni areal

Oblikovan je po uvjetima stalne smjene ominantnih utjecaja katoličanstva sa europskog zapaa, pravoslavlja sa europskog istoka i orijentalnog islama. To ga čini prostorno najsloženijim i povijesno najpromjenjivijim. U Hrvatskoj je relativno slabo izražen (dalmatinska Zagora i Lika) , ali je u Bosni i Hercegovini najrasprostranjeniji. Orijentalne

 jezgre graova, stanovništvo mješovitog nacionalnog i religijskog sastava, mnogobrojni turcizmi u jeziku čine anašnji karakter ovog areala.

4

Etničko, religijsko i kulturno okružje Hrvatske i  Bosne i Hercegovine

1.3. GEOPROMETNI POLOŽAJ

Ono što povezuje prironu i ruštvenu komponentu geografskog položaja jest geoprometni položaj neke teritorije koji je oređen onosom promatranog prostora naspram glavnih prometnica kontinentalnog ili interkontinentalnog interkontinentalnog značenja . U tom smislu, Hrvatska i

Bosna i Hercegovina bi trebale imati povoljan položaj, jer se nalaze na raskrižjima putova ko ji povezuju zapadnu Europu s Bliskim istokom u Aziji i srednju Europu sa sredozemljem. No,

bez obzira na iznimno povoljan geografski smještaj obje zemlje su, nažalost, negativan primjer kako važni koriori mogu zaobidi geografski najpovoljnije prometne smjerove. Naime, tijekom omovinskog rata i u poradu ovi prostori su proglašeni zonom visokog rizika, a uz činjenicu a imamo neovoljno obro razvijen prometni sustav autocesta i željeznica Europa je preusmjerila glavne prometnice na Mađarsku i Sloveniju.

Geoprometni položaj Hrvatske i Bosne i  Hercegovine

5

Hrvatska pokušava popraviti svoj geoprometni položaj intenzivnom granjom autocesta, ali izgranja putne mreže na ovim prostorima je iznimno skupa i spora . Razlog tomu je činjenica a se između Panonske nizine na sjeveru i jaranske obale na jugu ispriječio pojas mlaih ulančanih planina - Dinaridi. Da bi se premostilo Dinaride za izgradnju prometnica najpametnije je koristiti postojede prirone pragove  – reljefno najpogodnije prolaze kroz planine. Prvi takav je hrvatski gorski

prag tzv. „hrvatski Suez“ kojim je luka Rijeka preko Gorskog kotara povezana sa dolinom Kupe. Potom slijedi prag koji povezuje doline Une i Krke, a u Bosni

i

Hercegovini

Dinaridi

se

premošduju putnim pravcima koji prate doline : Neretva  – Bosna, Neretva  – Rama  – Vrbas i na istoku dolina Drine. To su putni pravci

glavnog smjera pružanja sjever – jug, a da bi se ostvarila veza zapada s istokom

trebale

bi

se

izgraditi

autoceste i željezničke pruge už  jadranske obale do Jonskog mora i

už rijeka Save i rave.

1.4.VELIČINA, OBLIK I GRANICE TERITORIJA HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

2

Republika Hrvatska je zemlja koja ima 56 594 km kopnene i 31 067 km

2

morske površine. Oblik teritorija joj je, strateški gleano, vrlo nepovoljan, jer je prostorom Bosne i Hercegovine razvojena na va kraka. Površinom vedi je krak koji se pruža pravcem istok  – zapa, o najistočnije točke u opdini Ilok o rta Savurija, u užini o 464 km. Vedu užinu, ali manju površinu ima rugi krak koji se pruža pravcem sjeverozapa – jugoistok, od rta Savurija o rta Oštro na Prevlaci, u užini o 527 km. Ovakav nepravilan oblik uvjetovao  je vrlo veliku užinu granica prema susjenim ržavama koja iznosi 2027 km. Granice mogu biti prirone i ogovorene. Prirone granice su one koje prate pravce pružanja prironih reljefnih oblika i u tom smislu najčešde su hirografske, onosno one koje prate voene tokove ili neke drug e voene površine i orografske, onosno one koje prate vrhove uzvišenja. ogovorene ržavne granice su sve one koje se utvrđuju međunaronim ogovorima. Granica prema Sloveniji je uga 501 km, a proteže se rijekama Murom, ravom, Sutlom, Savom, Breganom, K upom, Čabrankom i ragonjom, a u ostalim ijelovima pruža se 6

kopnom – Međimurjem, Istrom, Žumberačkim

i Macelj gorjem. Granica prema Mađarskoj uga je 329 km, a vedinom se poklapa s riječnim tokovima Mure i rave, rave, jeino jeino u Baranji prolazi kroz ravničarski dio. 241 km uga granica sa Srbijom proteže se unavom te se ko Iloka spušta prema Savi i ijeli Srijem na va ijela. Najužu granicu Hrvatska ima sa Bosnom i Hercegovinom,

ukupno 932 km, a velikom vedinom je čine rijeka Sava i Una, na sjeveru i zapadu, dok u ostalim dijelovima prolazi planinskim lancima

inare i Kamešnice. Granica na južnom ijelu Hrvatske prema Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori (25 km) nastala je kao posljeica granične crte između ubrovačke Republike i Turskog carstva. Granice na moru protežu se crtom teritorijalnog mora koja je ualjena 12 nautičkih milja (22,2 km) od granice obalnog mora i najisturenijih rtova otoka, poluotoka i hridi.

Granice

Bosne

i

Hercegovine 2

zatvaraju prostor od 51 197 km kopnene i 12,2 km

2

morske površine. Radi se o

kompaktnoj teritoriji oblika pravokutnog

trokuta čije su katete rijeke Sava na sjeveru i Drina na istoku, dok je hipotenuza paralelna sa Jadranom i Dinarom, dakle ima pravac

pružanja sjeverozapa – jugoistok. Ukupna užina granica Bosne i Hercegovine je 1459 km, pri čemu smo 932 km granice prema Hrvatskoj ved opisali. Ostatak o 527 km čini granice prema Srbiji i Crnoj Gori koje su

oređene tokovima rijeka rine, Uvca, Lima, Čehotine, Tare i Biledkim jezerom. Ostatak granice ide planinskim rubovima Orijena,

Troglava, Maglida, Ljubišnje, Mateljka… Bosna i Hercegovina ima i izlaz na more u užini o 21 km ko Neuma, ali s tim malim izlazom fizički ovaja ubrovačko primorje o hrvatskog teritorija. Kako se radi o vrlo kratkoj obalnoj liniji koja izlazi na Malostonski zaljev Bosna i

Hercegovina nema pristup međunaronim voama.

7

1.5.TERITORIJALNO-POLITIČKA ORGANIZACIJA ORGANIZACIJA HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Prilikom suvremene teritorijalno  – političke organizacije Hrvatske pradeni su principi nodalno  – funkcionalne regionalizacije. Nodalno  – funkcionalna regija je širi geografski

prostor unutar kojeg se jeno naselje, najčešde gra, javlja kao čvorište (nous) funkcija koje obavlja za sebe i okolicu. Takav grad koji se nametnuo svojim proizvodnim, upravnim i

uslužnim funkcijama postaje županijsko sreište, a okolica koja mu gravitira postaje županija. U Hrvatskoj postoje tri stupnja upravno –političke organizacije koje prestavljaju i hijerarhijski niz : županija, gra (127) i opdina (429). Svaki od ovih ima i različite ovlasti prilikom političkog upravljanja pripaajudim prostorom. Poštujudi, akle, principe noalno -funkcionalne regionalizacije Hrvatska je 1992. županiju, gje 21.županija - Grad Zagreb ima specijalan status kao godine podijeljena na 21 županiju, nacionalno sreište Hrvatske. Ostale županije sreišnje Hrvatske su : Zagrebačka, Karlovačka, Sisačko-moslavačka, Bjelovarsko -bilogorska, Koprivničko-križevačka, Krapinsko-zagorska, Varažinska i Međimurska (Čakovec). U istočnoj Hrvatskoj su Virovitičko -poravska, Požeškoslavonska, Brodsko-posavska, Osječko -baranjska i Vukovarsko- srijemska županija. Na obali Jadrana se nalaze Istarska (Pazin), Primorsko- goranska (Rijeka), Ličko -senjska (Gospid), Zadarska, Šibensko-kninska, Splitsko- almatinska i ubrovačko-neretvanska županija.

8

Prema Daytonskom sporazumu, 1995.godine, teritorij Bosne i Hercegovine je podijeljen na dva entiteta : Republiku Srpsku kojoj pripada 49% ukupnog prostora i Federaciju Bosne i Hercegovine koja zauzima preostalih 51% površin e. Naknadno je,

1999.goine, na strateški vrlo osjetljivom prostoru formiran i istrikt Brčko, Brčko, površine 493,3 2 p ovršine Bosne i Hercegovine ). On uživa političku samostalnost u km ( manje o 1% ukupne površine kojoj glavnu riječ još uvijek ima međunarona zajenica. Feeracija Bosne i Hercegovine je principom nacionalne i samo djelimice nodalno-funkcionalne regionalizacije podijeljena na

10 županija ili kantona. O tih 10 županija 5 je formirano na prostorima sa vedinskim bošnjačkim stanovništvom, 2 u zoni mješovitog nacionalnog sastava i 3 su županije sa vedinskim hrvatskim stanovništvom. Svaka o ovih županija se naalje ijeli na opdine kojih p očetku zvao Herceg ukupno ima 79 . Županije s hrvatskom vedinom su : Kanton 10, koji su u početku bosanska županija (Livno), Bosansko- posavska (Orašje) i Zapano -hercegovačka (Široki Brijeg). Županije koje su formirane u zoni mješovitog hrvatskog i bošnjačkog stanovništva su Srenjobosanska (Travnik) i Hercegovačko -neretvanska (Mostar). Ostale županije sa bošnjačkom vedinom su : Unsko -sanska (Bihad), Tuzlanska, Zeničko -dobojska, Bosanskoporinjska (Goraže), a Sarajevska ima specijalan status, jer obnaša ulogu glavnog graa cijele Bosne i Hercegovine. Republika Srpska nije provela tzv. kantonizaciju prostora, pa je i

 jena samo na opdine kojih ima 62. danas podijel jena

9

2. FIČIKO-GEOGRAFSKA OBILJEŽJA HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

2.1. RELJEF HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Postotni ujeli površina koje zauzimaju pojeini visinski pojasevi na prostoru Hrvatske i Bosne i Hercegovine ukazuju na pretežite karaktere reljefa ove vije zemlje. Naime, iz činjenice a čak 53,4% prostora Hrvatske leži ispo namorske visine o 200m vi dimo da je ona uglavnom nizinskog karaktera. Visinski pojas 200- 500m zauzima 25,6% površine, pojas 500-1000m obuhvada 17,1% prostora, visine od 1000-1500m 3,7% teritorija, dok ostatak od 0,15% površine zauzima visinski pojas pravih planina o 1500-1831m (Dinara). O ukupne površine Bosne i Hercegovine na poručja o 200m namorske visine otpada 14,2%, na pojas 200-500m gotovo 29%, a na visine od 500-1000m otpada 31%. Visinski pojas od 1000-1500m zauzima 21%, a planine od 1500- 2386m (Maglid) zapremaju 3,5% površine. Kako 52% površine Bosne i Hercegovine ima visinu od 500-1500m tako

možemo zaključiti a ona uglavnom ima gorski reljef .

10

U makroreljefnom pogleu Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu čine tri cjeline : panonsko peripanonska oblast, dinarski planinski pojas i rub jadranske zavale. a)Panonsko-peripanonska oblast

Ona u Hrvatskoj zahvada najvedi io prostora gje joj je krajnja južna granica Velika i Mala Kapela i Plješevica, ok u Bosni i Hercegovini zauzima esno porječje Save ( Bosanska Posavina ) i donje tokove Savinih pritoka Une, Vrbasa, Ukrine, Bosne i Drine. Pravoj Panonskoj nizini pripada I stočnohrvatska ravnica i Semberija na sjeveroistoku Bosne i

Hercegovine, ok sav preostali opisani prostor prestavlja povišeni rub Panonske nizine koji se naziva peripanonska oblast. Ovu regiju uglavnom čine riječno – akumulativne, uravnjene i na različitim visinama poredane aluvijalne ravni (poloji), riječne terase i površi. površi. Između tih uravnjenih cjelina koje se pružaju už riječnih tokova izižu se pobrđa i niske „otočne“ planine kao što su Majevica, Ozren, Kozara u Bosni i Hercegovini, Zrinska i Petrova gora, Žumberak, Mevenica, Kalnik, Moslavačka gora, Papuk, Psunj, Krnija, ilj, Bilogora, Požeška gora…u Hrvatskoj. Ove uzignute reljefne jeinice aju peripanonskoj oblasti blago valoviti izgle. Široku rasprostranjenost u Panonskoj nizini imaju i lesne zaravni koje zbog kvalitete tla imaju veliko gospoarsko značenje . Ovaj reljefni oblik je nastao eolskom akumulacijom, a najrazvijeniji je u Istočnohrvatskoj ravnici gje se i nalaze Baranjska, đakovačka lesna zaravan. Erdutska i Vukovarsko- đakovačka

11

b)Dinarski planinski pojas

Ovaj pojas se preko planina Velike i Male Kapele, Plješevice, Grmeča, Manjače, Čemernice, Uzlomca, Borja, Konjuha i Javornika naslanja na peripanonsku oblast, ok se na  jugu planinskim vijencima Čabulje, Veleža, Viuše, potom inare, Velebita preko Risnjak a do Didarije graniči s niskim rubom jaranske zavale. inarsku planinsku oblast čine mlade ulančane planine glavnog pravca pružanja sjeverozapa -jugoistok. Ovo nije jedinstvena reljefna cjelina ved je ispresijecana uskim i ubokim olinama te međuplaninsk im kotlinama. U Hrvatskoj planine se pružaju u va niza koja se račvaju o visoravni Snježnik preko Risnjaka na Veliku i Malu Kapelu i Plješevicu o inare, a južni niz čini uglavnom Velebit (165km užine). Između ova va niza zatvorena je Lička zavala u kojoj su nastala i najveda i najviša krška polja u Hrvatskoj  – Ličko polje, Gacko polje, Krbavsko polje, Koreničko polje…Masivi Učke i Didarije na sjeverozapau i Svilaje, Mosora i Biokova na jugu reljefno su izvojeni. U Bosni i Hercegovini planine su ispresijecane kompozitnim dolinama riječnih tokova. To

su složene oline u kojima se o izvora prema ušdu stalno smjenjuju reljefna suženja ( klisure i kanjoni) i proširenja (kotline). Upravo su te oline i najvažnije prometnice u Bosni i Hercegovini, a kotline koje se nalaze u tim dolinama su prostori najintenzivnijeg naseljavanja. Takve su Sarajevsko- zenička kotlina, Uskopaljska, Banjalučka, Bihadka, Prijeorska, Tuzlanska

i Mostarska kotlina. Vrlo česta pojava su i krška polja koja su položena između planinskih masiva i koja se stupnjevito spuštaju prema Jaranu i peripanonskoj oblasti. Takva su Livanjsko, uvanjsko, Glamočko, Gatačko, Kupreško, Nevesinjsko…polje.

12

c)Rub jadranske zavale

Ovo je površinom najmanja reljefna cjelina Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a zauzima preostali prostor južno o planinske oblasti. Ovje je ominantan reljefni oblik krških zaravni. Zaravni u kršu su posljeica riječnih erozija i korozije vapnenačkih stijena, a čine  jenoličan reljef  ispresjecan usjecima, ponikvama i uvalama. Najrasprostranjenije su u  jugozapanoj Istri, sjeverozapanoj almaciji u porječju Krke s Čikolom, srenjoj almaciji u porječju Cetine i u niskoj Hercegovini u onjem toku rijeke Neretve. Manju površinu, ali i visinu imaju krška polja (Ljubuško, Popovo polje) te naplavne nizine i riječne terase. Višu nadmorsku visinu (do 400m) imaju krška i flišna pobrđa (Butorovica, Klobučko bro, Orah…) čije su paine ukrašene suhoolinama, uvalama, ponikvama, bilima, glavicama itd.

2.2.RELJEF JADRANSKOG PODMORJA I PRIOBALJA

Zavala Jaranskog mora je io stare makrotektonske potoline smještene između Apenina, Alpa i inaria. Palagruški prag je ijeli na va različita ijela, sjeverozapani plidi i  jugoistočni ublji io. Palagruški prag ima okomit položaj u onosu na pravac pružanja inaria i posljeica je pomlađenog rasjeanja zbog čega je i ošlo o izlijevanja vulkanskih masa (Jabuka i Brusnik). Sjeverni dio jadranske zavale je plitak osim koritastog udubljenja podmorske Jabučne kotline gje je najveda ubina 245m i koja se pruža okomito na inarie.

Inače, ovdje prevladavaju podmorske ravni (šelf) s ubinama manjim o 100m. Sjeverozapadno od linije koja spaja rt Kamenjak i Anconu more je

 još i plide i pokriva pokriva pomorsku ravan s bubinama

manjim

od

50m.

U

 jugoistočnom ijelu jaranske zavale o Palagruškog o Otrantskog praga, koji dijeli Jadran od Jonskog mora,

ubine su znatno vede. Tako se ovje i nalazi točka maksimalne ubine o 1233m. Ovaj južni io Jarana ima slabije razvijen šelf (pomorska ravan o 200m ubine) zbog čega u tom prostoru otoka. Hipsometrijska karta Jadranskog mora

13

imamo

relativno

malo

Uzužni i poprečni profil jaranske zavale

Osnovno obilježje Hrvatske obale jest izrazita razveenost što pretpostavlja postojanje velikog broja otoka, poluotoka, zaljeva it. Razveenost obala izražava se koeficijentom razveenosti koji prestavlja onos stvarne užine obale i zračne ualjenosti između najualjenijih točaka obale. Tako u Hrvatskoj zračna ualjenost između ušda rijeke ragonje i rta Oštro iznosi 527km, ok je stvarna užina obale 6176km o čega 4396km otpada na obale otoka, hridi i grebenja. Iz toga slijedi da je koeficijent razvedenosti obale

11,7 i kao takav je među najvedima u svijetu. Razlog tomu je činjenica a je Jaransko more anašnji oblik poprimilo tek prije 25 000 goina , pa je abrazijsko djelovanje na oblikovanje reljefa slabo izraženo. U to vrijeme nakon posljenjeg leenog oba ošlo je o izizanja nivoa mora (transgresija) u vrijenosti o 96m, pa je sav prostor sa nižim namorskim visinama, kao što su krške zaravni i polja, onji tokovi rijeka, rubovi krških i flišnih pobrđa, potopljen i na taj način se preobrazio u morske kanale, vrata, prolaze i zaljeve. Viši ijelovi krških zaravni i pobrđa su ostali na morskom površinom i anas prestavljaju otoke, poluotoke, otočide, grebene i hrii. Kako su ovo ipak ijelovi inarskog planinskog sustava tako imaju i isti glavni pravac pružanja sjeverozapa - jugoistok  jugoistok što je svijetski p oznat fenomen koji se naziva „almatinski tip obale“ (najizrazitiji u sjevernoj almaciji). Najvedi otoci su u Kvarnerskom zaljevu  – Cres (405,7 2 2 2 km ) i Krk (405,2 km ) , te Brač (395km ) i Hvar 2

(297km ) u srednjoj Dalmaciji. Od ostalih otoka

veličinom se ističu Pag, Korčula, ugi otok, Rab, Mljet itd. Na Hrvatskoj obali postoji 1244 otoka

različitih veličina. Obalnu razveenost usložnjavaju potopljene riječne oline (Zrmanje, Krke, Mirne, Raše) i flišne uoline ( Bakarski i Kaštelanski zaljev). Najvedi zalje v je Kvarner. Istra je najvedi poluotok, a Pelješac svojom izuženošdu i uskim spojem s kopnom više posjeda na otok.  „almatinski tip obale“ 

14

2.3.KLIMATSKO-EKOLOŠKI AREALI HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Klimatsko-ekološki areali oređeni su temeljnim uzročno -posljeičnim onosima prirodno-geografskih elemenata  – klime, vegetacije i tla. U Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini

možemo izvojiti tri osnovna klimatsko -ekološka areala, i to : sreozemni, gorski i panonsko peripanonski. a)Mediteranski (sredozemni) klimatsko-ekološki areal

U ovom arealu klima se javlja u va vrlo slična oblika – mediteranska i submediteranska. U Hrvatskoj pravi mediteranski tip se rasprostire u uskom dalmatinskom

obalnom i otočnom poručju, ok se u Bosni i Hercegovini veže za uski obalni pojas i onji tok rijeke Neretve u niskoj Hercegovini do iza Mostara. Submediteranski klimatski tip zauzima Istru, kvarnersko i podvelebitsko prim orje, Krk, Lošinj, Cres, Rab i  almatinsku Zagoru, a u Bosni i Hercegovini prostore oko niske Hercegovine do prvih planinskih barijera. Najznačajnija razlika između ova va tipa klime jest u srenjim siječanjskim temperaturama o

gdje mediteranski ima srednju temperaturu najhladnijeg mjeseca u godini od 4-9 C, a o

o

submediteranski od 0-4 C. Srenje srpanjske temperature se uglavnom kredu o 22 -26 C s

tim a su ljeta ipak nešto toplija u submeiteranskoj klimi zbog vede ualjenosti o mora. Prosječne goišnje količine paalina nisu premale i kredu se o 500 -1200 mm/m2, ali je njihov godišnji raspore krajnje neravnomjeran, jer se najvede količine paalina, uglavnom u obliku kiša, izlučuju u hlanijem periou goine. Na sjeverozapau Jarana najviše kiše pane u kasnu jesen, ok je na jugoistoku kiša češda zimi. Ljeti kiša gotovo i ne paa , a javlja se u obliku kratkotrajnih pljuskova. To što Istra i kvarnerski otoci imaju nešto nižu ljetnu temperaturu, češdu pojavu mrazova i vedu količinu paalina, objašnjava se blizinom Alpa i ciklonalnim prodorima sa sjeverozapada. Vegetacijski pokrov koji je uvjetovan klimatskim prilikama u ovom arealu je kserofilan, što znači a je bilje prilagođeno užem sušnom razolju u toplijem ijelu

godine. U mediteranskoj klimi javljaju se hrast crnika, dalmatinski crni bor i alepski bor, dok su u submeiteranskoj, hrast meunac i bijeli grab prilagođeni nižim temperaturama u

zimskom razoblju. Međutim, ugotrajnim iskorištavanjem ove šume su površinski jako smanjene, te ovje najčešde nailazimo na šikaraste biljne formacije poput makije. Najrašireniji tipovi tla u ovom arealu jesu obojeni tipovi – crvenica i smeđa tla. Te su vrste siromašne organskom materijom (humusom), jer ljetne vrudine i neostatak vlage onemogudavaju bujniji razvoj vegetacije i humusa. Crvenice se razvijaju na vapnenačkoj polozi, a boju joj aju željezni oksii i aluminij. ubina im se krede od 30-70 cm, a imaju osrenju plonost. Vedu plonost imaju smeđa tla koja se razvijaju na flišnoj polozi.

15

b)Gorski areal

Prostorno obuhvada gorsku Hrvatsku i najvedi io plani nske Bosne i Hercegovine. Zbog vede namorske visine klima ovog ijela Hrvatske i Bosne i Hercegovine bitno je rukčija o klima u preostala va areala. Prejeli sa visinama o 600 -1700 m imaju tzv.planinsku klimu. To je klima sa kratkim i svježim ljetom u kojem je srednja srpanjska o o temperatura 18 C. Zime su uge i hlane. Srenja siječanjska temperatura je -3 C, a tri mjeseca kroz goinu prosječna temperatura je niža o 0 oC. Zbog toga se ovje snježni pokrivač zaržava o 50 - 100 dana. Planine u Bosni i Hercegovini sa visinama višim o 1700 m imaju tipičnu alpsku klimu. Alpska klima se olikuje ugim i snježnim zimama. Obilne snježne paaline zaržavaju se 6 mjeseci kroz goinu. Najmanje 6 mjeseci temperature su niže o 0oC, a najhladniji mjesec u godini (siječanj) ima prosječnu temperaturu nižu o -6oC. Ljeta su kratka sa srenjom temperaturom najtoplijeg mjeseca (srpanj) nižom o 10 oC. Reljefna uubljenja između planina sa visinama manjim o 600 m imaju kotlinsku klimu. o Zime u kotlinama imaju srednje sij ečanjske temperature o -2 do -4 C, dok su ljeta umjereno o

topla sa srednjom srpanjskom temperaturom od 20 - 24 C. Razlog ovako hladnim zimama

 jesu česte temperaturne inverzije u kojima su kotline često hlanije o okolnih planina zbog toga što se hlaniji i teži zrak „ujezeruje“ u ovim nižim i zatvorenijim reljefnim oblicima. U kotlinskoj klimi goišnje paa oko 1000 mm/m2 paalina u obliku kiše i snijega, ok u svim ostalim ijelovima s višom namorskom visinom imamo 1200-2000 mm/m2, a mjestimično 2 prelaze i 4000 mm/m što ovom arealu aje osobinu jenog o najvlažnijih u Europi. Iako najviše paalina imamo u hlanijem periou goine ne može se redi a su ljeta suha kao ko mediteranskog areala. Zbog ovakvih klimatskih prilika i zbog relativno slabije n aseljenosti vegetacijski pokrov

uglavnom čine šume. šume. U nižim ijelovima o 800m visine prevlaavaju listopane šume hrasta i bukve. S porastom namorske visine listopana stabla se mješaju s zimzelen im stablima (jela, bor, smreka, klek) nakon čega ovi potonji preuzmu potpunu prevlast. Gornja granica šuma je na 1600 m visine izna čega se javljaju bujne gorske livade. Tla u ovom prostoru su zbog padalina i nagiba terna isprana ili lesivirana tzv. podzoli

koji su kiseli i siromašni humusom. Smeđe tlo na vapnencu i olomitu je najrasprostranjenije najrasprostranjenije tlo u Bosni i Hercegovini, a odlike su im da su ilovasta, dobro propusna s dubinama do 60 cm. c)Panonsko-peripanonski areal

Cijeli panonsko-peripanonski prostor pripada tipu umjereno kontinentalne klime.

Srenje siječanjske temperature temperature se kredu o -2 do 0oC, a srpanjske od 18-22 oC. Zbog snažnije kontinentalnosti hrvatsko pounavlje i Semberija imaju nešto toplija ljeta i nešto hlanije 2 zime. Iz istog razloga ova poručja imaju i manje o 700 mm/m paalina goišnje. Iudi prema zapau količine paalina stalno se povedavaju sve o visine o 2000 mm/m 2 na

16

krajnjem zapadu Hrvatske. Padaline su, osim dva maksimuma (proljetni i jesenski), relativno ravnomjerno raspoređene kroz goinu. Iskonski vegetacijski pokrov ovog areala je šumsko-stepska vegetacija. Stepe su

svugje pretvorene u poljoprivrene površine. Uz riječne tokove rastu šume hrasta lužnjaka, vrbe, johe i topole, a u nešto višim jelovima šume hrasta kitnjaka, graba i jasena. Otočne planine iznad 300 m visine obrasle su bukvom, kestenom i jelom. Najcjenjenije tlo ovog areala jesu crnice na lesnim zaravnima u istočnoj Hrvatskoj. To

su uboka, šupljikava, kisikom i humusom bogata tla koja su zbog toga vrlo plona. Puno vedu površinu zauzimaju aluvijalna tla koja nastaju uz riječne toko ve te ih nalazimo uz unav, ravu, Savu, rinu, Bosnu, Vrbas…Vrlo su mlaa, slabo razvijena i različite plonosti. Također su prisutna i pseudoglejna tla nastala na starijim riječnim terasama i brežuljcima. Uz duboko oranje i dodavanje fosfora, kalcija i d ušika ova tla mogu avati visoke prinose.

Prosječne siječanjske temperature

Prosječne srpanjske temperature

Prosječna goišnja količina paalina

17

Prosječne siječanjske temperature

Prosječne srpanjske temperature

Prosječne goišnje količine paalina

2.4.OBILJEŽJA JARANSKOG MORA

Jadransko more je u europsko kopno

najublje uvučeni io Sreozemnog mora što je o iznimne geostrateške i gospoarske važnosti za Hrvatsku. Izlaz na otvoreno i toplo more u blizini

srenjoeuropskih zemalja bez mora omogudava hrvatskoj niz prometnih i gospodarskih prednosti.

Površina Jaranskog mora pri srenjem stanju razine iznosi 135 418 km

2

(maksimalna

2

vrijednost je 138 595 km ) o čega Hrvatskoj pripada 31 067 km

2

unutrašnjih i teritorijalnih 18

voa. Zbog pojačanog isparavanja razina Jarana je niža o razine svijetskog mora (npr. nivo Jarana je niži o Baltika za 50 cm). Obujam voene mase o približno 35 000 km 3 oređen  je ubinama pomorja koje u Jaranu nisu velike (prosječna ubina je 240 m ), jer 73% površine pomorja pripaa šelfu. užina Jaranskog mora koje se pruža u smijeru  – jugoistok iznosi 783 km, a prosječna prosječna širina mu je 248 km. sjeverozapad – jugoistok Temperatura mora je jena o najvažnijih najvažnijih fizičkih osobina. Ona u Jaranskom Jaranskom moru u o

ljetnom razdoblju iznosi od 22-26 C i raspoređena je prilič no ravnomjerno. Stoga Jadran

spaa u skupinu toplijih mora. Zimske temperature sjevernog plitkog i južnog ubljeg ijela znatno se razlikuju. Razlika može iznositi o 8 o 10 oC. Razlog tome je što sjeverni plidi io Jadrana zbog manje zapremine tijekom lje ta akumulira u sebi i manju količinu toplote, a ima i vedi otok alpskih rijeka sa hlanijim voama. Zato su zimske temperature sjevernog ijela o o od 5-10 C, a južnog ubljeg ijela oko 14 C.

o

Salinitet Jadranskog mora je 38,3 /oo što je više nego prosječan salinitet svijetskog o

mora koji iznosi 35 /oo . Time Jaran uvrštavamo u skupinu slanijih mora. Razlog ovome je

pojačano isparavanje i relativno mali otok kopnenih slatkih voa. Jadransko more odlikuje se iznimnom prozirnošdu koja na pučini oseže 56 m. Prozirnost kao i boja, koja je modro- plava, ovise o temperaturi, slanodi, naoblaci, obali i količini mikroorganizama u vodi. Jadransko more spaa u skupinu biološki siromašnijih mora,  jer nema dovoljno otopljenih nitrata i fo sfata što ograničava razvoj planktona – osnove hranibenog lanca mora. Nitrati i fosfati u mora ospjevaju sa kopna i to otopljeni u riječnim vodama. Kako Jadran ima relativno malo pritoka tako u njemu imamo nedostatak ovih soli koje su odgovorne za plodnost mora.

19

-Dinamika Jadranskog mora

Morske

struje

(horizontalno

gibanje

velikih

količina morske voe) Jarana io su sustava morskih struja Sradozemnog mora koji je zbog utjecaja Zemljine vrtnje u obrnutom smijeru od smijera kretanja kazaljke na satu. Morske mijene (vertikalno gibanje razine morske

vode odnosno, plima i oseka) nisu uzrokovane izravnim gravitacijskim djelovanjem Mjeseca i Sunca, nego plimnim valom koji dolazi kroz

Otrantska vrata i za 12 sati obiđe čitav Jaran u smijer u obrnutom od smijera kazaljke na satu.. Amplitude morskih mijena nisu velike i uglavnom rastu od juga prema sjeveru

(Otrantska vrata 25 cm, Tršdanski zaljev 80 cm). Valovi (kružno kretanje čestica morske voe) u Jaranu su najčešde posljeica vjetrova i

morskih struja. Jugo (S,SE) je vjetar koji puše ravnomjerno s otvorenog mora te st vara najvede valove i o 10 m visine. Bura (N,NE) je vjetar koji puše s kopna i to na mahove što je vrlo opasno za plovidbu osobito u kanalima. Valovi su pri tome rijetko viš i od 5 m.

2.5.KOPNENE VODE U HRVATSKOJ I BOSNI I HERCEGOVINI

Zbog specifičnog geološkog, st jenskog, sastava Hrvatska i Bosna i Hercegovina obiluju podzemnim vodama koje su još uvijek razmjerno čiste te prestavljaju jenu o najznačajnijih prironih resursa ovih zemalja. U poručju panonsko -peripanonske oblasti pozemne voe se javljaju u rastresitim stjenskim naslagama pješčara i šljunaka , a takve podzemne vode nazivamo izdanskim vodama. Zbog težine stjenskih masa često olazi o slijeganja terena, pa se u vedim ubinama izanska voa pregrijava i jače kemizira pa na površinu izbija u viu termalnih i mineralnih izvora. U poručju gje prevlaavaju lakotopive vapnenačke stijene, onosno u inariima i rubu jaranske zavale, paalinske voe se nakupljaju u pukotinama stijena koje mogu biti različitih veličina o kapilarne veličine pa sve o jama i špilja. Ovakve pozemne voe nazivaju se krškim voama, a najpoznatiji fenomen ovog dijela Hrvatske i Bosne i Hercegovine je pojava podzemnih rijeka tzv.ponornica. Takve

su Trebišnjica, Trebižat, Šujica…u Bosni i Hercegovini i Lika, Gacka, Krbava…u Hrvatskoj. Riječna mreža u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini pripada crnomorskom i jadranskom slivu. Razvođe između ova va sliva nije jasno oređeno, ali se o prilike krede o Gorskog Kotara preko Plješevice, Šatora, Cincara, Rauše, Bitovnje, Treskavice o Maglida . Prema 20

tome crnomorski sliv zauzima površinski vedi dio, odnosno o ko 62% površine Hrvatske i

70% površine Bosne i Hercegovine. Glavni riječni sustavi ovog sliva jesu Sava i rava koje utječu u unav i na taj način ovonjavaju najvedi io voa sa teritorija Bosne i Hercegovine i Hrvatske u Crno more.

Najvede pritoke Save su Kupa, Lonja sa Česmom, Ilova sa Pakrom, Bosut, Una sa  ravu Sanom, Vrbas, Bosna, rina… , ok se u ravu ulijeva Mura, Benja, Bistra, Čađavica, Karašica…Jeino se rijeka Vuka izravno ulijeva u Dunav. Jadranski sliv zauzima površinski manji dio Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Zbog prevlasti vapnenca nije se mogla razviti

površinski povezana riječna mreža. Samo najvedi riječni tokovi, hranjeni jačim vrelima u nepropusnim flišnim naslagama oržali su se kao nazemne rijeke. To su ragonja, Mirna i Raša u Istri, Zrmanja, Krka, Čikola i Cetina u almaciji. Najveda rijeka jaranskog sliva je Neretva (225 km) sa svojim pritokama Rama, Trebižat, Bregava…Sve prije pomenute rijeke ponornice također pripaaju Jaranskom slivu. Ni Hrvatska ni Bosna i Hercegovina nemaju vedih jezera. Ukupna površina jezera u 2

2

Hrvatskoj iznosi oko 50 km o čega čak 30 km otpada na Vransko jezero kraj Biograda. No,

najčuvenija je skupina 16 Plitvičkih jezera koja su nastala „ujezeravanjem“ rijeke Korane. o „ujezeravanja“ je ošlo zbog stvaranja sedrenih naslaga u obliku pregrada u koritu rijeke koje onemogudavaju ubrzavanje kretanja riječne voe. Ukupna površina svih jezera je 2 km 2. Ukupna površina jezera u Bosni i Hercegovini jest 65 km 2 o čega 56 km 2 otpaa na Buško  jezero  – vještačko jezero u Livanjskom polju. Najčešdi oblik jezera u Bosni i Hercegovini jesu lenička jezera na visokim planinama tzv.gorske oči. No, ona obično nemaju veliku površinu niti ubinu. Najvede prirono jezero u Bosni i Hercegovini je Boračko jezero u blizini Ko njica.

21

3.EMOGRAFSKA OBILJEŽJA HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

3.1.OSNOVNA OBILJEŽJA STANOVNIŠTVA HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE HERCEGOVINE

-Broj stanovnika, opća gustoća naseljenosti i prostorni razmještaj stanovništva

Prema procjenama iz 2008.godine Bosna i Hercegovina je imala 3 842 265 , a

Hrvatska 4 436 400 stanovnika (2007.goine). Stavimo li ate brojke u onos s površinama teritorija obit demo opdu gustodu naseljenosti koja u Hrvatskoj iznosi 78,4 st/km 2, a u Bosni 2 i Hercegovini 75 st/km . Buudi a je opda gustoda nase ljenosti europskog kontinenta 70 2 st/km ona za obje zemlje možemo redi a su naprosječno naseljene zemlje Europe. U onosu na zemlje zapane Europe, gje je gustoda naseljenosti 160 st/km 2, one su slabije 2 naseljene, ali je naseljenost veda u onosu na istočnu Europu (40 st/km ) i sjevernu Europu 2

(20 st/km ).

Značajno je istadi a su razlike u prostornom razmještaju stanovništva vrlo velike. To je posljedica postojanja razlika u

prironim

i

ruštvenim

uvjetima

naseljavanja pojedinih prostora. U Bosni i

Hercegovini prosječno su najgušde i najravnomjernije naseljene sjeverna Bosna sa 125 st/km 2

st/km ,

2

a

neravnomjerno

i srednja Bosna sa 114 najslabije naseljena

i

krajnje je

regija

bosanskohercegovačkog visokog krša sa 25 2 st/km . Ispodprosječnu naseljenost ima i 2 Hercegovina sa 58 st/km . akle, najvedu naseljenost imaju nizinski prostori Bosanske Posavine, te dolinsko-kotlinski prostori Bosne,

Vrbasa, Sane, Une, Ukrine, Spreče, rine i Neretve, a veliki krški i gorsko - planinski prostori  jugozapane i jugoistočne jugoistočne Bosne i Hercegovine Hercegovine vrlo slabo slabo su naseljeni. naseljeni. U Hrvatskoj naprosječnu naseljenost imaju županije sreišnje Hrvatske (114 st/km 2) unutar kojih se osobito ističu Gra Zagreb (1203 st/km 2), Međimurska (162 st/km 2) i Varažinska županija (146 st/km2). Naprosječno je naseljeno i sjeverno Hrvatsko primorje 2 2 2 sa 79 st/km , ok su južno Hrvatsko primorje (72,9 st/km ) , istočna Hrvatska (71,5 st/km ) i 2 gorska Hrvatska sa samo 12,4 st/km ispo prosječno napučeni. Prema ovome glavnina stanovništva Hrvatske je nastanjena u nizinskim krajevima što se vii i iz poataka a 84,5% njenog ljustva živi u visinskom pojasu o 0 – 200 m, 13% u pojasu od 200  – 500 m i samo 2% na visinama višim o 500 m. 22

-Opće kretanje stanovništva Hrvat ske ske i Bosne i Hercegovine

Po pojmom opdeg kretanja stanovništva porazumijevamo promjenu broja stanovnika u nekom prostoru. Ako anašnje poatke o broju stanovnika u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj usporeimo sa rezultatima popisa stanovništva iz 1991.godine onda uočavamo a se broj stanovnika u Bosni i Hercegovini smanjio za 522 744 osobe, a u Hrvatskoj za 347 865. Ovako snažna epopulacija se može objasniti samo posljeicama rata koji je uvjetovao snažan rast smrtnosti i pojačano iseljavanje stanovništva zbog neposrene ratne opasnosti, a kasnije i zbog lošeg stanja gospoarstva. U Hrvatskoj situaciju čini još složenijom činjenica a imaju problem sa negativnim prironim prirastom koji se javio kao posljedica niskih stopa nataliteta. Primjera radi navodimo da je Hrvatska 2003 imala 10 000

više umrlih nego živorođenih, a 2004 ta je razlika iznosil a 12 000. Prema podacima iz 2008 broj živorođenih u Hrvatskoj je bio 43 753, ok je broj umrlih bio 52 151, pa je prironi o

prirast iznosio -8 398. Odnosno, te je godine stopa nataliteta bila 9,9 /oo , stopa mortaliteta o

11,8 /oo , a stopa prirodnog prirasta - 1,9

o

/oo . Niska

rodnost u Hrvatskoj se javila kao

posljedica

mnogih

negativnih ruštvenih prilika kao što su : loše gospoarske prilike,

velika

migratorna

kretanja, smanjena plodnost

muškaraca i žena, relativno kasno stupanje u brak, sve vedi broj samaca, sve vedi broj rastavljenih brakova… . 23

U Bosni i Hercegovini

prironi prirast je još uvijek pozitivan, ali u

stalnom opaanju. Čak  je 2007. 2007 . godina bila prva godina u povijesti ove zemlje kada je prirodni prirast imao negativan predznak, a javio se kao rezultat stope nataliteta o

koja je iznosila 8,8 /oo i stope

mortaliteta

s

vrijenošdu o 9,1 o/oo te  je

stopa

prirodnog o

prirasta bila -0,3 /oo . No, ved 2008. goine broj živorođenih (34 617) je namašio broj

umrlih (33 983) pa je prironi prirast iznosio 634. Međutim, ako znamo a je prironi prirast o 1991.godine imao vrijednost od 7,7 /oo ona uočavamo snažno opaanje prironog prirasta kao posljedica rasta smrtnosti reprouktivnog ijela stanovništva tijekom rata i njegovog prevelikog iseljavanja nakon rata zbog uništenog gospoarstva.

3.2. VITALNE STRUKTURE STANOVNIŠTVA HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE HERCEGOVINE

Pod pojmom vitalnih struktura stanovn ištva porazumijevamo biološke strukture,

onosno obni i spolni sastav stanovništva. U Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj vedinu pučanstva čine žene ( u Bosni i Hercegovini 51,1%, u Hrvatskoj 51,8% ukupnog stanovništva ). No, to se ne smatra značajnijim problemom, jer se taj suvišak žena na muškarcima onosi na starije obne skupine, ok u mlađim obnim skupinama prevlaavaju muškarci. Vedi broj žena u obje ržave posljeica je vedeg straanja muškaraca u ratovima, njihovog vedeg migratornog kretanja i njihov e vede prirodne smrtnosti. Nai me, prosječna starost umrlih muškaraca u Bosni i Hercegovini je 66,9 goina, a žena 72,5. Isto tako u Hrvatskoj prosječna starost umrlih žena je 77,4 goine, a muškaraca samo 69,8.

Dobno-spolna piramida stanovništva Hrvatske (2007)

24

Dobno-spolna Dobno- spolna piramia stanovništava Bosne i Hercegovine (200 7)

Najjednostavnija dobna struktura

stanovništva jest pojela stanovništva prema dobnim skupinama na mlado od 0-14 godina starosti, zrelo od 15-64 i staro stanovništvo sa više o 65 goina. obna struktura u Hrvatskoj je sve nepovoljnija,

 jer se ujeli mlaog i zrelog stanovništva konstantno

smanjuju,

a

udio

starog

stanovništva se povedava (senilizacija). Ova pojava je izravna posljedica negativnog prirodnog prirasta i niskih stopa nataliteta, kao i

prouženog očekivanog trajanja života. Prema popisu iz 2001.goine Hrvatska je imala 17% mlaog, 67,2% zrelog i 15,7% starog stanovništva, a ved 2007.uio mlaih se smanjio na 15,5% ok se uio starih povedao na 17,2%. Slične trenove imamo i u Bosni i Hercegovini samo što je u njoj proces senilizacije usporeniji zbog relativno više stope nataliteta i kradeg očekivanog trajanja života. Uio stanovništva u pojeinim obnim skupinama 2007. je bio sljeedi: mlai su činili 17,5%, zreli 67,4%, a stari 15,1%.

obna struktura stanovništva

obna struktura stanovništva

Hrvatske (2007)

Bosne i Hercegovine 2007.

15% 17% 16% 67%

mlado

18%

zrelo

mlado zrelo

67%

staro

staro

3.3.KULTURNE STRUKTURE STANOVNIŠTVA HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Etnička ili nacionalna struktura stanovništva prestavlja pojelu stanovništva prema

pripanosti oređenom narou. Nacionalna struktura stanovništva Bosne i Hercegovine vrlo  je složena. Ta složenost ima uboke povijesno-kulturne korijene. inamična i složena povijesna i politička zbivanja tijekom prošlih stoljeda, prožimanje različitih vanjskih utjecaja te učestale migracije oprinijele su stvaranju složene nacionalne strukture stanovništva 25

Bosne i Hercegovine. Prema poacima iz 1991.goine u Bosni i Hercegovini stanovništvo su činili Bošnjaci 43,4%, Srbi 31,2%, Hrvati 17,4% i ostali narodi i narodnosti 8%. No, nakon rata ošlo je o znatnih promjena u onosima postotnih ujela pojeinih naroa, tako se pretpostavlja a anašnje stanovništvo Bosne i Hercegovine čine Bošnjaci 48%, Srbi 37,1 %, Hrvati 14,3% i ostali tek 0,6% ( CIA- Fackt book). Pratedi ovakvu nacionalnu strukturu u Bosni i Hercegovini imamo i složenu lingvističku (jezičnu) strukturu, jer su joj u opdoj uporabi bosanski, srpski i hrvatski jezik. Buudi a sva tri konstitutivna naroa pripaaju i različitim vjerama Bosna i Hercegovina ima složenu i religijsku strukturu stanovništva u kojoj Bošnjaci pripadaju islamu, Srbi pravoslavlju dok su Hrvati rimokatolici. Iz ovih razloga se o Bosni i Hercegovini i govori kao o složenoj multinacionalnoj, multikulturnoj i multikonfesionalnoj

ržavnoj zajenici. 100% 80% ostali

60%

Hrvati 40%

Srbi

Bošnjaci

20% 0% 19 91 .

20 0 0 .

Nacionalni sastav stanovništva Bosne i Hercegovine prije i nakon rata

26

Za nacionalnu strukturu stanovništva Hrvatske također moramo primijetiti a se snažno izmijenila u vremenu nakon rata, jer prema rezultatima popisa stanovništva iz 1991.goine Hrvatsko stanovništvo stanovništvo su činili Hrvati Hrvati 78,1%, Srbi 12,15% i 9,7% ostali naroi i narodnosti. No, nakon popisa iz 2001.goine za nacionalnu strukturu stanovništva Hrvatske možemo redi a je homogena,  jer apsolutnu vedinu čine Hrvati 89,6%. Najistaknutiju nacionalnu manjinu čine Srbi kojih je 4,54%, ok ostali ( Bošnjaci, Talijani, Slovenci, Mađari, Albanci, Česi, Romi…) zajeno čine 5,9% stanovništva. Ovo pojenostavljuje jezičnu strukturu, jer vedinsko stanovništvo stanovništvo maternjim jezikom smatra hrvatski koji je je i službeni jezik. Religijska struktura je također uproštena , jer se 87,3% stano vništva priklanja katolicizmu. 100% 90% 80% 70% 60%

Ostali

50%

Srbi

40%

Hrvati

30% 20% 10% 0% 1 99 1 .

2 0 01.

Nacionalni sastav stanovništva Hrvatske prije i nakon rata

Obrazovna struktura stanovništva prestavlja pojelu stanovništva na pismeno i

nepismeno i pojelu pismenog stanovništva prema stupnju obrazovanosti. Nepismenost stanovništva Bosne i Hercegovine još nije iskorijenjena i prestavlja ozbiljan ruštveni problem. Prema procjenama anas u Bosni i Hercegovini 3,3% stanovništva starijeg o 15 goina je nepismeno što što je izna europskog prosjeka. prosjeka. Postoje velike razlike u nepismenosti nepismenosti stanovništva obzirom na spol i ob. Naime, najvedi uio nepismenih je u starijim obnim skupinama, a vedinu nepismenih čine žene (pismeno je 99% muškaraca i 94% žena). U Hrvatskoj nepismenog stanovništva starijeg o 15 goina ima 1,8% čime se ona približila europskom prosjeku. No, ono što je zabrinjavajude za obje zemlje i u čemu su one aleko ispod prosjeka Europe jest činjenica a vrlo mali uio stanovništva ima visoku naobrazbu što prestavlja ozbiljnu kočnicu razvoju gospoarstva. Uio fakultetski obrazovanog stanovništva u Hrvatskoj je 7,8% , a u Bosni i Hercegovini samo 3,7%.

27

3.4.MIGRACIJE STANOVNIŠTVA

Migracije ili selibe prestavljaju mehaničko ili prostorno kretanje stanovništva. One su posljeica stalne ljuske potrage za boljim uvjetima življenja. Poneka su migracije i prisilne, ali je smjer kretanja stanovništva uvjetovan nekim privlačnim i li odbojnim čimbenicima. Ti se faktori ijele na potisne ili push faktore i privlačne ili pull faktore. Najčešdi potisni faktori su nezaposlenost, male mogudnosti razvoja, ratovi, nacionalne i vjerske netrpeljivosti, prirone katastrofe, politička progonst va, nedostatak hrane itd. Suprotno, privlačni faktori su viši životni stanar, mogudnost zapošljavanja, bolji uvjeti razvoja, stjecanja znanja, stanovanja, obiteljsko povezivanje… Migracije imaju dvije determinante: imigraciju (useljavanje) i emigraciju ( iseljavanje), a razlika među njima at de migratornu bilancu (salo) kojom se izražava silina migratornog kretanja stanovništva. Migratorna bilanca može imati pozitivan ili negativan preznak što de nam ukazivati na prevlaavajude push ili pull faktore mig racija onosno na činjenicu a se stanovništvo u promatranom prostoru više iseljava ili pak useljava. Migracije Migracije se mogu poijeliti prema uzroku uzroku (osvajačke, ekonomske, vjerske, nacionalne, rasne, socijalne…), trajanju (nevne, tjene, mjesečne, sezonske, goišnje, privremene, efinitivne) efinitivne) i ualjenosti ( unutrašnje i vanjske ). Hrvatska i Bosna i Hercegovina su još o 19.stoljeda izrazito emigracijske zemlje. Razlozi iseljavanja u tom vremenskom razoblju su se često mijenjali, kao što se mijenjao i intenzitet iseljavanja i pravac kretanja stanovništva. Prvi veliki val iseljavanja stanovništva iz Bosne i Hercegovine se dogodio nakon n akon austrougarske austrougarske aneksije ove zemlje. ze mlje. Tada se pokrenulo

bosanskohercegovačko stanovništvo islamske vjeroispovijesti prema taašnjim granicama Otomanskog carstva, onosno prema Sanžaku, Makeoniji i Turskoj. U gotovo istom vremenu  – kraj 19.stoljeda, zbivao se i prvi veliki val iseljavanja stanovništva Hrvatske, ali iz sasvim drugih razloga. Naime,u tom se periodu dogodila filoksera koja je uništila europsko vinogradarstvo te su sve regije Europe koje su svoju ekonomiju zasnivale na vinogradarstvu

postale ekstremno siromašne i emigracijske , pa tako i almacija, Istra i jaranski otoci. Taa se stanovništvo uglavnom upudivalo na poručja Sjeverne i Južne Amerike, jer mlae ekonomije netom nastalih zemalja trebale su novu radnu snagu. Drugi veliki val iseljavanja uvjetovan je ekonomskom krizom neposredno prije i poslije Prvog svjetskog rata kada se

stanovništvo selilo u obje Amerike i Australiju. Ova migracija prema Australiji je omogudena promjenama koje su se dogodile u brodogradnji ( parostroj zamijenjen motorima sa

unutrašnjim izgaranjem) pa se taj ualjeni kontinent relativno približio Europi. Nakon rata formirana je nova ržavna asocijacija Kraljevina SHS, kasnije Kraljevina Jugoslavija u kojoj su ominirali Srbi sa izrazitom netrpeljivošdu prema pripanicima islama što je opet izazvalo njihovo iseljavanje prema prema Turskoj. Tredi val iseljavanja iseljavanja je uslijedio je nakon Drugog svjetskog rata kaa su se iz Hrvatske iseljavali stanovnici Njemačke Njemačke i Talijanske nacionalnosti zbog toga što su označavani kao „naroni neprijatelji“, ali i sami Hrvati koji su pripaali poraženim vojskama ili se nisu slagali sa novim političkim ustrojem Jugoslavije, a odlazili su uglavnom u 28

prekomorske zemlje ( SA, Kanaa, Argentina, Čile, Australija, Južnoafrička Republika). Slično  je bilo i u Bosni i Hercegovini s tim a ovje imamo značajno iseljavanje Bošnjaka/ Muslimana u Tursku zbog toga što im ni taa nije priznato pravo na nacionalno izjašnjavanje. Četvrti val migracija bio je vezan za tzv „osmu ofanzivu“. To je razoblje o 1945 -50.godine kaa se stanovništvo iz agrarno zaostalih poručja Gorskog Kotara, Like, Koruna, Dalmatinske Zagore, Bosansk e Krajine, bosanskohercegovačkog visokog krša i Hercegovine prebacuje na napuštene posjee pounavskih Nijemaca u Slavoniju, Baranju i Vojvoinu. Intenzivne migracije stanovništva uslijeile su u periou o 1964 -74.godine, a uzrokovane su snažnim uzletom gospodarstava zapadnoeuropskih zemalja. Tada se stanovnici Hrvatske i Bosne i Hercegovine uglavnom kredu ka Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj i Francuskoj. Posljenji veliki val iseljavanja posljeica je rata vođenog za osamostaljenje ovih zemalja i vremenu porada. Posljenjim ratom ratom u Hrvatskoj Hrvatskoj je pokrenuto oko ekonomske krize u vremenu 700 000 stanovnika o kojih se 250 000 još nije vratilo. Pravci kretanja stanovništva su uglavnom vodili ka razvijenom dijelu Europe i Srbiji. U jeku ratnih zbivanja u Bosni i Hercegovini migracije su obuhvatile 2 200 000 stanovnika od kojih se do sada nije vratilo oko milijun. Stanovnici su se iseljavali u Srbiju, Hrvatsku, Crnu Goru, zemlje Sjeverne i Zapadne Europe, SAD, Kanadu i manjim dijelom u Australiju i Novi Zeland. Bosna i Hercegovina nakon rata, kao politički i ekonomski nestabilna zemlja, još

uvijek predstavlja izrazitu emigracijsku zemlju. Točnih poataka o broju iseljenih nakon rata o

nema, ali se prema CIA-World CIA-World Facktbook-u pretpostavlja pretpostavlja da joj je migracijski saldo saldo -9,65 /oo. No, zato Hrvatska posljednjih godina postaje imigracijska zemlja, što nije posljeica njene

ekonomske uspješnosti nego žalosne činjenice a posljeice rata još uvijek oređuju subine malih ljudi. Recimo 2006.godine u Hrvatsku se doselilo 14 97 8 ljui o čega 62,3% iz Bosne i Hercegovine-mahom Hrvata nezaovoljnih statusom i ekonomskim mogudnostima u domovini, a odselilo se 7 692 stanovnika i to u Srbiju 37,8%, Bosnu i Hercegovinu 16,9% i

Austriju 14%. Ono što žalosti anašnju Hrvatsku jest a s e u nju doseljava uglavnom neobrazovana radna snaga dok se iz nje uglavnom iseljavaju mladi visokokvalificirani kadrovi.

Unutrašnje migracije u Hrvatskoj Hrvatskoj i Bosni Bosni i Hercegovini Hercegovini gotovo a su su tipične za srenje razvijene zemlje svijeta. Naime, u ovim zemljama je još uvijek prisutno preseljavanje stanovništva iz sela u graove. Onosno, procesi eruralizacije i urbanizacije su još uvijek u tijeku. Mora se istadi a nemaju svi graovi pojenaku inamiku rasta stanovništva. Neki o njih pogotovo oni koji su manji ili k oji su evastirani u ratu bilježe čak i pa broja stanovnika. Izrazito imigracijska poručja u Hrvatskoj su gorska Hrvatska, almatin ska Zagora, otoci anas čak i Istočna Hrvatska, ok su imigracijska poručja graske i prigraske zone „velikih“ gradova- Zagreb, Split, Rijeka, Pula, Zaar, Osijek… Slično je i u Bosni i Hercegovini gje su mjesta novijeg okupljanja stanovništva Sarajevo, Banja Luka, Tuzla, Mostar, Zenica, dok ostatak teritorija uglavnom ima emigracijska obilježja. Unutrašnje migracije u Bosni i Hercegovini imaju i specifično preseljavanje stanovništva bošnjačke i hrvatske nacionalnosti iz Republike Srpske u Federaciju i preseljavanje Srba iz Federacije u Republiku Srpsku.

29

Migracije Hrvata u vaneuropske zemlje

3.5.POPULACIONA POLITIKA

Po pojmom „populaciona politika“ porazumijevaju se sve mjere i propisi koje provoe vlae pojeinih zemalja u cilju poboljšanja kvantitativnih i kvalitativnih obilježja stanovništva unutar ržavnih granica svoje zemlje. Shono emografskom problemu kojeg žele riješiti vlae mogu provoiti mjere antinatalitetne, pronatalitetne, reistributivne i eugeničke populacione politike. Mjere antinatalitetne populacione politike su usmjerene ka snižavanju stopa

nataliteta a bi se smanjila stopa prironog prirasta stanovništva. Kao takva ona je nužna za provođenje u zemljama u ranoj fazi inustrijalizacije koje imaju problem sa emografskom eksplozijom. Buudi a Hrvatska i Bosna i Hercegovina nemaju gore navedeni problem mjere ove politike u ovim zemljama nisu potrebne. Hrvatska za razliku od Bosne i Hercegovine ima negativan prirodni prirast

stanovništva što je primorava na provođenje mjera pronatalitetne populacione politike. Ova populaciona politika podrazumijeva sve mjere koje se poduzimaju u cilju podizanja stopa

nataliteta. Neke o takvih mjera su: uvođenje poreza na samce, manje kamatne stope na 30

stambene kreite za mlae bračne parove i parove sa više jece, pladeni i prouženi porodiljski opust, sigurnost zaržavanja rano g mjesta za majke na porodiljskom dopustu, ječji oplatak, ržavne subvencije na proizvoe nam  jenjeni i jenjeni jeci, organizirana pomod za samohrane roditelje, dodatna mate rijalna pomod za roitelje sa više jece , restriktivni zakoni u svezi pobačaja… Suklano svojim financijskim mogudnostima Hrvatska provoi neke o naveenih mjera, ali neke de ipak morati sačekati trenutak u kojem de gospoarska slika Hrvatske biti nešto b olja. Redistributivna populaciona politika ima za cilj uravnoteženi razmještaj stanovništva

na cijelom prostoru ržave. Ko obavije zemlje se uočavaju prostori koji se nazivaju „emografske pustinje“, a s ruge strane prenapučeni su prostori oko vedih gr adova. Ovaj problem je pogotovo naglašen naglašen u Hrvatskoj gje se ¼ ukupnog stanovništva stanovništva smjestila u Zagreb i njegovu neposrednu okolicu., dok su Gorski Kotar, Lika, Dalmatinska Zagora i otoci gotovo opustjeli. Neke od mjera ove politike bi bile: gradnja boljih prometnih veza, otvaranje

novih ranih mjesta, vede prosječne plade u opustjelim prostorima, jeftiniji stanovi, niže cijene zemljišta za granju poslovnih i stambenih zgraa, niže kamatne stope za poslovne kreite, niže porezne stope na poslovne kreite…Neke o ovih mjera se u Hrvatskoj ved provoe ( „prostori o posebne ržavne skrbi“ ), a u Bosni i Hercegovini baš i ne. U našoj zemlji se uglavnom obnavljaju u ratu razrušene obiteljske kude, ali koje obično ostaju prazne,  jer se malo toga učinilo na „orživosti povratka povratka izbjeglica“. Mjere eugeničke populacione politike se provoe u cilju poboljšanja kvalitativnih

obilježja stanovništva. U tom smislu najčešde se provoe mjere kojima se nastoji popraviti obrazovna struktura stanovništva. Ni Hrvatska niti B osna i Hercegovina nemaju zaovoljavajudu obrazovnu strukturu stanovništva, jer još nisu iskorijenile nepismenost, a s druge strane nemaju dovoljan broj visokokvalificirane radne snage. Zato moraju provoditi

neke o sljeedih mjera: obvezna osnovna naobrazba za svu jecu, organizirano školovanje za orasle, snižavanje cijene koštanja školovanja, stipeniranje učenika i stuenata, ržavno subvencioniranje užbenika, užbenika, hrane za učenike i stuente, jeftinije stanovanje za iste, nagrae za najbolje učenike i stuente, obrazovni sustav prilagođen mlaim, viši ohoci za visoko obrazovanu ranu snagu, povoljniji kreiti za iste…

31

4.RURALNA I URBANA GEOGRAFIJA HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

4.1.OPDA OBILJEŽJA NASELJA

Naselja su mjesta stalnog ili povremenog boravka ljudi u kojima se obavljaju njihove

proizvone i ruge jelatnosti, te njihov ruštveni i osobni život. Iz ove opde efinicije proistječe a su naselja sreišta proizvonje i potrošnje materijalnih obara i centri koncentracije stanovništva. Pojam naselja obuhvada veliki broj najraznovrsnijih mjesta koja se međusobno razlikuju prema položaju, nastanku, veličini, izgleu, ulozi u prostoru i rugim obilježjima. akle, pojam naselja je višestruk i on obuhvada sve vrste ljuskih naseobina o najmanjeg sela o višemilijunskog graa. Najjenostavnija pojela naselja je ona na seoska ili  ruralna i gradska ili urbana naselja. Osim seoskih i graskih naselja postoje i mješovita naselja. To su mjesta koja još nisu graovi, a nisu više niti sela, nego prestavl  jaju  prijelazni  tip naselja ili urbanizirajuća sela. Seoska naselja su gotovo reovito manja naselja u kojima se vedina stanovništva bavi

primarnim jelatnostima, najčešde poljoprivreom. Buudi a sela imaju samo jenu funkciju i to produktivnu (proizvod nu) za njih kažemo a su monofunkcionalna. Ruralna naselja se ovisno o prirodno-geografskim, povijesnim i ruštveno-gospodarskim uvjetima razvoja mogu  jako razlikovati između sebe. Izgleom mogu biti raštrkana (isperzna) i grupirana (okupljena). Prema sta lnosti života mogu biti stalna (u tipično poljojelskim krajevima), perioična (vezana za transhumantno stočarstvo) i privremena (vezana za nomasko stočarstvo), a slijeom veličina mogu se izvojiti osamljena gospoarstva, zaseoci i sela. Gradovi predstavljaju veda, kompaktna naselja u kojima se stanovništvo bavi

nepoljoprivrednim djelatnostima. Ova naselja su uglavnom polifunkcionalna, a iz velikog

broja funkcija koje obavljaju za sebe i svoju okolicu mogu se izvojiti tri najvažnije. Administrativna ili upravna funkcija koja proistječe iz činjenice a gra politički upravlja samim sobom i svojom okolicom. Prouktivna (proizvona) funkcija proizilazi iz činjenice a su graovi mjesta najvede koncentracije inustrijske proizvonje koja zapošljava ne samo stanovništvo graa nego i njegove šire okolice. I na kraju, servisna ili uslužna funkcija proistječe iz činjenice a su graovi mjesta okupljanja tercijarnih i kvartarnih jelatnosti. jelatnosti. Kao i seoska naselja, graovi se mogu jako međusobno razlikovati po funkcijama, veličini, izgleu it. Slijeom veličina ijelimo ih na trgovišta, graove i velegraove. Po funkciji mogu biti upravna, industrijska, turistička, kulturna…sreišta, a izgleom mogu biti srenjoeuropski, mediteranski, orijentalni, moderni, renesansni… Razvoj graova je u neposrenoj svezi s opdim gospoarskim razvojem. Naime, razvoj industrije uvjetuje smanjivanje broja stanovnika u selima (deruralizacija) i narastanje gradova

veličinom i brojem stanovnika (urbanizacija). Stoga se stupanj urbanizacije, udio urbanog 32

stanovništva u ukupnom stanovništvu neke zemlje, često primjenjuje kao kriterij za oređivanje stupnja gospodarske razvijenosti neke zemlje . Gospodarski nerazvijene zemlje imaju manje o 30% graskog stanovništva, te ih stoga na zivamo seoske ili ruralne. Zemlje koje se nalaze i ranoj fazi industrijalizacije imaju 30- 50% graskog stanovništva, te ih nazivamo prijelazne, a zemlje zrele industrijalizacije i postindustrijskog doba, dakle,

najrazvijenije zemlje imaju više o 50% graskog stanovništva te ih nazivamo urbanim ili gradskim.

4.2.SEOSKA NASELJA U HRVATSKOJ I BOSNI I HERCEGOVINI

Najvedi broj seoskih naselja u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj nastao je u alekoj prošlosti. Zato su tipovi i prostorni razmještaj anašnjih seoskih naselja naslijeđeni. Izuzetak čine neka novija naselja koja su nastala uglavnom u okolici velikih graova, inustrijskih sreišta i už važnijih prometnica. Danas u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini prevladavaju stalna seoska naselja, dok privremenih i perioičnih gotovo i nema. Privremena seoska naselja su postojala samo

tijekom rata kaa su organizirana rai smještaja izbjeglica. Posljenje takvo naselje u Hrvatskoj je zatvoreno 2007.goine, ok u Bosni i Hercegovini još uvijek postoje naročito u okolici Tuzle. Traicionalna perioična (sezonska) seoska naselja bila su tipična u prostorima gje se stanovništvo bavilo transhumantnim

(polunomadskim)

stočarstvom tj. u planinskoj Bosni i Hercegovini, gorskoj Hrvatskoj i na nekim dalmatinskim otocima, a u narodu su se

nazivali katuni, stanovi ili badila. Buudi a  je ovaj oblik stočarstva u nestajanju nekaašnja brojna perioična sela su napuštena i anas su bez ikakve funkcije. Katun

Stalna seoska naselja se u obje zemlje javljaju u svim mogudim oblicima o osamljenih gospoarstava, preko različitih isperziranih sela o grupiranih u različitim oblicima izužena, kružna, pravokutna, gomilasta i slabo grupirana. U Panonskom prostoru Istočne Hrvatske prevlaavaju grupirana sela često planski izgrađena. Najbrojnija su izužena uz ceste (nizna ili ušorena), a česta su i pravokutna i gomilasta nepravilnog oblika. Peripanonsku brežuljkastu regiju i prigorja otočnih planina obilježava veda raštrkanost sela sa zaseocima i osamljenim gospoarstvima. Tu su česta suvremena preseljenja iz starijih ualjenih zaselaka 33

prema najbližim prometnicama. Gorsku Hrvatsku i planinsku Bosnu i Hercegovinu obilježavaju najčešde raštrkana sela maa u olinama i kotlinama, kao i na rubovima krških polja nalazimo i brojna grupirana sela. U primorju su česta veda grupirana naselja, ali ima i puno malih raštrkanih sela u planinskim i brskim ijelovima.

Grupirano selo

Disperzirano selo

Ušoreno selo

Broj stanovnika u selima ovisi o prirodnim uvjetima za razvoj intenzivne poljoprivrede i u pravilu što su oni povoljniji to je broj stanovnika u selima vedi. Zato su i najmnogoljunija

sela Hrvatske i Bosne i Hercegovine smještena u Panonsko -peripanonskoj oblasti. Mnoga sela Baranje, istočne Slavonije, Srijema, Bosanske posavine i Semberije imaju više tisuda stanovnika ( Čepin, Tenja i Višnjica u Hrvatskoj, Janja u Bosni i Hercegovini sva sa preko 7 000 stanovnika ). Najmanji broj stanovnika imaju sela gorske Hrvatske, planinske Bosne i Hercegovine, Istre i Kvarnera i dalmatinskih otoka.

Gustoda seoskih naselja prestavlja broj sela po jeinici površine o 100 km 2. Ona ovisi o reljefu i intenzitetu poljoprivrede pa je u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini prostorno

 jako promjenjiva. Najmanju gustodu sela ( 2 sela/100 km2) ima Lika i planinska Bosna i Hercegovina i to zbog nepovoljnih uvjeta naseljavanja i razvoja poljoprivree. Malu gustodu sela imaju i Slavonija, Baranja, Srijem i Bosanska posavina gdje se zbog intenzivne

poljoprivree stanovništvo prostorno organizira u velikim selima koja su u potpunosti okružena prostranim poljoprivrenim površinama. Najvedu gustodu sela imamo u prostorima

34

sa brežuljkastim reljefom (peesetak sela na 100 km 2) kakvi s u Hrvatsko zagorje, Žumberak, Pokuplje, Istra u Hrvatskoj, dolinsko- kotlinski prostori Bosne i krška polja Hercegovine. Suvremene ruštvene i gospoarske promjene kakve su inustrijalizacija, eagrarizacija, eruralizacija i urbanizacija snažno utječu na obilježja traicionalnih sela. Ovi procesi mijenjaju izgle sela, utječu na njihovu lokaciju, mijenjaju ekonomsku strukturu stanovništva, poboljšavaju infrastrukturu infrastrukturu sela i na kraju mijenjaju i njegovu funkciju. Ukratko, sela na taj način poprimaju neka svojstva graskih naselja te ih nazivamo urbanizirajuda sela ili mješoviti tip naselja.

4.3.GRADSKA NASELJA HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

anas, kaa se traicionalne razlike između urbanih i ruralnih naselja sve više smanjuju, moramo kompleksnije pristupiti problemu dodjeljivanja statusa grada pojedinom

naselju. Naime, u nekaašnjoj Jugoslaviji ovoljno je bilo a neko naselje ima status opdinskog sreišta pa a automatizmom obije i status graa (funkcionalni kriterij). Sada, kad su i Hrvatska i B osna i Hercegovina suverene ržave , to više nije tako. Prema novom Zakonu o lokalnoj samoupravi koji se primjenjuje kako u Bosni i Hercegovini tako i u Hrvatskoj status grada se dodjeljuje svim onim naseljima koji : a)

imaju vedinsko stanovništvo koje s e bavi nepoljoprivrednim djelatnostima (ekonomski kriterij),

b)

imaju najmanje 10 000 stanovnika u samoj gradskoj jezgri i najmanje 30 000

stanovnika u neposrenom okružju koje mu gravitira (numerički kriterij) kriterij) c)

koje je najmanje opdinsko sreište (funkcionalni kriterij).

d)

Iznimno se status graa može oijeliti i onim malim naseljima od posebnog kulturno-povijesnog značenja (povijesni kriterij) i manjim naseljima koji obnašaju ulogu glavnog graskog sreišta županije (funkcionalni kriterij). Prama Državnom zavou za statistiku anašnju urbanu mrežu Hrvatske čini 127

graskih naselja o kojih kojih je samo mali broj nastao nastao u avnoj prošlosti. Tako Tako možemo redi a  je anašnja mreža graova u Hrvatskoj posljeica novijih ekonomskih promjena. Naime, industrijalizacija i tercijarizacija pogotovo nakon rugog svjetskog rata uvjetovala je snažnu urbanizaciju. Kako su inustrijalizacija, kao faktor razvoja graova unutrašnje Hrvatske, i tercijarizacija, koja se uglavnom odnosi na razvoj turizma u primorju, u odnosu na zemlje Zapane Europe poprilično zakasnile , tako je i stupanj urbanizacije u Hrvatskoj relativno

nizak. Uio graskog stanovništva u ukupnom stanovništvu Hrvatske je 69,1 % (3 065 590 stanovnika- 2008.goine) što je svrstava u skupinu urbanih zemalja srenje gospoarske 35

razvijenosti. gradova

Najgušdu

nalazimo

u

mrežu

primorskoj

Hrvatskoj gje se u 5 županija (Istarska, Primorsko - goranska,

Zaarska, Šibensko-kninska, Splitsko - dalmatinska i ubrovačko neretvanska) smjestilo 51 gradsko naselje. Mnoga od njih su nastala u

razoblju antičkog Rimskog carstva (povijesni kriterij), ali su uglavnom posljedica razvoja turizma koji je uvjetovao promjenu gospodarske

funkcije nekaašnjih seoskih naselja te ih pretvorio u turistička graska sreišta (ekonomski kriterij). Kao posljedica

prirodno-geografskih

uvjeta naseljavanja i gospodarske orijentacije

na

poljoprivrednu

proizvonju, najrjeđu mrežu graova ima gorska Hrvatska, povelebitsko primorje i istočna Slavonija. Urbana mreža Hrvatske

Prostorna promjenjivost faktora razvoja graova ( prironi, povijesni, ruštveno -

gospoarski faktori) uvjetovala je pojavu izgleom vrlo različitih graova. Tako se u Hrvatskoj mogu razlikovati dva osnovna tipa- kontinentski (srednjoeuropski) i mediteranski koji se

međusobno razlikuju u izboru građevinskog materijala, organizaciji prostora, prometnim rješenjima, uređenju parkova i javnih površina…

Trogir (mediteranski grad)

Dubrovnik (mediteranski grad)

Graovi se razlikuju i svojim veličinama onosno brojem stanovnika. U svjetskim i europskim mjerilima Hrvatska nema velikih gradova. Ovdje uglavnom prevladavaju gradovi

srenjih i malih veličina. Najvedi gra, Zagreb je i jeini koji ima preko 500 000 stanovnika. 36

Od 100 000-200 000 stanovnika imaju Split, Rijeka i Osijek, a od 50 000-100 000 stanovnika

imaju Zaar, Pula, Karlovac i Slavonski Bro. Upravo u ovih 8 najvedih graova živi 43,6% ukupnog graskog stanovništva stanovništva ili 30 % ukupnog stanovništva stanovništva Hrvatske.

 Zagreb

(srednjoeuropski grad)

Slavonski Brod (srednjoeuropski grad)

Urbana mreža Bosne i Hercegovine je slabije razvijena o Hrvatske, a pouzane podatke o broju graova u Bosni i Hercegovini još je uvijek nemogude obiti iz nekoliko razloga, ali su va najznačajnija. Prvo , nemamo poatke o točnom broju stanovnika u pojeinim naseljima, jer nismo obavili popis stanovništva 2001.goine pa se sve procjene izvode iz popisa koji je napravljen 1991.godine. Drugo Zakon o lokalnoj samoupravi je u

primjeni tek o 2008.goine pa de mnoga naselja tek moža u buudnosti morati elaborirati potrebu a im se ojeli status graskog sreišta. No, ako se primjene va najvažnija kriterija za oređivanje statusa grada  – numerički i funkcionalni, na rezultate popisa stanovništva iz 1991.godine onda samo 38 naselja u Bosni i Hercegovini ima pravo zvati se gradom ( 36 naselja

sa više o 10 000 stanovnika i Orašje i Široki Brijeg kao županijska sreišta) . Ovako slaba razvijenost mreže graova posljeica je zakašnjele industrijalizacije

i

urbanizacije

koje su intenzivnije započele tek 60-ih goina 20.stoljeda. To akako uvjetuje i činjenicu a Bosna i Hercegovina i danas ima

 jean

o

najnižih

stupnjeva

urbanizacije u Europi koji iznosi tek

Mreža naseljenih mjesta u Bosni  i Hercegovini 

37

39.2% (procjena Agencije za statistiku BiH 2007). Taj podatak svrstava Bosnu i Hercegovinu u

skupinu srenje razvijenih zemalja prijelaznog (urbanizirajudeg) tipa. Jače urbanizirani prostori su oni vezani srednju i sjevernu Bosnu, d ok najslabiju gustodu graova imamo u zoni bosanskohercegovačkog bosanskohercegovačkog visokog krša. Graovi Bosne i Hercegovine izgleom i sastavom su mješoviti. Stare graske jezgre su uglavnom tursko- orijentalnog tipa , na njih se nastavljaju pravokutne četvrti širokih ulic a tipične za srenjoeuropske graove i na kraju olaze stambene četvrti suvremene granje iz razdoblja socijalizma.

Mješoviti stilovi u granji bosanskohercegovačkih graova na primjeru Trebinja

Mali uio graskog stanovništva u ukupnom stanovništvu Bosne i Hercegovine ostavio je trag i na veličini graskih naselja. Najvedi gra Sarajevo je i jeini koji je 1991. imao preko 500 000 stanovnika . Veličinom slijei Banja Luka koja je jeina u kategoriji gradova sa 100 000 -200 000 0 00 stanovnika, a Zenica, Tuzla i Mostar imaju 50 000  – 100 000 stanovnika.

38

4.4.ZNAČENJE VEDIH GRASKIH SREIŠTA U HRVATSKOJ I BOSNI I HERCEGOVINI HERCEGOVINI

Graska sreišta ovisno o svojoj veličini i gravitacijskom utjecaju potvrđuju se u prostoru kao čvorišta i žarišta razvoja šireg ili užeg geografskog prostora (noalno funkcionalne regije). Prema modelu nodalno  – funkcionalne regionalizacije, koji se često koristi i u svijetu, izdvajaju se na prostoru Hrvatske i Bosne i Herc egovine sreišta različite veličine i različitog utjecaja na okolni prostor. Prema tom moelu postoji nekoliko tipova sreišta različite veličine. Makroregionalna i regionalna sreišta su najveda . Manji od njih su različita subregionalna i najmanja su mikroregionalna sreišta. Uloge makroregionalnih sreišta u Hrvatskoj imaju Zagreb, Split, Rijeka i Osijek, a u Bosni i Hercegovini Sarajevo, Banja Luka, Tuzla i Mostar. Regionalna sreišta u Hrvatskoj su Zadar, Pula, Karlovac i Slavonski Brod, a u Bosni i Her cegovini Zenica, Bihad i oboj. Subregionalna sreišta u Hrvatskoj su ubrovnik, Varažin, Sisak, Bjelovar, Šibenik, Vinkovci, Vukovar, Velika Gorica, Koprivnica, Čakovec, Požega i ostala mahom županijska sreišta, a u Bosni i Hercegovini to su Brčko, Bjel jina,  jina, Prijeor, Travnik, Livno, Trebinje i Goraže. Mrežu mikroregionalnih sreišta čine uglavnom mala opdinska sreišta. Bosna i Hercegovina Hercegovina je zemlja koja se ne može pohvaliti sa noalno -funkcionalnom Bosne i regionalizacijom koja prati prostornu i ekonomsku logiku što je posljeica pojele Bosne Hercegovine na dva entiteta i jedan distrikt i daljnje podjele zemlje prema nacionalnim

interesima tri konstitutivna naroa. To tehnički otežava i ekonomski poskupljuje organizaciju života u ovoj zemlji. Primjera r adi, ako ste bolesnik u Kiseljaku vi se nedete liječiti u obližnjem Sarajevu nego u Mostaru ili ako želite stuirati, a iz Trebinja ste ona nedete nastaviti školovanje u obližnjem Mostaru nego u udaljenoj Banja Luci.

Takvo što je ugoročno neorživo zato se sve češde govori o nekakvoj rugačijoj regionalizaciji, a kaa i hode li se ona i ogoiti vijet demo u buudnosti. Sarajevo

političko

sreište

je

glavno

Bosne

i

Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine. U njemu se nalazi i

sjeište Sarajevskog ka ntona. On  je i najvedi gra u Bosni i Hercegovini koji je prema popisu iz 1991.godine imao oko 527 000 stanovnika , a danas se pretpostavlja

Umjetne granice mreža graova u Bosni i Hercegovini 

39

da ima 421 289 (2008.). Razlog ovom smanjen om broju stanovnika jest činjenica a su se

neki ijelovi bivšeg Sarajeva nakon rata našli u Republici Srpskoj gdje sada nastoje razviti novi gra po nazivom Istočno Sarajevo. S ruge strane, ovaj gra je tijekom rata bio žrtva najuže opsae u povijesti tako a su ga bivši stanovnici masovno napuštali, a mnogi o njih se još uvijek nisu vratili. Sarajevo je gospoarski najsnažnije sreište Bosne i Hercegovine kojemu gravitira cijela srenja Bosna o Vrbasa o rine u čemu se i oglea njegovo makroregionalno značenje. Po veličini rugi gra u Bosni i Hercegovini je Banja Luka koja je 1991.godine imala 143 000, a za koju se pretpostavlja da danas ima 196 500 stanovnika (2008.). Ona danas ima ulogu glavnog političkog i aministrativnog sreišta Republike Srpske, a neka je bila makroregionalno sreište sjeverozapane Bosne. Prema rezultatima

popisa iz 1991.goine tredi gra po veličini u Bosni i Hercegovini je bila Zenica koja je taa brojala oko 96 000 stanovnika, a procjena za anas kaže a u njoj živi oko 1 27 000 stanovnika. No, kako se nalazi u relativnoj blizini Sarajeva Zenica se nije mogla nametnuti kao

makroregionalno sreište. Tuzla je prije rata imala 84 000 stanovnika, a anas se broj stanovnika procjenjuje na 131 000. Nekada je njoj gravitiralo milijun stanovnika

sjeveroistočne Bosne privučeno kemijskom inustrijom oslonjenom na runike kamene soli, a anas je njeno makroregionalno značenje umanjeno aytonskom pojelom Bosne i Hercegovine. Sličnu subinu ima i Mostar koji je prije rata obnašao ulogu makroregionalnog sreišta cijele Hercegovine, a anas samo njenog zapanog ijela. Mostar je 1991.imao 76 000, a anas sa izmijenjenim aministrativnim granicama opdina ima oko 111 000 stanovnika.

Mostar  Sarajevo

Tuzla

40

Banja Luka

Zagreb je najvedi gra i nacionalno sreište Hrvatske. Uži prostor Zagreba anas naseljava oko 779 000 stanovnika, ok njegov širi prostor ima više o milijun stanovnika. Pore toga što je političko, on je gospoarsko i kulturno sreište ze mlje. On je makroregionalno sreište sjeverozapane i sreišnje Hrvatske. Nekim svojim funkcijama on se namede i kao međunarono sreište. To prije svega proistječe iz činjenice a je Zagreb izgrađen na raskrižju važnih prometnica koje povezuju Srenju Europu sa Južnom Europom i Bliskim istokom. Brojem stanovnika rugi po veličini je Split koji anas broji oko 190 000 stanovnika. Njegovo makroregionalno značenje proizlazi iz činjenice a njemu gravitira cijela srenja i južna almacija. Rijeka koja anas br oji oko 170 000 stanovnika je drugo veliko gospoarsko sreište Hrvatske omah nakon Zagreba. To treba zahvaliti prije svega luci koja nema samo nacionalno nego i međunarono značenje. Buudi a snažno utječe na Gorski kotar i cijeli sjeverni Jaran kažemo a je Rijeka makroregionalno sreište. Osijek koji anas broji nešto više o 114 000 stanovnika je makroregionalno makroregionalno sreište istočne Hrvatske.

 Zagreb

41

Split 

Rijeka

Osijek 

42

5.GOSPODARSTVO HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

5.1.OBILJEŽJA I PROBLEMI RAZVOJA GOSPODARSTVA HRVATSKE I BISNE I HERCEGOVINE

Gospoarstvo svake zemlje, pa tako i Hrvatske i Bosne i Hercegovine, je u uzročno posljeičnoj svezi sa složenim prirono-geografskim, ruštveno -geografskim, prostornopoložajnim, povijesnim i rugim čimbenicima razvoja. čimbenicima gospoarskog razvoja najčešde porazumijevamo različita prirona bogatstva. Kako su prirona bogatstva mnogobrojna može se redi a nema niti jene zemlje koja ih je u potpunosti lišena. Prim jerice u Hrvatskoj najvedim prironim bogatstvom se smatraju more i obala u kombinaciji sa meiteranskom klimom, njene velike površine po kvalitetnim tlom, šume i pitke voe. Tlo Bosne i Hercegovine ima nešto manju kvalitetu o Hrvatske, ali je površinom pošumljenija o nje. Za razliku od Hrvatske, Bosna i Hercegovina ima i runo bogatstvo u ugljenu, željezu, olovu, Pod

prirodno-geografskim

cinku, boksitu, manganu, kamenoj soli, podzemnim vodama i golemu hidroenergiju

mnogobrojnih planinskih riječnih tokova. Ni prostorni položaj ovih dvaju zemalja nije krajnje nepovoljan, jer se nalaze na razmeđu velikih europskih regija koje bi se trebale povezivati upravo preko naših teritorija. akle, ono što je uvjetovalo anašnji stupanj opde gospoarske razvijenosti Hrvatske i Bosne i Herc egovine nisu ni prostorni položaj niti prirona bogatstva nego nepovoljni ruštveno- geografski i povijesni čimbenici razvoja. Naime, anašnji prostori Hrvatske i Bosne i Hercegovine imali su u prošlosti različite ruštvene i političke uvjete i mogudnosti gospoarskog razvoja. U usporebi sa zemljama Zapane i Srenje Europe one su najčešde imale usporeniji razvoj, premda su u nekim granama gospodarstva dosegle visoke rezultate.

Razlog tome su ratovi i njihove posljeice, te poređeni statusi u ržavnim tvo revinama koje su se prečesto izmjenjivale. U ugom povijesnom razoblju kolonijalne uprave Austrougarskog i Turskog carstva na našim prostorima, poljoprivrea je bila osnovna gospoarska jelatnost kojom je se bavilo više o 90% stanovništva. Dio nepoljoprivrednog, graskog stanovništva uglavnom se orijentiralo na trgovinu, obrtništvo i manufakturalnu proizvodnju. Tek krajem 19.stoljeda, Austrougarska koja je u tom razoblju anektirala i Bosnu i Hercegovinu, počinje s otvaranjem prvih tvornica onosno, s inustrijalizacijom. Međutim ta inustrija je imala kolonijalni karakter, jer se railo o granama koje su vršile primarnu preradu prirodnih bogatstava. Primjeri za to su pilane u Hrvatskoj ili talionice metala u Bosni i Hercegovini. Zbog kratkog vremena ra zvoja ta inustrija nije imala priliku a snažno utječe

na opdi razvoj gospoarstva o početka Prvog svjetskog rata koji je i započeo na ovim prostorima. Naravno da su posljedice ovog rata bile katastrofalne po gospodarstvo,jer se ono time jako unazadilo. 1918.goine uslijeila je pojava nove ržavne asocijacije koja se u 43

početku zvala Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, a kasnije i Kraljevina Jugoslavije. Ova posve nova ržavna forma nije pokazivala uspjeha u razvoju, što se pogotovo onosi na još goru poziciju Bosne i Hercegovine. Potom je uslijedio razorni Drugi svjetski rat i nakon njega stvaranje nove Jugoslavije. Nakon 1945.godine i Hrvatska Hrvatska i Bosna i Hercegovina razvijaju se

u uvjetima eksperimentalnog eksperimentalnog ruštveno -gospodarskog sustava  – socijalizma. O taa počinje ubrzaniji razvoj materijalne i razvojne infrastrukture , što opet omogudava i izraženiji razvoj industrije koja je i pogonska snaga razvoja i ostalih djelatnosti. Dinamika ovog razvoja je bila sporija nego u zemljama Zapadne Europe i u toj utrci Jugoslavensko gospodarstvo je stalno i

sve više zaostajalo. To se manifestiralo kroz ekonomsku krizu koja je trajala o kraja 70 -ih preko 80-ih, sve dok nije kulminirala raspadom Jugoslavije 1991.

anašnja Hrvatska i Bosna i Hercegovina su konačno suverene ržave. Obje se nalaze u krugu zemalja srednje gospodarske razvijenosti i kao vedina takvih nalaze se u procesu tranzicije. Pod pojmom gospodarske tranzicije porazumijeva se promjena ruštveno gospodarskog sustava od socijalizma ka kapitalizmu, promjena dominantnog oblika

vlasništva o ržavnog ka privatnom i promjena oblika gospoarenja o ržavno -planskog ka slobonom tržišnom gospoarstvu. Obje zemlje nose veliki teret pogrešaka u investiranju iz prošlih vremena i teret obnove ratom uništenog gosp odarstva. Osnovni ciljevi razvoja kod obje zemlje u buudnosti mogli bi biti ecentralizacija gospoarstva i smanjivanje anas visokog stupnja nezaposlenosti.

5.2.OPDA OBILJEŽJA POLJOPRIVREE HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE HERCEGOVINE

Poljoprivreda je glavna primar na jelatnost egzistencijalnog značenja. To je djelatnost

u kojoj se ljui bave uzgojem kulturnih biljaka i omadih životinja i iskorištavanjem prironih izvora (tla,voe,klime) rai obivanja različitih biljnih i životinjskih proizvoa. Ti su proizvoi namijenjeni prehrani ljui i stoke, a služe i kao inustrijske sirovine. o polovine 20.stoljeda poljoprivrea je bila najvažnija gospoarska jelatnost u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. To se očituje kroz činjenicu a je u tom vremenu više o ¾ ukupnog aktivnog stanovništva bilo zaposleno upravo u poljoprivrei. Snažnija industrijalizacija i tercijarizacija Hrvatske i Bosne i Hercegovine, koja je započela nakon rugog svjetskog rata, uvjetovala je pa zaposlenosti u poljoprivrei. Prema istraživanjima ržavnog statističkog zavoa Hrvatske 2008.godine ukupan broj zaposlenih je bio 1 543 878 o čega se njih 38 044 bavilo poljoprivreom što daje relativnu vrijednost od 2,5%. Procjene Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine govore a je u našoj zemlji uio poljoprivrednika u ukupnoj zaposlenosti 20,6% ( Republika Srpska Srpska 31%, a Federacija Federacija BiH 13%) što je povedanje u onosu na 1991.goinu kaa su poljoprivrenici činili 16% zaposlenih. To ne treba čuiti ako se zna a vedina inustrijskih pouzeda nije uspjelo preživjeti ili ratne ili tranzicijske

44

neade pa se vjerojatno veliki broj nekaašnjih ranika vratio na ob iteljska poljoprivredna imanja i poljoprivredi kao osnovnom izvoru prihoda.

Uio poljoprivrene proizvonje u bruto ruštvenom proizvou i nacional nom dohotku obje zemlje konstantno je u opadanju. Recimo u Hrvatskoj 2002.udio poljoprivrede u BDP-u je iznosio 7,1%, a ved 2005.samo 5,7% ili u Bosni i Hercegovini 2000.poljoprivrea je dala 11,6% BDP-a, a 2007.samo 9,5%. No, ovo nije zabrinjavajude, jer nije posljedica smanjenja poljoprivredne proizvodnje. apače, ona je svojim prinosima stalno rasla, ali je udio ostalih nepoljoprivrednih djelatnosti u ostvarivanju BDP-a rastao dinamikom s kojom se poljoprivreda nije mogla nositi. Rast poljoprivredne proi zvonje unatoč smanjenju

zaposlenosti u njoj omoguden je primjenom suvremenih agrotehničkih mjera. To se pogotovo odnosi na krajeve u kojima postoje prirodne pogodnosti za razvoj intenzivne poljoprivrede (Panonsko-peripanonska oblast) , dok je u ostalim dijelovima rast proizvodnje

 jeva pratio rast rast stanovništva. Poljoprivrene površine u Hrvatskoj su o početka rugog svjetskog rata uglavnom rasle na račun krčenja šuma i kultiviranja tla o veličine o 63% ukupne površine. No, nakon toga poljoprivredne po vršine smanjuju svoj uio na 57% na račun šumskog i neplonog uglavnom građevinskog zemljišta. O te površine 34% zemljišta je obraivo ( oranice, vrtovi,vodnjaci,vinogradi i livade ), ok se stvarno iskorištava samo 21% ili 1 197 000 ha (podatak DSZ-a Hrvatske 2007). Ostatak o 23% poljoprivrenog zemljišta otpaa na bare, ribnjake, trščake i pašnjake. U Bosni i Hercegovini poljoprivrene površine zauzimaju 50% teritorija ili oko 2,5 2,5 milijuna hektara. Od Od tog broja 63% (1 585 000 ha)  je obraivog zemljišta dok ostatak od 37 37% čine livae i pašnjaci (932 000 ha). Treba imati na umu da se 200 000 ha (8%) poljoprivrenih površina Bosne i Hercegovine nalazi po minama i a prosječno goišnje gubimo oko 10 000 ha obraivog tla kao rezultat graiteljske ekspanzije i erozije tako a tu moramo primijetiti sličnost sa trenovima u Hrvatskoj. Osnovni problemi s kojima se suočava poljoprivrea obje zemlje i koji bi se trebali što hitnije rješavati su: -

Usitnjenost posjeda koja onemogudava primjenu suvremenih agrotehničkih mjera i

suvremene mehanizacije. U obje zemlje 67% obiteljskih gospoarstava ima površinu manju o 3 ha. Ovi problemi se najčešde rješavaju mjerama agrarne politike arondacijom i komasacijom. -

Neadekvatno

stimuliranje poljoprivrenih proizvođača. proizvođača. ržavni poticaji ili

subvencionirana proizvodnja koja je dostatna i redovita i s kojom poljoprivrednici -

postaju profitabilni uobičajena je praksa u gotovo svim zemljama. Neriješeni vlasnički onosi na poljoprivrenim površinama. Veliki dio ovog problema bi se riješio povratom ouzete imovine stvarnim vlasnicima i privatizacijom ržavnog poljoprivrenog zemljišta.

45

-

Prestrukturiranje poljoprivredne proizvodnje čime bi se napravio omak o

tradicionalnog odabira kultura koje se uzgajaju , a čija je komercijalna vrijenost mala (komercijalizacija poljoprivrede) -

Prosječno nizak stupanj informiranosti i obučenosti poljoprivrenika što ih čini tradicionalistima u proizvodnji koja zbog toga ima manje prinose i prihode. Ovaj

problem bi se mogao riješiti širenjem aktivne mreže stručnih savjetovališta koja bi okupljala agronome, veterinare i ekonomiste koji bi poljoprivrednicima mogli davati -

-

ogovore na pitanja što,kako i za koga proizvoiti. Zapuštenost poljoprivrenog posjea  je najlakše riješiti uvođenjem poreza na neobrađeno tlo što je Hrvatska ved uraila 2008. Time svi ono vlasnici poljoprivrenih površina, a koji se više ne bave poljoprivreom bivaju prisiljeni a napušteno zemljište proaju ili aju u zakup. z akup. Neovoljna zaštita poljoprivrenog zemljišta o poplava i erozije što se sprječava avno prokušanim metoama granje i oržavanja kanala (jeneka), nasipa, brana i terasa.

-

Neovoljna pokrivenost zemljišta sustavima za natapanje. Interesantan je podatak da Hrvatska ima samo 5% poljoprivrenog zemljišta koje je pokriveno izgrađenim sustavima za natapanje, a čak 90% tih površina se nalazi u elti Neretve. Istovremeno Istovremeno poljoprivrenici Istočnohrvatske ravnice imaju vostruko manje goišnje prinose po hektaru od poljoprivrednika EU, a razlog je samo jedan- suša…

5.3.POLJOPRIVREDNE REGIJE HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Na prostoru obje zemlje mogu se izvojiti četiri poljoprivrene regije koje se međusobno razlikuju prema prironim preispozicijama za razvoj poljoprivree, načinu organiziranja poljoprivrede i prema proizvodnoj orijentaciji. 1. Nizinska regija obuhvada prostore Panonsko-peripanonske oblasti do 200m nadmorske

visine. Time se u ovu regiju uključuje Međimurje, Poravina, Baranja, istočna Slavonija , Srijem, Posavina i Moslavina u Hrvatskoj i Bosanska Posavina i Semberja u Bosni i

Hercegovini. Ovi prostori imaju povoljne uvjete za razvoj poljoprivree što se pogotovo onosi na tlo, klimu i reljef. Naime, veliku površinu ove regije prekrivaju visokokv alitetne crnice i aluvijalna tla. K lima ima olike nešto vede sušnosti, ali su paaline koncentrirane u razdoblju kada su biljkama najpotrebnije (proljede i rano ljeto), a uravnjeni reljef omogudava primjenu mjera agrarne politike i suvremenih agrotehnički h sredstava. To sve omogudava postizanje visokih prinosa uz relativno mali utrošak raa po jeinici proizvoa. Tako se ovje organizirala intenzivna poljoprivrea koja je tržišno usmjerena i čije su osnovne olike visoka produktivnost i profitabilnost kao posljedica mehaniziranosti poljoprivredne proizvodnje.

Ova obilježja i čine ovu regiju najznačajnijom poljoprivrenom regijom Hrvatske i Bosne i 46

Hercegovine. Najvažnija poljoprivrena grana ove regije je ratarstvo i to posebno

uzgoj žitarica (pšenica i kukuruz) zbog čega je i nazivamo žitoronom regijom. Velika

je

i

proizvodnja

krumpira

i

inustrijskog bilja (uljarice i šederna repa). Po važnosti slijee svinjogojstvo i govearstvo farmerskog tipa, a površine po vodem umjerenih širina i vinograima također nisu zanema rive. 2. Brežuljkasta regija također obuhvada prostore Panonsko -peripanonske oblasti, ali u visinskom pojasu od 200- 500 m namorske visine. Time njoj pripaaju otočne planine

Slavonije, Moslavačka gora, Bilogora, Zagorje, Žumberak, Korun i Banovina u H rvatskoj i otočne planine i brežuljci južno o Bosanske Posavine u Bosni i Hercegovini. Brežuljkasti reljef, isprana tla malih ubina su ograničavajudi faktori razvoju poljoprivree. Posjei su usitnjeniji nego u nizinskoj regiji što onemogud ava modernizaciju poljoprivrede. Time je i produktivnost i profitabilnost smanjena u odnosu na nizinsku regiju, pa poljoprivredna proizvodnja ovdje nema intenzivan

nego

ekstenzivan

karakter.

Krumpir je glavna ratarska kultura, dok su

žitarice zastupljene u puno manjoj mjeri. Značajan je i uzgoj vinove loze, pogotovo na sjeveru, ok je vodarstvo prisutno u svim ijelovima ove regije. Najvažnija grana stočarstva je pašnjačko govearstvo i nešto manje značajno svinjogojstvo. Zbog ovakve proizvodnje ova regija se naziva i

vodarsko-vinogradarsko-stočarska regija. 3. Gorska regija obuhvada najmanji io Hrvatske i najvedi io Bosne i Hercegovine gje se i

nalazi 72% ukupne površine svih pašnjaka. To je regija visokih gora s krškim poljima i kotlinama Biokova, Mosora, Dinare, Like,

Gorskog Kotara, Učke i Didarije u Hrvatskoj i svih planina u Bosni i Hercegovini. Klimatski

(alpska, planinska i kotlinska), morfološki (visoke planine strmih paina) i peološki ( uglavnom podzolasta tla ) uvjeti ne pogoduju

 jojelstva. Ono se može razvijati razvoju pol jojelstva. sako u krškim poljima i zavalama. Prirona preispozicija postoji za razvoj stočarstva, ali  je ona vrlo slabo iskorištena. Najvažnija 47

grana poljoprivrede je prema tome ekstenzivno stočarstvo ovaca i govea na gorskim

pašnjacima, a u krškim poljima i zavalama ratarstvo (žitarice) i vodarstvo. Zbog ovakve proizvonje gorsku regiju nazivamo još i pašnjačko-stočarskom regijom. 4. Mediteranska poljoprivredna regija obuhvada Istru, Kvarner i almaciju u Hrvatskoj i

nisku Hercegovinu u Bosni i Hercegovini. Ograničavajudi faktori za razvoj poljoprivree su vrlo male površine po oranicama koje se uglavnom nalaze u uravnjenim terenima zapane Istre, Ravnih Kotara, krškim poljima i olinama  olinama rijeka. Ni uvjeti za razvoj stočarstva nisu bolji,  jer se za ispašu koriste uglavnom pašnjački kamenjari almatinske Zagore i otoka. No , moža su najvedi problem pretjerano usitnjeni posjei koji sprječavaju osuvremenjivanje

poljoprivredne

proizvodnje. Mediteranska klima

uvjetovala je bitno rugačiji oabir kultura koje se uzgajaju, a tipične su za ovo poneblje kao što su masline, suptropsko vode, vinova loza… Ova znatno toplija klima omogudava poljoprivrenicima stvaranje viškova ranog voda, povrda i cvijeda čija je proizvonja potpuno ovisna o vještačkom navonjavanju. Kako su vinograarstvo i vodarstvo najvažnije grane poljoprivree tako ovu regiju i nazivamo vinogradarsko-vodarskom regijom. regijom. Prisutno je također i krajnje ekstenzivno stočarstvo ovaca i koza.

5.4.STRUKTURA POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE U HRVATSKOJ I BOSNI I HERCEGOVINI

Poljoprivrea kao gospoarska jelatnost se ijeli na grane biljne i stočarske proizvodnje. Biljnu proizvodnju nazivamo poljodjelstvo ili zemljoradnja, a dijelimo je na

ratarstvo (što prestavlja proizvonju žitarica, krmnih i inustrijskih biljaka), potom povrtlarstvo, vodarstvo i vinograarstvo. Pojela stočarstva se najčešde vrši prema vrsti stoke koja se uzgaja na govearstvo, svinjogojstvo, ovčarstvo, kozarstvo, konjogojstvo, peradarstvo.

Najvažnija grana poljojelstva u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini jest ratarstvo, a unutar njega pogotovo je značajan uzgoj žitarica. To je očito i iz činjenice a je 67% ukupnog obradivog tla Hrvatske i 60% ratarskih površina Bosne i Hercegovine prekriveno žitaricama . Žitarica koja je zasijana na najvedim površinama (1/3 obrađenog tla) i koja aje najvede prinose (oko 5t/ha) u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini jest kukuruz. Prema obujmu proizvodnje i površinama koje zauzima rugo mjesto pripaa pšenici koja u Hrvatskoj aje prinose o 48

4,6t/ha ,a u Bosni i Hercegovini 3,3 t/ha (2007.). O ostalih žitarica uzgajaju se još ječam, zob

i raž, ali je njihovo značenje u ukupnoj poljoprivrenoj proizvonji jako malo. Glavni žitoroni krajevi Hrvatske su Osječko -baranjska i Vukovarsko- srijemska županija, a u Bosni i Hercegovini plodne ravnice Semberije i Bosanske Posavine. U Hrvatskoj slijeom važnosti nakon proizvonje žita stoji proizvonja inustrijskog bilja – uljarica (suncokret i soja), šederne repe i uhana, koje zajeno prekrivaju oko 120 000 ha. Ove kulture u Bosni i Hercegovini zauzimaju samo 1% ukupnih obraivih površina. Stoga u strukturi poljoprivrene proizvonje Bosne i Hercegovine nakon žitarica slije de krmne kulture (djetelina i lucerna) koje prekrivaju 24% obraivih površina, a u Hrvatskoj oko 100 000 ha. Najvažnija povrtlarska kultura u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini je krumpir, jer prekriva ½ svih povrtlarskih površina. U Međimurju i u gorskoj re giji Bosne i Hercegovine on prestavlja opdenito i najvažniju kulturu. Interesantno je da u Bosni i Hercegovini jedino krumpira proizvoimo u ovoljnim količinama potrebnim za zaovoljavanje vlastitih potreba, dok svih ostalih poljoprivrednih proizvoda imamo nedovoljno pa ih moramo uvoziti. Razlog

za ovakvo stanje moramo tražiti u neovoljnoj prouktivnosti omadih poljoprivrenika, što možemo vijeti i na primjeru proizvonje krumpira. Hrvatski poljoprivrenici ostvaruju prosječan goišnji prinos krumpira od 17 t/ha, a bosanskohercegovački samo 10 t/ha (2007.). Prouktivnost poljoprivrenika Bosne i Hercegovine anas je na najnižoj razini u Europi. Iz tog razloga mi smo i zemlja sa najvedim eficitom hrane koji iznosi prosječno goišnje 200 US po stanovniku. U Hrvatskoj ovaj pokazatelj ima vrijednost od 73 USD, dok  je prosjek za zemlje Europske Unije 71 USD. Ostale povrtnice (mahunarke, kupusnjače, lukovi, gomoljače, začinsko bilje, paprike, rajčice…) se nažalost još uvijek uglavnom uzgajaju ekstenzivno.

Vodarstvo u Bosni i Hercegovini predstavlja jednu od najstarijih poljodjelskih jelatnosti koja anas zauzima oko 93 000 ha obraivih površina i na kojima raste oko 24 milijuna stabala. Vodnjaci u Hrvatskoj zauzimaju površinu o 75 000 ha. U strukturi proizvonje voda prevlaavaju vrste prilagođene klimama umjerenih širina kao što su šljiva (63% ukupne proizvonje BiH), jabuka, kruška, višnja, trešnja, breskva… U primorju i niskoj Hercegovini zahvaljujudi toplijoj klimi uzgaja se meiteransko vode - agrumi, narovi, smokve, kivi i ponovo sve važnije masline. Vinogradarstvo je jedna od tradicionalnih djelatnosti u Hrvata. U Bosni i Hercegovini ono ima mnogo manju važnost, a glavna regija uzgoja vinove loze veže se za nisku Hercegovinu gje se i nalazi 90% svih vinograarskih površina. Vinograi iljem Hrvatske zauzimaju površinu o 32 000 ha sa uroom koji je uglavnom namijenjen vinarstvu. Ovakvom strukturom poljodjelske proizvodnje ne smiju biti zadovoljni niti u Hrvatskoj, pogotovo ne u Bosni i Hercegovi ni. To što su obraive površine uglavnom

zasijane kukuruzom, pšenicom i krmnim kulturama , kulturama koji imaju vrlo nizak intenzitet ulaganja raa i kapitala i koje imaju malu komercijalnu vrijenost, otkriva nemod poljoprivrenih proizvođača. Poljoprivreni proizvođači nužno trebaju potporu ržavnih 49

institucija koje de im s bužetskim srestvima omoguditi postupno povedanje posjea, lakšu nabavu suvremene mehanizacije, lakše povezivanje proizvođača s prerađivačima poljoprivrednih proizvoa… To bi na kraju rezultiralo preorijentacijom poljoprivrednika na proizvonju kultura s vedom komercijalnom vrijenošdu, koje obično zahtijevaju vedi intenzitet ulaganja rada i kapitala, ali koje su i rentabilnije. Buudi a je Hrvatska u gospoarski povoljnijem položaju o Bosne i Hercegovine njena ulaganja u ržavne poticaje su puno veda ( 315 milijuna eura 2008.) o bosanskohercegovačkih (52 milijuna eura) što je rezultiralo i prestrukturiranjem poljojelstva. Naime, smanjuju se površine po kukuruzom (nekad 500 000, a s a 288 000 ha) i pšenicom (neka 320 000, a sa 175 000 ha), ok se povedava broj maslina, vinograa, svih vrsta voda (osim breskvi) i uzgoj povrda u plastenicima. U Bosni i Hercegovini su pomaci u poljoprivrenoj proizvonji još uvijek neznatni.

Slične probleme možemo uočiti i unutar stočarstva. Stočni fon Hrvatske i Bosne i Hercegovine je u neprekidnom smanjivanju od vremena Drugog svjetskog rata pa sve do danas, ali dinamika pada nikad nije bila tako velika kao u posljenja va esetljeda. obra stvar  je to što inamiku paa broja grla stoke nije pratila istovjetna inamika paa proizvodnosti mesa i mlijeka, a to je postignuto oplemenjivanjem i boljim odabirom vrsta stoke koja se uzgaja. Hrvatska Vrsta stoke goveda ovce svinje perad

Bosna i Hercegovina 1990.

2007.

 

 

 

 

  

  

  

  

Promjena u% - 41% -9,5% -5,4% -41%

Vrsta stoke goveda ovce svinje perad

1990.

2007.

 

 

  

  

 

 

  

  

Promjena u% -41% -24% +14% -33%

Priložene tablice prikazuju vam broj grla pojeinih vrsta stoke u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini neposreno prije rata, 1990. i u i u poradu 2007. kao i relativnu vrijenost paa izraženu u procentima. u  procentima.

5.5.ZNAČENJE OSTALIH PRIMARNIH JELATNOSTI JELATNOSTI U HRVATSKOJ I BOSNI I HERCEGOVINI

Ribarstvo, za razliku od Bosne i Hercegovine,

u Hrvatskoj predstavlja jednu od tradicionalnih

jelatnosti koja i anas zapošljava oko 20 000 stanovnika uključivo i raništvo zaposleno u industrijskoj preradi ribe. Naravno da dominira

morsko ribarstvo, jer se iz Jarana goišnje izlovljava od 30-50 000 t ribe (2007. 51 819 t). Od te 50

mase 72% otpada na plavu ribu , a

ostatak na bijelu ribu, glavonošce, školjke i ljuskare. Vedina izlova je previđena za inustrijsku prerabu, ok samo mali io biva proslijeđen izravno na tržište. U ovom trenutku riblji fon Jarana je jako ugrožen. jelom je to posljedica naglog porasta broja ribara u

razoblju porada kada u primorju z bog upropaštene inustrije raste nezaposlenost. Broj profesionalnih ribara je 1998. go. bio 1609, a ved 2007.goine 2 929 s tim što u ovaj poatak nisu uvršteni i oni kojima je ribarstvo opunsko zanimanje. rugi io problema leži u modernizaciji ribarski h plovila kojima se broj neprekino povedava ( 1998. god. 323, a 2007.god. 488 registriranih ribarskih br oova). U želji a savlaaju konkurenciju iz rugih zemalja koji izlovljavaju ribu iz Jadrana brodovi se opremaju sonarima, eholokatorima,

satelitskom navigacijom, sve užim mrežama… Krajnji učinak ovih promjena je nekontrolirani izlov ribe što onemogudava prironu biološku obnovu mora ili je jako usporava. Zato anašnji izlov ne zaovoljava potrebe inustrije pa se riba mora uvoziti. Najvažnija lovna poručja su Zaarska županija, gje se izlovljava 1/3 i Istarska sa 1/4 ukupnog goišnjeg izlova ribe

u

Hrvatskoj.

Marikultura

predstavlja

jelatnost koja se bavi vještačkim uzgojem morskih biljaka i životinja. Ona se u Hrvatskoj počela razvijati o 1975.goine i uglavnom se odnosi na uzgoj riba- tuna po čemu je Hrv atska najuspješnija u Europi, i školjki.

Kavezi za uzgoj tuna

Ova jelatnost zahtjeva čisto more, bez snažne inamike te se najčešde organizira u nekim zatvorenim valama ( Malostonski zaljev). Slatkovodno ribarstvo koje se provodi na kopnenim vodama nema veliko značenje, jer se goišnje izlovi 1000 t ribe, ali ribnjičarstvo, kao djelatnost koja ima za cilj vještački uzgoj slatkovonih riba aje znatnije rezultate u vrijednosti od 15 000 t. No, u posljednjoj dekadi broj ribnjaka u Hrvatskoj je u padu 1998. ih je bilo 24. a ved 2007. samo 21 što znači a de i ova jelatnost biti  jedna od problemskih. U Bosni i Hercegovini sasvim

Ribogojilište

suprotno, ovo je jena o najuspješnijih izvoznih grana,  jer se gotovo cijela proizvonja 43 postojeda ribnjaka proa na tržištu Europske Unije, što znači a su osegle visoke stanare u kvaliteti proizvonje najčešde pastrmke i šarana.

51

Šume prestavljaju jeno o najvažnijih prironih bogatstava Hrvatske i Bosne i Hercegovine. To viimo viimo i iz činjenice a je prva inustrijalizacija inustrijalizacija ovih zemalja bila vezana vezana za njihovo iskorištavanje. Prema poacima ržavnog statističkog zavoa Hrvatske iz 2007.goine 39,3% ukupne površine Hrvatske ili 2 221 386 ha se nalazi po šumama visoke kvalitete što je posljeica obre strukturiranosti strukturiranosti šuma. Naime, čak 79,5% površine zauzimaju bjelogorične šume bukve i hrasta , koje se smatraju tehnički tvrim drvetom, 16,4% površine otpaa na crnogorične, ok ostatak ostatak o 4,1% čini egrairana vegetacija (šikare, šibljici, makije i garige).

Bosna i Hercegovina ima više površina po šumama, jer 53% njenog teritorija ( 2 700 770 ha) pokrivaju šumske zajenice, ali su one slabijeg kvaliteta u odnosu na Hrvatsku. Razlog tomu je što imaju nešto lošiju strukturu, jer 58% površina otpaa na bjelogoričnu, 19% na crnogoričnu i 23 % na mješovitu šumsku zajenicu. Šumske površine Bosne i Hercegovine su u vremenu rata i n akon njega oživjele ogromne štete zbog nekontrolirane i ilegalne sječe stabala. Ovakvo stanje nije samo izazvalo smanjivanje površina po visokim šumama (anas o ukupne površina šuma samo 47% otpaa na visoke šume) nego je pojačalo procese erozije i pojavu novih klizišta tla koji anas ugrožavaju i naselja. anas je Bosna i Hercegovina najerozivnije poručje Balkana i gotovo cijele Europe sa preko 1000 aktivnih erozivnih poručja sa kojih svake goine u prosjeku nestane 20 3 milijuna m šumskog tla. Dodajmo ovome a se 540 000 ha bosanskohercegovačkih šuma nalazi po minama, a se 260 000 ha četinarskih šuma suši, a su bjelogorične šume sjevernog preinarskog šumskog pojasa mjesto oakle se nametnici (gubar) širi i u susjene zemlje. Sve to zajeno za šuma rstvo kao gospodarsku djelatnost i za kvalitetu našeg životnog prostora ima imenziju katastrofe, ali se još uvijek ne rai ništa za poboljšavanje situacije. apače, anas se čak ni veliki i legalni prerađivači rveta ne priržavaju zakona po kojemu su užni za svakih 1m 3 posječene rvne mase pošumiti površinu o 12,5m 2.

52

Na teritoriju Bosne i Hercegovine i Hrvatske sukladno promjenama klime, reljefa i tla

mogu se izvojiti tri šumske regije. a) Kontinentska šumska re gija obuhvada prostor Panonsko -

peripanonske oblasti. Ovje u neposrenoj blizini riječnih tokova prevlaavaju šume hrasta (lužnjaka ) i bukve. b) Šumska regija visokog krša obuhvada prostore Gorskog Kotara,

Like

u

Hrvatskoj

i

gorsko-planinske

Bosne

i

Hercegovine. Ovje se i nalaze najvede šumske površine. U nižim ijelovima prevlaavaju bjelogorične šume bukve, a u višim crnogorične šume jele i smreke . Hrast 

c) Regija egrairanog krša uz primorje i u Hercegovini d ugotrajnim iskorištavanjem

autohtone šume hrasta crnike i primorskih borova su sveene na manje o 20% površine. Tako a se 722 000 ha hercegovačkog krša anas smatra „ekološkom pustinjom“. Njih su naslijeile šikaraste formacije egrairane vegetacije - makije i garige.

Garig

Makija

5.6.RUDARSTVO I ENERGETIKA HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Ruarstvo je sekunarna jelatnost koja se bavi pronalaženjem, iskorištavanjem i prijevozom ruda, a energetika ima za cilj proizvonju i istribuciju električne energije i energenata. Obzirom da Hrvatska nije zemlja izrazito bogata rudnim resursima, rudarstvo u njoj

nema veliki značaj. To se pogotovo onosi na rue metala, stoga potrebe vlastite inustr ije uv ozom. onekle rugačija situacija za tim rudnim sirovinama skoro u potpunosti pomiruje uvozom. 53

 je sa ruama nemetala nemetala o kojih su najvažniji najvažniji : cementni cementni lapori ( ko Splita, Splita, Koromačno u Istri, ko Našica ), kaolin i vatrostalna glina ( Psunj, Požeška gora, Gorski Kotar, Istra ), morska sol (Pag, Nin, Ston), građevinski kamen (Brač, Benkovac, Pazin), kvarcit, barit, šljunak, pijesak… Najvažnije rune sirovine u Hrvatskoj su kaustobioliti – nafta i zemni plin. Naftna nalazišta su uglavnom u Podravini (Donji Mi holjac), Moslavini ( Ivanid Grad i Kutina), istočnoj Slavoniji (Vinkovci) kod Novske i Bjelovara. Na oko šezesetak nalazišta goišnje se proizvee oko milijun tona nafte ( 2007.g. 917 000 t ) što prestavlja manje o 1/4 potreba pa je nafta  jedan od najznačajnijih uvoznih artikala Hrvatske ( 2007.g. 3 799 000 t uvezene nafte ). Zemni plin, koji je najčešdi pratitelj nafte , također se veže za Panonski prostor, ali i za 3 sjeverni Jadran. Ukupna proizvodnja zemnog plina 2007.g. je iznosila oko 2,7 milijuna m što nije dovoljno za anašnje potrebe Hrvatske pa se io plina uvozi uglavnom iz Rusije ( 2007.g. 3 uvezeno je 1 127 milijuna m ). Iskorištavanje ugljena u Hrvatskoj u potpunosti je obustavljeno mada su procijenjene zalihe od 600 milijuna tona. Razlog tomu su mala,

raspršena, gospoarski neisplativa ležišta uglja. Voena snaga tekudica u proizvonji električne energije u Hrvatskoj ima veliku važnost. O ukupnog hiroenergetskog hiroenergetskog potencijala koji je procijenjen anas je iskorišteno 58% u vaesetak izgrađenih h idroelektrana. Te hidroelektrane daju 37% ukupne proizvodnje energije u Hrvatskoj, ali one time podmiruju samo 22% potreba za električnom energijom koje u Hrvatskoj na goišnjoj razini anas iznose oko 20 000 GWh.

38% potrebne električne energije se ostvaruje u termoelektranama,eolskim elektranama elektrane)

(vjetroi

nuklearnoj

elektrani Krško, a ostalih 39 % ukupnih potreba za

električnom

energijom

mora podmiriti uvozom. Ovo

ukazuje

neophodnost

na

izgradnje

novih elektrana i nužnost ekonomičnijeg korištenja vodenih skoro

u

tokova.

Danas

potpunosti

je

iskorišten hiroenergetski potencijal Cetine ( 90% ), dok

je

recimo

Drava

iskorištena o pola, a Sava ili Una skoro nikako.

54

Za razliku od Hrvatske, rudarstvo u Bosni i Hercegovini predstavlja jednu od

traicionalnih jelatnosti koja i anas ima veliku važnost. Na teritoriju Bosne i Hercegovine postoje prave rune oblasti pojeinih rua. Tako se rune oblasti željeza nalaze na poručju Vareša, Ljubije i planini Raovan. Raovan. O rua metala za crnu metalurgiju metalurgiju pore rua željeza željeza ima i ležišta rua oplemenjivača čelika pogotovo mangana ko Bosanske Krupe. O ležišta rua obojenih metala značajni su runik olova i cinka ko Srebrenice i Vareša, ležišta olova u Olovu i okolici, boksita na poručju Vlasenice, Bosanske Krupe, Jajca i Mostara. No, mora se znati a nakon rata veliki broj runika uopde nije pokrenuo proizvonju što je jako utjecalo na gospoarsku situaciju pojeinih opdina (np r. prijeratno Jajce je imalo oko 4000 rudara, a anas manje o 350). Maa još uvijek nismo u ruarstvu osegli preratne rezultate, pomaka ima, što se očituje kroz rast vrijenosti proizvonje koja je 2003.g iznosila 354 milijuna KM, a ved 2007.g. 578 mili juna  juna KM (porast od 39%). Pored metalnih mineralnih sirovina Bosna i Hercegovina je bogata i nalazištima nemetala među kojima se ističu: dolomiti, vapnenci, mramor, gline, kvarcni pijesci, lapori, te bentonit i feldspati koji se koriste

u inustriji građevinskog materijala. Vrijeni su i runici barita u Kreševu i Velikoj Klauši, magnezita u Kladnju, azbesta u Bosanskom Petrovu Selu te rudnik kamene soli u Tuzli.

Osnovni energetski potencijal u Bosni i Hercegovini potječe o vodenih snaga kojima obiluje i ugljena niže kalorijske vrijenosti. Zahvaljujudi povoljnim klimatskim prilikama Bosna 2 i Hercegovina je prema vrijednosti hidroenergetskog potencijala po km među prvim zemljama Europe ( iza Norveške i Švicarske ). Računa se a joj hiroenergetski potencij al iznosi oko 17,7 milijari kWh o čega je anas iskorištena tek 1/5 u 11 izgrađenih hidroelektrana. Te hiroelektrane se pokazuju ekonomski slabo iskorištenima jer se u prosjeku 40% potencijalne ili proizveene energije gubi u lošoj i staroj infrastrukt uri prijenosa i istribucije električne energije. Rijeke s najvedom energijom su Neretva, Trebišnjica, Una sa Sanom, Vrbas, Bosna i najbolje iskorištena rina. No, hiroenergija u strukturi proizveene energije u Bosni i Hercegovini čini samo 10%. Preko 56 % proizvedene električne energije proizvoi se u termoelektranama koje kao gorivo koriste smeđi ugalj i lignit. Ove mlađe vrste ugljena imaju malu kalorijsku vrijenost i visok uio SO 2 pa je zbog naše ovisnosti o ovim energentima Bosna i Hercegovina postala treda zemlja Europe po koncentraciji SO 2 u atmosferi. Ovaj energent je u Bosni i Hercegovini koncentriran u pet ugljenih basena : srednjobosanski (Sarajevsko- zenički), banovidki (Banovidi i Đurđevik),

ugljevički ( okolica Ugljevika), kamengraski (Sansk i Most) i mostarski (šira okolica Mostara). Runici uglja još uvijek nisu osegli preratne rezultate maa se proizvonja svake goine povedava i anas iznosi oko 10 milijuna t ( 5,5 milijuna tona smeđeg uglja i 4,2 milijuna t lignita 2007.g). Preostalu pr oizvonju energije obivamo iz tečnih goriva ( 28%) i plina ( 6% ) koje u potpunosti moramo uvoziti najčešde iz Rusije. Postojede instalirane energetske snage nailaze potrošačke potrebe Bosne i Hercegovine pa se viškovi električne energije izvoze.

55

5.7.OSNOVNA OBILJEŽJA INUSTRIJE HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

U procesima gospodarske tranzicije, dakle od osamostaljivanja Hrvatske i Bosne i

Hercegovine, upravo inustrija oživljava najtemeljitije prestrukturiranje. U razoblju realsocijalizma inustrija je bila najvažnija gospoarska grana i u nju se najviše investiralo. Taj razvoj je bio relativno re lativno brz i ekstenzivan, ali industrija po svojoj strukturi, razini tehnologije

i poslovnosti nije bila pripremljena za uspješno uključivanje na svjetsko tržište. Zato se i ogoio golemi pa inustrijske proizvonje, propast niza inustrijskih pouzeda i veliko smanjivanje broja zaposlenih. No, usprkos tomu indust rija je ostala najvažnija gospoarska grana, jer u Bosni i Hercegovini i anas zapošljava 1/3 radnika, daje 1/3 BDP-a i sudjeluje sa 80% u izvozu. Slično je i u Hrvatskoj gje čini 1/5 svih zaposlenih, 35-40% BDP-a i ostvaruje 2/3 ukupnog izvoza.

56

Rat i tranzicija u inustriji Hrvatske i Bosne i Hercegovine rezultirali su rastičnim padom obujma in ustrijske proizvonje i zaposlenosti. Ako anašnje stanje obujma proizvodnje usporeimo s poacima iz 1990.goine ona demo uočiti a se u Hrvatskoj proizvonja smanjila za 40%, a u Bosni i Hercegovini za čak 70%. Ovo se smatra najvažnijim gospodarskim pr oblemom u saašnjosti obje zemlje, jer bez proizvonje nema realnog napretka. No, to ne znači a saa u što kradem roku moramo vratiti obujam inustrijske proizvonje na prijeratnu razinu, nego je proizvonju nužno prije svega moernizirati i prestrukturiranje i obujam mora promjenom strukture uključiti u svjetsko tržište. akako, uz prestrukturiranje postupno rasti što se ved i ogađa posljenjih goina. Naime, prosječna goišnja stopa rasta industrijske proizvodnje u Hrvatskoj iznosi 4,5 % , a u Bosni i Hercegovini čak 8,9%. 80 70 60 50 BOSNA I HERCEGOVINA

40

HRVATSKA 30 20 10 0 20 01

20 0 2

20 0 3

2 00 4

2 0 05

20 06

20 07

20 08

Krivulja rasta industrijske proizvodnje u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 

Analizirajudi priloženi grafikon nije teško zaključiti a je u razoblju o 2001 -2009 obujam industrijske proizvodnje porastao u Hrvatskoj za 36%, a u Bosni i Hercegovini za

71,8% što su u svakom slučaju pozitivni pomaci ka ozdravljenju ukupnog gospodarstva obje zemlje. Međutim, ne treba zaboraviti a se još uvijek nismo ni približili rezultatima koje je industrija postizala u prijeratnom periodu. Hrvatska je tek na polovini , a Bosna i Hercegovina

tek na tredini puta ka tom cilju. Broj zaposlenih u inustriji je također smanjen u onosu na prijeratno razoblje. U odnosu na 1990. broj industrijskih radnika u Hrvatskoj se smanjio za 42,7% i danas ih ima oko

260 000 što čini 17% ukupnog broja zaposlenih u Hrvatskoj. U Bosni i Hercegovini to smanjenje ima vrijednost od 28% pa broj zaposlenih u inustriji anas iznosi 290 000 što čini 32,5% ukupnog broja zaposlenih u Bosni i Hercegovini. Trend rasta broja zaposlenih u industriji Hrvatske i Bosne i Hercegovine u razdoblju od 2001-2009 je evidentan, ali su stope

rasta manje nego li stope rasta inustrijske proizvonje što je rezultat uvođenja novih 57

tehnologija koje omogudavaju porast prouktivnosti uz upotrebu manjeg broja rane snage. I ova promjena se mora okarakterizirati pozitivnom,  jer to znači a poižemo tehnološku razinu inustrijske proizvonje na viši nivo u onosu na prijeratno razoblje. Brzina i domet opadanja industrijske proizvodnje, kao i broja industrijskih radnika,

osta se razlikuje u pojeinim regijama, županijama ili opdinama. Te regionalne razlike prvenstveno proistječu iz prostornog rasporea ratnih zbivanja kao i rugih strukturalnih razloga. Uglavnom, najvedi pa proizvonje i zaposlenosti bilježe regije koje su bile neposreno zahvadene ratom. U nekim o tih regija industrija je gotovo u cijelosti prestala raiti, pogotovo se to onosi na velike inustrijske sustave i pouzeda. U Bosni i Hercegovini najvedi pa inustrije bilježi Republika Srpska te poručje neviljive aytonske granice Drvar, Petrovac, Jajce, Trebinje, Stolac i dr. Stradala je i Zenica gdje je obujam proizvodnje

opao za 3/4. U Hrvatskoj Ličko – senjska županija bilježi pa za 3/4, a više o 50% opala je inustrija u Zaarskoj, Šibensko -kninskoj, Brodsko- posavskoj, Požeško-slavonskoj, Vukovarsko-srijemskoj i Osječko -baranjskoj županiji. anašnja nepovoljna struktura inustrijske proizvonje u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini uvjetovana je prijašnjim razvitkom, te još uvijek ominiraju niskoakumulativne grane inustrije. To su grane koje počivaju na iskorištavanju lokalnih prironih bogatstava kao osnovnim čimbenikom razvoja ( rvna ili prehrambena inustrija ) ili ranointenzivne grane koje koriste razmjerno jeftinu ranu snagu ( tekstilna, inustrija kože i obude i io metaloprerađivačke in dustrije ). Hrvatska industrija ima slabo razvijenu ekstraktivnu inustriju ( osnovna preraa rua i energetika ) što je i razumljivo s obzirom na neostatak prironih sirovina. No, zanimljivo je a sličnu situaciju ima i Bosna i Hercegovina zbog toga što je svjetsko tržište preplavljeno jeftinom glinicom iz Kine i željezom iz Rusije. Nedovoljno su razvijene industrije visokih tehnologija te smo prisiljeni na ovisnost o uvozu ovih

proizvoa iz visoko razvijenih zemalja. Ako važnost pojeinih inustrijskih g rana mjerimo prema ujelu u zaposlenosti ona demo primijetiti primijetiti a u Hrvatskoj apsolutnu apsolutnu ominaciju imaju prehrambena, tekstilna, metaloprerađivačka i rvna inustrija, a u Bosni i Hercegovini metaloprerađivačka, prehrambena, kemijska i, na kraju, rvna in dustrija. Ovakva struktura industrijske proizvodnje u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini nije se mijenjala u posljednjih 30

goina što je potpuno neprihvatljivo obzirom na brzinu promjena u razvoju tehnike i tehnologije u postindustrijskom dobu. Oređene poma ke u tom smjeru vidimo u elektroindustriji i kemijskoj industriji Hrvatske, ali Bosna i Hercegovina ni kadrovski, ni financijski, ni institucionalno nije spremna za prestrukturiranje industrije.

5.8.PROSTORNI RAZMJEŠTAJ INUSTRIJE HRVATSKE HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Intenzivan proces inustrijalizacije bio je u realsocijalističkom razoblju osnovna snaga kakvog- takvog poržavanja policentričnog razvoja, osobito širenja inustrije u sreišta 58

bivših opdina. o 60-ih goina možemo u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovi ni govoriti o tzv. makroregionalnom monocentrizmu, jer industrijski su se tad razvijali gotovo jedino Zagreb, Split, Osijek i Rijeka, a u Bosni i Hercegovini Sarajevo, Tuzla, Zenica i Banja Luka. Nakon toga

slijei policentrično širenje inustrije barem u opdinske centre. To je rezultiralo nešto ravnomjernijim razvitkom vedine opdina pa u tom razoblju treba govoriti o tzv. opdinskom monocentrizmu.

anas u tržišnoj utakmici, kaa se u gra ved preselilo najkvalitetnije stanovništvo, ruralna poručja nemaju nikakvih izglea za uspjeh pa de još više zaostajati uz aljnje emografsko pražnjenje. anas u rasporeu inustrijskih kapaciteta opet i sve više ominiraju velika graska sreišta. Uz to inustrija na ratom straalom poručju izrazito se sporo obnavlja ili se ne osniva nova, tako da se regionalne razlike u gospodarskoj razvijenosti produbljuju.

Hrvatska sve više naginje prema zapau i gospoarski i emografski. Sve više o izražaja dolazi zapadnohrvatska razvojna transverzala - o Međimurja, preko Varažina i gornje Podravine te Hrvatskog Zagorja osobito Zagreba, Karlovca i Siska do Rijeke i Pule. U

tom kontekstu, sve više ominira Zagreb . Iako broj industrijskih radnika u njemu kontinuirano opada ( 1987 bilo ih je 105 000, 1998 brojali su 75 000, a ved 2007 samo 55 000) to se ne oražava na obujam proizvonje u inustriji. apače, količina proizvoa u industriji Zagreba u razdoblju od 2001-2007 godine je porasla za 29%. Ovaj porast

prouktivnosti unatoč smanjenju zaposlenosti omoguden je samo uvođenjem novih tehnologija u procese proizvonje. Zagreb je snažno razvio i ostale, pogotovo uslužne jelatnosti i u njemu se anas okrede oko 62% ukupnog kapitala u Hrvat skoj. Zato stanovnici Zagrebačke županije uživaju i najviši životni standard koji danas ima vrijednost oko 16 000 USD po glavi stanovnika za razliku od stanovnika Brodsko-

posavske županije koji imaju samo 2 500 USD. Kao i u drugim slabije

razvijenim

zemljama,

polako i za Hrvatsku možemo ustvriti a sve više vlaa monocentrizam metropole.

Od sedam industrijskih regija koje možemo izvojiti u

prostoru Hrvatske čak pet se nalazi u zapanom ijelu zemlje. To su zagrebačka, sisačka,varažinska, riječko -karlovačka i istarska. Na istoku su još osječko -brodska, a na jugu splitsko- šibenska inustrijska re gija. Tih

59

seam regija zauzima oko 32% površine Hrvatske, ali ostvaruje 77% vrijenosti inustrijske proizvodnje i u njima je zaposleno oko 70% 70 % svih industrijskih radnika Hrvatske.

Prostorni razmještaj inustrije Bosne i Hercegovine u ovisnosti je o runim i energetskim bogatstvima, a ne o prometnim vezama kao u Hrvatskoj. Zato i ne čui a je sarajevsko-zenička industrijska regija u srednjoj Bosni i najrazvijenija. Ona okuplja oko milijun stanovnika i brojne industrijske centre : Visoko, Ilijaš, Hažidi, Hrasnica, Vogošda, Kakanj, a njoj se može pribrojiti i poručje Lašve : Travnik, Novi Travnik, Vitez i Busovača kao i Kiseljak. Tuzlanska industrijska regija svoju razvijenost temeljila je na bogatstvu u ugljenu i kamenoj soli. Kemijska industrija Lukavca zapošljavala je neka 20% inustrijskih ranika Bosne i Hercegovine. Ona radi i danas, ali sa znatno smanjenim kapacitetima i velikim

problemima u procesima gospoarske i tehnološke tranzicije. Banja Luka  je imala najjaču elektroindustriju u Bosni i Herceg ovini. Ona je u ratu razorena, ali i tehnološki zaostala. Njezino uključivanje u suvremene svjetske tokove traži pripajanje velikim multinacionalnim kompanijama koje za saa za to ne pokazuju interes. Tako a je anašnja Banja Luka u najvedoj mjeri ovisna o svojoj prehrambenoj industriji. Mostar je u prijeratnom gospodarstvu Bosne i Hercegovine nosio epitet aluminijskog giganta, sreišta vojne i avio inustrije. anas  je to porušeno, jer glinica se uvozi, boksit se ne iskapa, a Aluminij Mostar se se uklopio u visoko tehnološki orijentirane zapane inustrije pa je to jena o rijetkih firmi u Bosni i Hercegovini koja posluje sa redovitom dobiti.

60

5.9.PROMET I VEZE HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

-Bosna i Hercegovina

Nedovoljno razvijena prometna infrastruktura, kako u pogledu kvalitete, tako i u

pogleu kvantitete, osnovna je karakteristika prometnica Bosne i Hercegovine. U anašnjoj strukturi prometa ominira cestovni promet iako je pre rat bilo rukčije. U ratu su sve prometnice uništene, a osobito željezni ce kojima je promet putnika i robe opao na 10% prijeratne vrijenosti. Cestovna mreža Bosne i Hercegovine je također u erutnom stanju. užina svih cesta je 22 759 km o čega je 54% asfaltirano, a ostatak čine makaamski (38%) i 2 zemljani (8%) putovi. Gustoda takve mreže je 45km/100km što je 2,5 o 4 puta manje nego u zemljama Europske Unije i u ovom trenutku to je najmanja gustoda u Europi opdenito. U kategorizaciji putova na magistralne ceste otpaa 3864,5 km (17,2%), a ostatak čine regionalni (18,9%) i lokalni (63,9%) prometni pravci. Mreža magistralnih putova sačinjena je od 12 pravaca koji spajaju sjever i jug, a 7 istok i zapad. Od ovoga 4 relacije su

okarakterizirane kao međunarone : a) Bosanski Šamac-Doboj-Sarajevo-Mostar-Metkovid –to je trasa buudeg koriora Vc

koji de preko Bosne i Hercegovine spojiti luku Ploče sa Buimpeštom i unutar te trase se i nalazi jeina autocesta u Bosni i Hercegovini u užini o 27,6km. b) Bosanska Graiška -Banja Luka-Jajce-Travnik- olinom Lašve o Saraje va

61

c) Sarajevo-Dobro Polje-Brod na Drini-Šdepan Polje d) Ličko Petrovo Selo  –Bihad -Bosanski Petrovac  –Jajce  –Travnik  –Sarajevo -Ustiprača-

Višegra I na takvim lošim cestama promet se povedao, jer se broj prometnih vozila neprekino uvedava i anas ih ima oko 800 000 prosječne starosti 15,2 goine. Cestama Bosne i Hercegovine se prevozi 98,8% svih putnika i 41% sve robe.

Ukupna užina željezničkih pruga u Bosni i Hercegovini je 1031 km ili samo 2 2km/100km što nije ni približno europskim stanarima. Pore ovog p roblema nedovoljno izgrađene infrastrukture, problem je i regionalna neravnomjernost, jer je planinsko -kotlinska oblast presječena samo jenom željezničkom ž eljezničkom magistralom. Željeznički Željeznički pravci međunaronog značenja u Bosni i Hercegovini su : a) Ploče- Mostar- Sarajevo- Zenica- Doboj- Šamac- Vinkovci- Srednja Europa b) Hrvatska- Bihad- Bosanski Novi- Prijedor- Banja Luka- Doboj- Tuzla- Zvornik- Srbija

Pre rat bilo je više o 50% elektrificiranih pruga. anas je vedina željeznica evastirano, prometuju diesel-lokomotive, a električna mreža je otuđena. Željeznicom se vozi sve manje putnika, tek nekih 1,2% i jedva 59% robe.

62

Zračni promet Bosne i Hercegovine je vezan za postojanje samo jenog međunaronog aerodroma koji ima dovoljno dugu uzletno-sletnu st azu za prijem vedih zrakoplova. To je aerorom Butmir ko Sarajeva čija je lokacija takva a su vrlo česte guste magle te je promet njime tijekom hlanijeg perioa goine otežan. Tuzla, Mostar i Banja Luka su zračne luke manjeg značenja. Riječni promet ovija se preko rijeke Save i na njoj izgrađenih luka Brčko i Bosanski Bro. Cjevovoni promet nafte i plina je također slabo razvijen u Bosni i Hercegovini. Jeini plinovo povezuje Zvornik i Sarajevo u užini o 117km i njime se doprema plin iz Rusije. Bosanski Brod je naftovodom povezan s Opatovcem u Hrvatskoj, a

užina tog cjevovoa kroz Bosnu i Hercegovinu je samo 35km. -Hrvatska

Za razliku o Bosne i Hercegovine Hrvatska puno više energije i novaca troši na razvoj prometa. To i ne čui obzirom na međunaronu važnost povezivanja sjevernog Jarana sa Srenjom Europom i sami izgle Hrvatskog teritorija. U saašnjoj prometnoj strukturi Hrvatske dominira cestovni promet, jer se njime prevozi 45% putnika i 53% roba. Ukupna

užina cesta u Hrvatskoj je 34 000 km (64 km/100 km2) o čega je 29 038 km (85%) asfaltiranih. Najvažniji prometni pravci su : Goričani-Zagreb-Rijeka, Bregana-Zagreb-Slavons Bregana-Zagreb-Slavonski ki Brod-Beograd, Dalmatina (Bosiljevo-Split- ubrovnik) koja još nije ovršena, Jaranska magistrala, Podravska magistrala i netom otvorena Slavonika koja je nastavak koridora Vc kroz Hrvatsku ,a za saa povezuje Đakovo i Osijek. ovrš avanjem ove autoceste Hrvatska je postala prva zemlja Europe prema odnosu užine autocesta (1328 km) i površine terit orija.

Željeznički promet se ovija mrežom pruga ukupne užine 2722 km, a čije trase uglavnom prate pravac pružanja glavnih cesta u Hrvatskoj. Važnost željeznica se oglea u činjenici a i danas prevoze 45% putnika i 13% roba. Problem ovog oblika prometa u Hrvatskoj jest zastarjelost pruga i vozila kao i neravnomjernost u prostornom razmještaju. Hrvatska u

razvoju pomorstva ima ugu i uspješnu traiciju, ali anas se pomorski promet i broari nalaze u krizi, jer broj broova po Hrvatskom zastavom opaa(91 putnički h i 67 teretnih brodova), a prijevoz roba kroz Hrvatske luke još nije osegao prijeratnu razinu. Morem se danas prevozi samo 9% putnika i 26% roba, od toga 2/3 otpada na luku Rijeka, a ostatak na

luke Omišalj, Ploče, Šibenik, Split, Zaar, Pula, ubrovnik i ugi Rat. Riječ ni promet se nekad ovijao na Savi o Siska (luke Slavonski Bro i Županja), ravi gje je glavna luka bila u Osijeku, a anas samo na unavu na obnovljenoj luci Vukovar. Zračni promet je sve razvijeniji, a o 68 izgrađenih aeroroma najvedi promet bilježe zračne luke Zagreba, Splita, Pule, Dubrovnika, Zadra, Rijeke i Osijeka. Danas zrakom putuje oko 2,3 milijuna putnika

goišnje što čini samo 1% ukupnog broja putnika kroz Hrvatsku. U Hrvatskoj je izgrađeno 610 km naftovoda i 2085 km plinovoda. Nafta se transportira od glavnog naftnog terminala u

Omišlju ka Sisku oakle se naftovo račva jenim krakom preko Virja za Lenavu i Mađarsku, a rugim za Srbiju. Plinovoi su za saa položeni kroz Poravinu, Posavinu i Istru, a planiraju se i buude granje plinovo a kroz Dalmaciju.

63

5.10.TURIZAM HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Turizam je gospodarska djelatnost vezana za putovanje i promjenu boravka ljudi izvan

mjesta stalnog stanovanja zbog omora, zabave, liječenja, te obilaska prironih i kulturnih znamenitosti. Govoredi o turizmu potrebno je imati na umu a je to jelatnost koja predstavlja jednu od najrentabilnijih izvoznih gospodarskih grana. Naime, u turizmu roba ne

putuje kupcu nego nego kupac olazi u zemlju proizvonje i kupuje robu. Na Na taj način turizam turizam ubrzava cirkulaciju novca i sudjeluje u stvaranju nacionalnog dohotka.

64

Opdi faktori razvoja turizma  jesu činitelji atraktivnosti (privlačnosti) koji mogu biti prironi i ruštveni, potom činitelji komunikativnosti odnosno prometne povezanosti i činitelji receptivnosti koji porazumijevaju sve oblike smještaja turista. Prironi činitelji privlačnosti Hrvatske i jelimice Bosne i Hercegovine u međunaronom i unutrašnjem turizmu su more i morska obala, povoljna klima, rijeke, izvori sa termalnim i mineralnim

voama, jezera, planine, šumski prejeli, rezervati biljnog i životinjskog svijeta it. Ove prirodne atraktivnosti upotpunjene su različitim ruštvenim činiteljima privlačnosti kakvi su kulturno-povijesni spomenici, kulturne ustanove, međunarone manifesta cije zabavnog, kulturnog, folklornog, sportskog, gospoarskog…karaktera. No, ne manju važnost imaju i činitelji komunikativnosti koji prestavljaju slabu točku bosanskohercegovačkog, a jelimice i hrvatskog turizma. Pore toga što prometna mreža ne zaovoljava ni svojom užinom ni svojom kvalitetom Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini neostaje i niz rugih pratedih elemenata prometa kao što su parkirališta, garaže, informacijski punktovi, telefonske komunikacije, taksi i rent-a- car službe it. Nisu u boljem sta nju ni faktori receptivnosti koji podrazumijevaju sve izgrađene objekte u kojima se zaovoljavaju različite potrebe turista kao što su hoteli, moteli, restorani, barovi, iskoteke, kasina, wellnes centri, kamp naselja… Turizam kao gospodarska djelatnost u Hrvatskoj se počeo profilirati u rugoj polovici

19.stoljeda i o tog oba stalno je raslo njegovo značenje u BP -u zemlje. 2008.godine Hrvatsku je posjetilo 11,1 milijuna turista koji su se u njoj zaržavali u prosjeku 5,1 ana i koji su u Hrvatskoj ostavili 11,3 milijarde USD. Iste te godine BDP Hrvatske iznosio je 69,3

milijare US u kojem je učešde turizma bilo 16,3%. Iz ovog se može zaključiti a je turizam u Hrvatskoj jedna od temeljnih gospodarskih grana. U mnogim dijelovima zemlje turizam s ugostiteljstvom je postao gotovo i jeina gospoarska jelatnost. Takav slučaj je na zapanoj obali Istre, otocima, na ubrovačkoj, Makarskoj, Crikveničkoj i Opatijskoj rivijeri. Danas kada

Hrvatska na tržištu SA -a i Zapadne Europe slovi kao jedna od najzanimlj ivijih turističkih estinacija svijeta mnogo napora se ulaže u poboljšanje prometne infrastrukture što ne podrazumijeva samo gradnju autocesta, nego i gradnju novih i modernizaciju starih

aeroroma, poboljšanje prometnih veza sa otocima, moernizaciju željeznica…To sve u svrhu olakšavanja i ubrzavanja kretanja turista i iz ualjenih ijelova svijeta, a ne samo iz srenjoeuropskih zemalja što je o saa bio slučaj. Isto tako veliki tru iziskuje i poizanje stanara faktora receptivnosti gje se najvedim pr oblemom smatra nedostatak hotela visokih kategorija u primorju. anas Hrvatska u jenom anu može ugostiti oko 900 000 turista što nije malo pa se u strategijama razvoja turizma više uopde ne govori o povedanju broja postelja, ali je začuđujude a o 673 izgrađena hotela samo njih 20 ima pet zvjezica. Ono što umanjuje uspješnost turizma u Hrvatskoj jest činjenica a ova jelatnost još uvijek nije inicirala razvoj omadih proizvonih gospoarskih grana. Naime, zbog rasta broja turista Hrvatska svake godine uvozi oko 5 milijari US hrane što se sigurno može izbjedi boljom koordinacijom s poljoprivredom. Tipovi turizma koji prevladavaju u Hrvatskoj su : primorski turizam vezan za obalu i otoke, planinski turizam u gorskoj Hrvatskoj, zdravstveni turizam toplica u Panonsko-peripanonskoj oblasti, poslovni i kulturni turizam gradova, seoski turizam

i tranzitni turizam vezan za značajnije prometnice. prometnice. 65

Turizam u Bosni i Hercegovini nema ni približno značenje kakvo ima u Hrvatskoj. To

se pogotovo vii iz učešda turizma u ostvarivanju BP -a Bosne i Hercegovine koji iznosi samo 2,8%. Iako Bosna i Hercegovina ima povoljan geografsko- turistički položaj u blizini emitivnih poručja Zapane i Srenje Europe i svjetski najznačajnijeg receptivnog poručja Meiterana te atraktivne prirodno-geografske pojave i zanimljive kulturno-povijesne spomenike, ona n ije

uspjela o kraja iskoristiti svoje mogudnosti u razvoju turizma. Razloge tomu treba tražiti u činjenici a se Bosna i Hercegovina u sklopu nekaašnje Jugoslavije zbog svojih prironih bogatstava razvijala prvenstveno kao rudarsko-industrijska zemlja pa se u njoj masovni turizam pojavio relativno kasno, tek 80- ih goina 20.stoljeda (Zimske olimpijske igre 1984). Kao posljedicu danas imamo s ituaciju u kojoj mnoge prirone i ruštvene atraktivnosti nisu

prometno pristupačne (faktori komunikativnosti) niti ovoljno prilagođene za boravak posjetitelja (faktori receptivnosti) pa su samo jelomično uključene u turistički promet. Ono što bi trebalo potaknuti razvoj turizma u Bosni i Hercegovini jest izgradnja suvremene prometne mreže (autoceste,željeznice,aeroromi…) i turističke infrastrukture. Bosna i Hercegovina je zemlja koju goišnje posjeduje oko milijun turista kojima je na raspolaganju oko 22 000 postelja u 294 hotela koji gotovo samovoljno oređuju broj zvjezica koje im ukrašavaju prevorja. Maa se posljenjih goina bilježi veliki rast broja posjetitelja u Bosni i Hercegovini ( 2005. za 40%) još uvijek nismo ostigli prijeratne rezultate u turizmu. Inikativno je i to a se prosječan turist u našoj zemlji zaržava manje o 2 ana,  ana, što znači a najvedi uio u turističkom prometu ima još uvijek tranzitni turizam. Pore ovog tipa turizma veliko značenje ima vjerski turizam, skijališni, zravs tveni, primorski, lovni i ribolovni turizam.

5.11.TURISTIČKE REGIJE I SREIŠTA HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Po pojmom turističke regije porazumijevamo šire geografske prostore u kojima pronalazimo neka zajenička obilježja priroe i ruštva (faktori turističke ponue) koji na različite načine jeluju na ukupan razvoj turizma nekog poručja. Ta zajenička obilježja prostora, koja možemo nazvati i turistički resursi, utječu na stupanj atraktivnosti regije, a time i na broj posjetitelja, na užinu njihovog zaržavanja na tom prostoru, ukupne prihoe koji ostvaruju turistički jelatnici, na broj, vrstu i namjenu turističkih kapaciteta, na osnovne tipove turizma koji de se razvijati na promatranom prostoru… Ukratko, ova zajenička obilježja priroe i ruštva na nekom širem geografskom prostoru omogudavaju razvoj turizma koji de, iudi o jenog turističkog sreišta o rugog, pokazivati iste ili vrlo slične karakteristike.

Temeljem činjenice a smo na prostoru Hrvatske i Bosne i Hercegovine u stanju izdvojiti tri velike prirodne cjeline - jadransku, gorsko-planinsku i panonsko-peripanonsku,

koje se međusobno razlikuju po reljefnim i klimatsko -vegetacijskim obilježjima i čije se granice

gotovo

podudaraju

sa

tri

kulturna 66

areala

(zapadnoeuropsko-sredozemni,

jugoistočnoeuropski kulturni areal) koja su utjecala na razvoj našeg ruštva, srenjoeuropski, jugoistočnoeuropski na teritoriju ove vije zemlje izvojit demo tri turističke makroregije : 1.Jaranska turistička makroregija 2.Gorsko-planinska turistička makroregija 3.Panonsko-peripanonska turistička makroregija

U Hrvatskoj u kojoj turizam ima puno užu traiciju i mnogo vede strateško značenje u ukupnom gospoarstvu, svaka o naveenih makroregija naalje se može poijeliti na niz manjih prostora koje demo nazvati turističkim regijama. regijama. Tako se unutar jaranske turističke makroregije može izvojiti regija sjevernog Jadrana koja obuhvada Istru i Kvarner i Dalmacija koja se ijeli na sjevernu, srenju i južnu almaciju . Gorsko-planinska turistička makroregija se dijeli na regiju Gorsku Kotar  i regiju Lika, a panonsko.peripanonski prostor podijeljen je na sreišnju i istočnu Hrvatsku. Ovakva detaljna regionalizacija turizma u Bosni i Hercegovini je  još uvijek neizvoiva, a razlog tome moramo potražiti u činjenici a je ko nas turizam tek u

povojima i a mu neostaje neostaje kohezije u razvoju na cijelom prostoru ržave. Zato demo ko analize pojeinih turističkih makroregija na prostoru Bosne i Hercegovine govoriti samo o turističkim sreištima-naseljima sa vedim brojem posjetitelja i vedim prihoima o turizma. - Jadranska  Jadranska (mediteranska) turistička turistička makroregija

prostor  je nesumnjivo najprivlačnija najprivlačnija turistička makroregija makroregija Hrvatski jad ranski turistički prostor je Hrvatske, jer upravo primorska mjesta ostvaruju 75% ukupnog posjeta Hrvatskoj i 90% svih turističkih nodenja. Ili jaranska makroregija sarži 97% svih turističkih kapaciteta Hrvatske koji ostvaruju 96% ukupnog turističkog prometa. U saašnjem trenutku isto se može redi i za meiteranski io Bosne i Hercegovine koji zauzima reljefnu cjelinu koja se najčešde naziva niska Hercegovina, Hercegovina, prostor nevelike nevelike površine, vezan za šire poručje oko srednjeg i donjeg toka rijeke Neretve, ali u kojem bilježimo stalni rast broja posjetitelja pogotovo o vremena pojačane suranje između turističkih jelatnika almacije i Hercegovine. Ovdje se i nalaze va najznačajnija turistička sreišta Bosne i Hercegovine koja se izv ajaju i po broju turista i po broju izgrađenih turističkih kapaciteta, a to su Međugorje (vjerski turizam) i Neum (ljetni primorski turizam). Nije zanemariv ni porast broja turista koji se bilježi posljenjih goina u Mostaru ( gradski kulturni turizam) do k ostale turističke atraktivnosti ovog kraja uglavnom funkcioniraju kao izletišta, a ne kao turistička sreišta . Najuspješnije turističke regije Hrvatske su sjevernojadranske - Istra i Kvarner. U

anašnjoj Istri se goišnje okuplja 24% ukupnog broja turista (2,6 milijuna) koji ostvaruju 32% ukupnog broja nodenja (17 milijuna) u Hrvatskoj

što znači a se turisti tamo naprosječno ugo i zaržavaju (6,6 ana). Najveda turistička sreišta Istre su Poreč, Pula, Umag, Rovinj i Labin čiji se broj nodenja krede u rasponu od 6,5 do 1,1 milijuna goišnje. Kvarner ima 20% svih turističkih kapaciteta Hrvatske koji ostvaruju Nacionalni park Brijuni 

67

20% ukupnog turističkog prometa. U njemu se goišnje okuplja oko 2,3 milijuna gostiju koji konzumiraju oko 11,2

milijuna nodenja kroz prosječno zaržavanje o 5 ana. Najveda turistička sreišta Kvarnera su Opatija, Lošinj, Cres, Krk, Rab, Crikvenica i Novi Vinodolski, a

Rijeka se izvaja zbog vedeg značenja poslovnog i tranzitnog turizma u kojima izostaje uže zadržavanje turista.

Rovinj 

Prironi i antropogeni resursi almatinskih turističkih regija (sjeverna, srenja i južna almacija) su neosporni čemu svjeoče i rezultati koje ostvaruju u turizmu. Naime, almaciju goišnje pohoi oko 3,9 milijuna stranih gost iju (37,5% ukupnog broja turista) koji ostvaruju oko 20,6 milijuna nodenja (39% ukupnog broja u Hrvatskoj) što je više nego u Istri i Kvarneru, ali imajmo na umu da su one gotovo dvostruko manje od Dalmacije. To

znači a bi turizam ovog kraja mogao davati  još i bolje rezultate o anašnjih ako bi se znali poslužiti pozitivnim Sjevernom

primjerima Dalmacijom

iz Istre. nazivamo

prostor o Paga o Primoštena u kojemu ominiraju turistička sreišta Zaar, Šibenik, Pag, Ugljan, Pašman i nacionalni parkovi Kornat i, Krka i Paklenica. Srednja Dalmacija je

najposjedeniji io južnog hrvatskog primorja u kojima su ominantni Trogir, Split i turistička sreišta Makarske rivijere, ali i srenjoalmatinski otoci Hvar, Brač, Vis i Šolta. Prostor južno o elte Neretve nazivamo  južnom almacijom, a najznačajnija sreišta turizma u ovoj turističkoj regiji su ubrovnik, Korčula, Cavtat,Mljet, Konavle, Ston, Orebid, Slano… Kornati 

makroregija -Gorsko- planinska turistička makroregija Turistički potencijali ove makroregije uglavnom proistječu iz prironih karakteristika, a manje su zastupljeni antropogeni resursi. Tomu je prije svega razlog činjenica a su to najkasnije i najslabije naseljeni ijelovi ovih ržava. Priroa je akle, netaknuta i stoga bi je trebalo puno bolje iskoristiti nego što je to uistinu slučaj. Naime, o ukupnih turističkih kapaciteta Hrvatske ( oko 900 000 postelja) manje od 1% se nalazi Gorskom Kotaru i Lici. Ili, u svim planinama Bosne i Hercegovine imamo samo 8 000 postelja uglavnom u hotelima i

pansionima niže kategorije (tri zvjezice). Ukupna užina svih skijališnih staza u BiH je 60km sa 8 izgrađenih žičara i 26 ski -liftova, a primjerice Val d' Isere samo jedno srednje veliko skijalište u Savojskim Alpama Francuske ima 300km skijališnih s taza, 45 ski-liftova i 41 vučnicu. Zaključak se sam namede – Bosna i Hercegovina ni izdaleka nije iskoristila svoje 68

potencijale u razvoju skijališnog zimskog turizma – najpopularnijeg i najprofitabilnijeg oblika turizma u planinama. Hrvatska ima jedno prirono ograničenje za snažniji razvoj skijališnog turizma. Naime, egzistencijalni minimum za opstanak bilo kojeg skijališnog oreišta jest kontinuirano zaržavanje snježnog pokrivača u trajanju o 40 ana, što znači a je ovaj tip turizma nužno vezan za prostore sa planinskom klimom u prijelazu na alpsku ili samu alpsku klimu. Na našim geografskim širinama alpska klima se javlja na 1700m na morem, a u Hrvatskoj samo 0,15% površine oseže tu visinu. akle, skijališni turizam u Hrvatskoj ne bi smio biti p rioritet jer ovisi o vještačkom oržavanju snijega što je osta skupo i smanjuje profit. rukčije je u Bosni i Hercegovini koja ima planine puno više namorske visine i u kojima je upravo planinska i alpska klima najrasprostranjenija. Ona bi morala puno vi še trua i kapitala ulagati u razvoj skijališnog turizma pogotovo zato što je to najprofitabilniji oblik turizma anašnjice, gje sa puno manje turista postižete vedu obit nego u primorskom turizmu. Skijališni turizam je moža najohoovniji , ali nikako i jeini način a se iskoriste ovi planinski krajevi . Prelijepi krajolici, očuvane šume, ivlje životinje, planinske rijeke sa svojim brzacima i slapovima, špilje, kanjoni, klisure, litice sve to može privudi ljue i biti osnova za razvoj planinarskog, alp inističkog, zravstvenog, rekreativnog, lovnog i ribolovnog turizma, speleoturizma, kanjoning i rafting turizma, a u rijetkim izoliranim planinskim selima,

koja su sačuvali traicionalnu arhitekturu i način življenja i seoski turizam. Najvažnija turistička sreišta Gorskog Kotara su Bjelolasica, Platak i elnice ok su u Lici najposjedenija Plitvička jezera sa oko 950 000 posjetitelja goišnje. U gorsko -planinskoj Bosni i Hercegovini najposjedenije je Sarajevo i planine u njegovoj neposrenoj okolici Trebevid, Jahorina, Igman i Bjelašnica. Skijališni turizam se razvija i na Vlašidu, Risovcu, Kupresu, Oštrelju, Čvrsnici i Vranici.

 Jahorina

-Panonsko- peripanonska turistička makroregija makroregija

Ako usporeimo prirone turističke resurse ove makroregije sa j adranskom i gorskoplaninskom makroregijom moramo zaključiti a je njihov stupanj atraktivnosti slabiji. Naime, rai se uglavnom o ravničarskom reljefu koji se generalno smatra monotonim. Kako je ovaj 69

prostor idealan za gradnju naselja, prometnica i poljoprivredu tako se i dogodilo da u ovoj

makroregiji gotovo i nema prironih pejzaža, ustupili su mjesto kultiviranim. Kaa procjenjujemo stupanj atraktivnosti gradskih naselja, koja su se ovdje gradila pod utjecajem

Srenje Europe, ona moramo redi a su manje interesantni turistima koji nam pristižu uglavnom iz europskih zemalja, jer je to za njih ved viđeno. Izuzetak čine samo vedi graovi koji imaju vedu koncentraciju kulturno-povijesnih spomenika, ustanova, međunaronih manifestacija, koja su gospodarska, kulturna sreišta manjih regija. Originalnu, autentičnu, europskim turistima uzbuljivu kulturu možemo ponuiti u selima. Stoga seoski turizam ove makroregije ima oličnu perspektivu. Pogotovo zato što su seoska gospoarstva bogata, sela su velika i često planski izgrađena, a ne neostaje im ni mlae rane snage. No, ovaj tip turizma u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini je tek u začetku, za saa najvažniji tipovi turizma u panonsko-peripanonskoj makroregiji su tranzitni, zdravstveni i gradski turizam.

Sreišnja Hrvatska koja anas sarži samo 2% ukupnih turističkih kapaciteta temelji svoj turistički razvoj na tranzitnoj ulozi Zagreba i zdravstvenom turizmu toplica. Zagreb je nesumnjivo najvede i najznačajnije turističko oreište ovog prostora. 2008.goine bio je posjeden o strane 600 000 gostiju koji su u njemu ostvarili oko milijun nodenja prosječ no se zaržavajudi oko 1,8 ana što je ispo hrvatskog prosjeka o 5,1 an. Iz toga slijei i zaključak a su najvažniji tipovi turizma u Zagrebu poslovni i tranzitni turizam. Po broju posjetitelja slijee Varažinske, Stubičke, Krapinske i Tuheljske toplice koje svoju važnost moraju zahvaliti relativnoj blizini Zagreba ili obroj prometnoj povezanosti. Istočna Hrvatska  je najslabije iskoristila svoj prostor za razvoj turizma. Ovje se nalazi samo 0,6% turističkih kapaciteta Hrvatske koji ostvaruju samo 0,5 % ukupnog turističkog prometa. o koje mjere je turizam u ovoj regiji zapostavljen obro ilustrira i činjenica a je zastupljenost turizma u BDP-u Slavonije manji o 2%. Najvedi broj turista bilježi Osijek kao najvedi gra, Vinkovci kao prometno čvorište, Bizovačke toplice i Kopački rit. Sličnu subinu turizam ima i u sjevernoj Bosni gje se kao najveda sreišta turizma javljaju Banja Luka, Tuzla (poslovni turizam), Bihad (Nacionalni park Una) i mnoga lječilišta sa termomineralnim voama ( Banja vorovi ko d Bijeljine, Banja Gata ko Bihada, Laktaši i Slatina ko Banja Luke, Banja Vrudica ko Teslida Sanski Most, Tuzla…).

“Etno-selo“Stanišid ko Bijeljine

70

5.12.TRGOVINA BOSNE I HERCEGOVINE I HRVATSKE

U ovom poslijeratnom razdoblju u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini upravo je trgovačka

jelatnost oživjela najvedi preobražaj, jer olazi o naglog razvoja trgovačke mreže, ne samo u smislu povedanja broja maloproajnih mjesta nego i u smislu njihove moernizacije, specijalizacije, višoj razini usluga kojih nue i bogatijom ponuom roba… No, usporeimo li udio trgovine u BDP-u Bosne i Hercegovine i Hrvatske, kupovnu mod njihovog stanovništva i broj prodajnih mjesta sa zemljama Europe koje su se cijelo vrijeme razvijale u uvjetima

slobonog tržišnog gospoarstva ona demo uvijeti veliki zaostatak u razvoju ove djelatnosti. Pore ovoga trgovina ovih zemalja pati i o naglašene urbane koncentracije i neravnomjerne raspoređenosti trgovinske mreže. Unutar pojeinih naselja mreža trgovina na malo koncentrirana je na sreišnje ijelove graa, ok su periferna poručja i nova stambena naselja slabo opremljena. U novije vrijeme sukladno svjetskim trendovima sve je češda granja velikih robnih kuda (molova, shoping centara) u vangraskim poručjima , ali

opet uglavnom u blizini velikih graova. Uočljiva je i velika regionalna razlika, jer se u četiri velika grada Hrvatske i Bosne i Hercegovine smjestilo oko 70% ukupnog broja prodavaonica u kojima se ostvaruje oko 75% ukupnog robno- novčanog prometa. U pograničnom pojasu

Bosne i Hercegovine prema Hrvatskoj također je zamjetna pojačana koncentracija trgovačkih trgovačkih usluga gje se ova jelatnost temelji na razlici u cijenama proizvoa između ovih vaju zemalja. Zbog nedovoljno razvijenih vlastitih proizvodnih kapaciteta i zbog liberalizacije vanjsko-trgovinskih tokova roba vrijednost izvoza u odnosu na uvoz obje zemlje je stalno opadao. Tako da vanjsku trgovinu obje zemlje karakterizira negativna trgovinska bilanca. Na primjer 2008.godine Bosna i Hercegovina je uvezla robe u vrijednosti 11,9 milijardi USD,

ok joj je izvoz iznosio 4,9 milijari US što znači a je trgovinski eficit imao vrijenost o približno 7 milijari US. Ili iste goine Hrvatska uvozi 30,7 milijardi USD roba, dok joj izvoz ima vrijednost 14,1 milijarde USD pa joj je vrijednost deficita 16,6 milijardi dolara. Ovakva situacija je neprihvatljiva za obje zemlje, jer nimalo ne doprinosi stabilizaciji gospodarstva. 18 16 14 12 10

Bosna i Hercegovina

8

Hrvatska

6 4 2 0 20 0 2

20 03

20 04

2 0 05

20 0 6

20 07

20 08

Rast vanjsko-trgovinskog eficita izraženog u milijarama US-a 71

izvoz 31.50% 32%

izvoz 29%

uvoz 68%

uvoz 71%

Udio izvoza i uvoza u ukupnoj vrijednosti vanjske trgovine Hrvatske (prvi grafikon) i Bosne i Hercegovine (drugi grafikon)2008.

Najvažnija stavka u uvozu obje zemlje je nafta i naftni erivati, a omah potom industrijski proizvodi ( proizvodi strojogradnje, kemijske i elektroindustrije i industrije motornih vozila), ekstrakcije osnovnih metala (aluminij i željezo) i hrana. Najvažniji izvozni

artikli Hrvatske su proizvoi broograilišne inustrije, kemijske inustrije, strojogranje, elektroinustrije, hrana i pide. Bosna i Hercegovina je izvoznik metalurških i metaloprerađivačkih metaloprerađivačkih proizvoa, električne energije i namještaja. Najvažniji trgovački partneri za obje ržave su zemlje nastale raspaom Jugoslavije ( Slovenija i Srbija ), potom zemlje n a CEFTA -e na jugoistoku Europe. Europske Unije ( Italija i Njemačka ) i zemlje na

5.13.STANJE GOSPODARSTVA HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE – rekapitulacija

Najčešde primjenjivani pokazatelj veličine ukupnog gospoarstva neke zemlje jest bruto ruštveni proizvo (BDP) koji predstavlja ukupnu vrijednost proizvedenih dobara i usluga tijekom jedne godine u promatranoj zemlji. Međutim, BP ,sam po sebi ,nam ne može ati uvia u ukupnu kvalitetu življenja (životni stanar) sve ok ga ne stavimo u onos s brojem stanovnika promatrane zemlje, a time ustvari dobivamo podatak o nacionalnom dohotku po glavi stanovnika.

Bruto ruštveni proizvo Hrvatske je 2008.goine iznosio 69,3 milijare US, ok je Bosna i Hercegovina iste godine ostvarila BDP u vrijednosti od 18,1 milijard u američkih olara. Buudi a su obje zemlje imale rezultate niže o 100 milijari US moramo ih svrstati u kategoriju malih gospodarstava. Ono što je obro ko obje zemlje jest činjenica a se vrijednost BDP-a o vremena rata kontinuirano povedava, ali sm o u prevelikom zaostatku u onosu na regije s kojima se volimo uspoređivati, a to su prije svega zemlje Europe . To se naročito vii kaa uspoređujemo nacionalne ohotke po glavi stanovnika (per capita) koji rastu sukladno rastu BDP- a zahvaljujudi činjenici da ni Hrvatska, niti Bosna i Hercegovina nemaju problema sa demografskom eksplozijom. Tako je Hrvatski nacionalni dohodak po 72

glavi stanovnika 2008.godine iznosio 15 635 USD, dok je u Bosni i Hercegovini on iznosio samo 4 714 USD. Time se Hrvatska po životnom standardu smjestila na 23.mjesto u Europi između Estonije i Mađarske, ok je Bosna i Hercegovina nažalost na samom europskom

začelju u ruštvu Albanije i Molavije. No, ako se uspoređujemo sa cijelim svijetom prema kriterijima Svjetske banke onda Hrvatska spada u kategoriju ekonomija visokih prihoda, a Bosna i Hercegovina u ekonomije gornjeg srednjeg reda. Kategorije zemalja prema kriterijima Svjetske banke (nacionalni dohodak per capita USD) 1. Ekonomije niskih prihoda do 875 USD o 876-3 465 USD 2. Ekonomije nižeg srenjeg rea 3. Ekonomije gornjeg srednjeg reda od 3 466-10 725 USD 4. Ekonomije visokih prihoda od 10 726 USD

Rast bruto ruštvenog proizvoa o 2000 -2009 80 70    a    r    a 60     l    o          h    i 50     k     č    i    r    e 40    m    a    a 30    m    a 20         r    a    j    i     l    i 10    m    u 0

BOSNA I HERCEGOVINA HRVATSKA

20 0 0 20 01 20 02 20 03 20 04 20 05 20 06 20 07 20 08

Rast nacionalnog dohotka po glavi stanovnika od 2000-2009 18 16    a    r    a     l    o14          h    i 12     k     č    i    r 10    e    m    a 8    a    m 6    a     d    u 4    s    i    t    u 2

BOSNA I HERCEGOVINA HRVATSKA

0 20 00 20 0 1 2 00 2 2 0 03 20 04 20 05 20 0 6 2 00 7 20 08

73

No, treba se imati na umu jedan od velikih problema, a to je prostorna

neuravnoteženost razvoja. Primjerice u Hrvatskoj naprosječnu razvijenost ima samo regija koja se naziva Sjeverozapana Hrvatska i to samo zahvaljujudi županiji Gra Zagreb čiji stanovnici uživaju u nacionalnom ohotku koji je 1,75 puta ( 75%) vedi o ržavnog prosjeka. Ili rukčije rečeno, Zagreb ima 3,5 puta viši stanar o najsiromašnijih županija Hrvatske, a to su Brodsko-posavska, Vukovarsko-srijems ka i Požeško -slavonska u Istočnoj Hrvatskoj koja  je generalno najsiromašnija regija u zemlji. Uz Gra Zagreb samo još vije županije ostvaruju naprosječnu razvijenost gospoarstva, a to su Istarska i Primorsko -goranska, dok su sve ostale županije ispo ržavnog prosjeka. Slično je i u Bosni i Hercegovini u kojoj najvedi uio u BDP-u se ostvaruje u Federaciji Bosne i Hercegovine (63,5%), na Republiku Srpsku otpada 34% ,ok istrikt Brčko oprinosi BP -u u udjelu od 2,5%. Unutar Federacije Bosne i Hercegovine samo vije županije imaju životni stanar izna feeralnog prosjeka, a to su Sarajevski kanton i Hercegovačko -neretvanska županija. Prema statistici najsiromašnija županija je Zapanohercegovačka, a tek nešto bogatije su Srenjobosanska i Zeničko dobojska. U Republici Srpskoj samo Banjalučka regija ima naprosječnu razvijenost.

Bruto ruštveni proizvo i nacionalni ohoak nisu jeini pokazatelji gospoarskog stanja jene zemlje, važna informacija o razvoju se može stedi i kroz gospoarsku strukturu stanovništva. Gospoarska struktura stanovništva porazumijeva pojele stanovništva prema radnoj sposobnosti, aktivnosti, zaposlenosti i na kraju i podjelu prema zaposlenosti u pojedinim sektorima djelatnosti ili pak pojedinim djelatnostima. Radno sposobno stanovništvo uključuje sve osobe koje imaju između 15 i 64 goine i takvih u BiH ima oko 2,6

a u Hrvatskoj 3,7 milijuna. Iz tog kontingenta izvaja se potom rano aktivno stanovništvo koje je sačinjeno o svih zaposlenih i onih koji su potrazi za poslom onos no nezaposlena lica. Stopa radne aktivnosti u Bosni i Hercegovini iznosi 43,6% (1,2 milijuna), a u Hrvatskoj 48,5% (1,8 milijuna). Broj zaposlenih osoba u Hrvatskoj je oko 1,55 milijuna ,dok je u Bosni i Hercegovini dvostruko manji i iznosi samo 702 000. Tako i olazimo o najvedeg problema

gospoarstva suvremene Bosne i Hercegovine, a to je činjenica a imamo najvišu stopu nezaposlenosti u Europi i među najvišim stopama nezaposlenosti u svijetu koja anas iznosi 23,4%. Stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj u posljednjih devet godina kontinuirano opada i danas iznosi 13,2% radno- aktivnog stanovništva što je još uvijek među najvišim vrijednostima u Europi.

Struktura zaposlenosti po pojedinim sektorima djelatnosti u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini se umnogome promijenila u odnosu na prijeratno razdoblje. Naime, kod obje zemlje je evidentna tercijarizacija ruštva i gospoarstva što je tipična pojava u postindustrijskom obu. S tim što je tercijarizacija ruštva visoko razvijenih zemalja

posljeica automatizacije i robotizacije inustrijske proizvonje i naglog rasta životnog stanara i povedanja slobonog vremena stanovništva, a ko nas je ona posljeica nestanka i propadanja industrije i nabujale administracije. Stoga mnogi makroekonomisti tvrde da Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu treba „reindustrijalizirati“ ukoliko želimo imati zdrave temelje gospodarstva. gospodarstva. Kod obnove industrijske proizvodnje Hrvatska je dosegla 1/2, a Bosna i Hercegovina tek 1/3 prijeratne proizvodnje. Primarne djelatnosti (poljoprivreda,

šumarstvo, ribarstvo i lov) u Hrvatskoj anas zapošljavaju samo 4,8% aktivnog stanovništva, sekundarni sektor ( ruarstvo, energetika, inustrija, građevina rstvo i proizvodni obrti) 30,9%, ok preostalih 64,1% zapošljava tercijarni sektor (promet,trgovina, turizam, bankarstvo, uslužni obrti, školstvo, sustvo, znanost, uprava, obrana…). U Bosni i Hercegovini koja ima niži stupanj opde gospoarske razvijenosti tzv. realni sektor djelatnosti (primarni i 74

sekundarni) još uvijek ima veliko značenje u zapošljavanju. Tako u primarnom sektoru rai

21,2% aktivnog stanovništva u sekunarnom 31,5%, a u tercijarnom sektoru 47,3%.

Promjena ekonomske strukture stanovništva u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u razdoblju od 1991 do 2008 100% 90% 80% 70% 60%

tercijarni sektor

50%

sekundarni sektor

40%

primarni sektor

30% 20% 10% 0% BiH 1991

BiH 2008

Hrvatska 1991

Hrvatska 2008

Valjda je jedina prednost Bosne i H ercegovine u onosu na Hrvatsku to što je naša

zemlja među najmanje zauženim zemljama na svijetu. Ukupno ugovanje Bosne i Hercegovine prema inozemstvu je samo 2,15 milijardi eura što o saa vrlo ureno servisiramo. Čak i ako tome pridodamo najnovije zad uženje ržave ko MMF -a u vrijednosti o 1,2 milijare eura koje de nam ojeljivati kroz razoblje narene tri goine to se ne može smatrati prevelikim problemom. Sasvim suprotno Hrvatska je sada u situaciji da mora vradati kreite poižudi nove . Upravo se to smatra najvedim gospoarski problemom Hrvatske, jer joj ržavni ug 2009.goine probio vrijednost od 39,1 milijardu eura s čime je ugrožena i narena generacija.

75

6.HRVATSKA I BOSNA I HERCEGOVINA U MEĐUNARONOJ ZAJENICI

Od trenutka osamostaljivanja i međunaronog priznavanja do danas Hrvatska i Bosna

i Hercegovina su kroz svoja vanjskopolitička jelovanja postale punopravnim ili priruženim članicama, promatračima ili potpisnicama mnogih internacionalnih uruženja, sporazuma, ugovora, inicijativa različitih karaktera o političkih, vojnih, trgovinskih, gospoarskih, kulturnih, sportskih… , uz uvijek jasno izraženu težnju ka priključivanju E uroatlantskim integracijama među kojima su vije najvažnije, NATO i Europska Unija. Iz tog mnoštva mi demo samo izvojiti one koje se namedu svojom veličinom i važnošdu u svijetu i u regiji  jugoistoka Europe. Ujedinjeni narodi (UN)  – međunarona organizacija čije su članice suverene ržave, anas njih čak 192 među među kojima su i Hrvatska Hrvatska i Bosna i Hercegovina. Okrenuta je u prvom r eu jačanju

međunaronog mira i sigurnosti, poštovanju principa ravnopravnosti i samoopredjeljenja naroda, razvoju prijateljskih onosa među ržavama, suranje na rješavanju problema e konomskog, socijalnog, kulturnog i hum anitarnog karaktera uključujudi zaštitu ljuskih prava i osnovnih sloboa. Hrvatska je anas nestalna članica Vijeda sigurnosti UN -a za razdoblje od 2008-2009, a Bosna i Hercegovina de to postati 2010. Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS) - paneuropska

organizacija koja uključuje 56 ržava suionica na prostoru o Vancouvera o Vlaivostoka, a služi kao instrument ranog upozoravanja, prevenciju sukoba, upravljanja krizama, te postkonfliktnu rehabilitaciju. Svojim raom obuhvada sve tri imenzije sigurnosti : političko vojnu, ekonomsko-ekološku i humanitarnu. Preventivnom diplomacijom kontrolira naoružavanje, povedava povjerenje među ržavama, prati poštivanje ljuskih prava i prava manjina, nadgleda izbore, mjere protiv trgovine ljudima, borbe protiv terorizma te prati

gospoarske i ekološke onose. Hrvatska je suionica OESS o 1992. Vijede Europe ( Council of Europe)  – anas broji 47 članica među kojima su i Hrvatska i Bosna i Hercegovina. To je međunarona organizacija sa sjeištem u Strasbourgu čiji je glavni zaatak jačanje emokracije i vlaavine prava te zaštita ljuskih prava na europskom kontinentu. NATO ( Organizacija sjeverno-atlantskog sporazuma) - okuplja 28 zemalja članica među kojima je o 2009 . i Hrvatska, ali ne i Bosna i Hercegovina. Ona je samo potpisnica Partnerstva za mir (PfP) što je prvi korak ka punopravnom članstvu. Osnovni cilj NATO- a je očuvanje mira i sigurnosti svih svojih članica putem političkih i vojnih sredstava u skladu

sa načelima Povelje Ujeinjenih Naroa. Osnovni princip jelovanja saveza je zajenička obveza suverenih ržava na međusobnu suranju temeljenu na činjenici a je sigurnost  jene ržave članice članice neovojiva o sigurnosti sigurnosti ostalih. ostalih. WTO ( Organizacija svjetske trgovine )- anas broji 148 članica među kojima je i Hrvatska,

ok je Bosna i Hercegovina jena o zemalja promatrača kojih ima 32. Temeljni cilj ove organizacije je postizanje orživog rasta i razvitka gospoarstva, opde obrobiti, liberalnog 76

trgovinskog okruženja, te oprinosi postizanju bolje suranje u vođenju svjetske ekonomske politike. Djelovanje WTO- a je usreotočeno na stvaranje : otvorenog i stabilnog sustava trgovinskih pravila, progresivne liberalizacije i eliminacije carinskih i necarinskih prepreka trgovini robama i

uslugama, uklanjanje svih protekcionističkih mjera i iskriminatornih tretmana u međunaronim onosima i konačno, integracija nerazvijenih i zemalja u razvoju u svjetsku trgovačku mrežu. MMF (Međunaroni monetarni fond) - ima 186 članica među kojima su i

Hrvatska i Bosna i Hercegovina. To je organizacija kojoj je u cilju postidi bržu svjetsku monetarnu suranju, osigurati financijsku stabilnost ržava, promoviranje visoke zaposlenosti, orživog ekonomskog razvoja i smanjivanje siromaštva u svijetu. SEI (Srednjoeuropska inicijativa)- okuplja 18 zemalja Srenje i Južne

Europe među kojima su i Hrvatska i Bosna i Hercegovina. Temeljni ciljevi su joj intenziviranje međusobnih onosa u funkciji poticanja razvoja zemalja članica, prilagoba europskim stanarima i priruživanje zemalja članica Europskoj Uniji kroz političke i ekonomske akcije. SECI (Inicijativa za suranju u Jugoistočnoj Europi) - kojoj pripada i Hrvatska i Bosna i Hercegovina je posljedica djelov anja američke iplomacije koja je

željela uz pomod stranog kapitala postidi viši stupanj suranje među zemljama regije s osnovnim ciljem pacificiranja onosa među ržavama nastalim raspadom Jugoslavije. SEECP (Proces suranje u Jugoistočnoj Europi) - osnovni ciljevi

regionalne suranje u okviru ove organizacije onose se na jačanje sigurnosne i političke suranje, intenziviranje gospoarskih onosa, te suranje na poručju emokracije, pravosuđa i borbe protiv organiziranog kriminala. Ima 11 članica među ko jima su i Hrvatska i Bosna i Hercegovina. CEFTA (Srenjoeuropsko uruženje slobone trgovine) koju danas

sačinjavaju Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, Makedonija, Albanija, Moldavija i UNMIK (Kosovo) predstavlja

organizaciju čije su se zemlje članice ugovorom obvezale na slobono kretanje roba, usluga i kapitala. To je organizacija osmišljena o strane EU-a u svrhu olakšavanja prilagobe ekonomija tranzicijskih zemalja poslovanju u uvjetima slobodnog tržišnog gospoarstva kakvi vrijee unutar njenih granica. Aktivnim članstvom u organizacijama organizacijama kakve kakve su SEI, SECI, SEECP SEECP i CEFTA Hrvatska Hrvatska i Bosna i Hercegovina samo okazuju o koje mjere su osegle političku i ekonomsku zrelost i u kojoj mjeri su zbilja zainteresirane za ostvarivanje osnovnog cilja svoje vanjske politike, a to  je stjecanje statusa punopravne članice Europske Unije. Mimo ov og deklarativnog

oređivanja potrebno je učiniti puno više praktičnih poteza nego što je to stvarno i učinjeno, ovo pogotovo vrijedi za Bosnu i Hercegovinu koja se u posljednje dvije godine nije ni za milimetar približila Europi. Zastoj u pregovorima Hrvatske sa EU uslijedio je nakon blokade

77

o strane Slovenije no ona se okončala u rujnu 2009.kaa je započeti proces prila godbe Hrvatske standardima koji vrijede u Europskoj Uniji nastavljen. EU (Europska Unija)  – prestavlja političku, ekonomsku i monetarnu

uniju 27 europskih zemalja punopravnih članica koje se rasprostiru na površini o 4,2 milijuna km 2, na kojoj živi oko 500 milijuna ljudi, koji ostvaruju 30% ukupnog svjetskog BDP-a. Unutar granica Europske

Unije slobono se kredu robe, usluge, kapital, informacije i ono što nema niti jena ruga slična organizacija - ljui. Često je prestavljaju kao buudu „megaržavu“ koja de funkcionirati vrlo slično saašnjim Sjeinjenim Američkim ržavama,  jer ima sve elemente ržavnosti (vanjsku granicu, zastavu, parlament, himnu, novac, zajeničke političke, kulturne, ekonomske institucije…) , osim ustava i vojnih snaga. Cilj je Europske Unije postupno širenje iljem kontinenta, a nije isključeno ni širenje na sve zemlje Meiterana. No, hode li se to i ogoiti vijet demo u buudnosti, jer a bi se pristupilo ovoj organizaciji zainteresirane zemlje moraju ispuniti čitav niz uvjeta koji proistječu iz tri osnovne skupine kriterija: -politički kriteriji : stabilnost institucija koje osiguravaju vlaavinu prava, poštovanje ljuskih

prava i manjinskih prava, te prihvadanje političkih ciljeva Unije. -gospodarski kriteriji : postojanje jelotvornog tržišnog gospoarstva, te sposobnost tržišnih

čimbenika a se nose s konkurentskim konkurentskim pritiscima i tržišnim zakonitostima unutar Unije. -pravni kriteriji : sposobnost i obveza usvajanja cjelokupne pravne stečevine EU, te

prihvadanje ciljeva političke, gospoarske i monetarne unije. Koliko smo bliski ulasku u Europsku Uniju procijenite sami, pogotovo obzirom na prve dvije skupine kriterija.

Europska Unija

78

-SADRŽAJ 

1.GEOGRAFSKI POLOŽAJ I OLIKE RŽAVNIH TERITORIJA BOSNE I HERCEGOVINE I HRVATSKE……………………………………………………………………………………………………………………………2 1.1.ZEMLJOPISNI POLOŽAJ HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE…………………………………………..2 1.2.KULTURNI AREALI …………………………………………………………… ……………………………………………………………………………………………………………4 ………………………………………………4 1.3.GEOPROMETNI POLOŽAJ……………………………………………………………………………… POLOŽAJ…………………………………………………………………………………………………5 …………………5 HERCEGOVINE…………………..6 …..6 1.4.VELIČINA,OBLIK I GRANICE TERITORIJA HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE……………… 1.5.TERITORIJALNO-POLITIČKA ORGANIZACIJA HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE…………….8

2.FIZIČKO-GEOGRAFSKA OBILJEŽJA HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE…………………………10 HERCEGOVINE…………………………10 HERCEGOVINE…………………………………………………………………..10 …..10 2.1.RELJEF HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE……………………………………………………………… 2.2.RELJEF JARANSKOG POMORJA I PRIOBALJA………………………………………………………………13 PRIOBALJA………………………………………………………………13 EKOLOŠKI AREALI HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE………………………………15 HERCEGOVINE………………………………15 2.3.KLIMATSKO-EKOLOŠKI 2.4.OBILJEŽJA JARANSKOG MORA……………………………………………………………………………………. 18 HERCEGOVINE ……………………………………………………20 2.5.KOPNENE VOE HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

3.EMOGRAFSKA OBILJEŽJA HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE……………………………………22 3.1.OSNOVNA OBILJEŽJA STANOVNIŠTVA HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE…………………..22 HERCEGOVINE…………………..22 3.2.VITALNE STRUKTURE STANOVNIŠTVA HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE…………………..24 HERCEGOVINE…………………..24 3.3.KULTURNE STRUKTURE STANOVNIŠTVA HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE……………….25 HERCEGOVINE……………….25 3.4.MIGRACIJE STANOVNIŠTVA…………………… STANOVNIŠTVA……………………………………………………………………………………… ………………………………………………………………………28 ……28 3.5.POPULACIONA POLITIKA ………………………………………………… ……………………………………………………………………………………………….30 …………………………………………….30

4.RURALNA I URBANA GEOGRAFIJA HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE………………………..32

4.1.OPDA OBILJEŽJA NASELJA………………………………………………………………………………………………32 NASELJA………………………………………………………………………………………………32 HERCEGOVINI……………………………………………….33 4.2.SEOSKA NASELJA U HRVATSKOJ I BOSNI I HERCEGOVINI……………………………………………….33 4.3.GRASKA NASELJA HRVATSKE HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE HERCEGOVINE ………………………………………………35 4.4.ZNAČENJE VEDIH GRASKIH SREIŠTA U HRVATSKOJ I BOSNI I HERCEGOVINI………………39 HERCEGOVINI………………39

5.GOSPODARSTVO HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE…………………………………………………..43

5.1.OBILJEŽJA I PROBLEMI RAZVOJA GOSPOARSTVA HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE.43 5.2.OPDA OBILJEŽJA POLJOPRIVREE HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE………………………..44 5.3.POLJOPRIVREDNE REGIJE HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE……………………………………..46 5.4.STRUKTURA POLJOPRIVRENE PROIZVONJE U HRVATSKOJ I BOSNI I HERCEGOVINI….48 5.5.ZNAČENJE OSTALIH PRIMARNIH JELATNOSTI U HRVATSKOJ I BOSNI I HERCEGOVINI….50 HERCEGOVINI….50 5.6.RUDARSTVO I ENERGETIKA HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE …………………………………..53 79

5.7.OSNOVNA OBILJEŽJA INUSTRIJE HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE…………………………56 HERCEGOVINE…………………………56 5.8.PROSTORNI RAZMJEŠTAJ INUSTRIJE HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE…………………..58 5.9.PROMET I VEZE HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE…………………………………………………….61 HERCEGOVINE…………………………………………………………….64 5.10.TURIZAM HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE…………………………………………………………….64 5.11.TURISTIČKE REGIJE I SREIŠTA HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE……………………………66 5.12.TRGOVINA BOSNE I HERCEGOVINE I HRVATSKE…………………………………………………………..71 HRVATSKE…………………………………………………………..71 5.13.STANJE GOSPOARSTVA HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE……………………………………..72 HERCEGOVINE……………………………………..72

6.HRVATSKA I BOSNA I HERCEGOVINA U MEĐUNARONOJ ZAJENIC I …………………………76

80