ALI CEHOFFMAN
Plavi dnevnik Blue Diar y
Nebo je nebo Jahvino, a zemlju dade sinovima čovječjim. Psalam 115 POSLJEDNJIJEPONEDJELJAKUMJESECU, SUROVOPREKRASNOjut r o pr eplavljeno plavet nilom i opojnim mir isom kozje kr vi š t o neobuzdano r ast euš umi iza Fr ontSt r eet a, kad se Et han For d ne pojavi na poslu. Toga divnoga dana blist avo nebo pr ekr ivaju gomile nepomičnih bijelih oblaka, r unast ih poputovaca, a t ako kr ot kih i lijenih da im ne t r eba ni past ir a ni ogr ade. Lipanj je neuspor edivo najljepš i mjesec u Novoj Engleskoj, s dugim danima blješ t ave sunčeve svjet lost iir už a u cvat u. To je ono godiš nje doba kad ć e i najr avnoduš niji zast at i i zamijet it i sve pr ed njima izlož eqno;ž uć kast obijeli cvijetvr t noga sljeza i engleskih t r at inčica, nebeske r ojeve pčela š t o poput anđeoskogpjeva ž amor euž ivicama oblijeć uć i nad ur edno pokoš enim zelenim t r avnjacima, t e se čini kao da se r uka svega onoga š t o je bož ansko nagnula kako bi st vor ila savr š en kolaž zelenognad zelenim, savr š enst va nad savr š enst vom. Bilo kojegdr ugogdana Et han For d bi većmar ljivo r adio, buduć i da se u gr adić u Monr oeu, u dr ž avi Massachuset t s, nije moglo nać i pouzdanijegod njega. Na lancu koji nosi ima ključeve mnogih kuć a u mjest u, uključujuć i i kuć u Howar dovih u Shenvood St r eet u i obit elji St ar k, ondje na Ever gr eenu. Već i dio mjeseca Et han pr eur eđuje obje kuć e;obnavlja kuhinju Howar dovih i post avlja dr ugu kupaonicu kod St ar kovih, obit elji čije su t r i kć er i poznat e po kosi dugoj do st r uka, za š t o im t r eba pola sat a da nanesu š ampon, t ako da je nepr est ana guž va u hodniku, jeruvijek neka od St ar kovih djevojaka čeka svoj r ed za t uš ir anje. Ako Et han obeć a posao zavr š it i na vr ijeme, svi znaju da ć e on t o i učinit i, jeron je čovjek od r iječi, pouzdan koliko i ljubazan, t ipčovjeka koji nikada ne nest ane ost avivš i za sobom deset inu posla nedovr š enu, pločice nezalijepljene ili, pr imjer ice, vr at a or mar ić a nepr ičvr š ć ena. On je izvr st an st olar , izvr st an
čovjek u svakom pogledu, cijenjeni član Dobr ovoljnogvat r ogasnogdr uš t va dobr o poznatpo svojoj neust r aš ivost i, uvaž eni t r enerkoji nekoj djeci u mjest u pr už a viš e ohr abr enja od njihovih r odit elja. Već ina onih koji ga poznaju ne bi niš t a loš ije mislila o njemu kad bi znala da Et hana t ogjut r a nema na poslu zat oš t o je u kr evet u sa svojom supr ugom koju očajnički voli, čak i nakon t r inaestgodina br aka i da je jošuvijek smat r a najljepš om ž enom u Commonvvealt hu. Jor ie je st ajala za sudoper om, pr ala suđe od dor učka, zagledana kr oz pr ozor , s onim sanjar skim izr azom lica, kad je Et han uš ao po ključeve. Kr at ko ju je pogledao i odlučio ost at i, ne mar eć iš t oć e mu t o por emet it ir aspor ed i š t oć e mor at i duž e ost ajat i na poslu ost ale dane u t jednu. Uost alom, čak i najpouzdaniji kat kad posr ne. Spot aknutć e se o svoje vlast it e cipele, zadr ž at i zbogzast oja u pr omet u ili zbogokolnost i na koje nije r ačunao, odbacitć e okove opr eza i zdr avogr azuma. Sr eć om je njihov sin, učenik š est ogr azr eda, na put u za š kolu ovogponedjeljka zadnjegt jedna nast ave, jernije bilo ničega š t o bi Et hana moglo odvojit i od Jor ie t oga dana, ne kad je osjeć ao t oš t o osjeć a. Pr iš ao joj je s leđa i, gr leć i je, š apt ao š t oć e joj sve r adit i kad je odvede nat r agu kr evet , a Jor ie se smijala onim svojim dr až esnim smijehom koji je okupio vr apce sa st abala, t e su jedan za dr ugim slijet ali na pr ozor sku dasku samo da bi sluš ali, samo da bi bili blizu. Ne bismo t ot r ebali r adit i, r ekla je Jor ie. Počela je nizat ir azloge zbogkojih bi se t r ebali suzdr ž at i, t olike ih obveze joščekaju ovognapor nogr adnogdana, ali dok je govor ila, glas ju je izdao. Većje bila dovučena u kr evet , vođena svojom ž udnjom, i nasmijala se kad je njezin supr ugzaključao vr at a. Ljudi u gr adić u ne bi bili iznenađeni da su znali kako se Et han sagnuo i poljubio svoju supr ugu, a ona uzvr at ila iskr eno, baškao one noć i kad su joj bile dvadesett r i i kad je bila uvjer ena da se nikada neć e zaljubit i, ne zapr avo, ne na način na koji se zaljubila, do uš iju, ludo i nepr omiš ljeno, na sve ili niš t a. Tako su se osjeć ali čak i sada, pr emda su imali kuć u i hipot eku
it int om iš ar an kalendarbr ojnim obit eljskim obvezama, svim onim večer ama iznenađenja i ut akmicama Male lige1 i svim zavr zlamama br ačnoga ž ivot a. Njihov je spoj bilo svojevr sno čudo;zaljubili su se i ost ali t ako. Tr inaestje godina pr oš lo ot kad su se sr eli, a činilo se da je samo sat -dva pr ot eklo kako je Jor ie ugledala Et hana u bar u Saf ehousea jedne maglovit e večer iu st udenom, samo nekoliko t r enut aka nakon š t o su se ona i najbolja joj pr ijat eljica Char lot t e Kit e okladile u desetdolar a koji ć e pr ipast i onoj koja t e večer i pr onađe dr agoga. Asada, ovoga vr uć ega lipanjskogjut r a, dok je nebo t ako blist avo plavo i gat alinke u vr t u kr ekeć u kao da pr izivaju pt ice, Jor ie očajnički ž eli Et hana, baškao one pr ve večer i kad ga je ugledala. Ost avila je pr ijat eljicu Char lot t u i ne pozdr avivš i se s njom, š t o bi bio r ed, a t o nije bilo njoj svojst veno. Jor ie je bila ist ot oliko r azbor it a koliko i dobr a sr ca, t e je t o viš e njezina st ar ija sest r a Ann, čim je st igla u Saf ehouse i vidjela svoju sest r u naivku kako odlazi s nepoznat im, pot r čala za kamionom dajuć i im znak da uspor e;no oni nisu obr at ili ni najmanju pozor nost , nit i su sluš ali dok je za njima vikala da paze na zaleđenu cest u. Jor ie je Et hanu r ekla kuda da vozi do njezina st ana, t amo na High St r eet , gdje ga je odvela u kr evetpr ije no š t o mu je znala puno ime. Nedvojbeno, nikad u ž ivot u nije bila t ako neopr ezna. Ona je uvijek r adila sve kako t r eba, i Ann bi se spr emno pož alila svakome t ko ju je ht io sasluš at i da je Jor ie oduvijek bila majčina ljubimica. Jor ie je bila posljednja od koje se moglo očekivat i da ć e nepr omiš ljeno post upit i, pa ipak ju je pot aknulo neš t o st oje nalikovalo gr oznici. Mož da t o objaš njava zaš t o je odst upila od svoguobičajenog, pouzdanogponaš anja i ot ključala vr at a st r ancu t e hladne noć i u st udenom. Et han For d bio je najpr ivlačniji muš kar ac kojega je ikad vidjela, ali t o nije bio r azlogzbogkojega se t ako ludo zaljubila. Bilo je t o zbognačina na koji ju je gledao, kao da na svijet u ne post oji 1 L it t le League –" Mala liga"bejzbolskih momčadi, u kojoj igr aju djeca od osam do dvanaestgodina.
nit ko dr ugi, zbogt oga š t o je bio t ako uvjer en kako su st vor eni da budu zajedno, t e ju je pr idobio pot puno, i bez t r uda. Još uvijek osjeć a njegovu ž elju kad je pogleda, i svaki putkad t o učini, ona je ist a ona kao gr omom pogođena zaljubljena djevojka kakva je bila kad su se sr eli. Niš t a se nije pr omijenila od one noć i kad ju je pr vi putpoljubio i kad se zaklinjao da je oduvijek t r až io samo nju. Danas je Jor ie jošjedanputost avila sir ot u Char lot t u na cjedilu, da je čeka bez objaš njenja i ispr ike. Umjest o da se naš la s njom i popr ičala o zadnjim t jednima Char lot t ina br aka s Javom Smit hom, koji je, blagoslovljeno bilo, napokon okončan, Jor ie t u ljubi svogsupr uga. Umjest o da joj pr už i ut jehu i savjet , evo je t u s Et hanom, pr ivlači ga bliž e, dok bi vanjski svijeti cijela Maple St r eet , cijeli Massachuset t s mogli nest at i, a svaka ulična svjet iljka i st ablo jabuke ispar it i u vr uć em, nepomuć enom zr aku. Neki ljudi su sr et nici, a Jor ie je uvijek bila među njima, sa svojim blist avim osmijehom i t om plavom kosom koja podsjeć a na sunčevu svjet lost , čak i najhladnijegzimskog dana, dok vani zavija vjet ar , a s neba padaju goleme snjež ne gr ude. Kad god se Jor ie i Et han dr ž e za r uke, ljudi u gr adu okr eć u se i pilje:t ako dobr o izgledaju kad su zajedno, et o kako su st vor eni jedno za dr ugo. Onih dana kad Jor ie u sumr ak dođe na igr ališ t e za bejzbol i donese t er mosice limunade i hladne vode, Et han joj uvijek pr iđe i poljubi je, ne mar eć i za poglede cijeloga svijet a. Dužbočnih linija ljudi pr ekidaju posao –majke ogovar anja kod t r ibina, očevi na par kir ališ t ur aspr avljanja o t akt ici koja bi mogla dovest i do pobjede na ž upanijskom2pr venst vu –i ne mogu skinut i pogleda s Jor ie i Et hana koji su, za r azliku od već ine par ova koji su zaš li u neugodno i t eš ko r azdoblje br aka, jošuvijek beskr ajno odani i pr edani jedno dr ugom, čak i sada. Ne iznenađuje st oga š t o ih ovoglipanjskogjut r a zat ekosmo 2C ount y–gr of ovija,
vat skoj ž upaniji.
upr avna jedinica u SAD-u koja ot pr ilike odgovar a hr -
jedno dr ugom u nar učju, u doba kad dužcest a i uličica cvat u pr vi nar ančast i ljiljani. Vode ljubav polako i ne mar e za podignut e zast or e. Sunčeva svjet lostš t o se pr obija kr oz ot vor eni pr ozorje limunkast ož ut a, blaga i ost avlja blist avu mr ež u na bijelim plaht ama i kr iž aljku sjena na njihovim t ijelima. Pr va susjeda, Bet t yGage, koja se bliž i osamdeset oj, t ako je gluha da viš e ne r azaznaje pjev palčić a koji se gnijezde u njezinoj t r eš nji, ni cvr kut anje gat alinki, ali ipak čuje st enjanje ljubavnika. Br zo se povlači u kuć ut r udeć i se da hoda š t ož ust r ije, unat oč bolovima u koljenu, i ost avlja iza sebe plamence i t r at inčice koje je počela skupljat i u neur ednoj hr pi lat ica na t r avnjaku. Zapanjena silinom t akvogž ar a jednogobičnogjut r a, gospođa Gage pojača r adio na najglasnije, ali čak ni t o ne zagluš i one st r asne uzvike, i ubr zo se Bet t ypr isjet i svoga dr agog supr uga, koji nije među ž ivima većgot ovo čet r desetgodina, ali koji je jošuvijek mladiću njezinim snovima. Poslije ć e se Jor ie zapit at i nije li zazvala t ugu t og bož anst venogdana. Tr ebala je bit i opr eznija. Bila je pohlepna, odbacila sve obzir e, zabor avila na sve dr uge osim na čovjeka kojega je voljela. Št o li si je umiš ljala, t ko je ona da mož e za sebe zadr ž at it o jut r o i njež ne sat e pr ovest i kako se njoj pr oht ije?Bila je zaist a nepr omiš ljena, ali činilo se kao da im pčele, r ojeć i se u vr t u, pjevaju ser enadu, dok je sunčeva svjet lost bila poputblijedogpost ojanogzlat a. Kad bi samo t i pr olazni t r enuci mogli beskr ajno t r ajat i. Da su samo t oliko lukavi da zar obe vr ijeme i omoguć e da se ovaj dan nikada ne pr omijeni i da se zauvijek t u ulijeva st alna sunčeva svjet losti samo njih dvoje, sami na svijet u. Jor ie obično nije umiš ljena, ali ne mož e a da se ne vidi supr ugovim očima. Zamiš lja dr evno pr et povijesno cvijeć e dok joj on r ukom pr elazi pr eko t r buha, leđa i r amena. I za njezinih vjeđa pojavljuju se cvjet ovi, jedan po jedan:cr veni ljiljan, š umski ljiljan, ž ut osmeđi ljiljan, ljiljan boje past r ve, svaki na svoj način pr ekr asan. Ona osluš kuje pčele koje se r oje vani,u ž ivici. Daje bilo koji muš kar ac u gr adu, koji je mislio da je poznaje, ili
oni koje je znala od sr ednje š kole, ili pr imjer ice oni s kojima se svaki dan susr et ala u pekar nici, ljekar ni, ili u banci, mogao pogledat i kr oz pr ozori ugledat i je, vidio bi sasvim dr ukčiju ž enu od one s kojom izmijeni pokoju r iječ na uglu ulice ili do nje sjedi na t r ibinama t ijekom bejzbolskih ut akmica. Vidjeli bi Jor ie pr eko koje se r azlijeva sunčeva svjet losti vr uć inu koja isijava s njezina t ijela. Svjedočili bi o t ome š t o pr ava ljubav mož e učinit iž eni. Ti si mi sve, r eče joj Et han t ogjut r a, i mož da je t aj izljev osjeć aja bio pr edr zak i sebičan. Nedvojbeno su mislili samo na sebe, a ne na svogsina koji je bio na put u do š kole, ni na zast or e koje se nisu pot r udili navuć i, a ni na susjedu na pr ozor u koja pr isluš kuje uzdahe njihove pož ude. Nisu ni najmanje mar ili za pr ijat elje koje su pust ili da ih čekaju:Char lot t e Kit e, koja je većot iš la iz pekar nice na dogovor eni sast anak s liječnikom, ili Mar ka Der r vja, vodoinst alat er a, jednogod Et hanovih bliskih pr ijat elja, koji čeka ispr ed kuć e St ar kovih, bez ključa, pa ne mož e započet i s poslom bez Et hana koji ga t r eba pust it i unut r a. Telef on zvoni, sve duž e i glasnije, no Et han kaž e Jor ie da se ne javlja –ma t o je sigur no Char lot t e, a Jor ie s njom mož er azgovar at i bilo kada. I li je njezina sest r a Ann, a Jor ie je pr esr et na kad god je mož e izbjeć i. Koliko nam se čest o pr už a ovakva moguć nost ?upit a Et han. Ljubi Jor ie u vr ati r amena, a ona mu se ne pr ot ivi, iako je već skor o desetsat i. Kako mu t o mož e uskr at it i, pa i sebi, ako ć emo pr avo. Ovakvu ljubav nije lako nać i. Na kr aju kr ajeva, kat kad se Jor ie upit a kako t o daje bašona bila sr et nica koja gaje one noć i upoznala. St udeni je u Massachuset t su odvr at an i sumor an t e je Char lot t et r ebala nagovar at i Jor ie da izađu na pić e. Cijeli ž ivotmož ešt ako sjedit i sama, ako bašt ož eliš , uvjer avala ju je Char lot t e, a Jor ie je nevoljko poš la za njom. Nije se čak pot r udila počeš ljat i, ni st avit ir užna usne. Bila je ondje u bar u, većnest r pljiva pr ed odlazak, kad je osjet ila val ener gije, onako kako neki ljudi znaju r eć i da zr ak počinje pucket at i pr ije no š t o se pr omijeni vr ijeme ili kad se zvijezda spr ema past is
neba. Zagledala se ulijevo, ugledala njega, i t ad je znala da ju je sudbina nat jer ala da se dovuče za Char lot t om t e vlaž ne, maglovit e večer i. Sudbina ju je t u dovela. Pr i pomisli na ovo njihovo ukr adeno jut r o ona zat vor i oči;i dok puš t at elef on da zvoni, opetpomisli na ljiljane kako svjet lucaju na zelenim st apkama. Pomisli na obeć anja koja su dali jedno dr ugom i na odanost . Ono š t o ona za njega osjeć a je t ako iskr eno, do boli. Pr et post avlja daje t o ono na š t o ljudi misle kad spominju ljubavnu bol. Kao da t voja unut ar nja r adost ne mož e a da t i ne pr ouzr oči i pat nju. Bolno je kad je napuš t a t ek da bi ot iš ao u kuhinju gdje im pr ipr avlja hladnu kavu i zdjelice puni jagodama iz vr t a. Dor učak im st avlja na sr ebr ni posluž avnik koji su kao vjenčani dardobili od Char lot t e i donosi t o u kr evetkako bi už ivali. Jor ie jošuvijek nije vidjela pr ivlačnijegmuš kar ca od Et hana. On ima t amnu kosu i jošt amnije oči. Nije odvjet nik zat vor en u ur edu poputBar ney ja St ar ka, čija se supr uga ž ali da se udebljao ili pivopija poputMar ka Der r y ja koji već inu večer i pr ovodi izvaljen u udobnom naslonjaču. Et han kor ist i svoje t ijelo i t o je očigledno. Kad skine koš ulju na bejzbolskom igr ališ t u, ž ene bulje u njega, a onda pogledavaju jedna dr ugu kao da ž ele r eć i, To je ono š t o sam ž eljela, ali ne i š t o sam dobila. Svejedno, Et han je od onih ljudi koji, čini se, nisu svjesni svogdobr ogizgleda. Njegovi odlasci u t er et anu nisu pot aknut i t aš t inom, većsu pot r ebni zbogposla koji obavlja kao član Dobr ovoljnogvat r ogasnogdr uš t va u Monr oeu. Pot r ebne su mu snaga i izdr ž ljivost ,š t o se pokazalo pr oš le jeseni kad se popeo na kr ov kuć e McConnellovih puno pr ije no š t o je već ina njegovih kolega uspjela izać i iz vat r ogasnogvozila. Bašt a vat r a izbila je u t avici sa š pekom, ali dok su pr vi dobr ovoljci st igli, gor jelo je u cijeloj kuć i. Bio je t o jedan od onih podmuklih, paklenih pož ar a koji se š ir i neočekivanom br zinom. Bilo je t oliko dima t ogdana da su bijele kr izant eme ispr ed Hannina kaf ić a posivjele i t akve ost ale do kr aja jeseni, a ž abe su se u plić aku jezer a počele ukopavat i u blat o, spr emne za
zimski san, jersu od pepela koji je padao pomislile da pada r ani snijeg. Kad je post alo jasno da obične ljest ve neć e dosegnut i pr ozorkć er kice McConnellovih, Et han je uzeo st varu svoje r uke. Supor iš t a na kr ovu nast avio je dalje, pr ovukao se pr eko š indr e i pr ebacio pr eko vr ha, a onda uš ao kr oz pr ozor . Vani je gomila pr omat r ala kao začar ana. Riječ se nije čula nakon š t o je Et han nest ao kr oz pr ozor , posebno nakon š t o ga je liznuo plamen, a njegovi se už ar eni kr ugovi uzdizali u zgusnut o sivo nebo. Et han je pr onaš ao djevojčicu skr ivenu u or mar u, i sva sr eć aš t o je bio t ako okr et an pr i spuš t anju s kr ova, jerbi se samo nekoliko t r enut aka poslije djevojčica počela guš it i. Kad ju je Et han iznio iz kuć e, okupilo se većpola gr ada na t r avnjaku pr ed kuć om, zadr ž avajuć i dah, udiš uć i dim i pokuš avajuć it r ept anjem uklonit i čađu iz očiju. Ne čudi st oga š t o ljudi u Monr oeu obož avaju Et hana For da. Et o zaš t o se čak i Jor iena sest r a Ann, koja uglavnom nema lijepe r iječi ni za koga, pr ist ojno ponaš a u njegovoj nazočnost i. Zaist a je r ijet kost , kad Et han For d pr oš eć e niz Fr ontSt r eet ,a da neko dijet e, koje je nekad t r enir ao, ne pr ovir i kr oz pr ozor aut omobila kako bi ga zazvalo i mahnulo mu. Rodit eljima je podjednako dr ago vidjet i ga;t r ube i daju znak svjet lima kako bi pokazali koliko ga cijene. War r en Peck, pipničaru Saf ehouseu, i sam odvaž an vat r ogasac, ne da Et hanu plat it i pić e, a kako mu i ne bi bio zahvalan?Et han je bio pr vi na mjest u događaja kad se Chr vslerLe Bar on War r enova neć aka Ky lea, zapalio na par kir ališ t u Lant er n Lakea i blagi, dobr oć udni Ky le bio bi pr espavao na pr ednjem sjediš t u i nedvojbeno ž iv izgor io da Et han nije int er venir ao. Udomu za st ar ije, gdje Et han svake godine posluž uje r učak za Dan zahvalnost i3pr ije no š t o dođe kuć i blagdan pr ovest i sa svojom obit elji, jošuvijek se u
3T hanksg iving–Dan zahvalnost i, dr ž avni p r aznik koji se u SAD-u obiljež ava čet vr t o-
g a čet vr t ka u st udenom. Za r učak se obično objeduje pur ica s umakom od br usnica ( t ur kev wit h cr anber r ysauce) .
dr uš t venim pr ost or ijama nalazi st ijegna kojemu piš e Tr iput hur a za Et hana. St o se njega t iče, on bi većuniš t io t aj st ijegda sama pomisao na t o ne ledi kr vuž ilama nekih osoba, jeroni u domu bolje spavaju kad znaju da Et han bdije nad njima. Uist inu je zbogsvojih vr lina iznimna osoba, čak i u očima svoje supr uge. Jor ie For d zadivljeno gleda svogsupr uga, kako bi se neka dr uga ž ena divila izlasku sunca, s jednakom dozom bliskost i i st r ahopoš t ovanja. Željela je da njihov sin nalikuje na Et hana, ali Collie For d je svijet ao i lijepih cr t a lica, na majku, s plavim očima, plavom kosom, i blagom, opr eznom nar avi. Collie je st alož en –a njegov ot ac vat r en, bezbr iž an –i s dvanaest godina pr evisok za svoju dob. Pa ipak je sr amež ljiv, unat oč ljubavi i pot por i koju mu pr už aju r odit elji, i sklon dopust it i dr ugim dječacima da budu bolji od njega, u š koli i na igr ališ t u, iako je pamet niji od njih, i s viš e dar ovit ost i. No, bez obzir a na t oš t o je već i i jači, on je zadovoljan kad ost ane po st r ani. Odličan je učenik koji je sr et an kad dobije čet vor ku, vanjski obr ambeni igr ač u bejzbolu koji bi t r ebao bit i bacač, pr edobar , kako se kat kad čini, za obmane i smut nje onih koji se ist iču u svijet u. Znašu čemu je njegov pr oblem?r eče Et han dok lež e u kr evet ut ogjut r a kad su zast or i podignut i na pr ozor ima, a pčele oblijeć u nad pr ocvalim r už ama i plamencima. Jor ie jede jagodu i ust a su joj od nje cr vena. Razmazila si ga. Daj, molim t e, nasmija se ona. Samo si ljubomor an. Hoć eš da mazim t ebe? To je ist ina. Et hanova r uka sklizne među njezine noge i ona osjet i kako bolovi počinju. Mazi me, r eče joj, pr imaknuvš i se blizu da svaka r iječ ž ar i. Daj mi t oš t ož elim. Jor ie pomisli na đur đice, zumbule, bet lehemsku zvijezdu. Pomisli na noćkad je začetCollie, na onu zvjezdanu večeru kolovozu u vikendici Char lot t ine obit elji u Squam Lakeu. Jor ie je uvjer ena da je njezin sin bašondje začet , jerse veliki bijeli mjesec podignuo na nebo, luč u t oj t mini, a ona je plakala dok su vodili ljubav. Nakon t oga je, dok je Et han spavao, st ajala na
t r ijemu i t r agala za pr vom ljet nom zvijezdom. Zaž eljela je da se t o među njima nikad ne pr omijeni. Mor am ić i, r eče Jor ie, odgur nuvš i ga. Osjeć a se pot puno neodgovor nom zat oš t o je u ovo doba jošu kr evet u. Kasnim, Char lot t eć e me ubit i. Jor ie ust ane i uspr avi se pr ema svjet lu dok joj se duga kosa pr esijava iz zlat ne u plat inast u. Nikada nije ž ivjela dr ugdje osim u Monr oeu, a ne bi ni ht jela, iako u ovom gr adu ima viš e st abala jabuka nego kuć a. Nekad je vjer ovala da t očno mož e pr edvidjet iuš t oć e se njezin ž ivotpr et vor it i, a onda je sr ela Et hana. Bilo je nekoliko mješ t ana kojima se sviđala i zamiš ljala je da ć e jednogdana popust it i i udat i se za jednoga od njih. Jošuvijek joj je neugodno kad nalet i na Ricka Moor ea s kojim je izlazila t ijekom st udija. Ali š t o je bilo bilo je, a i Rick je sad ož enjen i ima dva sina, pr edaje u sr ednjoj š koli biologiju i zdr avst venu njegu. Et o, Collie ć e najvjer ojat nije bit i njegov učenik iduć e godine. Nema vr ijeđanja, i kad se slučajno sr et nu na Fr ontSt r eet u ili kod r oš t ilja na kr aju bejzbolske sezone, Rick i Jor ie su uvijek ljubazni, zagr le se i pr et var aju da se ni jedno od njih ne sjeć a kako je Rick plakao kad je Jor ie r askinula s njim. Vr ijeme je lijeno odmaknulo i Jor ie se iznenadi shvat ivš i koliko kasni. Neć e se bašpuno t oga napr avit i danas kod St ar kovih, neć e se post avit i cijevi, a ni uzet i mjer a za novu kadu. Do t ada se Mar k Der r yvećumor io od čekanja i odlučio ost avit i Et hanu por uku na st r až njim vr at ima. Hej, pizdek, gdje si dovr aga?–por uka je koju ć e dvanaest ogodiš nja Sophie St ar k pr onać i pr ibijenu kad se vr at i kuć i iz š kole. Zapr avo, Et han se odijeva bašu t r enut ku kad Mar k Der r yzabija svoju por uku čavlom koji je pr onaš ao u pr aš ini, ost avljenim ondje kako bi t lu dodao ž eljezo i pot aknuo hor t enzije da post anu indigoplave. Et han For d nije od onih koji se ž ur e, čak ni onda kad kasni. Ne ž ur i se i zna š t o hoć e. Vjer uje da mu je duž nostž ivjet i na pr avi način i nikad ne gunđa kad ž ur ni pozivi st iž u u hladne, snjež ne večer i. Mož da je i st ar omodan, ali t akav je. Smat r a da neš t o duguje
susjedima. Nije nijedanputodbio pr ijat elja kad ga je pit ao za pozajmicu. Obojica, Mar k Der r yi War r en Peck, iz osobnog iskust va znaju da Et han ispiš e ček i ne pit ajuć i za š t o im t r eba posuđeni novac. Dr uga je st vart oš t o se oni t r ude zahvalit i mu za sve dobr o koje čini. On je glat ko odbio javnu svečanostnakon š t o je spasio djevojčicu McConnellovih, š t o bi uvelike r adovalo gr adonačelnika Eda Hilla, koji je uvijek t r až io pr igodu pr omovir at i svoj najdr až i slučaj, t r eć i mandatu ur edu. Et han je poznatpo uvjer enju koje jedino blagoslovljen čovjek mož e imat i. Aš t o bi on mogao pož eljet i kad mu niš t a ne manjka? Zaš t o bi se ž ur io kr oz ž ivotkad je pot puno sr et an i ima sve š t o mu t r eba?On pr ovuče r uku kr oz cr nu kosu, sad dok se spr ema, i ne t r udi se pogledat i u zr calo. Uost alom, zna on t ko je. Sr et an, kako samo čovjek mož e bit i, et ot o je Et han. Pot puno sr et an. Kr oz pr ozorse vidi kako u zr aku lepr š aju posljednje bjeličast e lat ice s t r eš nje gospođe Gage, t kaju kr oz plavu svjet losti smir uju se na kr ovovima i t r avnjacima. Jor ie je ot iš la u kuhinju napunit it er mosicu limunadom, da bi se Et han poslije imao nečim hladnim osvjež it i, kad se sunce popne visoko i vr uć ina post ane got ovo nepodnoš ljiva, dok bude iznosio st ar e or mar ić e iz kuhinje Howar dovih. Ona se nasmiješ i onome š t o je većpost alo sjeć anje na t o kako su neobuzdani bili jut r os. Jor ie je od onih ž ena koje nemaju pot r ebu pr ičat i o svojoj int imi čak ni s najboljom pr ijat eljicom. Nikad nije doš la u kuš nju da Char lot t i pr izna kako uvijek misli na ljiljane kad je s Et hanom u kr evet u. Kat kad, na vr huncu st r ast i, ona ot vor i oči i začudi se kad vidi bijele plaht e i zidove umjest o slikovit ih polja koje zamiš lja, polja koja bliješ t e u nar ančast im i ž ut im t onovima, kao da je sama sunčeva svjet lostzar obljena iza njezinih vjeđa. Jednom je net ko r ekao Jor ie da su biljke za koje t o najmanje očekuješiz obit elji ljiljana, pr imjer ice š par oge i cr veni luk koji ona namjer ava posadit i u svom vr t u na velikoj par celi, ot r aga u dvor iš t u. Jor ie se ne voli hvalit i, ali njezin je vr tmož da najbolji u gr adu, r ađa obiljem gr aha svake godine, plamenocr ve-
nim r ajčicama i poveć im količinama bor ovnice koju Jor ie obično daje susjedima da slobodno ber u koliko hoć e za pekmez, dž em ili pit u. Jor ie r azmiš lja o svom vr t u, kako ć e lijepo izgledat iš par oge uz ogr adu, kako ć e zahvalan bit i luk kad se jednom pr imi; odjednom začuje nekoga na ulaznim vr at ima. Odmah pomisli kako je neš t o čudno. Vjer ojat no je neki st r anac navr at io, jer svi znaju da For dovi uvijek ulaze na kuhinjska vr at a koja gledaju na pr ilaz i vr t . Bili Shannon, poš t ar , uvijek na t a vr at a donosi poš t u, pa čak i KatWilliams, Colliejeva pr ijat eljica iz ulice, zna da se ne ulazi na pr ednja vr at a. Ja ć u, duš o, r eče Et han. On uđe u kuhinju i zgr abi svoj snop ključeva, zast ane samo da posegne u posudicu za čajne kolačić e gdje dr ž i sit niškoji ć e mu t r ebat i da poslije kod Hanne kupi neš t o za jelo. I zgleda sr et no dok kr eć e pr ema hodniku. Jor ie ga čuje kako ot var a vr at a, a onda viš e ne čuje niš t a. Zavlada nepr ir odan muk. Za Jor ie je t o kao da je naglavce bačena u hladni zagr ljaj mor a, a voda joj puni uš i. Pr eplaš ena, ispust iš alicu kave koju se spr emala ponovno nat očit i, ne čuvš i kako se r azbila na t vr dom, dr venom podu. Ost avi je ondje, u kr hot inama, i pož ur i niz hodnik. Kr eć e se kr oz vodu, t one u zelenim valovima. I ma ljudi koji t vr de da se, svaki putkad se jedna vr at a zat vor e, ot vor e dr uga, no t o nije bašuvijek t ako. Post oje vr at a koja su pr edodr eđena da ost anu zat vor ena, ona koja vode do soba ispunjenih zmijama, odajama ž alost i, soba od kojih ć ešoslijepjet i ako se samo usudišpodignut i pogled do ključanice, onako nevino, t ek da vidišš t o ima unut r a. Jor ie ga ugleda kako st oji na vr at ima –svogsupr uga, Et hana, kojega ona voli najviš e na svijet u. Ukočen je, i svat ko bi pomislio da je ust r ijeljen. Ona baci pogled na dr uge ljude koji su se okupili na t r ijemu i pr epoznaje ih, mješ t ane, sve do jednog. Pož eli da se zaust avi vr ijeme, t ad i t amo. Pr isjet i se jednogdr ugogljet nogdana kad joj nije bilo viš e od osam godina; bilo je magličast o popodne, a ona se penjala na jabuku u voć njaku koji se nalazio iza kuć e njezine majke, u kojemu su bili
kilomet r i jabuka Baldwin, Mclnt osh i slasne sor t e Empir es, poznat e po svojim njež nim, r už ičast im cvjet ovima. Pogledala je u nebo, hipnot izir ana gust im, lijenim, bijelim oblacima, i na t r enut ak ist inski povjer ovala da bi mogla ispr už it ir uke i obuhvat it ir ukama sve t o st oje ugledala. Pož eljela je nebo za sebe i bila ist odobno pohlepna i puna nade, uvjer ena da bi mogla imat i sve š t o joj sr ce ž eli, samo kad bi posegnula za t im. Kad je padala, pr už ala je r uke pr ema oblacima, ali između nje i zemlje nije bilo ničega, osim blijedog, nemilogzr aka. Slomila je nogu na dva mjest a, i jošuvijek se sjeć a pot punogš oka dok je padala na zemlju, onogodvr at nogokusa kr vi u ust ima kad je pr ogr izla usnicu. Bilo je t o doba kad se nar ančast i ljiljani javljaju u Monr oeu, divlje, nasumce, u svakom jar ku, posvuda, baškao i sada. Sve ove godine nakon t ogpada, Jor ie još uvijek osjeć a kr v kad ljiljani cvat u, i t u u dovr at ku svoje dnevne sobe, ovoglijepogi kr asnogdana ona shvać a zaš t o nikada nije odlučila uzgajat i neke od t ih ljiljana uz svoja vr at a, bez obzir a na njihovu ljepot u. Oni t r aju jedan jedini dan, a onda –ma š t o čovjek učinio da ih sačuva, jert akvu sudbinu im je odr edio Bog, okolnost i, ili sama pr ir oda –uvenu.
I STI NI TO PRVASTVARKOJUSAM ZAPAZI LABI LAJEDAJEMOGAOPROĆIp okr aj zr cala, a da u njemu ne ost ane odr az. Baka mi je uvijek govor ila da zr calo mož e odr azit i nečije nepoš t enje, ali š t o znači kad čovjek uopć e nema odr aza?Neš t o loš e. Ut o sam bila uvjer ena. Neš t o čega se ljudi t r ebaju klonit i. Tu sam spoznaju nosila u sebi, sve dok je nisam počela osjeć at i poputš pr anje u pr st u, koja doist a boli, a t oliko je sit na da je jedva zamijet iš . Svaki putkad sam uš la u njihovu kuć u izbjegavala sam dnevnu sobu gdje se nalazilo veliko zr calo u zlat nom okvir u. Bašondje
sam ga vidjela kako se okr eć e i gleda u sebe. Činilo se da nije iznenađen š t o ondje ne vidi niš t a osim pr aznogst akla boje pr ljava suda. Nije čak ni t r epnuo. Rekla sam Collieju da je dnevna soba, s onim njihovim lijepim namješ t ajem, pr eviš e luksuzna za moj ukus i da me sve š t o je pr elijepo čini ner voznom, zat oš t o se bojim da ć u neš t or azbit i. Collie mi je vjer ovao jerje znao da sam nespr et na;nije ni pr et post avljao da iza leđa dr ž im pr st e pr ekr iž ene. Lagala sam najboljem pr ijat elju –mom jedinom pr ijat elju, u lice;bio je t o t ek počet ak moje zablude. Meni se, zapr avo, sviđaju lijepe st var i. Št o ljepš et o bolje, t ako ja na t o gledam. Želim odr ast ii bit i bogat a, t ako da nit ko neć e smat r at i daje bolji od mene, a t ako sada svi u š koli misle. Pa ipak, imala sam neki čudan osjeć aj svaki putkad bih uš la u t u kuć u, iako smo se dr ž ali podalje od dnevne sobe u kojoj se nalazilo zr calo. Colliejeva je majka pr ema meni uvijek bila ljubazna, čak bi odst upila od svogponaš anja govor eć i mi neš t oš t o je očevidno bila laž , kako ć u jednoga dana bit i lijepa, kad su svi mogli vidjet i i znat i da se t o nikada neć e dogodit i. Nar avno, nast ojala sam ne bit i ondje kad je Colliejev ot ac bio u blizini. Točno sam znala kad ć e st ić i, baškao š t o neki ljudi mogu pr edosjet it i kiš u. Bila sam poputpsa koji zna kad mu se gospodarpr ibliž ava kuć i, samo š t o je ovaj putt o bilo obr at no. Umjest o da sjedim kr aj vr at a i daš ć em, činila sam supr ot no, i br zo bjež ala s t ogmjest a. Obično bih izaš la na bočna vr at a i kr enula pr eko t r avnjaka gospode Gage, koji r azdvaja moju kuć u od Colliejeve, i odbr zala pokr aj t r eš nje i vr ba. Kat kad bih, za t mur na neba ili kad je zavijao vjet ar , pot r čala. Da me Collie pokuš ava zaust avit i, da kaž e Daj, Kat , ost ani, r ekla bih mu da me boli glava. Nit ko ne mož e por icat i glavobolju. To pouzdano znam zat oš t o moja sest r a Rosar ie, koja je upr avo navr š ila sedamnaestgodina, ima glavobolje i t ad s njom uopć e ne mož ešr azgovar at i. Ona t ad u zamr ačenoj sobi lež i na kr evet u dr ž eć i hladan oblogpr eko čela, a mi se mor amo kr et at i na vr hovima pr st iju, kao da je ona kr aljica od Sabe. Moja maj-
ka joj donosi sok od nar anče i Ex cedr in t ablet e, a kad je zaist a jako boli, neku vr st u lijeka koji moja sest r a ubr izga u r uku, od kojegčit ava omlit avi poputkr pene lut ke;t ad spava i desetsat i u komadu, st oje, ako bašž elit e znat i ist inu, veliko olakš anje za sve nas. Dok t ako lež i na kr evet u u mr aku i dok joj je cr na kosa zamr š ena na jast uku, moja sest r a doist a izgleda poputkr aljice. Uvijek sam ljubomor na dok ondje st ojim i pr omat r am je, iako sam svjesna da mi je ona sest r a i da bih joj t r ebala ž eljet i sve najbolje. Ht jela bih t ako osjeć at i, ali ne osjeć am. Tada dolazim u napastda joj odjeć u polijem oct om ili nju poš kr opim zaslađenom vodicom, t ako da joj, kad se pr obudi, u zamr š enoj kosi budu mr avi, a ona da zaudar a na gor činu. St r aš no je osjeć at i se t ako. Moja ljubomor a mor a začepit i moje vene i jošviš e me por už nit i, š t o je, kako moja baka kaž e, nesr et na, ali zasluž ena sudbina svih zavidnih ljudi. Kad se t o dogodi, onda se t o mož e vidjet i na nečijem licu ako sa bolje zagledat e;blijedo, ot r ovno zelenilo koje pr obija kr oz kož u. To je zavist , kaž e mi baka. Budi sigur na u t o. To je cijena koju mor aju plat it i. Zovem se Kat y a, i ime sam dobila po baki, ali oduvijek me zovu Kati oduvijek sam znat iž eljna;mož da i viš e nego š t o je dobr o. Rosar ie kaž e da ne bih t r ebala t oliko zapit kivat i. Jošmi kaž e da ć e djevojčica koja ne r adi svoj posao na kr aju zavr š it i okr už ena samo s nepr ijat eljima, ali ja ne mar im za t o. Moja je sest r a od mene petgodina st ar ija i za t o je vr ijeme naučila sve š t ot r eba da bi dobila sve š t ož eli. St o je zločest ija, t o post aje sve ljepš a. Nije poš t eno, ali je upr avo t ako. Sva sja kad lupi nogama i zaht ijeva da bude sve po njezinu. Blist a kad me vuče za kosu ili glasno psuje. Kad lež im na podu i gledam je kako se pet kom navečer spr ema za izlazak, mor am pr iznat i da sam osupnut a njezinom ljepot om. Uhvat im sebe kako posluš no r adim sve š t o od mene zaht ijeva –t r čim joj po maš kar u, posuđujem svoje ukosnice, t r až im po kuhinji izvor sku vodu da se, poputnas ost alih, ne bi mor ala umivat i vodom iz vodovoda. Njezin sam r ob, a zapr avo
je ne volim. Mogu samo pr et post avit iš t o pomisli net ko t ko je ne zna kad je pr vi putugleda;savr š eno je jasno kako t aj br zo pot padne pod njezin ut jecaj i kako ga lako mož e zavar at i ono š t o je plit ko i pr olazno. Rosar ie se samo pr et var a daje dobr a kad t o njoj odgovar a. Dolazi kuć i u ponoć–t o je njezin r edar st veni sat–poljubi mamu i baku za laku noći odlazi na kat , kao da je zadnja osoba na svijet u koja bi uopć e pomislila na t o da pr ekr š i pr avila. Ali čim svi zaspe, ona se iskr ade kr oz pr ozori spust i poputkosa, konačno se oslobodi svih nas, i odlepr š a niz Maple St r eet , dok njezina duga kosa vijor i za njom. Ona odlazi sa svojim dečkima, jednako už ivajuć i u slamanju njihovih sr ca koliko i u osvajanju. Svi znaju da se ona bez odjeć e kupa u Lant er n Lakeu, i da kr ade r už e iz dugogodiš njih lijeha gospode Gage i r už eve iz ljekar ne. Zadaje muku ost alim djevojkama u gr adu jer uopć e ne mar i za ono š t o one misle o njoj. Ako bašhoć et e, jedino miš ljenje koje njoj neš t o znači je njezino vlast it o. Ujut r o, kad se Rosar ie konačno izvuče iz kr evet a, češ lja svoju kosu. Dok zijeva, ona i ne zapaž aš t o joj sve ispada iz kose: kr ijesnice, lat ice, bijeli noć ni lept ir i i ljubavna bol. Kad neki novi dečko dopr at i Rosar ie kuć i, naš a ga baka nikada ne pust i da pr ekor ači kuć ni pr ag. Ona ot r ese met lu na t e nesr et no zaljubljene u dvor iš t u i kaž e im da su pr emladi da bi venuli za nekim, a posebno ako je t aj net ko naš a sebična Rosar ie. St o se t iče moje bake, za nju su svi t i dečki obični moljci uhvać eni u paukovu mr ež u, ali ja suosjeć am s njima. Donosim im CocaColu s ledom i sluš am njihove t už ne pr iče. Pr už am im ut jehu, uz čajne kolačić e i čips. Jednoga ć e me se dana r ado sjet it i, one r už ne mlađe sest r e koja je kr aj njih sjedila na t r avi;ili me se uopć e neć e sjeć at i, mož da ć e se samo pr isjeć at i slat koga gazir anoga pić a koje su pili gledajuć i u Rosar ien pr ozor , u nadi da ć e bar em na t r enut ak ugledat i njezino pr elijepo lice. Mogli bist e pomislit i da ć e se ono š t o se događa na neki način odr azit i na mojoj sest r i, da ć e joj t en por už njet i ili da ć e joj cr ne oči ot upjet i, ili da ć e njezine cr vene usne izblijedjet i i pr et vor it i se
ur už ni bijeli nabor–ali niš t a od t oga se ne događa. Sve t o mož et e vidjet i na mome licu, i zat o se ljudi dr ž e podalje od mene. Oni koji su pr eplaš eni onim š t o vide, r ugaju mi se iza leđa, i ja ih ne kr ivim. Cak bi i najveć a budala mogla bacit i pogled na moj jadni t en i na t ugom shr vane cr t e lica i zaključit i da me t r eba izbjegavat i. Čak i t akav net ko mož e vidjet i nesr eć u ispisanu na mojemu licu. Neki bi mogli pomislit i da mi je Colliejev ot ac post ao odbojan samo zat o kako bih se mogla osvet it i svom ocu koji nas je onako napust io, i da samo t r až im nekoga koga ć u povr ijedit i– ali t o nije ist ina. Moj ot ac je t o učinio zat o st oje bio bolest an. Bilo je gr ozno t oš t o gaje bašmoja sest r a pr onaš la, dok smo baka i ja bile na t avanu i pr egledavale neke njezine st var i koje je donijela kad se doselila k nama. Da sam ja bila t a koja je ot vor ila gar až na vr at a, sve bi bilo puno lakš e. Znala bih da nas je on volio i t ad i zauvijek, ali moja sest r at o nije shvat ila, a r eakcija moje majke bila je jošgor a. Šestt jedana nakon očeve smr t i nije ni s kim r azgovar ala, čak ni kad je Rosar ie spalila njegovu odjeć u na st r až njem ulazu kuć e. Rosar ie je po svemu polila zapaljivu t ekuć inu i nalož ila t ako veliku vat r u daje zahvat ila liš ć e na st ablima mimoza, t e je Colliejev ot ac –koji je vat r ogasac dobr ovoljac jednu od onih plavih kugli pr ičvr st io je na kr ov aut omobila, š t o mu pomaž e da br zo dojur i do mjest a pož ar a– pr eskočio ogr adu gospođe Gage i dot r čao kako bi spasio kuć u da ne izgor i do t emelja. Ove se godine liš ć e mimoza opetpojavilo cr no, i cr no je per je visjelo s gr ana padajuć i na cr ijepi na naš e bose noge, baš kao da jat o kosova ž ivi iznad nas. Collie i ja svaku večersjedimo na ulazu i pr omat r amo mimoze. Ne mor amo r azgovar at io t ome kako je umr o moj ot ac;ne mor amo r azgovar at i uopć e. Ne bojimo se t iš ine. Mož emo samo gledat i jedno u dr ugogi shvat it i da post oji bol na svijet u, čak i onih najljepš ih večer i dok se sumr ak spuš t a u naš a st r až nja dvor iš t a pr obijajuć i se kr oz t r avu i ž ivicu. I znesemo van deke i gledamo kr oz cr ne mimoze;izvikujemo nazive zvijež đa koja znamo, sve dok se ne
umor imo i dok nam se ne zavr t i u glavi od gledanja uvis. Ja bih t e večer i vjer ojat no bila na ulazu zagledana u zvijezde da Collie nije obolio od vr uć ice. Ali on je bio kod kuć e u kr evet u i nije bašbilo zabavno bit i ondje sam u mr aku. Zapr avo, bilo je jezivo –s onim kiselim cr nim liš ć em, s onoliko zvijezda da se nisi mogao ni ponadat i da ć eših moć i pr ebr ojit i, čak ni da ih br ojišt isuć u godina. Moja je sest r a imala novoga dečka, Br endana Der r vja, koji je, čini se, smat r ao da Rosar ie pr ipada samo njemu i ž elio je s njom pr ovodit i svaki svoj slobodni t r enut ak. Sir ot om Br endanu nije bilo ni nakr aj pamet i da ć e vr lo br zo nest at i:jošjedna mr lja u r omant ičnoj povijest i moje sest r e. Pa ipak, Rosar ie se voljela dobr o pr ovodit i, čak i kad je nekome slamala sr ce, i znala sam da se neć e vr at it i sat ima. Slobodno sam mogla ot ić i u njezinu sobu i uključit it elevizor koji je za Bož ićdobila od jednoga od svojih dečki, samo dan pr ije nego š t o ga je nogir ala. Nit ko od nas mu se viš e i ne sjeć a imena, ali t elevizorje r adio sjajno. Bacila sam se na njezin nepospr emljeni kr evet , ne mar eć i š t o nisam izula cipele. Rosar ie je bila lijena sest r a, ona je bila gr uba sest r a, ali je bila sest r a koja je imala sve, a ja sam bila t a koja je TVgledala sama. Sa sobom sam u njezinu sobu donijela zdjelicu kokica, pr emda sam znala da bi me Rosar ie ubila da nade samo jednu ljuskicu u kr evet u. I skr eno, uopć e nisam mar ila hoć e li se ljuskice nakupit i na plaht ama. Na kr aju kr ajeva, i ja sam mogla bit i zločest a. Mogla sam bit i sebična i lakomislena kad sam ht jela, ili su bar em ljudi oko mene t ako govor ili. Mož da st oga š t o su na očevu pogr ebu plakali svi osim mene. Kad t ako neš t o učinit e, kad st ojit et amo i isključit e svijestsve dok ne začujet e samo zujanje pčela, ljudi misle da nemat e nimalo osjeć aja. Misle daje ono š t o oni vide ono š t o vi osjeć at e duboko u sebi. Kad sam se t ako izvalila u kr evet , nemajuć i niš t a dr ugo r adit i nego jest i kokice i zavidjet i svojoj sest r i, uš la je mama pož eljet i mi laku noć . Jošuvijek je bila lijepa i nije bila st ar a, ali nije viš e bila onakva kao nekad. Jedva daje i r azgovar ala.
Samo ono najnuž nije. Samo Dodaj mi gr aš ak, ili I mašdogovor kod zubar a, ili Nemoj zabor avit i zat vor it i ulazna vr at a kad izlaziš . Kat kad bih je znala zat eć i da bulji pr eko dvor iš t a pr omat r ajuć i Colliejeve r odit elje kako se smiju i zabavljaju dok r ade u svom vr t u. Znala sam o čemu r azmiš lja. Bila je pr evar ena, zbogmogoca i svega t oga. I mala je čet r desetš estgodina i ž ivjela je sa svojom majkom i s dvije nezahvalne kć er i, i kako se t o moglo dogodit i?Jednom, kad shvat i, vjer ojat no ć e moć io t ome r azgovar at i, ali za sada je t ot ako. Ona sjedne na r ub Rosar iena kr evet air ukom mi pr ođe kr oz kosu, iako joj se pr st iu mojoj kosi zaplet oš e uz sami vr at . Ti zaplet aji bole, ali pr oš lo je jako dugo ot kad me je net ko dot aknuo, i nisam se ž alila. Ja imam gr oznu kosu, koja st r š i bašgdje ne t r eba i t o me čini još r už nijom. Kad vidim pr ekr asnu Rosar ienu kosu, pož elim je iš čupat i, i svaki putkad osjet im t u ljubomor u, spoznam svoje pr avo ja. Unat oč svemu š t o Rosar ie čini i koliko je sebična, nikad neć e bit i gor a od one kakva sam ja. Nakon š t o je majka ot iš la spavat i, ost ala sam u Rosar ienoj sobi jeduć i kokice i pr aveć i ner ed. Mogla sam osjet it i kako se zgr uš njavam. Bila sam kiseli puding, pr ema r ecept u od zavist ii pr ezir a, pozelenio na r ubovima. Kad osjet im t u vr st u zločest oć e u sebi, spr emna sam na sve. Doist a jesam. Ot vor ila sam pr ozor , pr emda je kiš ilo. Namjer no sam t o učinila, samo da vidim kako je neš t o od onoga š t o pr ipada mojoj sest r i uniš t eno. Pust ila sam da kiš ne kapi padaju na Rosar ien jast uk i bijeli pokr ivač, na njezin noć ni or mar ićgdje je dr ž ala kut iju s nakit om, onu koju joj je moj ot ac dar ovao za š esnaest ir ođendan, darza koji ona sad kaž e da je obično smeć e. Televizorje bio uključen, a ja sam bila zauzet a pr egledavanjem sest r ina nakit a:zapet ljanih zlat nih ogr lica koje su joj zaljubljeni dječaci poklonili, nauš nica na kojima su nedost ajala st akalca i kuglice, sr ebr nogpr st enja koje je nosila na svim pr st ima. Kad se njegova slika pojavila, zapr avo nisam ni sluš ala. Samo sam podignula pogled, i on je bio ondje, kao da se onaj
odr az koji se t r ebao pojavit i u zr calu na neki način pojavio na ekr anu t elevizor a koji je pr ipadao mojoj sest r i. Pr iš la sam i pojačala t on. Bila je t o jedna od emisija o zločinima iz st var noga ž ivot a, i pr emda sam pr opust ila već inu onoga š t o su o njemu govor ili, čula sam njegovo ime, ali š t o je bilo najčudnije, t o nije bilo Et han For d, bilo je t o posve dr ukčije ime, ali lice je nedvojbeno bilo njegovo –ono bez odr aza, t e sam zapisala br oj i odlučila nazvat i. Neko vr ijeme sam t ako sjedila na Rosar ienu kr evet u, a zat im sam se kr oz pr ozorspust ila van. Ali t ada je kiš a pr est ala padat i i ulice su bile sjajne i mokr e, kao da su se zvijezde pomiješ ale s asf alt om. Moj ot ac je učinio t oš t o je učinio, zat oš t o nas nije ž elio uvuć i u jošveć u pat nju, ali čini mi se da sam ja jedina koja shvać a da je on t o učinio iz ljubavi, za r azliku od naš ega obit eljskogliječnika dokt or a Abbot a koji je r ekao da se hr abr ostizr až ava na r azličit e načine, kakvi se uopć e ne mogu ni zamislit i. St ajali smo na kolnom pr ilazu nakon očeva pogr eba kad je dokt orAbbott or ekao, ali mislim da ga nit ko dr ugi nije čuo. Bili su pot iš t eni i zapr epaš t eni svi u svojoj nevjer ici, svi osim mene. Ja sam uvijek očekivala najgor e. Takva sam r ođena, i kad se t o dogodilo s Colliejevim ocem, mor am pr iznat i da nisam bila iznenađena onako kako bi mož da bio net ko dr ugi kad bi saznao da Et han For d nije onaj za kojega se pr edst avlja. Ot iš la sam do Hannina kaf ić a na uglu Fr ontSt r eet a i Lincoln Avenue. Unut r a sam ugledala Rosar ie kako se, kao i obično, sjajno zabavlja s pr ijat eljima. Br endan Der r yje navalio na nju i izgledao je t ako ponosan i zadovoljan samim sobom, ali t o neć e pot r ajat i. Do sljedeć egć et jedna većbit i blijed poputkr ede i pit at i se š t o li je t o zaboga učinio loš e. Razmiš ljala sam o t ome da o svemu por azgovar am s Rosar ie i povjer im joj ono š t o sam vidjela na TV-u, ali ona me uvijek nat jer a da se osjeć am glupo, t e sam nakon kr ać ega r azmiš ljanja odlučila t o učinit i sama. Ot iš la sam do javne govor nice na par kir ališ t ui nazvala. Kad sam se vr at ila kuć i, čekala me je baka. Sjedila je
u kuhinji s cr nim svijeć ama koje je pr onaš la u mojoj sobi i ost alim st var čicama koje sam nar učila, i nije joj bilo dr ago. " Št o bi ovo t r ebalo značit i? "upit ala me, pr emda je znala. Pr oizvođač se u oglasu zaklinjao da bi t i ar t ikli, ako se ispr avno kor ist e, mogli r ast opit i onu zavjesu koja ovaj svijet r azdvaja od onoga, ali ja bašnisam bila u t o sigur na. Pokuš avala sam s ocem st upit i u kont aktgot ovo godinu dana, i do sada u t ome nisam uspjela. " Niš t a" , odgovor ila sam, š t o je zapr avo bilo pr ilično t očno. " Ne mož ešpr omijenit i ono š t o mor a bit i" ,r ekla mi je baka. Baka je obično bila u pr avu kad se r adilo o t akvim st var ima. Sjela sam i popila s njom čaj, r azmiš ljajuć i o njezinu savjet u. Ruke su mi se t r esle ot kad sam se vr at ila iz t elef onske govor nice ispr ed kaf ić a, ali čini mi se da baka t o nije pr imijet ila. St r ahovala sam da sam onim t elef onskim pozivom pr omijenila neš t oš t o je t ako mor alo bit i, ili je mož da t oš t o sam vidjela Colliejeva oca na TV-u i nazvala bilo dio onoga š t o je mor alo bit i pr ije svega, t et ako ja nikada neć u saznat iš t o je od t oga ono pr avo. Nikada neć u bit i sigur na. Jednost avno ć u mor at iž ivjet i st om sumnjom koja se nadvila nada mnom. " Et o, pr imjer ice, t i si" , nast avila je baka, " t r ebala bit i lijepa."Nasmijala sam se. " Ja t ako ne mislim." Shvat ila sam da ako puno ne očekuješ , neć ešse ni jako r azočar at i. Vjer ojat no mi se zat o i sviđao Collie;on je bio moja čist a supr ot nost . Usvima je gledao onu ljepš u st r anu. Kad sam ga pokuš ala navest i na t o da u š koli nekoga zamr zi, on bi samo odmahnuo r ukom i nasmijao se, t e nije bilo t oga š t o bih mogla učinit i da ga nat jer am da se r azljut i i bude zloban onako kakva sam kat kad bila ja. " Ako o nekome saznašneš t o loš e, jesi li ga duž an pr ijavit i? " upit ala sam baku dok je pr ilazila da sjedne kr aj mene za st ol. " Kat kad."Bio je t o odgovorkakav je moja baka uvijek davala, koji t i ost avlja dost a pr ost or a da se u njemu kr eć eš , ali t i ne nudi spokoj;t aj t i odgovorzada viš er azmiš ljanja, nego š t ot i je u počet ku zadavalo samo pit anje. Znala je da post oje st var i
koje se nikako ne mogu objasnit i i da svi ljudi na ovome svijet u imaju svoje obveze. Kad se moj ot ac r azbolio, baka se k nama doselila iz Har t f or da, iz dr ž ave Connect icut , gdje je mor ala ost avit i svoju mačku koju je jako voljela, zat oš t o je Rosar ie bila aler gična na mačju dlaku. Ost avila je got ovo sve da bi se br inula o nama, i pit ala sam se koliko bi jošljudi bilo voljno t akvo š t o učinit i. Ako i imam ijednu dobr u osobinu, pr et post avljam da je t o odanost . Ut ome sam slična baki. Nikada nisam pr ijavila sest r u, bez obzir a na t o koliko je bilo loš e neš t oš t o bi ona učinila. Nalazila sam mnogo dokaza u njezinoj sobi dok sam njuš kala naokolo i ispr obavala njezinu odjeć u. Ot kr ila bih mar ihuanu i pr ezer vat ive. Pr egledala bih njezine kont r acepcijske pilule i svež njeve ljubavnih pisama koja bi bila puna podat aka koje nisam r azumjela, ali t o nisam r ekla nikome ž ivom. Te noć i sam ost ala u Rosar ienoj sobi samo da bih r azmislila o svemu. Ot iš la sam t amo jermi se moja soba činila odvećdjet injast om za ono o čemu sam t r ebala r azmislit i. Pr et post avljam da sam bila bijesna na sest r u i ht jela sam joj se nekako osvet it iš t o sjedi t amo u Hanninu kaf ić u i dijeli t anjurpomf r it a s dečkom koji je u nju zaljubljen, i š t o se zabavlja dok ja mor am donosit i odluku koja mož e uniš t it i nečije ž ivot e. Vjer ojat no sam bila jako ljut a jersam, pr ije nego š t o sam ot iš la spavat i, zaključala pr ozor kad sam izlazila iz njezine sobe, t e se ona kr oz njega nije mogla uš uljat i u kuć u. Kasnije, kad se vr at ila, Rosar ie se mor ala popet i i uć i kr oz pr ozorna kupaonici, i penjuć i se okliznula se u t uškadi i r azbila bočicu svoje omiljene kupke. Umar š ir ala je br zim kor akom u moju sobu, mir iš uć i na vaniliju i kipt eć i od bijesa. Povukla me za kosu i nazvala izdajicom, ali menije bilo svejedno. Št o se mene t iče, mogla mi je svu kosu počupat i s glave, a da ja ne bih niš t a loš ije izgledala. Vjer ojat no bih bolje izgledala ć elava nego ovakva. " Plat itć ešmi za ovo" ,r ekla je Rosar ie, a ja sam se uplaš ila da je u pr avu.
Sljedeć egsam t jedna imala gr ozan osjeć aj i nisam iš la do Colliejeve kuć e. Upor no sam govor ila kako me boli glava, onako kako je govor ila moja sest r a i dr ž ala sam hladan oblog na čelu kad god bi on doš ao gledat i TV. Umjest o da se usr edot očim na neki od pr ogr ama koji bismo izabr ali, ja sam uglavnom pr omat r ala Collieja, r azmiš ljajuć i o njegovoj dobr ot iio t ome kako on nikada nikoga ne bi povr ijedio, i kako nikada ne misli niš t a loš e o dr ugima. Nakon nekoga vr emena osjeć ala sam da je slika njegova oca koju sam vidjela na TV-u samo san, kao i ono spuš t anje kr oz pr ozorsest r ine sobe pr ije no š t o sam nazvala i pr ijavila ga, kao da se t o dogodilo nekome dr ugome. Sve sam t o počela zabor avljat i. Čudno je kako sve mož ešizbr isat i, samo kad t o uist inu pokuš aš .I ako neke st var i ost aju, bez obzir a na sve, i ut ječu na ono š t o činiš . Pr imjer ice, moja mama viš e nije par kir ala aut o u gar až u. Ne bi čak ni vr at a ot vor ila. Mogle su se vjever ice t amo gnijezdit i i kr ov ur uš avat i, a da ona ni t ada ne bi pr iš la blizu. Neke st var i nosišu sebi kao da su dio t voje kr vi i mesa, i kad se t o dogodi, ne mož ešučinit i niš t a da zabor aviš . Jednoga smo dana siš li sa š kolskoga aut obusa na kr iž anju Maple i Sher vvood St r eet a i znala sam da se neš t o st r aš no dogodilo, ovaj putCollieju. Bilo je vr uć e, t e smo Collie i ja pisali zadać u u aut obusu da bismo poslije bili slobodni. Bio je zadnji t jedan nast ave i bila je paklena vr uć ina, poputone u kolovozu kad je nebo blist avo plavo, a liš ć e popr ima pr aš njavosivu boju, onako kako je t o na velikoj vr uć ini, mnogo r aspjevanih pt ica, t e si od njihove pjesme jedva mogao čut i sebe kako r azmiš ljaš . Znala sam da se dogodilo neš t o loš e, jersu ulazna vr at a For dovih bila ot vor ena, a oni nikada ne ulaze na t a vr at a. Net ko je u t akvoj ž ur bi ot iš ao da se čak nije ni pot r udio zat vor it i pomična vr at a. Kad smo uš li, unut r aš njostkuć e je izgledala kao jedna od onih koje vidišu f ilmovima st r ave i už asa, gdje je sve ost avljeno bašonako kao kad ih je nesr eć a zadesila. Zdjelica s jagodama nalazila se na pult u, a kr hot ine š alice za kavu ost avljene
na podu. I znad sudoper a je ot kucavao sat , činilo se pr espor o da bi pokazivao t očno vr ijeme. Kr oz pr ozorsam vidjela t r eš nju gospode Gage, pr oš ar anu posljednjim snjež nobijelim cvjet ić ima. Collie je pr olazio iz sobe u sobu zazivajuć i majku, ali dalo se zaključit i da kod kuć e nema nikoga. " Čudno" ,r ekao je Collie kad se vr at io u kuhinju. I zgledao je t ako dobr oć udno da me je izr az njegova lica t jer ao na plač. " Ona uvijek ost avi por uku kad nekamo ide."Net ko dr ugi bi mož da Collie ja nazvao maminom mazom, ali ja nisam donosila t akve sudove. Kako bih i mogla kad sam ja bila pr ava t at ina djevojčica. Ja ne bih bila ničija ljubimica da nije bilo mojegoca koji je mar io za pr avo ja u ljudima, a ne kako su oni izgledali nit i koliko su se zlima doimali. " Hm!Sigur no se jako ž ur ila."Sr ce mi je udar alo kao ludo, i pomislila sam da sigur no t ako mor at uć i sr ce zločinca svaki putkad izgovor i lažili kad se ponaš a da nije odgovor an za š t o sam dobr o zna da je učinio. Pr edlož ila sam da odemo do moje kuć e gdje baka vjer ojat no gleda svoju omiljenu sapunicu. Kad god smo s njom gledali, baka bi nam uvijek ispr ičala š t o se zbiva u ser iji koju gleda već viš e od dvadesetpetgodina, i njezino bi pr ipovijedanje uvijek bilo puno zanimljivije od onoga š t o se u ser iji događalo. Zabavljali smo se pokuš avajuć i pogodit iš t oć e se dogodit i pr ije nego š t ot o ot kr ijemo:t ko ć e s kim pobjeć i, t ko ć e izgubit i pamć enje, t ko ć e pr onać i iskr enu i vječnu ljubav –ali t ogsam se dana osjeć ala bolesnom većpr i samom pogledu na t elevizor . Pož eljela sam da ga nisam gledala ni one noć i kad se na njemu pojavila slika Et hana For da. Zaž eljela sam da ž ivim u nekom dr ugom gr adu, na nekom mjest u gdje me nit ko ne poznaje i gdje ne osjeć am nikakvu duž nostpost upit i ispr avno. Colliejeva majka je doš la po njega kad je većgot ovo bio pao mr ak. Snaž no je pokucala na vr at a, onako kako kucaju ljudi kad su u ž ur bi, ili kad su pr est r aš eni, ili kad im se svijetupr avo sr uš io. Kad je baka ust ala da je pozove unut r a, pogledala je Colliejevu majku i r ekla:" Jor ie, š t o se dogodilo? "
Jor ie For d je st ajala na naš em dovr at ku, i pr ema izr azu njezina lica moglo se vidjet i da se dogodilo neš t o vr lo r už no. Kosa joj je bila zamr š ena, a odjeć a zguž vana, i kad ju je baka blago pr igr lila, gospođa For d je zaplakala, bašondje, jednom nogom u kuć i, a dr ugom vani. To se zbilo u t r enu, a onda se ona jednako t ako br zo pr ibr ala. Jošuvijek je bila uzr ujana, ali nije dala suzama da t eku. Ne pr ed Colliejem. " Št o je bilo? "upit ala je baka. Collie i ja smo sjedili na podu u gost inskoj sobi i iz ist e vr eć ice jeli čips za koji nas je baka upozor ila da ć e nam samo pokvar it ir učak. Collie se okr enuo pr ema meni ž eleć i mi neš t or eć i, lice mu je bilo ozar eno i činilo se kao da mi je namjer avao r eć i neš t o smiješ no, uvijek je imao na deset ke viceva –ali nikad nije izgovor io t oš t o se spr emao r eć i. Kad je vidio da mu je majka st igla, Collie je ust ao i pr iš ao joj. Čim ga je zagr lila, Jor ie For d se opetr asplakala. Moglo se vidjet i da t o nije ž eljela, pokuš avala se svim silama suzdr ž at i, ali t o je ponekad nemoguć e, ja t o dobr o znam iz osobnogiskust va. Mož ešse pr et vor it i u hladan led da bi se zaust avio, a onda, ako t i neš t o i ispadne iz očiju, bitć et o samo plavi smr znut i kr ist ali, t vr di i neslomljivi poputkamena. Znala sam po načinu na koji je baka pr omat r ala Collieja i njegovu majku da je r azmiš ljala o t ome kako se st var i br zo mogu pr eokr enut i iz dobr oga u loš e. Kladila bih se daje samu sebe podsjeć ala na t o kako je dr agocjen svaki spokojni t r enut ak, at o mi je i r ekla nakon očeve smr t i. Rekla je da mor amo už ivat i u ono malo vr emena š t o imamo na ovome svijet u i vjer ovat i da čit avim svijet om u osnovi vlada svekoliko dobr o, ali ja nikada nisam bila neki vjer nik. Ako sam u neš t o i vjer ovala, onda sam vjer ovala u t o da st var i najpr ije post anu loš ije, a t ek onda bolje. Vjer ovala sam da sam izgubila oca i uist inu nisam mnogo mar ila za dobr ot u na svijet u u kojemu nema njega. Nikada niš t a od t oga nisam r ekla baki. Nikada t o ne bih učinila. Ljudi koji vjer uju su sr et ni, t ako da im ne ž elišt u sr eć u pomut it i. Ne ž elišsijat i sumnju t amo gdje je nema. Mor ao si se
pr ema t akvim pojedincima odnosit i njež no, i nadat i se da ć e se neš t o od onoga š t o oni osjeć aju ot r ljat i i od t ebe. Baka je upit ala mož e li ona š t o pomoć i. Uzevš i u obzirt o da nam je Jor ie donosila r učak puna dva t jedna pr oš logljet a, sad je bilo vr ijeme da i mi njoj vr at imo uslugu, jerovaj je putona bila t a kojoj je t r ebalo pomoć i. Ali Jor ie je samo odmahnula glavom;ne t r eba niš t a. Do t ada je nebo post alo mut no, a modr ina se pr osipala uz r ubove. Mogao se, joši t ada, osjet it i mir is vr uć ine i pokoš ene t r ave. Sut r a je ot var anje gr adskogbazena t e smo Collie i ja planir ali t amo ot ić ir ano, ali znala sam da neć emo ić i. Bitć e ondje ut r ka i nat jecanja u r onjenju, onako kako uvijek bude na ot var anju, ali neć e bit i važ no. Ne nama. " Ne sluš aj š t ot i dr ugi govor e" ,r ekla je Jor ie Collieju. Zvučala je oš t r o dok mu se obr ać ala. " Jesi li me čuo? " " Jesam, majko! "odgovor io je Collie. Neki bije dr ugi dječak počeo zapit kivat i, ali Collie nije bio t akav. Bio je ozbiljan, i po izr azu njegova lica moglo se vidjet i da ć e post upit i upr avo onako kako je majka od njega zaht ijevala. " Sve ć e bit iur edu" , uvjer avala ga je Jor ie. Ali, po onome kako je st ajala ondje, u dovr at ku, dok se spuš t ao mr ak, bilo je jasno da ni ona sama u t o nije bila sigur na;samo je pokuš avala zvučat i kao da u t o vjer uje. " Uđit e bar em na večer u" , pokuš avala je baka uvuć i Colliejevu majku u kuć u, ali Jor ie je ust uknula. Nije ž eljela da je it ko dot akne i nije ž eljela ničiju ljubaznost . Punila je sebe hladnoć om, a kad net ko počne t ako činit i, onda svaki ljudski kont akt mož e bit i opasan. " Ht jeli bismo bit i sami."Jor ien je glas zvučao gr ubo, a usne su joj izgledale kiselo. Ona je obično pr ema svakome bila ljubazna. Donosila je baki povr ć e iz svoga vr t a, nar amke zelene salat e i mahuna bez konaca, t ako svjež ih da smo se Rosar ie i ja uvijek pr epir ale koja ć e dobit i već u por ciju. Čim je izgovor ila t e gr ube r iječi, vidjelo se na njoj daje pož alila. Kor aknula je napr ijed i zagr lila baku. " Nisam t ako mislila. Nisam ona pr a-
va" , obr at ila se objema, a mi smo kimnule kao da smo je shvat ile, a onda smo gledale za njima sve dok su ona i Collie pr elazili pr eko t r avnjaka gospođe Gage do svoje kuć e, u kojoj su sva svjet la bila pogaš ena, i svi pr ozor i ot vor eni. Baka i ja smo iziš le na t r ijem i ondje st ajale u mr aku. Mogla bih t vr dit i da smo obje ž eljele zaplakat i, ali svaka iz svogr azloga. Jedno po jedno, upalila su se svjet la u Colliejevoj kuć i, ali ja sam većznala:njegova oca ondje nema. Doš li su po njega dok smo mi bili u š koli, i mož da je t ako bilo i najbolje. Mož da je bolje ne bit i kod kuć e kad se događaju t akve st var i. Sklopi oči i izbr oji do desetkad god t et uga svlada, savjet uje moja baka, pr emda je po mom miš ljenju br ojit i i do desett isuć a malo. Ali večer as baka nije dala ni jedan savjet . Samo me je objema r ukama zagr lila, čak mi nije r ekla da se ne t r ebam bojat i mr aka, š t o obično kaž e. Mogli smo čut i kako t r eper i liš ć e na st ablima mimoza. Mogli smo čut i i gusjenice koje ć e se ubr zo pr et vor it i u bijele lept ir ić e. Uskor oć e bit i godinu dana ot kako je umr o moj ot ac. One noć i, pr ije no š t o se t o dogodilo, st ajao je pod ist im ovim nebom i r ekao mi kako ć e me uvijek voljet i, bez obzir a na sve. Rekao je da ć eš , ako t e net ko zaist a voli, uvijek negdje u svojoj glavi čut i njegov glas. " Sir ot až ena" ,r ekla je baka, misleć i pr it om na Jor ie. Viš e ih nismo mogle vidjet i. Njihova su vr at a bila zat vor ena i činilo se kao da nikada i nisu st ajali t u s nama, i kao da smo cijelo t o vr ijeme bile same. Tako je t o kad vas ljudi napust e. Pit ašse jesu li t u ikada i bili. Pa ipak, bila je t o lijepa noći baka je iziš la na t r avnjak koji je od pr oš loga ljet a bio zapuš t en i zar ast ao u kor ov. Ubr ala je mahunu mlječike i puhala u nju sve dok sjemenke nisu polet jele u zr ak. Uvijek mi je govor ila da puhanjem mož ešodagnat i nesr eć u, i dok sam gledala mlječiku noš enu pr ema nebu, pož eljela sam da jošuvijek vjer ujem u t akve pr iče. Pož eljela sam da i ja mogu ot puhat i naš e nevolje.
MAĐI ONI ČAR CHARLOTTEKI TESMI THKOJASETOGDANANI JENAŠLASASVO-
jom najboljom pr ijat eljicom i –uskor o –bivš im –supr ugom, pamet na je ž ena, ona koja je pot puno svjesna da u ž ivot u post oje neki gubit ci koje čovjek jednost avno mor a pr ihvat it i. Vjer uje da je nesr eć a poziv na ot r ež njenje i da bi već ini ljudi kor ist ilo dr ž at i oči ot vor ene. Oni koji su bili sanjar i čest o su zavr š avali kao mjesečar i, a Char lot t e ne ž eli post at i jedan od njih. Ona je pr akt ična ž ena koja ne samo daje naučila obuzdat i svoja r azočar anja, većje uspjela i pr ilagodit i svoja nadanja š t o se t iče buduć nost i. Pr imjer ice danas, t ijekom pr egleda, nije bila iznenađena kad je liječnik pr edlož io biopsiju za kvr ž icu koju je napipala. Niš t a se ne odvija pr ema njezinim očekivanjima, pa zaš t o bi onda i s njezinim t ijelom bilo dr ukčije?Mislila je da ć e u ovim godinama imat i većš est er o djece, a et o, zapr avo ž ivi pot puno sama u svojoj kuć i na Hillt opu. Svr emenom je shvat ila da ne smije ni pomislit i kako je sve zlo š t o ju je t r ebalo zadesit i iza nje, iako je izgubila r odit elje odmah nakon zavr š et ka sr ednje š kole, jednogza dr ugim, u r azmaku od samo nekoliko mjeseci, a u posljednje vr ijeme pr olazi kr oz dugot r ajni i komplicir ani r askid s Javom. Za Char lot t u pat nja nije gr anica na vanjskim r ubovima nečijegž ivot a, većsamo t kanje, elegant no pr ičvr š ć eno sjedne, t e gr ubo i loš e zaš iveno s dr uge st r ane. Ali t ko se sad mož e pr epust it iž alosnim mislima?Sigur no ne Char lot t e Kit e. Pr ekr asna je večer ,r ijet ko kad ovako lijepa a da bi ona gubila vr ijeme saž alijevajuć i samu sebe. Kad pogleda kr oz pr ozorsvoje kuć e, visoko gor e na Hillt opu, pr ed sobom vidi cijeli gr ad, mr ež ut amnoplavih sjena i blješ t avih svjet ala; kao da su dijamant i bačeni niz br ež uljke iza st abala. Večer as se Char lot t e kupa u hladnoj vodi da isper e mir is čokolade i r uma koji je od pečenja kolača pr at i cijeli dan. Navikla je sama pr ovodit i večer i, ali, mož da je bašnjezina osamljenostr azlog zbogkojega t ako odano r adi u pekar nici, pr emda je sada jedna
od mnogih u br ojnom lancu i vjer ojat no bi pekar nicu mogle vodit ir ačunovođe i pekar i koji znaju r ecept e i posao puno bolje od same Char lot t e. Pa ipak, ona ne ž eli svoje dane i noć i pr ovodit i sama. Velika je t o kuć a u kojoj ona ž ivi, izgr ađena na pr ijelazu st oljeć a kao vjenčani darElli Monr oe čiji je ot ac ut emeljio gr ad i ost avio veliki kr ugst abala jabuka, ot pr ilike dva kilomet r aš ir ok, oko st ar e napuš t ene kuć e gdje je nekad ž ivio, r avno onuda do kr aja KingGeor ge' s Roada, mjest a koje je u t o vr ijeme gr aničilo s divljinom, kad nije bilo nimalo neobično da se medvjedi dosit a najedu u voć njacima i da r isovi pandž ama gule kor u s mladica. Char lot t ina kuć a je t ako velika da ima soba u koje ona nije zaš la mjesecima, got ovo cijeli t r eć i katkoji je bio savr š en za dječju sobu bio je zat vor en, i čak se ni čist ačice ne usuđuju ić i gor e. Puno paukova, ž ale se. Slabo osvijet ljeno. Mnogo djevojaka s kojima je Char lot t e odr asla bilo je ljubomor no na nju kad se s devet naestgodina udala za Java Smit ha, godinu dana nakon š t o su joj r odit elji umr li, ali t e su djevojke sada odr asle ž ene koje sebe smat r aju sr et nicama koje je Jayzaobiš ao. Čini se da je on jedan od onih koji po svom kar akt er u ne mogu ost at i vjer ni, a Char lot t e je, u cilju mir noga r askida, odlučila da u njegovu slučaju na pr eljub ne t r eba gledat i kao na nedost at ak kar akt er a, većkao na nasljedni def ekt ,t ako očevidan na pr imjer u Javova oca koji u sedamdesetosmoj godini jošuvijek pr oganja dame, ož enivš i se čet vr t i put , samo nekoliko t jedana pr ije nego š t o je ot iš ao u st ar ački dom. Na Jay a se čak ne mož er ačunat i da ć e doć i i pokupit i pr eost ale st var i po koje je t r ebao doć i večer as. Char lot t e se nadala kako bi napokon mogli večer at i zajedno i pr oslavit i kr aj njihova neplodnogzajedniš t va. I st ina je da se kat kad zapit a ne bi li se njegova st r astpr ema njoj mogla ponovno r asplamsat i, ali vjer ojat nostje bila ist ot olika kolika i da ć e medo zakucat i na njezina ulazna vr at a i pit at i je kako mož e doć i do Hamilt ona. Buduć i da se Jaynije pojavio, Char lot t e se okupa, a zat im t elef onski nar uči pizzu iz Pizza Bar na. Sad viš e ne t r eba ni r eć i
gdje st anuje. Pr odavač je većpr epoznaje, čak je pit a hoć e li joj st avit i viš e sir a kao i obično. Kad je st igao r aznosač, Br endan Der r y , Char lot t e mu dade napojnicu od dvadesetdolar a. Učinila je t o ne iz pr kosa Jay u koji je besr amno š kr t , većda bi vidjela osmijeh na Br endanovu licu. Kako je divno kad se net ko mož e obr adovat it akvoj sit nici. Kako je lijepo znat i da na ovome svijet u jošima ljudi koji uspijevaju bit i sr et ni. Char lot t e jede pizzu iz kut ije na podu svoje spavać e sobe. Zboggoleme kuć er ine voli se začahur it i u jednoj sobi u kojoj se najudobnije osjeć a;i eno je ondje, ž vače hr skavu kor icu i sr eđuje neke papir e –kad podigne pogled na vijest i u jedanaestsat i i sazna da su supr uga njezine najbolje pr ijat eljice t og ist ogjut r a uhit ili nz pr agu njegove kuć e. Char lot t ina t r enut ačna r eakcija na vijest i pot pomognut a je svim onim kr iš kama pizze koje je pr ogut ala, a kojih je bilo doist a pr eviš e, ist o kao i sat i, doist a pr ekasno za nekoga t ko se budi u petujut r o. Ali ono od čega je Char lot t i doist a pozlilo, bila je sama pomisao da se, jedne sasvim obične večer i dok se hr uš t evi zalijeć uu pr ozor ska okna i dok cijeli svijetmir iš e na kozju kr v, ne mož e zaš t it it i od nesr eć e. Št o god da je r azlog, Char lot t e ode u kupaonicu, pr idr ž i ot r aga svoju cr venu kosu i povr at i, a onda se umije hladnom vodom. Vr at ivš i se iz kupaonice, pr et r až i or mar ićne bi li pr onaš la zguž vanu kut iju cigar et a koju čuva za t akve pr igode. Br zo zapali, a pot om zgr abi t elef on i nazove Jor ie, čiji br oj zna t ako dobr o da bi ga napametmogla izr ecit ir at i u dubokom snu. TVjošr adi i po sobi baca t r eper avu svjet lost . Uključen je i u svim ost alim kuć ama po cijelome gr adu, osvjet ljavajuć i dnevne bor avke i spavać e sobe u st ar ome dijelu gr ada i t u gor e na Hillcr est u. Čak i oni st anovnici koji obično idu r ano spavat i ost adoš e budni t e neobične, jedinst vene noć i;bude svoje br ačne par t ner e govor eć i Pogledaj ovo, uglavnom zat oš t o ne vjer uju sami sebi ni onome š t o vide, a š t o je zamagljeno plavicast im slikama na njihovu t elevizor u, pit ajuć i se, ne izdaje li ih t o mož da vid.
Ali ono š t o vide na ekr anu je st var no i ne mož e se por eć i. To je por t r etEt hana For da na jednoj st ar oj f ot ogr af iji kad je bio pet naest ak godina mlađi, sličnostkoja klizi kr oz zr ak, kr už i pokr aj st abala jabuka i t elef onskih ž ica, noš ena kr oz gr ad poput sit ne kiš e koja sipi po kr ovovima. Taj zgodni, poznat i čovjek dječjegizgleda, ali ipak pr epoznat ljiv, plaš i ljude dok odlaze u kupaonice opr at i zube, i zbognjega zabor avljaju obavit i najjednost avnije poslove. Nisu večer as iznijeli mačke nit i su doš li pr ovjer it i spavaju li djeca, supr už nici nisu jedan dr ugoga poljubili za laku noć . St anovnici Monr oea osupnut i su činjenicom da je neš t o moglo kr enut i po zlu. To je sigur no mjest o, daleko od zločina u Bost onu, no ipak, mnogi ć e večer as zaključat i svoja vr at a, neki i pr vi putu ž ivot u. Kor ist itć e zasun koji su r anije smat r ali nepot r ebnim i pr ovjer itć e jesu li zat vor ili sve pr ozor e unat oč lijepom vr emenu. Nit ko u gr adu ne vjer uje onome š t o vidi na vijest ima. Ot ac War r ena Pecka, Ravmond, koji povr emeno ispomaž e sinu u Saf ehouseu, za čiju je supr ugu Mar gar et sr čani udarmogao bit i koban da Et han nije t ako ž ur no st igao na mjest o događaja, zapljeskao je kad je War r en bacio vr č na t elevizor , post avljen visoko iznad š anka t ijekom emit ir anja vijest i;t ako su bili bijesni na ono š t o su očit o bile čist e laž i. Ni st ar i Ravmond ni War r en, nisu uzeli u obzirda ć e se ekr an r aspr snut i na komadić e, ost avljajuć i gost ima da sljedeć ih t jedana kr hot ine pr onalaze u svakoj zdjelici kikir ikija i indijskih or aš čić a, post avljenima za vr ijeme happyhour a. Char lot t e puš t a da t elef on zvoni, čak i kad joj je post alo jasno da Jor ie neć e odgovor it i. Ona sjedi na podu t ik uz kr evet i puš i jednu cigar et u za dr ugom, r azmiš ljajuć i o onome kad su zadnji putoba par a izaš la zajedno u r est or an DiGor ina, u Hamilt onu. Činilo se da se Et han i Jor ie nisu mogli odvojit i jedan od dr ugoga t e večer i. Njihovo ponaš anje nije bilo nimalo neobično za zaljubljene, nekoliko poljubaca, r uka na koljenu onoga dr ugoga, š apt om izgovor ene š ale koje nisu bile za t uđe uš i, a zbogčinjenice da je ondje sjedila s Javom, Char lot t i nije bilo
niš t a lakš e gledat i ih. Sjeć a se da je r azmiš ljala kako je nepr avedno da Jor ie na kr aju dobije sve. Obje su se nadale, zarne? Obje su zasluž ile sr eć u, pa ipak im sudbine nisu jednako odmjer ene. Char lot t e se jasno sjeć a kako je moć na bila zavistkoju je t e noć i osjet ila, t ako silni svi oni ubodi koji su joj pr ouzr okovan'snaž nu bol. Kad joj je t elef on zazvonio, ona ga zgr abi nadajuć i se da je s dr uge st r ane Jor ie. Na njezino iznenađenje, zove Jay .I spr ičava se š t o nije doš ao, ali on je uvijek dobarkad je r iječ o ispr ikama. " Načuo sam vijest i u Saf ehouseu" ,r eče joj Jay . " Bašsr anje." " Ma t o je sigur no pogr eš ka." " Uhit ili su pogr eš nogčovjeka." Jedanputse u nečemu slož iš e. Za njih je t o pr iličan š ok, i oboje se nasmijaš e. " Št et aš t o nismo mogli r azgovar at i dok smo bili u br aku" , r eče Jay . Char lot t e čuje guž vu u Saf ehouseu. Mož e sklopit i oči i zamislit i Jay a kako st oji pokr aj t elef ona iza š anka, pognut e glave kako bi mogao bolje čut i. " Nikad nisi bio blizu kad smo bili u br aku" , podsjet i ga Char lot t e. " To i je bio pr oblem" , pr izna Jay ." Kako je Jor ie? "" Ne diž e sluš alicu." " Sir ot a mala" , Jay u je Jor ie oduvijek bila simpat ična. Nikad je ne čujem da se ž ali, r ekao bi on Char lot t i viš e put a i ona se uvijek suzdr ž avala da mu bijesno ne uzvr at i:Jasno da ne čuješ . Ona se nema na š t o pož alit i. Char lot t e zapali jošjednu cigar et u i duboko uvuče dim. " Puš išli t it o? " upit a Jay . " Št o, da se ne br inešmož da? "Velika pogr eš ka. Nikad ne post avljaj pit anje na koje ne ž eliščut i odgovor . Inikada ne pr iopć avaj loš e vijest i onome t ko t e je većnapust io. Spomenula je odlazak liječniku zadnji putkad je Jaydoš ao uzet i kovčege pune odjeć e, ali on se sigur no ne sjeć a, a i zaš t o bi ona t o od
njega očekivala?Većduž e vr ijeme oni su samo neš t o viš e od onih koji dijele sobu. " Moj ž ivotje moj pr oblem, je 1't i jasno? "r eče Char lot t e. " Ako mi se puš i, puš itć u koliko hoć u." " Ur edu, duš o" ,r eče Jay , i za t r enut ak Char lot t i nije jasno govor i li on t o nekoj dr ugoj djevojci u Saf ehouseu, mož da nekoj ljubavnici koja čezne za ljubavlju i ne r adi niš t a dr ugo već t r až it akve muš kar ce poputJay a. Char lot t e se nasmija samoj sebi, a i svakome t ko je t oliko glupda nasjedne na Jay ov š ar m. " Žalim svaku koja se zaljubi u t ebe." " Ija" , veselo r eče Jaypr ije nego š t o spust i sluš alicu. Char lot t e navuče t r aper ice i majicu kr at kih r ukava pa uzme cigar et e iz noć nogor mar ić a. Spust i se st ubama kr oz mr ačan hodnik u kuhinju koju je Et han obnovio pr ije dvije godine. Sjajno je obavio posao, post avio gr anit ne r adne plohe i or mar ić e od t r eš njeva dr vet a koji se beš umno ot var aju, i pod moder no ukr aš en t er akot a pločicama. I st ina je zapr avo da su t o bili dani kad se Char lot t ež ur no odijevala, t r čala niza st ube u r ano jut r o i pila s Et hanom kavu pr ije odlaska na posao. Dok je sluš ala pt ičice koje su se budile u st ablima i st ajala t ako blizu njega, bojala se da bi on mogao čut i kako joj sr ce lupa. Tijekom dana misli su joj se vr ać ale njemu i nije se mogla oslobodit i onoga osjeć aja koji je imala kad bi pomislila na njega – osjeć aja koji je bio mješ avina neopisivogzadovoljst va i kr ivnje. St o se Et hana t iče, izgledalo je kao da on nikada nije ni pr imijet io koliko je pr ivlači. Ponaš ao se pr ema njoj kao pr ema najboljoj pr ijat eljici svoje supr uge, š t o je ona uist inu i bila. Na neki način je osjet ila olakš anje kad je on zavr š io posao i nije se pot r udila ponovno ga pozvat i kad se ispost avilo daje sudoper pogr eš no post avljen, većje odmah t elef onir ala Mar ku Der r vju, vodoinst alat er u, i pit ala ga mož e li navr at it i popr avit i kvar . Nije ž eljela u svojoj kuhinji ponovno vidjet i Et hana ni osjet it i ubr zani puls u njegovoj blizini, i od t ada ga je izbjegavala. Mož da se bojala da ć er eć i ili učinit i neš t o neopr ost ivo, nemajuć i pouzdanja u svoje sir ove st r ast i koje su bile poputjat a div-
ljih pt ica puš t enih na slobodu, onih koje nikada viš e ne mož eš uhvat it i kad ih jednom pust iš , čak i da ih slijedišdo najudaljenijih dijelova Commonvvealt ha. Večer as, dok zaključava kuć u, pr ije no š t oć e kr enut i do Jor ie, Char lot t er azmiš lja o blagom t r ačku gor čine koji je osjet ila kad se Jor ie nije pojavila u pekar nici. Namjer avala joj je ispr ičat i sve o kvr ž ici koju je napipala, jerjoj je t r ebao zagr ljaj opt imist ične osobe, a Jor ie je u svakoj sit uaciji uspijevala vidjet i onu ljepš u st r anu. Sad je Char lot t i jasno zaš t o se Jor ie nije pojavila. Bila je u dr ž avnom ur edu u KingGeor ge' s Roadu, uplet ena u gungulu nečega š t o je kr enulo naopako, onako kako nit ko u Monr ou nije mogao ni zamislit i da ć e njen dan počet ii kako ć e zavr š it i. Koment at orna vijest ima je r ekao da su Et hana zadr ž ali zbogjednogubojst va koje se dogodilo pr ije pet naestgodina i da Et han For d nije njegovo pr avo ime. To je bio samo ident it et koji je on kupio za dvjest o dolar a. Pr avi Et han For d, čijim se jedinst venim mat ičnim br ojem t aj čovjek kor ist io od kada je st igao u Novu Englesku, umr o je u kr evet cu pr ije dvadesetdevet godina, jedne ljet ne noć i u Mar y landu, i nije ni dočekao svoj pr vi r ođendan. It u, dok večerpost aje sve hladnija, Char lot t e odlazi iz kuć e pr eko t r avnjaka pod okr iljem zvjezdanogsvoda i opć e pomut nje. Ako vjer uje u ono š t o je na vijest ima čula, onda je doist a sve moguć e. Ona mož e skr enut i u Fr ontSt r eeti past i naglavce u et er . Mož e učinit i samo jedan jedini kor ak i shvat it i da se zvijezde kovit laju pod njezinim nogama, baškao i iznad nje, na mr ačnom beskr ajnom nebu. Obično u već ini kuć aut o doba ne gor e svjet la, ali večer as su ljudi u Monr oeu ost ali dokasno, čak i oni koji vjer uju u onu izr eku:š t or anije odešspavat i, r anije ć ešse ust at i, piju kavu nast ojeć ir azr iješ it i enigmu. Uhvać eni su u neš t o za š t o oduvijek smat r aju da se ne mož e dogodit i u njihovoj blizini, ne u Monr oeu, gdje u policiji r adi samo osmer o ljudi i nit ko ne pr ijet i djeci kad se nakon sumr aka igr aju vani. Oni koji Et hana najbolje poznaju –pr imjer ice njegov pr ijat elj Mar k Der r y , ili
odvjet nik Bar neySt ar k koji je s njim t r enir ao u Maloj ligi posljednjih š estgodina, ili odvaž ni članovi dobr ovoljnogvat r ogasnogdr uš t va koji su mu bezbr oj put a povjer avali svoje ž ivot e –osjeć aju se kao da ih je net ko snaž no udar io u t r buh t e ne mogu udahnut i a da ne osjet e bol. Bar neySt ar k misli da ć e se i on umiješ at i i pr ijavit i kao Et hanov odvjet nik, š t o je učinio i pr ije dvije godine kad su Jef f r iesovi iz Sher wood St r eet at už ili Et hana kad im je izgor jela kuć a. Točno je t o da je Et han obnavljao njihov podr um i st oga su Jef f r iesovi br zo okr ivili Et hana za pož arna inst alacijama koje je post avio. To š t o je on pomogao Jef f r iesovima ugasit i pož ari st avio svoj ž ivotna kocku, Roger u Jef f r iesu i njegovoj supr uzi Dawn nije značilo niš t a. Ost alo je samo nekoliko dana do r očiš t a kad je osigur avajuć at vr t ka pr onaš la da je pož arplanuo u sobi njihova sina, t inejdž er a. Slučaj je okončan kad je sam dječak, nespr et an, samož iv š esnaest ogodiš njak, konačno pr iznao da je zaspao puš eć i u kr evet u. Poputsvih koji su bili dobr i s For dovima, ni Bar neynije imao sr eć e st upit i u kont akts Jor ie. Linija je bila zauzet a ot kad su objavljene vijest i, jerje Jor iena sest r a Ann t elef on namjest ila na ponovno aut omat sko bir anje, ali je nakon nekog vr emena čak i nepokolebljiva i samož iva Ann shvat ila da je Jor ie odlučila ne odgovar at i, i pomislila kako je najbolje pr ičekat i do jut r a. No ipak, Bar neyse nije t ako lako pr edavao. On je bor ac, dobari t emeljitmuš kar ac, koji ć er adije sjest i u svoj aut o i odvest i se do For dovih kako bi se uvjer io da ga doist a ne t r ebaju. Svjet la u kuć i su upaljena, ali zast or i su navučeni, i nit ko ne odgovar a dok Bar neykuca na vr at a. Osjeć a neki mir is, ali ne r aspoznaje o čemu se r adi. Mož da kozja kr v. Opojna, blaga ljet na noć . Pr ema onome š t o je on uspio shvat it i iz vijest i, post oji neki dokaz koji Et hana t er et i za ubojst vo u Mar y landu –on je bio u t om gr adu kad se t o dogodilo i ost avio ondje svoj kamion, i t o su vozilo, ali t o je dokaz na t emelju indicija, neka vr st a poluist ine zbogkoje neduž ne ljude osude za zločin koji oni nisu u st anju ni zamislit i a kamoli počinit i.
" Hej" , zavikne Bar neypr ed kuć om na kojoj su spuš t ene r olet e. " I ma li koga doma? " Samo jedno dvor iš t e dalje, jedna od sest ar a Williams sjedi na t r ijemu, ni petmet ar a udaljenom od mjest a gdje se njezin ot ac ubio pr oš loga sr pnja. Kat" VVilliams st isnut ih očiju pr omat r a Bar ney ja St ar ka;r ukama je obgr lila svoja kvr gava koljena. " Znašli ima li koga kod kuć e? "Bar neyjoj mahne kako bi bio sigur an da ga vidi, jerse s KatWilliams nikad ne zna. Ona je jedno od one djece koja Bar ney ja čine ner voznim, kao divljakuš a za koju nikad ne znašhoć e li post upit i kao dijet e:kat kad se ponaš a kao da je puno st ar ija, a kat kad puno mlađa. Hvala bogu, Bar ney jeve su kć er i mir ne, pr ekr asne djevojčice, iako on bašnije oduš evljen t ime š t o mu je najst ar ija kć i Kelly , pr ijat eljica s Kat inom sest r om, koja je poznat a po svom osor nom ponaš anju koliko i po svojoj ljepot i. Žao mu je š t ot ako mor ar eć i, ali on pr edosjeć a samo nevolje kad je r iječ o Rosar ie Williams. " Nit ko ne odgovar a na moje kucanje" , viče Bar neydjevojčici koja ga pr omat r a. " To je zat oš t o vas ne ž ele vidjet i" , odvr ać a Katpr eko t r avnjaka gospođe Gage. Kathvat a kr ijesnice i pokr aj njezinih nogu nalazi se st aklenka za dž em koja bliješ t i od svjet lost i. Večer as ima t oliko kr ijesnica koje lepr š aju nad t r avnjacima i među liš ć em u ž ivici da ih Katne t r eba nit i lovit i onako kako su obično ona i Collie znali, t r čeć i za njima. Samo je r aš ir ila dlanove i one su joj ulijet ale r avno u r uke. " Bolje idit e." " Zaš t o mislišda me ne ž ele vidjet i? "Bar neyse osjeć ao onako kako se osjeć ao nekad davno u š koli kad bi zadnji doznao da ga net ko ismijava. " Da su vas ž eljeli vidjet i, ot vor ili bi vam vr at a" ,r eče r azumno KatWilliams. " Zarnije t ako?Ne bi vas ignor ir ali." Katima f last er e na obje noge i pr st ima pr čka po njima;ona nije lijepa, ni spor t ski t ip, i ima mr zovoljan izr az lica, ali ne gr iješ i puno;a u ovom slučaju je pot puno u pr avu. Pr ema Bar ney -
jevoj pr ocjeni Katbi bila izvr sna odvjet nica. Pamet njaković ka je ona, t o je očevidno. Bar neyje ponosan na sebe š t o zna pr ocijenit i ljude. Ako it ko mož e pr osudit it ko je iskr en, onda je t o Bar neykojega njegove kć er i zovu det ekt or om laž i. St ar kove djevojke znaju da ne mogu zat ajit i ni najmanju lažu kuć i, čak ni one najbezazlenije, neduž ne laž i, pr imjer ice t ko je ost avio pr ljavo posuđe u sudoper u ili t ko je odgovor an za nepr omiš ljene međugr adske pozive. Na sudu Bar neyodmah r azlikuje t ko govor i ist inu, a t ko laž e. Ono š t o ljudi govor e da t e laž ljivac ne gleda u oči, nije t očno. Laž ljivac ć e se zagledat iut ebe i r eć i daje polar ni medvjed ili f r ancuski kr alj, i zakletć e se najdr až om majkom da je neduž an. Ne, Bar neyzna pr ocijenit i kad se zat aji ist ina, jer– ako pozor no gledaš–opazitć ešda se oči laž ljivca pokr eć u napr ijed-nat r ag, kao da za vr ijeme dok t i govor i većt r až i putkojim ć e pobjeć i. Svi laž ljivci spr emni su ot r gnut i se i pobjeć i. Oni ne sjede na t r ijemovima buljeć iut ebe, s kuglama kr ijesnica pokr aj svojih st opala. " Mož da si i u pr avu" , poviče Bar neyKatWilliams. " Nema t u mož da" , Kat ine usne su st isnut e, a r amena pogr bljena. Njezina samouvjer enostpogodi Bar ney ja. On pomisli na svoje kć er i, slat ke djevojčice koje ni dana u ž ivot u nisu pr opat ile. KatVVilliams i t e kako zna š t o je t uga. Nema t ome t ako dugo kad je Bar neyt u gledao Aar ona Williamsa s njegovom kosilicom, koji je čest o znao pokosit iit r avnjak Bet t yGage, kad je kosio svoj, baškao i svaki dobarsusjed. Bar neypr et post avlja da gospođa Gage sada mor a nekoga unajmit i za t o, najvjer ojat nije jednogod onih dječaka koji se nast oje pr ibliž it i Rosar ie, pr emda se čini da nit ko u posljednje vr ijeme ne kosi ni t r avnjak Williamsovih –t o je kolažod kor ova i cr nih kupina. Vinova loza počela je r ast i nad ukr asnim gr mljem, uplić uć i njež ne list ove dunje i r ododendr ona. Ruž ine t r ske su cr ne i gole, iako se kaž e daje ove godine sezona bila vr lo uspješ na. Dok Bar neypr ocjenjuje zapuš t eno dvor iš t e, baka –koja je pr vi putdoš la ž ivjet i s njima kad se Aar on Williams r azbolio –
pozove KatWilliams u kuć u. Gledajuć i kr oz pr ozor , Kat y a ugleda st r anca kako vr eba na pločniku i ona pilji u Bar ney ja onim blijedim, hladnim pogledom. " Veče" , pozdr avi je Bar ney . Ali Kat y a ga ne pr epoznaje, iako je čest o navr ać ao t ijekom zadnjih t jedana Aar onove bolest i. Ti su dani bili kao u magli i najbolje ih je bilo š t o pr ije zabor avit i, t e je sve š t o Kat y a sad vidi samo jedan čovjek koji st oji ispr ed kuć e For dovih. Odmah ga je zamijenila za onu vr st u njuš kala koji se uzbuđuje pr i pogledu na ljudsku kr v. Isami su t o iskusili pr oš loga ljet a. Ljudi su se zaust avljali na pločniku i piljili u gar až u, vozili bi polako pr omat r ajuć i kuć u, onako kako bi dr ugi ljudi pr oučavali pr ir odne nepogode, or kan, pr imjer ice, ili iznenadnu poplavu. Duboko u noćbilo je i onih koji su bacali kamenje i pr ijet ili, a onda –kukavice kakve su većbili –t r čali skr it i se u gr mlje čim bi se upalilo svjet lo na t r ijemu. Ne čudi st oga š t o Kat y a odmahuje r ukama pr ema Bar ney ju kao da r ast jer uje muhe, bez pozdr ava. " Odlazit e" ,r eče mu. " Naučit e se dobr e ljude ost avit i na mir u."KatWilliams se namr š t i na odvjet nika pr ije nego š t o uđe u kuć u, i Bar neyt očno zna š t o ona misli. Št o sam vam r ekla?Nit ko od nas vas ne ž eli u blizini. Nakon š t o se vr at a Williamsovih zalupe, Bar neyosjet i nagon da pođe za njima i objasni im da je samo ž elio pomoć i. On je dobr oduš an čovjek koji ne voli kad se njegovi post upci pogr eš no pr ot umače, š t o mu se pr ečest o događa kod kuć e sa supr ugom Danom. Št o bi on sve dao da ima s kim r azgovar at i, da ima nekoga kome bi uist inu mogao r eć i kako se u dubini duš e osjeć a. On ž ivi u kuć i s br bljavim djevojkama gdje nema ni t r enut ka mir a dok svi ne zaspe. Samo u t im t r enucima, dok njegove kć er i i supr uga spavaju, on čest o shvat i da cijeli dan nije pr ogovor io ni r iječi. Gledajuć i niz Maple St r eet , s onoga mjest a ispr ed kuć e For dovih, Bar neyuoči dvije mačke na cest i kako ljenčar e na mjesečini, kao da je sav t aj noć ni svijetnjihov, dva mačja kr alja
koji mijauču jedan na dr ugoga dok vr ebaju na pt ičja gnijezda u t r eš nji gospođe Gage. Nema pr omet a, ali i pr azna ulica mož e zavar at i. Jošnema novinar a, ali oni ć e uskor o st ić i. Net ko se pr ibliž ava u mr aku i Bar neypr epozna Char lot t u Kit e. Char lot t u mož ešuvijek uočit i zbognjezine cr vene kose, i ona sada r asvijet li t aj mr ak –koliko namjer no, t oliko i iz nuž de. Puš i cigar et u, iako se Bar neyne sjeć a da ju je pr ije vidio da puš i. Čest o je viđa u pekar nici kad se ondje zaust avi na put u do svog ur eda. Got ovo je ovisnik o Danishesu4od cimet a, pr emda zna da mu ne bi bilo loš e izgubit i bar em dvadeset ak kila. I ako je nekoliko godina st ar iji od Char lot t e i Jor ie, dobr o ih se sjeć a jošiz sr ednje š kole. Ljepot ice kod kojih nikada nije imao š anse, čak i da su mogle pr edvidjet i buduć nosti vidjet i ga na Pr avnom f akult et u na Hanvar du i znat i da ć ež ivjet iu jednoj od onih velikih kuć a u susjedst vu Char lot t e Kit e iza Hor set ail Hilla. Ne bi ga dvaputpogledale ni daje imao milijun dolar a u dž epu, ili daje kleknuo pr ed njih na koljena, moleć i ih da na njega skr enu pozor nost . Anjemu se posebno sviđala Char lot t e, i t u neugodnu činjenicu nikad nikome nije spomenuo. Doist a, on se nikada ne bi usudio izr azit it u svoju pat et ičnu ž elju, ni pomislit i da bi mu ona jednoga dana na t o čak mogla odgovor it i. Mož da je i bio u š kolskim danima gubit nik, ali nit ko za njega ne mož er eć i da je glup, ni onda –a ni sad. " Hej t it amo" , povika Char lot t e, pr ilazeć i mu. Char lot t in je pogled mut an kad ga ugleda;i ne zna se je li t o od dima cigar et e ili zbognejasne sumnje. " Bar neySt ar k" , podsjet i je on. " Aha,"r eče Char lot t e gledajuć i u njega i očekujuć i daljnje pojaš njenje. " Tu sam služ beno. Samo pr ovjer avam." " Želišr eć i da ć e im t r ebat i odvjet nik" , Char lot t e se pr imakne bliž e, pr emda u blizini nije bilo nikoga t ko bi ih mogao čut i. " Inevinima t r ebaju odvjet nici" , ot kloni joj sumnju Bar ney . 4Danishes
–vr st a slat kiš a s voć em ili lješ njacima.
Char lot t e se smir i. Isama je nedavno pot r oš ila pr avo malo bogat st vo na dr ž avne pr ist ojbe, a jedini zločin koji je počinila bila je udaja za Java. Nar avno da ć e im t r ebat i odvjet nik. Char lot t e nikada nije obr ać ala pozor nostna Bar ney ja St ar ka, ali t oga t r enut ka, u mr aku, st ojeć i na pločniku koji gleda na Jor ienu kuć u, ona osjeć a da je njihov r azgovorneobično pr isan. " Pot puno si u pr avu. Mor atć e se br anit i pr ot iv svih t ih suludih opt už bi." Ona Williamsova djevojčica ost avila je svoju st aklenku s kr ijesnicama na st ubama t r ijema. Žut e kugle svjet lost i kovit laju se uz st aklo. " Daj gledaj ovo" ,r eče Bar ney . Pr iča pr eviš e i zna da puno pr iča, ali mož da viš e neć e imat i pr iliku da ga Char lot t e Kit e sluš a. Mor a iskor ist it it aj t r enut ak koji se sigur no viš e nikada neć e ponovit i. " Vidi se t ako da bi se moglo čit at i uz svjet lostt ih buba." " Hm, uginutć e do jut r a." Char lot t e se okr ene i pogledom pr elet i pr eko Bar ney ja. On ž ivi dvije ulice dalje od nje, u jednoj od onih novih novcat ih zgr ada u pseudovikt or ijanskom st ilu na Ever gr een Dr iveu, izgr ađenoj pr ije st ot injak godina nakon st oje obit elj Monr oe bankr ot ir ala i r aspr odala par cele zemljiš t a, ali, iskr eno r ečeno, ona baši ne zna mnogo o njemu. Pa ipak, zamijet ila je njegov Lexus. Zaist a iznenađujuć i odabirza jednogt ako kr upnog, jednost avnogčovjeka kakav je Bar ney , ali mož da mu t akvo š t o t r eba da se pohvali onim š t o je post igao. Char lot t e se polako pr isjeć a svega;on je bio jedan od one djece kojoj su se r ugali u sr ednjoj š koli. Bio je debeljko, nije bio nadar en, ali je bio upor an dečko i jako sr amež ljiv a da bi bilo koju od djevojaka pozvao da izađu van. Sad je bogati ima t r i pr elijepe kć er i, a Char lot t e nema niš t a. " Kladim se da si jedan od onih skupih odvjet nika."" Pa dobr o, jesam,"pr izna Bar ney ," ali sam i dobar ." " Sr et na sam š t o mogu odvojit i neš t o novca za Et hana i Jor ie. Ako do t oga dođe."
Char lot t e baci cigar et u na pločnik i cr vene se iskr e vinuš eu zr ak. Ona mož da zvuči malo gr ubo, ali uopć e nije t akva, i Bar ney ja ni najmanje ne iznenadi njezina ponuda. " Sigur an sam da ć e bit i zahvalni zbogt oga." Bar neypomisli na svoje t r i kć er i, spokojne u kr evet ima, i zna da on večer as neć e moć i zaspat i. Na neki način pat i od nesanice i čest o noć i pr ovodi u naslonjaču koji pr ivuče do pr ozor a u dnevnom bor avku. Svisine, gdje je njegova kuć a na Ever gr een Dr iveu, iza br ež uljaka gdje nekada nije bilo ničega osim voć njaka, s ist ogt ogmjest a gdje se nekoćdavno udala Ella Monr oe, on se uvijek iznova iznenadi kad ugleda nekoliko svjet ala š t ot r eper e u Monr oeu iza ponoć i. Usvakoj ulici ima nesr et nih ljudi koji, baškao i on, ne mogu zaspat i, zar obljeni u svojim kuć ama poputkr ijesnica. " Čini mi se da vidim Jor ie" , Bar neyopazi sjenu na gor njem pr ozor u. Zast orse miče na povjet ar cu. Nekoliko bjeličast ih cvjet ova s t r eš nje lepr š a kr oz opojni, mr ačni, medeni zr ak, i Bar neyduboko udahne. Pomisli na t r enut ak kad je pr vi putugledao Char lot t u Kit e, kad nije imala viš e od čet r naestgodina. Pomisli na t o kako joj cr vena kosa sjaji na suncu ujut r o dok st oji iza pult a u pekar nici. On shvat i da Char lot t e mir iš e lijepo, mir isom jošopojnijim od mir isa kozje kr vi u noć i, kao da nikada ne mož e spr at i mir is čokolade i zr nca š eć er a sa svoje kož e. O, kako bi ž elio da joj mož er eć i sve o čemu sada r azmiš lja. Zna da izgleda glupo, s t im glupim ozar enim izr azom lica. " I mam r ezer vni ključ,"izjavi Char lot t e, " uć ić u unut r a."Kad se ona uput i st azicom, Bar neykr ene za njom, ali mu Char lot t e br zo dade do znanja:" Ne t r ebam ničiju pomoć , ako si t o mislio." " O, ne, nar avno, ne" , Bar neyse pr isjet i da mu je neš t o slično r ekla jednom davno, davno pr ije, kad su jošiš li u š kolu. Už ur bi da š t o pr ije st igne do učionice Char lot t i su ispale knjige, i on je kleknuo kako bi joj pomogao pokupit i papir e koji su poispadali. Pogledala ga je r avno u oči i zapovjedila mu da ne
dir a niš t a. Osjeć ao se kao da ga je opekla t om jednom jedinom pr imjedbom. Vr š kovi pr st iju su mu se nakon t oga nabor ali i pojavili su se plikovi, t e je mor ao sodom bikar bonom napr aš it ir uku da bi ublaž io bol, a večer as se opetosjeć at ako. Ona ga mož e opeci jednom jedinom r iječju. Joši sada. " Poznajem Jor ie bolje od ikoga" ,r eče Char lot t e. " Mogu t o sama r iješ it i."Zapr avo, uvijek je sama r ješ avala sve u ž ivot u. Char lot t e nije, i nikada nije ni bila, osoba koja ć er eć i molim češ ć e nego š t oć er eć i hvala, i ima vr lo malo samilost i za mekuš ce i mlakonje. Pa ipak, večer as nekako čudno suosjeć as Bar ney jem u t om njegovu skupocjenom odijelu koje mu loš e st oji, i njegovu Lex usu par kir anom uz r ub. Mjesečeva se svjet lostr azlijeva pr eko t r avnjaka niz Maple St r eeti ono š t o izgleda poputzvjezdica lebdi i pr olijeć e kr ajnje, val spor a mlječike, blist avih i t ajanst venih dok t ako lepr š aju kr oz noć . Char lot t e osjeć a da je na neki način povr ijedila Bar ney ja St ar ka. On je od onih koji ne mogu pr ikr it i svoje osjeć aje. " Samo mislim da ne mor ašviš e ovdje gubit i vr ijeme. Ja ć u se za sve pobr inut i" , i, ponovivš ir iječi koje je izgovor ila Kat Williams, doda:" Pođi kuć i! " Char lot t e svojim ključem ot ključa vr at a i klizne unut r a. Čudan je t o osjeć aj st ajat i u hodniku kuć e For dovih. Char lot t e uvijek ide na st r až nji ulaz i sad joj se čini kao da je uš la u nečiju nepoznat u kuć u. " Jor ie? " Char lot t e ne ž eli bit i samo jedna od mnogih, jedna br iž na susjeda koju je t o pogodilo –ona pokuš ava pomoć i. " I ma li koga?Ja sam, Char lot t e." Ona ode u kuhinju i pr onađe kut iju ž it ar ica ost avljenu na pult u i dvije neopr ane zdjelice. Takav ner ed nije svojst ven Jor ie koja je uvijek t ako ponosna na svoju kuć u. Dok Char lot t e ide dalje, ne mor a ni pogledat i kr oz pr ozor , jerzna da je Bar neySt ar k jošuvijek ondje i da čeka dok se ne uvjer i da ga nit ko ne t r eba, pr ije nego š t o se uput i svojoj kuć i. Čovjek poputnjega za Char lot t u pr edst avlja zagonet ku. Dakle, t oliko je
zagonet an koliko i sf inga u pust inji. Ona ne mož e ni zamislit i kako bi t o izgledalo uvijek imat i uza sebe nekoga t ko bi t e volio onakvu kakva si. St ube su mr ačne i ona se jednom r ukom pr idr ž ava za zid koji joj je vodilja. Dok se penje do Jor iene i Et hanove spavać e sobe, osjeć a se poputvoajer a, t iho kor ačajuć i i lunjajuć i kuć om nepozvana, čak i kad t a kuć a pr ipada Jor ie, s kojom je Char lot t e bliskija nego s vlast it om sest r om. Noćje t ako neobična, i ona ne mož e a da se ne zapit a nisu li mož da svi oni hipnot izir ani. Bilo je slučajeva da su ljudi sanjali ist i san i mož da se baš t o sad događa. Mož da Char lot t e, Bar neySt ar k i Jor ie spavaju, slobodno ulazeć i jedan dr ugome u san, š eć uć i ist im zamiš ljenim pr aznim ulicama, gledajuć i ist e nepost ojeć e vijest i, vodeć i r azgovor e koje nikada ne bi vodili za blješ t ave dnevne svjet lost i. Ako se jedan od njih pr obudi, zasigur no ć e ga ost ali slijedit i, pr odr mani iz dr emuckanja i daš ć uć i ne bi li doš li do zr aka, uplaš eni činjenicom da su se pr ibliž ili kat ast r of i. Ali, kad je Char lot t e pr ovir ila u spavać u sobu, Jor iena glava nije počivala na jast uku i ona je disala plit ko, kao š t o diš e onaj koji sanja i osjeć a da je san st var an kao svakidaš nji ž ivot–sanja o kr uhu i maslacu, ž ivot ima koji su kr enuli u pogr eš nom smjer u, o ut ihnulim kuć ama gdje par ovi spavaju cijele noć i. Ali ne, t o nije san. Jor ie sjedi na r ubu kr evet a, odjevena u ist u odjeć u koju je na sebi imala jut r os, lice joj je ispijeno, a pr ekr asna zlat na kosa visi poputslame. To Collie spava na velikom kr evet u, ali svat ko mož e zapazit i da spava na mahove, jer se okr eć e i navlači bliž e pokr ivač, a onda mr mlja onim usplahir enim dječjim glasom koji Char lot t e osjeć a kao knedlu u gr lu. " To š t o si čula nije ist ina" , Jor ie govor it iho da ne pr obudi sina, pa ipak je u njezinu glasu neš t oš t o zvuči očajno. " Jasno da nije" , Char lot t e obično od ljudi očekuje najgor e, ali je viš e nego spr emna načinit i iznimku kad se r adi o Et hanu. Mor a post ojat i net ko kome se mož e vjer ovat i, zarne?Jedan među njima kojemu bi čak i nevjer ni Toma poputChar lot t e
mogao povjer ovat i. " Cijela t a ideja je suluda. Jayme nazvao iz Saf ehousea, i ondje su svi ogor čeni. Ne br ini se za t oš t o ljudi misle. Svi znaju da su pr iveli pogr eš nogčovjeka." " Misliš ?Pa, naš i pr ijat elji su doš li po njega" ,r eče Jor ie vidno ogor čena. " Hal Roder ick. Adam Sor r ell. Dave Mever s." Ti su ljudi r adili s Et hanom u br ojnim pr igodama:kad su se članovi Dobr ovoljnogvat r ogasnogdr uš t va udr už ivali s policijom kad god bi se dogodila nesr eć a na aut ocest i, ili kad bi st igla dojava da je net ko dož ivio sr čani udar , ili kad bi se zapalio komad š ume nakon snaž ne oluje pr ać ene gr mljavinom. " Bašje Dave st ajao t u ispr ed, na t r ijemu, i čit ao Et hanu koja sve pr ava ima. Kao da ih ima! " Char lot t e i Jor ie poznaju Davea Mever sa, sada š er if a gr adić a Monr oea, jošod mat ur e, pa ga ni t o nije moglo spr iječit i da uhit i Et hana;Dave sigur no nije mogao pogledat i Jor ie u oči. Žao mi je, pr omr mljao je, kao da joj je njegova ispr ika neš t o značila. Govor eć i o onome š t o se dogodilo t ogjut r a, Jor ie opasno pojačava t on i Char lot t e dade znak glavom, pokazavš i na Collieja koji je ut onuo u san. Žene se vr at iš e do klupice kr aj pr ozor a, koju je Et han napr avio pr oš le godine od jedne st ar e hr ast ove daske koju je donio sa sr uš ene kuć e, odavno napuš t ene u pr edgr ađu Monr oea. Jor ie odmakne zast or e i s mjest a na kojemu sjede ugleda čovjeka na pločniku kako izvir ujuć i gleda gor e pr ema njima. Vani je jošuvijek vr uć eit aj čovjek koji st r až ar i br iš e lice mar amicom. " Ne br ini se. To je samo Bar neySt ar k." Char lot t e se lakt ovima nasloni na pr ozor sko kr ilo. Baškao š t o je i pr et post avljala. Bar neyse smjest io na st azi. Skinuo je olabavljenu kr avat u i ugur ao je u dž ep, ali jošuvijek izgleda nezgr apno, s pr eviš e odjeć e na sebi, i zabr inut o. Char lot t e mahne, a Bar neyjoj opr ezno odmahne. " Doš ao je vidjet it r ebašli pomoć " ,r eče Char lot t e. " Podvr st a kr upni t upan."
" Kako ć emo ga se r iješ it i? "Žene se pogledaš e i nasmijaš e se. " To je bar em lako. Ja sam ga se uvijek mogla lako r iješ it i." Char lot t e dade znak Bar ney ju da mož e ić i. " Dođi sut r a" , povika. " Do sut r ać e s Jor ie bit i sve u r edu." " Reci joj da ć u je pr ičekat i u pr ihvat noj post aji."Bar neysigur no nije ž elio izgovor it ir iječ zat vor . On je ljubazan, lijepo odgojen muš kar ac čija je majka bila posebno ponosna na njega sve do svoje smr t i. " Udevet ." Char lot t e se okr ene pr ema Jor ie. " Zat vor , devetujut r o. Izapamt i,"doda kad ugleda kako t jeskobni kovit lac pr elijeć e Jor ienim licem, i opetje Char lot t e zahvalna Bamevju St ar ku, " i nevinima t r ebaju odvjet nici." " Dobr o."Jor ie povlači svoju zamr š enu kosu. Zast r aš ujuć e je blijeda, kao da joj se t ijelo pr et vor ilo u r iblje ljuske, a kr vu vodu hladnu kao led. " Kaž u da je bio u ist om gr adu u kojemu je neka djevojka ubijena, ali kakve t o ima veze?Koliko ljudi pr ođe kr oz Monr oe svakoga dana?Znači li t o da su svi oni ubili nekoga? " " Ne znači niš t a" , br zo se slož i Char lot t e. Collie je ut onuo u dubok san;on se okr ene i pr ebaci r uku pr eko r uba kr evet a. Budan, nalikuje t inejdž er u, ali po t ome kako je mr š av i dugonog, nazir e se u kakvoga ć e muš kar ca izr ast i. Čudno je kako djeca izgledaju puno mlađa dok spavaju; vjer ojat no t akav njihov izgled pot iče odr asle, koji su uz njih, da daju sve od sebe da bi ih zaš t it ili od svakoga zla pod suncem. " Pust ila sam ga večer as da t u pr espava. Jernisam ht jela da se pr est r aš i. Sad mi se čini da sam ja t a koja se bojala ost at i sama." Jor ie je plakala u aut u dok se vozila kuć i iz zat vor a, ž eleć i izbacit i iz sebe sve pr ije nego š t o pokupi Collieja. Aonda je ot iš la t amo, i pukla na dovr at ku kod Williamsovih kao neka obična glupača, jadnica koja je bila pr epuš t ena na milosti ne-
milostonome š t o joj sudbina nosi. Pot om se zaust avila, dovezla Collieja kuć i, posjela ga u kuhinju i pr iopć ila mu da su mu oca odveli u policijsku post aju u KingGeor ge' s Road. Nemaju se r azloga br inut i, samo kr at ko ispit ivanje o jednom zločinu koji je počinjen pr ije puno godina, t isuć e kilomet ar a daleko, i koji je sigur no počinio net ko dr ugi. Životje kat kad nepr avedan, i t o je bio jedan od t akvih t r enut aka. To ć e se r iješ it i, pr ije ili poslije, ali do t ada mor aju kr oz t o pr oć i, mor aju se čvr st o dr ž at i zajedno i čekat i da Et hana oslobode svake opt už be. Ado t ada, oni mor aju bit i uz njega. Bio je t o gr ozan dan za Jor ie i ona je već inu dana pr ovela u hodnicima policijske post aje. Pokuš ala je r azgovar at i s Daveom Mey er som i Willom Der r ickom u Dr ž avnom ist r až nom ur edu, pokuš ala je doznat i o čemu se zapr avo r adi, ali doslovno nije st igla nikamo. Kad je na kr aju zaht ijevala da vidi Et hana kojega su odveli u ć eliju u podr umu, shvat ila je da ne mož e disat i. Osjeć ala je paniku, bio je t o onaj osjeć aj ut apanja koji ju je obuzeo. To se st r ah zapet ljao u njezina pluć a, ondje gdje je t r ebao bit i samo običan zr ak. I di kuć i, r ekao joj je Et han kad je st ala ispr ed ć elije. Nije ju ni pogledao, čak ni kad je posegnula pr ema njemu kr oz r eš et ke. Zarne čuješš t ot i govor im ?Ne ž elim da me ovdje gledaš . Kako ne shvać aš ? Onda je ponovno zaplakala, zapanjena njegovom odlučnoš ć u i kr ajnjom ozbiljnoš ć u sit uacije. Et han je napokon popust io; naslonio je glavu na met alne r eš et ke i Jor ie je učinila ist o i, kad je sklopila oči, mogla ih je zamislit i daleko od t oggr oznog mjest a na kojemu su st ajali. Riješ itć emo t o sut r a, obeć ao joj je Et han pr ije nego š t o je kr enula, i ona mu je povjer ovala, ali sad –dok t u sjedi sa Char lot t om –čini joj se da ima pr eviš et oga, i da se t o nikada neć e moć ir iješ it i. Jor ie se zagledala u usnulogCollieja, u njegovu
blijedu kož u i lijepe cr t e lica;sluš a ga kako duboko diš e, kao da sanja. Bila je t ako sigur na u svoj svakidaš nji ž ivot :budišse, kuhaškavu, š alješone koje volišu š kolu ili na posao, nekad pada kiš a, a nekad je sunčano, ili kasnišili st iž ešna vr ijeme, ali bez obzir a na sve t o, oni koji t e vole, voljetć et e zauvijek, bez ispit ivanja i bez vr emenskih ogr aničenja i pr isile. Svakidaš nji ž ivotje st var an i nepr omjenjiv poputdobr o sagr ađene kuć e. Ali i kuć e izgor e, zapale se usr ed noć i poputone kuć e ondje u Shenvood St r eet u, kad im je sin puš io u kr evet ui kad je sve nest alo za t r en. Nema pokuć st va, nema obit eljskih f ot ogr af ija, samo pepeo. Et o, t aj pepeo sad kuš a Jor ie, pepeo u svojim ust ima, na svojim r ukama, pod svojim nogama. Pož arje doš ao, i pr oš ao, a da ona t oga nije bila ni svjesna. Samo je st ajala ondje dok je on pr ohujao kr oz vr at a. Jor ie pođe u kupaonicu umit i se i počeš ljat i kosu;Char lot t e kr ene za njom. Noćje poputsvih dr ugih noć i kad se dogodi nesr eć a, kad se svaki podat ak pr eispit uje kr oz veo sumnje. Sav r azumni svijetje pot puno iskočio iz svoje put anje i nema načina pr onać i smjerili doznat iš t o bi moglo uslijedit i. Char lot t e se pr isjet ir azdoblja kad su iš le u sr ednju š kolu i kad su njihove dvije pr ijat eljice, Lindsav Maddoxi Jeannie At kins, dož ivjele sudbonosni sudarna aut ocest i. Svima je bilo t eš ko povr at it i se od š oka nakon nesr eć e, a posebno Jor ie, koja je t ad pr est ala jest i i nekoliko t jedana nije iš la u š kolu. Činilo se t ako nepoš t eno da Lindsav i Jeannie nikada neć e dat i zadnju godinu, da nikada neć e mat ur ir at i nit i poljubit i dr ugoga dečka, a nit i ispunit iž ivot na obeć anja. Još uvijek st oji oznaka na mjest u gdje se nesr eć a dogodila, i –pr emda se Jeanniena obit elj pr eselila na Flor idu i nikad se viš e nisu vr at ili u Monr oe –Lindsavna majka uvijek donosi cvjet ne vijence, svakoga pr voga u mjesecu, vr pce od zimzelena, š ipka i r už a koje pr ovuče kr oz ogr adu, ne mar eć i za t o ima li u njima t r nja. Svaki putkad se pr oveze pokr aj t ogmjest a Char lot t e pomisli na t o kako je sr et na. Tr ebala je i ona t e večer i poć i s njima,
ali joj mama nije dala izić i iz kuć e jerse opor avljala od gr ipe, a imala je i poviš enu t emper at ur u. Char lot t eot ome r azmiš lja kad god je noć u sama kod kuć e. Ot ome r azmiš lja i sada. Kako se neš t o dobr o mož e pr et vor it i u loš e. Char lot t et o pouzdano zna;zna da i najsr et nijega od nas mož e sasvim slučajno nest at i:jedno pogr eš no skr et anje, neka met alna ogr ada, neki čovjek koji vozi kr oz gr ad jedne hladne, maglovit e večer i. Na jasnom svjet lu u kupaonici nemoguć e je ne opazit i daje danas doš ao r ed na Jor ie. Pa ipak, čak i sad je lijepa. Char lot t i je jasno zaš t o se Et han zaljubio čim ju je ugledao. Char lot t e je t ada sjedila t ik do Jor ie, ali jednako t ako je mogla bit i i nevidljiva. Jošuvijek se sjeć a izr aza Et hanova lica dok im je pr ilazio: na licu mu se vidjelo koliko je ž elio Jor ie –t o koliko ga je pr ivlačila bilo je t oliko očit o, koliko je očit a i molit va ut opljenika za kopnom. " Razmiš ljašli ikad kakav je t voj ž ivotmogao bit i da se one noć i nismo zaput ile u Saf ehouse? "upit a je Char lot t e. Uput iš e se u kuhinju kako bi im Char lot t e skuhala čaj. " Mogle smo ot ić i u kuglanu ili, pr imjer ice, u kino."Samo jedna pr omjena plana i cijeli t voj ž ivotmogao je bit i dr ukčiji. " Nikad se t o ne bi pr omijenilo" , uvjer ljivo je r ekla Jor ie. " Mislišli da t i je bilo suđeno bit i s njim?Bez obzir a na sve? " " Znam" , Jor ien glas sad većzvuči pr epoznat ljivo. Ona je uvijek imala t aj samouvjer eni st av. To je bila jedna od st var i na kojoj joj je Char lot t e zavidjela, jerjoj se činilo da Jor ie nikad ne r azdir e sumnja. " On nije namjer avao ost at i u Monr oeu sve do one noć i kad smo se sr eli. Jesi li t it o znala?Bio je na put u za NewHampshir e, jermu je pr ijat elj r adio u Por t smout hu i r ekao mu da se ondje lako mož e nać i posao. Bio je u Monr oeu samo t u jednu noć ." Nakon š t o je skuhala čaj, Char lot t e odluči pr ipr avit i pr epečenac, t očno pr ocijenivš i da Jor ie nije namjer avala večer at i. Ona pr edlož i Jor ie da ode u dnevni bor avak i pr ilegne na kauč dok ona ne donese posluž avnik. Dok kr uh popr ima ž uć kast u
boju, Char lot t e iskor ist it r enut ak da pospr emi kuhinju. Dr ago joj je š t o nije spomenula da liječnik inzist ir a na biopsiji;ima Jor ie sad o čemu r azmiš ljat i. Char lot t e ne ž eli mislit i o svojim pr oblemima dok per e zdjelice od ž it ar ica i met e posljednje kr hot ine r azbijene š alice za kavu, a onda uzme sr ebr ni posluž avnik koji im je dala kao vjenčani dar . Radije ć e mislit i o ovoj kuć i, o ovoj kuhinji. Ovdje je sve pr voklasno:r učno izr ađeni or mar ić i, pećod nehr dajuć egčelika koja bi bila dobr a i za r est or an, r adne plohe od š kr iljevca koje bliješ t e sr ebr nom mikom. Sigur no je Et han sve t o dobr o plat io, ali svat ko mož e zaključit i da je t u kuhinju opr emio za ž enu koju voli. Tu su zavojit i svodovi iznad pr ozor a, pr of injeni r učni r ad u dr vet u za čiju su izr adu pot r oš eni t jedni. Tu je i ugr ađeni uzor ak svijet lih i t amnih kvadr at a na podu, post avljen t ako pomno da se dr vo čini bez š avova –cr no-bijela kor a izr asla t ako na ist om dr vet u. Kad malo bolje r azmisli, Char lot t e niš t a ne zna o Et hanovoj pr oš lost i pr ije t e večer i kad gaje pr vi putugledala u Saf ehouseu. Pojavio se niot kud, bez pr t ljage, i bez pr iča za pr ičanje. Sve š t o je r ekao o sebi one su mu spr emno povjer ovale, jerih t ada pr oš lostbaši nije zanimala. Char lot t e i Jor ie su bile još mlade, i jedino za š t o su mar ile bila je buduć nost . Nisu do nje mogle dopr ijet i dovoljno br zo, do t ogslat kogneist r až enog car st va njihovih snova. Azaš t o i ne bi bile okr enut e buduć nost i?Sadaš njostim se nije doimala posebno zanimljivom. Char lot t e je r adila u obit eljskoj pekar nici nakon st oje ost ala bez r odit elja, i t o je bilo posljednje š t o je namjer avala učinit i, a Jor ie je bila učit eljica dr ugoga r azr eda Osnovne š kole Ella Monr oe. Tad su jošobje vjer ovale da je ljubav pokr et ač maš t e, iluzija st vor ena od dima i zr aka koja zapr avo ne post oji, bar em ne u gr adić u Monr oeu u dr ž avi Massachuset t s gdje su dobr o poznavale svakogr aspolož ivogmuš kar ca, i bile viš e no svjesne svake njegove mane i svakogudar ca jošod vr t ić a. Te noć i u Saf ehouseu njihov je susr etuist inu izgledao viš e nego sudbonosan;način na koji je Et han gledao Jor ie, način na koji ju je pit ao mož e li je ponudit i pić em, a onda pogodio da ć e
ona nar učit i bijelo vino, kao da je većznao š t o joj se sviđa. Jor ie nije bila djevojka koja bi bila spr emna odvest i muš kar ca kuć i većpr i pr vom susr et u, čak i da ga je poznavala cijeli ž ivot , ali Et hana je odvela u svoj st an, i nikada nije pož alila zbogt e odluke koju bi mnogi smat r ali nepr omiš ljenom, a dr ugi o njoj govor ili kao o najboljem ner azumnom pot ezu u njezinu ž ivot u. Ievo je sad t u, nakon t r inaestgodina, usnule na kauču dok Char lot t e unosi posluž avnik s čajem i pr epečencem. Jor ie je Et hanova supr uga, bez obzir a na sve t e laž i koje ljudi mogu govor it i. Njemu se obeć ala, t ad i zauvijek, i ove večer i obasjane mjesečinom ona sanja o onim ljiljanima koje u cvjecar nici na Fr ontSt r eet u izlož e uz pločnik za Uskr s, o cvijeć u koje je pr enjež no da bi pot r ajalo, ali ako se br iž no posadi u vr t u, vr ać atć e se iz godine u godinu. Neke se st var i vr ać aju, bez obzir a na sve, poputskupina zvijezda na ljet nom nebu, ili t ugujuć ih golubica koje slijeć u u gr mlje i st abla u vr t ovima svake godine u ovo doba, t e su posljednji dani lipnja uvijek popr ać eni gukanjem i š apt om: Št o se mož e dogodit i?St oć e se dogodit i?Št o je suđeno?
VI TEZREDAMAČEVA UJUTROĆEMUŠKARCIUZATVORUPOKUŠATISPAVANJEM odag -
nat i vr ijeme sanjajuć i o domu i sr eć i, odgađajuć i buđenje koliko god je moguć e. Ono za čim oni ž ude je klupko nevidljivog konca kojim bi zaš ili oči;ono š t o im t r eba viš e od svega su mekani jast uci na kojima mogu počivat i neuznemir avani, dok kr aj njih pr olazi vr ijeme u beskr ajnim valovima. Post oji pr avi r azlogza t už elju za snom:san je uvijek r ealniji od onoga š t o bi čovjek mogao zat eć i kad ot vor i oči. San je sve ono š t o je nekad imao i ner azumno odbacio. Ručak post avljen na st olu, mir is ljet a, ž ena koja ga voli i čeka kod pomičnih vr at a. Budan je i zelenkast a se svjet lostuvlači poputr iblje ljuske, zr ak je zaguš -
ljiv, zasić en jakim umjet nim osvjež ivačem koji, bez obzir a na jačinu, ne uspijeva uklonit i mir is st r aha. St r ah se diž e poput vr uć ine, uzdiž e se do st r opa, a kad se spuš t a, lije poput už ar ene st r aš ne kiš e. Čovjek se mor a pr iviknut i na san u t akvim uvjet ima, jerje u pr ot ivnom svaka kapvat r e iz pr vogkr uga pakla, vlaž an pepeo u njegovim očima, sr cu i pluć ima. Aposebno se Et han For d ne mož e pr ilagodit it om okr už enju. On je čovjek koji voli svoj kr eveti svoj sr eđeni ž ivot . Zaključan, ne mož e spavat i viš e od nekoliko minut a u komadu, i st oga je liš en svojih snova. Osjeć at ež inu onoga š t o se dogodilo u gr udima, one gr ozničave zavoje koji mu ovijaju r ebr a. Ust a su mu uvijek suha, i t u suhoć u ne mož e ublaž it i ni vodom, ni ledom, ni snovima o plavom r ibnjaku iz njegova djet injst va, s onom izvor skom vodom, ugodno hladnom i t ako bist r om da bi mogao kleknut i i napit i se odmah t u na obali. Od onoga t r enut ka kad je ot vor io ulazna vr at a i ugledao Davea Mever sa i ost ale ljude iz š er if ova ur eda kako ondje st oje, Et han ne osjeć at ež inu, kao da je sve š t o ga je dr ž alo vezanogza zemlju pr esječeno;pr eost ale su samo bijele kost i i pokoja kr pica koja ga mož e pokr it i. Besana noćmož e pot r ajat i cijelu vječnost , i st oga ima jako mnogo vr emena da donese odluku. On se većodlučio do onoga t r enut ka kad se Bar neySt ar k spr emno zaput io u zat vor ,t očno u osam sat i sljedeć egjut r a. Do t ada je Et han odlazio do pakla i nat r ag, dok su njegovi susjedi spavali u udobnim kr evet ima. Sat ima nakon t oga on jošuvijek gor i. Dodir ni ga, i gor jetć eš zajedno s njim. Dot akni ga, i osjet itć ešnjegovu bol. Kad napokon začu nekoga u hodniku, Et han izvi vr atda vidi t ko se t o pr ibliž ava, nadajuć i se samo da nije njegova supr uga. Ne ž eli da Jor ie jošjedanputsvjedoči njegovoj sr amot i u ovoj ć eliji. Sama pomisao na t o u njemu izazove t jeskobu, i on ć e učinit i sve da t o spr iječi, ili bar em, u najmanju r uku, odgodi. Razumije se, laknulo mu je kad je u posjet it elju pr epoznao Bar ney ja St ar ka. " Hej" , zazva Bar neydok ga Dave Mever s vodi pr ema ć eliji.
Obično t or adi Fr ankie Links ili neki dr ugi čuvar , ali danas je doš ao Dave, iako ima slobodan dan, kako bi bio sigur an da ć e se pr ema Et hanu ispr avno post upat i. No ipak je t o uvijek neugodan t r enut ak kad se ljudi pokuš avaju ponaš at i kao da se niš t a neobično ne događa kad je jedan čovjek zat očen, a ost ali na slobodi. " Donio sam nam dor učak" , Bar neyš uš t i papir nat om vr eć icom koju je donio sa sobom. Većse zaust avio kod Kit eine pekar nice gdje je uzeo dvije kave za van i vr eć icu š eć er nih slat kih uš t ipaka i njegove omiljene Danishese. Bar neyje r ekao Jor ie da ć e se nać i u devet , jert r eba malo vr emena pr ovest i sam s Et hanom kako bi pr et r esli neke pojedinost i kojih ć e Et han sigur no ht jet i poš t edjet i svoju supr ugu. Koliko ć e ga, pr imjer ice, suđenje iscr pit i i, ako do t oga dođe, koliko ć e pr oklet o skupbit it aj pot hvat , pogot ovo ako ist r až it elje budu plać ali na sat , budu li t r ebali t r agat i za svjedocima koji su se u ovih posljednjih pet naestgodina mogli nalazit i bilo gdje. Bar neyje pomislio kako bi neš t o slat ko moglo pomoć i ublaž it i ove inf or macje;st oga je donio slat kiš e, ali t o nije jedini r azlogzbogkojega se zaust avio kod pekar nice. Ponadao se da ć e ugledat i Char lot t u i, pr emda je bio r azočar an kad nje nije bilo t amo, pomislio je:sigur no je noćpr ovela kod Jor ie, pr imajuć it elef onske pozive i t jer ajuć i nepož eljne poputnjega samoga. Svi znaju da je Char lot t et akva pr ijat eljica, i ako je Bar ney iš t a poš t ovao, onda je t o bila vjer nost . Zbogodanost i je i on ovdje, jerse u svom poslu ne bavi vođenjem t akvih slož enih zločina. Et han i Bar neymož da i nisu najbolji pr ijat elji, ali su zajedno t r enir ali bejzbol i dobr o su se međusobno poznavali. Svaki je znao kako onaj dr ugi izlazi na kr aj s por azima i kako post upa s laž nim nadama i bezuvjet nim, pr olaznim ushit om pet naest ogodiš njaka koji udar i lopt icu pr eko ogr ade. Vozeć i se ovamo, Bar neyje pojeo jedan Danishes koji je kupio kod Kit eit r esao je mr vice sa sakoa dok se upisivao za posjet . On poznaje dež ur ne, odr ast ao je s već inom njih, i ne osuđuje ih zbognjihova podmuklogizr aza lica. Et hana For da su zaključali u pr ihvat nu ć eliju, a ne nekogpijanca koji je po-
pio čaš icu pr eviš et amo u Saf ehouseu i kojega su pr ivr emeno pr it vor ili da bi ga zaš t it ili dok se spavanjem ne ot r ijezni. " Ne sviđa mi se ovo" ,r eče Bar ney ju Dave Mever s dok idu niz hodnik do pr ihvat nogodjela. " Ne sviđa se nikome, Dave" , slož i se Bar ney . Kad se vr at a ć elije ot ključaš e, Et han ust a da pozdr avi Bar ney ja, ali ne pokaž e zanimanje za dor učak. " Samo kavu, hvala! " Bar neyslegne r amenima i pr už i Daveu vr eć icu iz pekar nice." Dokr ajči se."Bar neyzna da Daveu nikad nije dost a jela, pa ipak, ma koliko se t o činilo nepoš t eno, mr š av je koliko je sir ot i Bar neydebeo. Čim je Dave ot iš ao i oni ost ali sami, Bar neydade Et hanu do znanja da, iako se on uglavnom bavi obit eljskim i gr ađanskim pr avom, najmanje š t o mož e učinit i je zakot r ljat i lopt u. On ima pr ist upsudskim spisima, uključujuć i i zaht jev za izr učenjem iz Mar y landa. Bar neygovor i o zamr š enost i pr ava, pr edmet u koji on voli, navodeć i kor ake koje ć e mor at i poduzet i da bi spr iječili njegovo pr ebacivanje na jug, kad pr imijet i da ga Et han ne sluš a. Rast r esen, Et han čini se pr omat r a sjene r eš et aka koje padaju po linoleumu. Ta nezaint er esir anostkoju pokazuje nije dobarznak. I lije zbunjen, ili se pr edao, ili jošgor e od t oga –jednost avno ne mar i za svoju sudbinu. " Znam da je ovo pr eviš e za t ebe" ,r eče Bar ney ." Nadajmo se da ć e s vr emenom mnogo t oga post at i jasnije." Et han je neobr ijan, a cr na mu se kosa doima plavom u sjeni. Pr isjet ivš i se kave koju mu je Bar neydonio, Et han posegne za š alicom. Ruke mu se t r esu dok skida poklopac. Svjest an je da mu Bar neypokuš ava pomoć i, ali se t r enut ačno na t o ne mož e usr edot očit i. " Mor atć u najpr ije por azgovar at i s Jor ie."" Nar avno" , Bar neyga r azumije. " Ona ć e st ić i u devet ." " Mor ašmi neš t o pomoć i" , Et han pohlepno ispija kavu, onako vr uć u. Kakve t o veze ima kad on ionako gor i. Iponaš a se kao čovjek koji ć e učinit i po svom, bar em kad se r adi o onome, o čemu on ž eli por azgovar at i.
" Ona me ne smije ovdje vidjet i." " Mož emo t e odvest iuš er if ov ur ed da nesmet ano r azgovar at e. Mislim da se Dave ne mor a br inut i da ć ešse popet i i pobjeć i kr oz pr ozor ." Pr vi putEt han pogleda Bar ney ja r avno u oči, baci samo kr at ak pogled, br z, ali t o nije onaj izr az koji je Bar neyočekivao. No on ipak pot apš e pr ijat elja po leđima. " Hej, opust i se, ja sam t o većsve pr oš ao. Mislišda se pogr eš ke ne pr ave cijelo vr ijeme. Tr ebatć e i vr emena i novca i t r uda, ali na kr aju ć emo st var i dovest iur ed." Do t ada je Et han ispio kavu i t r ga kar t onsku š alicu u komadić e. Čini t o sust avno t e su svi komadić i ist e veličine. Bar ney ju se ni t o ne sviđa. Neki ljudi post anu doist a mir ni kad ih se pr it vor i, dok dr ugi post aju uzr ujani i mož ešvidjet i kako su napet i i kako bi sve mogli napr avit i samo da pobjegnu:š akom lupit i policajca, odskočit i i pobjeć i, zgr abit i st ar ogpr ijat elja, st avit i mu r uku oko vr at a, pr ijet eć i da ć e mu zavr nut i vr at om samo jednim zaokr et om. I spost avilo se da Et han pr ipada onima koji su napet i i –bio on neduž an ili ne –njegovo ponaš anje ni na koga neć e ost avit i dobardojam. Bar neypozove Davea Mever sa i objasni mu da bi Et han ž elio nasamo por azgovar at i s Jor ie. To nije neki ner azuman zaht jev i š er ifna t o pr ist ane. Dave ima dvoje djece:kć erHillar v, koja ide u sedmi r azr ed, i sina Jessea, spor t ski gr ađenogdječaka koji je upr avo zavr š io š est ir azr ed i u ist om je odjeljenju s Et hanovim sinom i Bar ney jevom kć er kom. Zapr avo, Jesse Mever s je u njihovoj maloligaš koj momčadi. On je dobardečko, ima snaž an udar ac i vjer ojat no ć e se na njega jošviš e oslanjat i ove sezone. Bašje Et han t r enir ao s Jesseom cijelu pr oš lu godinu i zat o se Jesseovo bacanje znat no poboljš alo. Po Daveovu pot iš t enom izr azu lica vidi se daje svjest an dodat nih napor a koje je Et han ulož io t r enir ajuć i njegova sina. " Da se mene pit alo, ja t o ne bih ovako učinio." Dave zna da t o ne bi t r ebao govor it i, ali osjeć a da Et hanu najmanje duguje neku ispr iku.
" Oni iz Mar y landa nas pr it iš ć u, i ja t i kaž em da su t i dečki už asni gnjavat or i." " Znam" , Et han je spr emno pomogao Daveu izvuć i se iz t e neugodne sit uacije. Njih dvojica su čest or adili zajedno, uglavnom onda kad su zvali policiju i vat r ogasce da zajedno nadzir u nezgodu na međudr ž avnoj cest i. Pr oš li su mjesec bili u ekipi koja je sat ima nast ojala oslobodit i vozača, t inejdž er a, iz kamiona od kojega je ost ala samo izgor jela hr pa st ar oga ž eljeza. Kad je dečko pr evezen u bolnicu u Hamilt onu, njih su dvojica ot iš li u Saf ehouse, br zo se slož ivš i da ne samo š t o se imaju pr avo napit i, većim je t o i duž nost . " Polako" ,r eče sad Dave Et hanu. Ode do pr ozor a i podigne zast orda soba ne bi izgledala t ako mr ačna. Podiž uć i ga, pr isjet i se plikova na Et hanovim r ukama one noć i u Saf ehouseu kad su zajedno ispijali pić a. Et han je zgr abio už ar ena met alna vr at a kamiona, a da na sebe uopć e nije mislio t ijekom spaš avanja, i čak ni nekoliko sat i poslije nije opazio kakve je t eš ke opekline zadobio. " Ost ani koliko hoć eš " ,r eče mu Dave jer–iako pr ipada onoj vr st i ljudi koja se voli dr ž at i pr avila –sigur no se neć e obazir at i na ogr aničenje od dvadesetminut a koliko je odr eđeno za posjet . Ne kad je r iječ o Et hanu. " Hvala" , Et han pr ovuče r uku kr oz kosu. On zat r epć e kad se sunčeva svjet lostpr obila i zapljusnula zapuš t eni ur ed. Jošuvijek je cijeli svijett amo iza ove gr anice koju čine zgr ade dr ž avne upr ave, uključujuć i i st ar o polje opojnih livada iskr iž ano t r oš nim zidić ima. Svi mogu vidjet i koliko Et han ž eli bit i t amo;kad bi samo mogao pr oš et at i kr oz onu zar aslu t r avu i na suncu sačekat i svoju supr ugu. Ut r inaestgodina got ovo da ni jednu noćnisu pr oveli r azdvojeni. Net ko dr ugi bi čeznuo za slobodom i odvojenoš ć u ali ne i Et han. On ne mož e ni zamislit i kako ć e ikad moć i spavat i bez nje. " Da sam ikako mogao, ja bih ovo bio spr iječio" , pr omr mlja Dave Mever s pr ije nego š t o ga napust i. Kad čovjek pr it isnut kr ivnjom jedanputpočne govor it i, onda se čini da t aj nikad ne-
ć e pr est at i, a t o je slučaj s Daveom koji nikada nije bio bašpr ava osoba za ovaj posao. Pr avila i pr opisi su jedno, a osobna bol je neš t o sasvim dr ugo. " Nadaju se da ć e ga do kr aja t jedna pr ebacit i u Mar y land" , r eče Dave Bar ney ju. " Neć e, ako se mene bude pit alo" , odvr at i Bar ney ." Poslatć u pet iciju na sud za moguć e ispit ivanje, i bar em ć e mi mor at i na nju odgovor it i. At o se neć e dogodit i do kr aja t jedna." Kad ost adoš e sami, Et han se obr at i Bar ney ju. Nemoguć e je neš t o pr očit at i iz njegovih t amnih očiju. Lice mu je blijedo poputkr ede, ili je t o mož da zbogt ogodvr at nogsvjet la koje mu br iš e boju s kož e. " Mislišda ć ešme spasit i? " " Nar avno" , Bar neyse osmjehne onim svojim velikim, š ir okim osmijehom, pokazujuć i zube, osmijehom koji je, a da on t o nije ni znao, glavni r azlogzbogkojega su mu se djeca u š koli r ugala i nazivala ga hijenom. Ali et o, on je t im osmijehom dogur ao do Ever gr een Dr ivea i t e svoje goleme kuć er ine, a sada su t i ist i klinci, koji su ga t ako besr amno izazivali, pr vi koji ist ogt r ena t elef onir aju Bar ney ju kad njihovu djecu udalje iz š kole zbogposjedovanja mar ihuane, ili im odr ape kaznu zbog vož nje u pijanom st anju. On je osoba kojoj se obr ać aju kad je u pit anju neugodan r azvod ili ost avinska r aspr ava, ili kad jednost avno ž ele s nekim povjer ljivim por azgovar at i. " Ja ž ivim od t oga š t o spaš avam ljudske ž ivot e. Time se bavim." Jor ien se aut o zaust avi na par kir ališ t u, i čim je Et han ugledao svoju supr ugu, on viš e ne obr ać a pozor nostna Bar ney ja. Zagur a koš ulju u hlače i jednom r ukom pr ijeđe pr eko svoje cr ne nar asle br ade. On je zaljubljen čovjek, i ž eli najljepš e izgledat i. Želi ovih nekoliko t r enut aka pr ovest i nasamo s Jor ie, pr ije no š t o se st var i pogor š aju. " Evo ide,"r eče, " pož eli mi sr eć u." Bar neyizađe na hodnik i mahne kad ugleda Jor ie.
" Nemoj bit it ako zabr inut a."On je zagr li. Jor ieno je lice ispijeno, i vidi se da se nije pot r udila počeš ljat i. " Je li Char lot t e sinoćost ala s t obom? " Jor ie kimnu. " I ziš la sam kr oz st r až nja vr at a i ost avila Collieja kod svoje mame. Char lot t e je iziš la na pr ednja, i bavila se t amo novinar ima. Odjednom su se t amo st vor ili i ne ž ele ot ić i. I maju nekakav kamiončićpar kir an u kolnom pr ilazu Gleasonovih, pr ekoput a nas." Bar ney ja obr adova š t o Char lot t et očno zna š t ot r eba činit i da zaš t it i Jor ie. Pomisli na t o kakav je idiotbio onaj JaySmit h joškad su iš li u š kolu. Svi su u gr adu znali da on š ar a naokolo, svi osim Char lot t e, i nekoliko je put a Bar neydoš ao u napast da joj napiš e pisamce, neš t o uviđavno, ali iskr eno. Ali Bar ney nikada nije shvat io kako je t o namjer avao učinit i zbogvlast it ogint er esa, i na kr aju je odlučio ishod njihova br aka ost avit i ur ukama sudbine. " Datć u sve od sebe da Et han ne zavr š i u Mar y landu i t r až it ć u da ga se do r aspr ave pust i uz jamčevinu. Uz malo sr eć e, izvuć ić u ga i bitć e doma za dvadesetčet ir i sat a." " Dvadesetčet ir i sat a" , Jor ie izgleda jošsmuš enija kad je čula š t o su za Bar ney ja dobr e vijest i. Dvadesetčet ir i sat ar azdvojenost i za Bar ney ja i njegovu supr ugu Danu su sasvim nor malna st var .I ma t r enut aka kad se sr et nu u dnevnom bor avku i Bar neyshvat i da nisu pr ogovor ili danima, a najgor e od svega je t oš t o se čini da ni jedno od njih za t o ne mar i. " Pođi!Čeka t e. Ipr est ani se br inut i. To je moj posao." Jor ie je zamiš ljala ovaj t r enut ak, i sad kad je kucnuo, ona osjet i st r ah. Hodnik izgleda zlokobno, a udaljenostkoju mor a pr ijeć i iznenada joj se učini nepr eglednom. Št o li ć e zat eć i kad ot vor i vr at a?Mož da se Et han pr omijenio pr eko noć i, mož da su mu nar asli očnjaci, ili pandž e?Zasigur no je njezin st r ah pr oizvod st r aš ne noć i, jerni ona, poputsvogsupr uga, uopć e nije spavala. Samo je na mahove, na t r enut ak-dva sklopila oči t e čak i t ada sanjala o sjenama, plavičast im oblacima koji se vuku po njezinom vr t u, spuš t ajuć i se nad nju i pr ibliž avajuć it ako
blizu da im je mogla vidjet i oči, hladne, bezizr až ajne i t amne. Ona učini posljednji kor ak i ot vor i vr at a Daveova ur eda. Odmah osjet i daje sve u r edu. On je jošuvijek onaj ist i Et han, njezin dr agi supr ug, ljubav njezina ž ivot a. Jor ie pot r či do njega i baci mu se u nar učje, a Bar neyzat vor i vr at a i omoguć i im int imu koju oni s pr avom zasluž uju. " Jor ie" ,r eče Et han kad je osjet i u svom nar učju. Riječ zazvuči poputmolit ve, i doist a, samo mu je njezino ime pomoglo pr ež ivjet i ovu paklenu noć . Hodao je kr oz vat r u s njezinim imenom na usnama, opijao se njime, u njemu nalazio pot por u, dok ga na kr aju nije odbacio na dr ugu obalu cr ne r ijeke. Razmiš ljao je o ovome t r enut ku, zamiš ljao ga uvijek iznova, i sad je t aj t r enut ak t u. Većju je počeo ljubit i, najpr ije polako i njež no, a onda onim očajničkim poljupcima od kojih se sve t r ese, poljupcima zbogkojih ona zajeca. Duš o, r eče joj, ne ž elim daplačeš !Ali ona plače, i ne mož e si pomoć i gledajuć i ga ovakvog, laž no opt už enog, ukr adenogiz njihovih ž ivot a. Et han dovede Jor ie do st ar oga Daveova kož nogkauča i pr ivuče je sebi u kr ilo. Ne mož e je pust it i. Ali vr ijeme bjež i, ne mogu ga zadr ž at i, nit i zaust avit i, nit i se cjenkat i za još . Pilje jedno u dr ugo, njihova ž udnja jednoga za dr ugim i za ž ivot om kakav su do t ada vodili je bolna, i oni jedva mogu gledat i jedno u dr ugo. Jor ie nasloni glavu na supr ugove gr udi i sluš a ot kucaje njegova sr ca. Kucanje je ubr zano, i njoj se oduvijek činilo da Et hanovo sr ce kuca br ž e od sr ca dr ugih muš kar aca. On ima izdr ž ljivost i za dvojicu, dobr o izgleda za t r ojicu i ima sr ce za š est or icu. Kat kad, kad bi ga t ako gledala dok spava, Jor ie je osjeć ala da bi on mogao bit i i anđeo kojega su na zemlju dovele njezine sebične pot r ebe i ž elje. Mož da ga je ona zar obila t u kr aj sebe, da spava u njezinu kr evet u, jede ono š t o mu ona spr emi za r učak i ide na posao, a zapr avo mu je mož da suđeno bit i negdje dr ugdje. Na kr aju kr ajeva, pr ava bi ljubav čovjeka mogla i pr ivezat i ondje gdje on zapr avo ne pr ipada. Mogla bi ga konopcima zavezat i u čvor ove koji se nikako ne daju r azvezat i.
" Bar neykaž e da ć et e pust it i za dvadesetčet ir i sat a. Ja mislim da ć e i pr ije, kad sud shvat i kako je sve ovo glupo." " Nemojmo mislit i na vr ijeme." Ibašu t om t r enu Jor ie zapazi ono š t or ast e odmah ispod pr ozor a Davea Mever sa. Opazi r ed nar ančast ih ljiljana i svi su okr enut i pr ema ist oku, pr ivučeni sunčevom snagom. Plameni ljiljan, pomisli Jor ie. Ona ust ane i pr iđe pr ozor u, pr ivučena ist om onom silom kojom sunce pr ivlači ljiljane. Vani, deset ci plavih sojki kljucaju u r osnoj t r avi. Ona pomisli na t o kako se iznenadila kad joj je Collie r ekao da per je sojki nema plavi pigment , i ona zat r ept a od uskovit lane plavičast e mr lje kad pt ice uzlet ješ e. Polja divlje lavande pr ost ir u se iza š er if ove post aje, a pt ice uvijek pr ivlače ljubičast i cvjet ovi. To je ono doba godine kad su mladi pt ić i najdr až i plijen jast r ebovima, ali svejedno se dolaze gost it i na polja. Jor ie okr ene leđa t om vanjskom svijet u, spust i zast orna pr ozor ui pozdr avi t amu. Cijeli njezin svijetsadr ž an je u ovoj sobi. Vedr o nebo i plave sojke viš e je ne zanimaju. Sad viš e ne. Et han pomno pr omat r a Jor ie. Sa svakim njezinim pokr et om on osjeć a kako vr ijeme pr omiče kr aj njih, ljuljajuć i podove i st r opove, pot r esajuć i cijeli njihov svijet . On se nikako ne mož e nagledat i Jor ie, ne mož e je pust it i, pa ipak se boji da ć e bašt o mor at i učinit i. Kad se Jor ie okr enula pr ema Et hanu, u njegovim očima ugleda neš t oš t o ne pr epoznaje, a onda odjednom shvat i o čemu se r adi. To je st r ah. To je jedino š t o ona ne ž eli vidjet i. Sve izgleda plavo u ovim t r enucima:zidovi, Et hanovo lice i sjene bačene na njih oboje, plave kao zumbuli, vječne kao nebo. " Ljudi ć e o meni svaš t a govor it i" ,r eče Et han, kao da se t o većne događa. Tamo u Saf ehouseu, i u š kolskom dvor iš t u, i na ulici, njegovo se ime t ako čest o spominje da je većpost alo poputizgovar anja magičnih r iječi koje pr izivaju pčele s polja, sve dok se njihovo zujanje ne r azlegne cijelim gr adom, t o pot mulo br ujanje koje popr at i svaku glasno izgovor enu r iječ. I ako Jor ie nije čula nikakva ogovar anja, zna da ljudi u ma-
lom gr adić u imaju pot r ebu u sve se miješ at i, i ona se nasmija onim svojim umilnim, zvonkim osmijehom. " Duš o, zart i mislišda ja t o ne znam?Ljudi ć e uvijek pr ičat i. To je u ljudima." Et han r azmiš lja kako da joj kaž e na pr avi način. Razmiš ljao je o t ome godinama, ali sad je konačno doš ao pr avi t r enut ak i mor atć e joj r eć i kako najbolje zna i umije. " Mislim na zaist a gr ozne st var i, Jor ie. St var i u koje neć eš ht jet i povjer ovat i." " Koliko t o mož e bit i gr ozno? "Jor ie zvuči bezbr iž no, ali se t ako ne osjeć a u sebi. St r ah je zar azan. Udvost r uči se za t r en i st vor i se ondje gdje nikad r anije nije bilo ni t r ačka sumnje. " Hoć ešli mi t or eć i da imašdr ugu ž enu t amo u Mar y landu? Da ž elišr azvod? " " Ne." Njegova ljubav pr ema njoj nije neš t o s čim se mož eš alit i, i on se osjet i pogođen njezinim peckanjem. Jor ie ga i dalje nast avi zadir kivat i. " Mož da si za sobom ost avio obit elj. Tr oje dječice koja su t i t epala t at ice pr ije nego š t o si doš ao ovamo i upoznao mene." " Post ojit e samo t i i Collie. It it o znaš ."Od pomisli na sina, koji mor at r pjet i sva t a zajedljiva bockanja do kojih ć e doć i, Et han pr oblijedi jošviš e. Najmanje od svega je ž elio svogsina dovest i u nezgodnu sit uaciju. Jor ie zna o čemu on r azmiš lja, vidi t u nejasnu kr ivnju, t u zabr inut ost ,t aj izr az njegova lica kad je u t akvom st anju, jeron je čovjek koji ć e uvijek pr ije pomislit i na dr ugoga, nego na sebe. " Ne br ini se. Collie ć e bit i dobr o čim se t i vr at išdoma." Et han se zahvalno i t už no zagleda u svoju ž enu. Ne ž eli je nikad pr est at i pr omat r at i. Jor ie osjeć a njegovu ž elju, na svom licu i r amenima, u svojoj kr vi i mesu;koliko li samo on ž udi za njom. Pa koliko se ž ena t ime mož e pohvalit i?Suđeno im je da budu zajedno. Da nije t ako, on ne bi ni bio u Novoj Engleskoj; bio bi čak dobr ih čet ir it isuć e kilomet ar a dalje. I ako, ako ć emo pr avo, on nije bio na put u za NewHampshir e one noć i kad je
nju upoznao, kako joj je t ad r ekao. Nije bilo nikakva pr ijat elja, a ni posla, ondje u Por t smout hu. I zmislio je sve t o na licu mjest a. Rekao je Jor ie ono š t o je smat r ao da ona ž eli čut i, ali t o ne znači da je bilo š t o od onoga š t o joj je r ekao, bila ist ina. Zapr avo, uput io se u Las Vegas one noć i kad su se upoznali, jerje sebi bio ut uvio u glavu da čovjek ondje mož e počet iž ivotiznova. Bitć e jedan od t isuć a onih koji su pogr iješ ili i koji se ipak uspijevaju mot at i gr adom bez pr oš lost i, ne dokazujuć i nikome niš t a. Pr ilično dugo pr oveo je r adeć i u Capeu, dobr o zar ađujuć i, i konačno je zar adio dost a novca da kr ene na zapad. Usvakom slučaju, t o mu je bila namjer a, ali je od same pomisli na pust inju ož ednio i skr enuo s aut ocest e na izlazu iza znaka ogr aničenja br zine na pedesetkilomet ar a, na kojemu se uvijek nalazi vijenac pr ičvr š ć en uz ogr adu, u spomen na Jeannie i Lindsav, dvije nesr et ne sr ednjoš kolke koje su bile Jor iene i Char lot t ine jako dobr e pr ijat eljice. On je zaobiš ao gr ad vijugavim, spor ednim uličicama, kr už eć i bez cilja, sve dok nije ugledao neonske r eklame za Saf ehouse. Noćje bila sumor na, pr ać ena solikom, a novi kamion, koji je kupio kad je okončao posao u Capeu, pr oklizavao je pr eko izbočina na KingGeor ge' s Roadu, ali on nije uspor avao. Tr ebalo mu je pić e, bašmu je jako t r ebalo, kao da je sunce Nevade većpr obijalo kr oz pr ednje st aklo, i mož da je zat o bio t ako už asno ž edan. Smat r ao je da ga t a zadnja post aja u t om zabit nom Commonwealt hu neć e ubit i. On je mr zio Massachuset t s, zimske mjesece i t e mr zovoljne, melankolične gr ađane. Odr ast ao je na ist očnoj obali Mar y landa, gdje je izvor ska voda bila desetput a bolja, a zemlja blaga i zelena, i sve š t o je padalo s neba nije t ež ilo uniš t it i ni čovjeka ni ž ivot inju. Ot vor io je pr ozori pust io da solika ulazi sa st r ane i poslao Massachuset t s dovr aga;ot ić i ć e do jut r a, uput itć e se t amo gdje je svjet losti nada. I pak ga je uhvat ila ona nesnosna ž eđt e se zaust avio na par kir ališ t u Saf ehousea i uš ao unut r a, čak i pr ije nego š t o je doznao ime gr ada u koji je st igao. Dovukao se do š anka i nar učio pivo i,
dok je čekao pipničar a da pjenuš avu čaš u gur ne pr ema njemu, okr enuo se desno i t ad ugledao nju, njezinu zlat nu kosu kako sja, pr avu sunčevu svjet lostu plavičast im sjenama gost ionice. Znao je, ako odmah ne ode i ne zabor avi na pivo i t u už asnu ž eđ, mož da viš e nikada neć e ot ić i. Mor ao je odluku donijet iu t r enu, ili je lako mogao zaglavit iut om bezimenom gr adu u Massachuset t su, gdje je st udeni jedan od najogavnijih mjeseci na planet u, s kr picama leda, olovnoplavim noć ima i sumor nom at mosf er om koja se pr ot ezala do Fr ontSt r eet a, gdje je nekoliko r už ičast ih r už a koje je Et han zapazio bilo pr ičvr š ć eno za ogr adu, u spomen na dvije sr ednjoš kolke koje su t u poginule. Sjeć anja nisu bila ono za čim je Et han t e večer it r agao, a ni ljubav nije bila ono š t o je t r až io. Jošuvijek se sjeć a kako je r azmiš ljao o t ome da bi se t r ebao uput it i pr ema vr at ima. Sam sebi je t o govor io, ot var ajuć i pat ent ni zat var ač na jakni dok je spuš t ao novac na š ank, kad je zgr abio svoje pivo i pr iš ao r avno k njoj. Tr ebao bih bit i na put u za NewHampshir e, r ekao joj je. Laž i su mu same dolazile, ali mu je zat o ist ina pr edst avljala pr oblem. Inajvjer ojat nije ć u i bit i, ali evo me, st ojim t u i gledam u t ebe. A, je li, st var no?Zaš t o onda st ojišako mislišda ima neko bolje mjest o gdje bi t r ebao bit i? Kad se nasmijala, st ajao je ondje pr epuš t en njoj na milosti nemilost , i nije se nit i mogao nit iž elio okr enut i i ot ić i. I mala je kosu boje meda, dugu, a oči su joj bile bist r e, pr odor no plave, i mogle su čovjeka skr enut i s njegova put a. Et han je vidio da i ona osjeć a ist oš t o i on, po t ome kako ga je gledala i po r umenilu koje joj se pojavilo na obr azima. Ona nije bila sr amež ljiva, ni cool, i nije se poigr avala. Pr ijat eljica koja je bila s njom, Char lot t e Kit e, povukla ju je za r ukav i pokuš ala odvuć i do skupine st ar ih š kolskih pr ijat elja koji su igr ali pikado, ali Jor ie na nju nije obr at ila pozor nost . I di t i bez mene, r ekla je Char lot t i i Et han je u t om t r enut ku
shvat io da je Jor ie ona pr ava. Cijeli svoj ž ivotbio je zat vor en, poputzaključanih vr at a, poputpodr uma, i et o ga napokon t u, na mjest u gdje je najmanje očekivao pr onać i ključ za sve š t o je ikada ž elio, sjajan i zlat an. Pr ava se ljubav pojavila pr ed njim, t u, u gost ionici koja je nalikovala deset cima onih pokr aj kojih je upr avo bio pr oš ao. U t r enu je shvat io da ć e ost at i u ovome gr adu, ma kako se on zvao, ovo je njegova adr esa –od danas pa nadalje. Mislišda neć ešpož alit iš t o si ost ala st ajat i ovdje sa mnom? Nasmiješ io joj se. Ne onim namješ t enim, nacer enim osmijehom za kojim je znao da ž ene lude, nego iskr enim, onim koji je pokazivao njegovu duš u. Neć ešli poslije sebi pr edbacivat iš t o nisi ost ala s pr ijat eljima ? Vir io je kr oz mnoš t vo gost iju, st r anaca do kojih mu nije bilo ni najmanje st alo. Gomila lica, et oš t o su za njega bili svi t i ljudi koje nikada nije namjer avao upoznat i. Bacali su st r jelice i uzvikivali, pa iako su svi bili t u negdje njegovih godina, njemu su se doimali smiješ no mladi. Mož da je i izgledao dobr o, onako pr ivlačan, dobr o gr ađen dvadeset ogodiš njak, ali t u je noćimao st o godina, cipela iznoš enih od put ovanja i sa zadnjim ost acima pepela koji su ost ali od duš e. Zagledao se u t u pr ekr asnu, neduž nu djevojku pr ed sobom, i bio pot puno svjest an siline kojom je ž eli. Pa ipak, dao joj je posljednju pr iliku da ode. Čini mi se da se t voji pr ijat elji dobr o zabavljaju. Tr ebala bi im se i t i pr iključit i, r ekao joj je, iako je osjeć ao bol pr i svakoj glasno izgovor enoj r iječi. Jor ie se nije ni osvr nula na mladić e i djevojke s kojima je odr asla. Umjest ot oga, susr ela je njegov pogled. Ne zabavljaju se. Pr imaknula mu se, t e se i on mor ao sagnut i bliž e da bi u t oj buci mogao čut iš t o mu govor i. Samo t ako izgleda. Tr inaestgodina on većž ivi u Massachuset t su, u mjest u koje mr zi viš e od svih. Podnosi čeličnoplavo mor e koje je t ako hladno u sr pnju da se čovjeku ledi kr vuž ilama. Pr iviknuo se na snjež ne oluje i led u pr osincu, i t ako t opao i vlaž an kolovoz da
psi zbogvlage t r až e zaklon obješ enog, pr esuš enogvr t nogsljeza, gdje daš ć u na vr uć ini. UMar y landu kozja kr vt r aje sve do kasne jeseni, nebo je plavo sve do Bož ić a, a kad snijegzapadne, mekan je i pr hak, i pr ekr ije ž ivice i polja. Sve ove godine on svako jut r o ust aje i odlazi na posao bez obzir a na vr ijeme ili okolnost i;popr avlja ogr ade i kr či st ar e hr ast ove u š umi iza sr ednje š kole gdje ć e se izgr adit i igr ališ t e. Donosi pur ice u Dom za st ar ije osobe za Dan zahvalnost i i pr olazi kr oz vat r u spaš avajuć i svoje susjede, ne mar eć i nimalo za svoju sigur nost , t e je među ost alim dobr ovoljcima u Vat r ogasnom dr uš t vu poznatpo svojoj iznimnoj neust r aš ivost i. Plakao je kad mu se r odio sin, zahvaljivao Bogu, der ao pot plat e na cipelama lut ajuć i susjedst vom noć u dok Jor ie spava i ž ivi u mir u sa svijet om. Zaklinjao se u zvijezde i u ž ivotsvogdjet et a, ali niš t a ne mož e izbr isat i pr oš lost ,t o on sad dobr o zna. Pr oš lostost aje uz čovjeka i lijepi mu se za pet e poputljepila, nevidljiva, bolna i neizbjež na, pr už a nit i pr ema buduć nost i, baškao š t o je dan pr iš iven za noć . Kasnije, kad padne mr ak i kad njegovi susjedi budu vani na t r ijemu zagledani u zvjezdano nebo, zahvalni za ž ivotkoji ž ive, on ć e bit iuć eliji veličine t r i sa čet ir i met r a. Sjeditć e na r ubu t vr dogkr evet a s onim gor kim okusom ž aljenja koji osjeć a u gr lu. Većosjeć a samoć u, i dvaputviš e boli sad dok svoju supr ugu dr ž i u nar učju. On je osjeć ajan muš kar ac, ali nikada pr ije nije joj pr už io sve t o u jednom poljupcu, pot puno i pr edano –svoje sr ce, svoj ž ivot , svoju duš u. Aš t o se t iče Jor ie, ona ga voli onako kako nikada nije mogla ni zamislit i da se mož e voljet i. Kad bi joj bilo dopuš t eno, ona nikada ne bi vidjela golubice u svom vr t u, nit i bi jedan jedini dan ž ličicom punila zdjelice sladoledom, nikad viš e ne bi vidjela lice svogsina, samo kad bi t o pomoglo spasit i njezina supr uga. Dave Mever s ot vor i vr at a da ih ljubazno podsjet i daje Et hanovo vr ijeme ist eklo. Et han ga moli za samo jošpetminut a; Dave je obzir an čovjek, i on popust i njegovu posljednjem zaht jevu.
Kr ajnje je vr ijeme da Et han iz sebe izbaci one r iječi koje mu poputkost i st oje u gr lu –a mož da baši st oje. I z godine u godinu sve ih je t ež e pr ot isnut i, a r iječi su se usukale u udicu koja je t u bila da ga uš ut ka, i od koje ist odobno kr var i. Jor ie pogleda svogsupr uga i boji se onoga š t oć e se dogodit i kad on dođe pr ed nju i klekne na koljena. Ona odjednom shvat i da je t o počet ak njihove t uge. Pr ekr asna joj je kosa zamr š ena, a lice blijedo. Ona se zaklinje da se niš t a neć e pr omijenit i ma š t o joj on r ekao, niš t a neć e pr omijenit i njezine osjeć aje. Ne t r eba joj niš t a objaš njavat i, ne t r eba niš t ar eć i, ali Et han mor a izgovor it it er iječi ili ć e nasmr tiskr var it i. On joj r eče ist inu, i t o onako kako je on vidi, a ist ina je jednost avna:on viš e nije ist i čovjek. I st ina je, ono je njegovo ime na pot jer nici iz Mar y landa, ono s kojim je r ođen i s kojim je odr ast ao, ali da se mogao pr ovest i pokr aj t ogsvogja iz mladih dana, pokr aj mladić a koji st opir a uz cest u kr aj polja cr vene djet eline, pr oš ao bi pokr aj njega bez zaust avljanja. Ne bi nit i pr epoznao t ogsebičnogpojedinca koji je mislio da ima pr avo na sve š t o pož eli, koji je zviž dukao dok je pr olazio poljima zelene salat e, soje i kukur uza one noć i kad je ubio djevojku, zast avš i samo da se pr esvuče i uzme pr egr š tjagoda koje su bile t ako zr ele, i t ako ukusne, da ga je svaki zalogaj podsjeć ao samo na t o kako je lijepo ž ivjet i.
KOS NAGODI ŠNJI CUOČEVESMRTIOTI ŠLASAM UGARAŽUNOSEĆITRI
cr ne svijeć e, upaljač koji sam ukr ala Rosar ie i očevu f ot ogr af iju na kojoj je bio lijepi mlad, iz vr emena kad jošnit ko nije mogao ni slut it i kako ć e se sudbina s njim okr ut no poigr at i. Pr oš le je godine u ovo doba vr ijeme bilo r už no, spar no i t mur no, ali večer as si mogao vidjet i svaku zvijezdu, mogao si ugledat i Vener u kako t e pr omat r a, poputr ubina na nebu. Bila je t o pr ekr asna noć , i uhvat ila sam sebe kako se nadam nečemu š t o se
nit ko ne bi usudio t r až it i. Sve od pr oš logljet a imam jednu jedinu ž elju, i ona je t injala u meni sve dok nije post ala jedino š t o sam osjeć ala, znala ili ž eljela. Moj ot ac je bio zamjenik r avnat elja u Osnovnoj š koli Elle Monr oe, i st oga se ispr ed zgr ade nalazi br ončana spomen-ploča s njegovim imenom, š t o je r azlogzbogkojega moja majka t amo viš e ne ž eli ić i, čak nije ot iš la ni pr oš logpr oljeć a kad ju je pozvao ondaš nji zamjenik r avnat elja, gospodin Per cy . I mala sam pr oblema s nekoliko djevojčica iz r azr eda koje su iznijele svoje miš ljenje o t ome kako je umr o moj ot ac, i nisu bile zadovoljne mojom r eakcijom. Znala sam bit i pr ilično zla, kad sam mor ala, viš e nego š t o bi t o mnogi od mene očekivali. Ali moja majka je odbila doć i na sast anak, i na kr aju gospodin Per cynije imao dr ugoga izbor a nego ju je sr eo u Kit einoj pekar nici, gdje su popili kavu i u r azgovor u nisu ni spomenuli moje dr uš t veno nepr ilagođeno ponaš anje i t o kako sam nekim pojedincima bacila biljež nice u WC. Mojoj majci gospodin Per cynije ž elio ser vir at i jošjednu por ciju loš ih vijest i, niš t a viš e no š t o bi ž elio oš amar it i je. Nakon t ogsusr et a s njim, on viš e nikad nije nazvao. Shvat io je da ć e moja majka učinit i sve, samo da zaobiđe š kolu i t u spomenploču s imenom mojega oca. Ona ć e kr už it i do Hamilt ona i vozit i se nat r agspor ednom cest om, par alelnom s aut ocest om, samo da ne bi mor ala pr oć i blizu. Jošnije nar učila spomenik za očev gr ob, i svi smo znali r azlog. Nije mogla podnijet i vidjet i njegovo ime zapisano u kamenu. Neki ljudi vjer uju da ako ne ot vor išoči pr ed t ugom i o njoj ne r azgovar aš , mož ešse pr et var at i da se t o nikada nije ni dogodilo. Mož ešse bavit i svojim poslom i čak i ne pr imijet it i da je pr oš la godina dana –dost a vr emena da ne ost ane niš t a, osim boli i kost i. Kad sam na godiš njicu očeve smr t i uš la u gar až u, nisam se pot r udila upalit i svjet lo. Nisam se bojala ničega, bar em ničega u svijet u izvan ovoga naš ega. Pr oš loga ljet a ot ac mije pokazao sva zvijež đa na ljet nom nebu, uključujuć i i Škor piona u usponu koji je na svom put u bockao sve, i ljude i ž ivot inje. Pokazao mi-
je kako hr abr osti nije bašt ako jednost avna. Posljednje t jedne svogž ivot a pr oveo je lež eć i u kr evet u, na kauču, ili u bolničkoj sobi. Blijedio je i gubio se u bijelim plaht ama i gomili jast uka. I š čezavao je pr ed naš im očima. Nakon nekogvr emena, bio je pola od onoga nekadaš njegčovjeka, ali t a me je polovica još uvijek voljela. Pokuš avala sam naučit i svir at i blok-f laut u i pr ovodila sat e vjež bajuć i uz njegov kr evet . Oči su mu sjale kad god bi me pogledao, iako sam bila gr ozna, i ubr zo sam odust ala od f laut e. Nisam je viš ež eljela pogledat i, i baka je poslala pisamce učit eljici glazbenogda me ispr iča š t o neć u doć i na nast avu. Sjedila sam u kaf ić u dok su dr ugi vjež bali, pokr ila sam uš iir azmiš ljala o svom ocu, ali nisam se mogla vr at it i nat r agu ono vr ijeme pr ije njegove bolest i. Teš ko sam se mogla pr isjet it i kakav je bio pr ije nego š t o se r azbolio, nit i sam mogla pr izvat i u sjeć anje kako je izgledao kad smo zajedno odlazili na klizanje;on bi me t ad podignuo dok je padao snijeg, sve dok ne bismo bili pr ekr iveni snjež nim kr ist alić ima, a našse dah pr et var ao u led kad god bismo se glasno nasmijali. Večerje t opla, zvjezdana i sjajna, vedr a, kakva se samo mož e pož eljet i. Već ina ljudi u gr adu sigur no ć e uključit ir ashladne ur eđaje kako bi mogli nor malno spavat i, osim Rosar ie, koja je vjer ovala da je r eciklir ani zr ak š t et an za t en, i Et hana For da, koji je na posljednjem gr adskom r ef er endumu glasovao pr ot iv uvođenja r ashladnih ur eđaja u zat vor . Obično je t aj t je5 dan, u kojemu je 4. sr pnja , velika zabava u Monr oeu;or ganizir a se vat r ometna sr ednjoš kolskom igr ališ t u, a uz njega je obvezan piknik i š et nja dužFr ontSt r eet a, a najbolje je kad vat r ogasna vozila uper e svoja cr ijeva pr ema gomili i svakoga polijevaju vodom. Ali ove godine je sve dr ukčije. Vat r ogasci su odlučili ne sudjelovat i na svečanost i iz poš t ovanja pr ema Et hanu For du, a ni Collie ni ja se nismo pot r udili ot ić i, st oje vjer ojat no bila velika pogr eš ka. Umjest ot oga, uspjela sam ga nagovor it i da posjet i oca. Kad sad o t ome r azmislim, znam da sam t r eba5Č et vr t i sr pnja je u SAD-u dr ž avni pr aznik, Dan nezavisnost i( I ndependence Day ) , kojim se obiljež ava pot pisivanje Deklar acije o nezavisnost i iz 1776. godine.
la bit i pamet nija. Collie nije ž elio ić i, i po izr azu njegova lica vidjela sam da je bio pr est r aš en kad sam načela t ut emu. Tr ebala sam ga pust it i, ali sam mislila da ć e mu se r aspolož enje popr avit i i da ć e opetbit i onaj st ar i kad vidi svogoca. Ali Collie je jedva pr ogovar ao. Uočima je imao onaj čudni pogled, kao da ni u š t o nije vjer ovao. Mogao si mu r eć i neš t o sasvim obično, pr imjer ice, Umir em od gladi ili Hajdemo na kupanje, a on bi blijedo gledao, kao da viš e ne govor i ist im jezikom. Jedanputsam ga vidjela da je bacio kamen na jednoga od novinar a koji su se smjest ili u kolnom pr ilazu CindyGleason, i pr emda sam sebe mogla zamislit i da t o činim, t o je bilo neš t oš t o Collie ne bi učinio nikad, bar em ne do ovoga ljet a. I st ina je, zapr avo, da sam imala svoje sebične r azloge zaš t o sam ž eljela da Collie posjet i svogoca. Željela sam bit i sigur na da nisam pogr iješ ila kad sam pr ijavila Et hana For da. Neduž ne kaž njavaju iz dana u dan, i ja nisam ž eljela bit i uzr ok zbogkojega ć e net ko ost at ak ž ivot a pr ovest i u zat vor u samo zbogmoje glupost i. Dođi, r ekla sam Collieju. Uvjer ena sam da ć et i on sve objasnit i. Net ko je vjer ojat no nazvao i pr ijavio ga, a sad sigur no ž ali zbogt oga. Ali nekoga t ako dobr oduš na poputCollieja nije lako uvjer it i. Ne znam. Mama mije obeć ala da ć e me povest i kad se st var i sr ede. Ako se ikada sr ede. I spr ičao mi je kako mu se mama zaključava po noć i u sobu da je on ne čuje kako plače, ali on je ipak čuje, i kako u zadnje vr ijeme ne mož e zaspat i sve dok se ne r azdani. Kad sam čula kako su st var i loš e, osjeć ala sam se kao najveć i zločinac i laž ljivac na ovome svijet u. Ono š t o sam učinila nije mi izgledalo niš t at ež e nego povuć ir učicu na ž eljezničkim t r ačnicama, i sad nit ko neć e znat i kamo bi ž ivotodveo For dove da gaja nisam t e večer i vidjela na TV-u i nazvala. Čekala sam da Collie kaž e još neš t o, mož da da opsuje onoga t ko mu je pr ijavio oca, no on nije r ekao niš t a i, nakon nekogvr emena, t r enut ak u kojemu sam mogla pr iznat i svoj udio u uhić enju njegova oca je pr oš ao. Za
t r en je t a pr ilika da pr iznam nest ala u bunar , padajuć i br zo u nedost iž ne vodene dubine. Razmiš ljala sam o t ome kako je kad plivašpr eko Lant er n Lakea i pokuš avašdozvat i nekoga na dr ugoj obali, kako t i se glas uzdiž e i nest aje u kr oš njama st abala i kako lako mož ešost at i bez glasa. Ako niš t a dr ugo, barć ešse bolje osjeć at i kad ga vidiš . Zar t vojoj mami ne bi bilo dr ago da zna kako t i je on sve objasnio? Pr avi ubojica se sad vjer ojat no š eć e po Mar ylandu i kuca ljudima na ulazna vr at a. Znaš , mož da bismo i mi mogli nekako pomoć i. Mož da bismo mogli post avit i naš e let ke ili neš t o slično. Mogli bismo neš t o učinit i da ga izvučemo. Pr et post avljam da sam zvučala pr ilično uvjer ljivo, jerje nakon nekogvr emena Collie r ekao I demo, t e smo uzeli bicikle i uput ili se zaobilaznom cest om. Svi oni nar ančast i ljiljani su cvali, t isuć e ljiljana visoko dužaut ocest e, poputjat a pt ica boje mandar ina. Bilo je vr uć e i vr uć ina nas je š ibala po licu, a Collie je dopust io da ja idem pr va, kao i obično. Vozili smo br zo i napor no, iznenada smo se ž ur ili nekamo. Sdr uge st r ane lančane ogr ade bio je putkoji je vodio u NewHampshir e i Maine, a aut omobili, koji su jur ili, odbacivali su kamenčić e cr noga š ljunka u zaguš ljivi zr ak. Pomislila sam na sve t e ljude koji su se nekamo uput ili, i da uvijek ima onih koji nikada ne st ignu t amo gdje ž ele. Pož eljela sam da smo se ot ac i ja pr oš le godine odvezli u Maine i da smo sjedili t amo na obali jezer a i gledali zvijezde. Željela sam da smo samo jošjedan dan pr oveli zajedno. It o je sve. Kad smo st igli do zgr ada Dr ž avnogur eda, pr i kr aju King Geor ge' s Roada, zaključali smo bicikle uz dr vo, jersmo mislili da bi se, ako većima mnogo zločinaca u Monr oeu, oni mogli vr zmat it u negdje u blizini. Tu su ljudi dolazili kad bi dobili kaznu za pr ekor ačenje br zine, ili kad bi ih uhvat ili da posjeduju mar ihuanu, kao š t o su uhit ili Br endana Der r vja pr oš le godine, ali t u se t akođerdolazilo i kad je t r ebala dozvola za vjenčanje ili dopuš t enje da se pr oš ir i st r až nje dvor iš t e. Sve su zgr ade odavde izgledale ist e:i zat vor , i sudnica i vijeć nica. St ajali
smo ondje, zagledani u bijele bet onske blokove uokvir ene glogom, javor om i st ablima lipa koje su pr avile sjenu. Mogao si čut i odjeke par ade, ako si pozor no sluš ao. Sva ona djeca s kojima sam pohađala sat ove glazbenoga svir ala su f laut u kao luda i t aj me je zvuk pr isilio da pož elim r ukama pokr it i uš i. Collie je popr imio čudan izr az lica. St avio je r uku iznad očiju i pr omat r ao nekoliko vr ana koje su pr olet jele. Pr eplanuo je od sunca, a kosa mu je bila plava, got ovo bijela. Št o ne valja?upit ala sam. Ne sviđa mi se ovdje, r ekao je, a zapr avo sam i ja osjet ila jezu. Nebo je jošuvijek bilo plavo, ali dan je bio na izmaku i neš t o je š uš kalo. To su se glogovi iznad nas t ako čudno glasali zbognačina na koji je liš ć e na njima pucket alo na vr uć ini, kao da je bilo od papir a i kao da neć e pot r ajat i jošjedan dan. Pomislila sam kako je ovaj posjetbila loš a zamisao;sad sigur no neć emo st ić i na piknik kod sr ednje š kole i najvjer ojat nije neć emo na vr ijeme st ić i na igr ališ t e pr omat r at i vat r omet , ali bilo je pr ekasno za povr at ak. Spuš t ao se sumr ak, a nad aut ocest om se nadvijala ljubičast a izmaglica. Pr ogut avš i slinu, zaboljelo me je u gr lu, ali sam se ponaš ala kao da je najnor malnija st var na svijet ut oš t o Collie posjeć uje svogoca u zat vor u. Ja sam većbila t u unut r a, nemašse čega bojat i. Govor ila sam ist inu, baka i ja smo t u pr oš li mjesec dovele Rosar ie na polaganje vozačkogispit a koji je ona većt r eć i put pala, iako inst r ukt ors nje nije mogao skinut i pogleda. To su samo glupe, služ bene zgr ade, uvjer ila sam Collieja. Pa ipak, š t o smo se viš e pr ibliž avali zgr adama Dr ž avne upr ave, t o sam se loš ije osjeć ala. Osjeć ala sam da ć u se onesvijest it i, onako kako se osjeć a Rosar ie kad ima one svoje glavobolje. Kad smo uš li, slijedili smo znakove za Odjel s posebnim mjer ama sigur nost i, kako su nazivali zat vor . Ondje su bila dvojica čuvar a koji su mi r ekli da ne mogu unut r a s Colliejem. Mor ala sam pr ičekat i na klupici u hodniku. Collie je bio u panici, ali nije r ekao niš t a kad ga je jedan od služ benika poveo do zat vor a. Doimao se kao da bi se najr adije okr enuo i pobjegao, ali nije,
jerCollie nije t akav. To je za ovakve kao ja –ja bih za dva cent at r čala cijelim put em do kuć e i vr t jelo bi mi se u glavi viš e nego ikad. Osjeć ala sam se kao da sam uniš t ila mnogo ljudskih ž ivot a. Čak ih nisam mogla ni pr ebr ojit i. Nisam mogla ni disat i, jersam se osjeć ala kao da mi je nožzabijen u gr udi. Ja sam u hodniku dr ž ala glavu među koljenima, i kad je ž ena iz Odjela za mot or na vozila pr ovir ila iz svogur eda i upit ala kako mi je, odgovor ila sam da se ne osjeć am dobr o. Zamolila sam je papir nat u vr eć icu u koju sam disala, jert ako r adi Rosar ie kad je u t akvom st anju. Naž alost , jošsam se gor e osjeć ala diš uć iut u papir nat u vr eć icu. Obično mi je neugodno, ali t ad bih se bila ispr už ila na pločice na podu –t ako sam bila par alizir ana onim š t o činim da se nisam mogla pokr enut i;ako me se ž ele r iješ it i, mor atć e me iznijet i. Mislim da sam r azmiš ljala ot ome kako je moj ot ac čekao da pr ođe 4. sr pnja da učini ono š t o je učinio. Čak je i onda dao sve od sebe da nas ne upr opast i jošviš e. Ali ist ina je da je ovako bilo jošgor e. Znala sam da je cijelo t o vr ijeme –dok sam pr oš le godine pr omat r ala vat r omet , eksploziju za eksplozijom u vlaž nom zr aku –moj ot ac br ojio sat e koji ga dijele od slobode. Kad se vr at io, Collie je jezivo izgledao. I zgledao je gor e nego š t o sam se ja osjeć ala. Siš la sam s klupice i poš la za njim niz hodnik, bez r iječi. Vani je got ovo pao mr ak, ali je jošuvijek bilo jako vr uć e. Unat oč visokoj t emper at ur i Collie se doimao smr znut o. Ruke je zagur ao u dž epove, a usne su mu bile pomodr jele i plave kao od st udeni. Doimalo se kao daje cijelo t o vr ijeme bio zat vor en u zamr zivaču, dok sam ja sjedila na klupici u hodniku bor eć i se da dođem do daha. Mor ala sam se suzdr ž at i da ne pr už im r uku pr ema njemu i ne dot aknem ga kako bih pr ovjer ila je li uist inu t ako hladan kako je izgledao. Št ot i je r ekao ot ac?upit ala sam. Collie je buljio u mene, a onda pr oizveo neki čudan glas u gr lu, š t o je t r ebalo zvučat i smiješ no, samo š t o nije izgledalo t ako. Nije bio nalik na sebe. Nimalo. Okr enuo se od mene i kr ajičkom svoje koš ulje obr isao oči. Znala sam da sam jako po-
gr iješ ila nagovor ivš i ga da dođe ovamo, i da mi t o mož da nikada neć e opr ost it i. Sve one r iječi koje sam imala u sebi i ht jela mu r eć i kako mi je uist inu ž ao, nest ale su pr ije nego š t o su bile izgovor ene. To je ono kad zavlada pot puna š ut nja između dvoje ljudi –už ar ena, pr azna i beznadna. Collie je skinuo lanac sa svoga bicikla, i nije se čak ni pozdr avio sa mnom, samo je jur nuo pr eko par kir ališ t a, a onda počeo okr et at i pedale š t o je br ž e mogao, ali nije vozio u smjer u naš ih kuć a. I š ao je pr ema aut ocest i. Vozio je kao lud, i kad je st igao do ogr ade, nekako se zalet io u nju, a onda ust ao i ost avio ondje svoj bicikl, t e se popeo pr eko ogr ade. Skočio je u visoku t r avu i dvije su se t ugujuć e golubice pr eplaš ile i izlet jele iz t r nja, diž uć i se sve viš e i viš e, a onda viš e nisam mogla vidjet i Collieja. Jedan t r enut ak je bio t u, a većsljedeć egje nest ao. Na sebi sam imala cr nu bluzu koju sam bila posudila od Rosar ie, jersam mislila da u njoj izgledam st ar ije i bar em malo ljepš e, ali sad sam osjeć ala da me bocka poputiglica. Bockala mi je kož u. Osjeć ala sam se kao da bi me t r ebalo spalit i na lomači, ili pr ognat i, ili ispeć i na vr uć em ulju. Sve š t o sam učinila bilo je pogr eš no, čak i kad sam pokuš ala činit i ono š t o je ispr avno. Sjela sam na bicikl i ot iš la do spor edne cest e koja je pr at ila aut ocest u. Nije se čulo niš t a osim aut omobila. Ut om su t i se zvuku guš ile misli, i mož da je t ako bilo i najbolje. Pogledala sam kr oz ogr adu, ali Collie je većbio nest ao, i vidjela sam samo nepr ekidne kolone aut omobila i zelene t r avnat er ubove sa svake st r ane asf alt a. Nogom sam ispr avila uleknuć a na Colliejevu biciklu, t ek t oliko koliko je t r ebalo da bi se kot ači okr et ali, a onda sam odvezla oba bicikla kuć i, pr emda su me r uke od t oga st r aš no boljele. Do t ada su r imske svijeć e većbile post avljene ot r aga u dvor iš t u i dužobale jezer a, a odjeci slavlja pr olamali su se nebom, ost avljajuć it r agove dima od eksplozije. Bilo je jako vr uć e, a ja sam mor ala pr opješ ačit i cijeli gr ad t e sam bila mokr a od znoja kad sam konačno st igla kuć i. St ala sam pod vr t nu pr skalicu koju je moja baka uključila za zalijevanje zapuš t enog
viš egodiš njegvr t a, koji je moj ot ac zasadio pr ije nekoliko godina kad smo mislili da je pr ed nama sve vr ijeme ovoga svijet a. Ot kinula sam dva cvijet a koja su uspjela pr ocvjet at i i sačuvala ih za poslije. Penjuć i se voda je s mene kapala po st ubama, i kad sam st igla u svoju sobu, skinula sam sa sebe odjeć u. Začuđeno sam gledala u zr calo i nisam se uspjela u njemu pr epoznat i. Ruke i noge su mi bile pr edugačke, a zbognačina na koji su mi st r š ili bokovi vidjele su mi se kost i. Željela sam izgledat i onako kako sam izgledala kad je moj ot ac bio t u, ali ja viš e nisam bila ist a osoba. Ost avila sam Colliejev bicikl na t r avnjaku pr ed naš om kuć om, ali on nije doš ao po njega. Dr ž ala sam ga na oku dok sam r učala ono š t o mi je baka pr ipr avila, ali on se uopć e nije pojavio. Znala sam da Colliejev ot ac nije Collieju r ekao ono š t o je on ž elio čut i, i mož da mi je t r ebalo bit i dr ago š t o nisam pr ijavila neduž nogčovjeka, ali nije. Pož eljela sam da svoju sest r u mogu upit at i za savjet , ali Rosar ie je bila vani s Br endanom Der r vjem. Hvalila se kako Br endan r adi pr ekovr emeno da bi mogao unajmit i čamac i odvest i je da s jezer a pr omat r aju vat r omet . Sir ot i se Br endan mož da zabavlja bolje nego ikad u ž ivot u, ali jedino š t o mi pada na pametje kako ć e on, kad mu ona kaž e da je među njima got ovo, uvečerdoć i ovamo i st ajat i na uglu Maple i Shenvood St r eet a, zagledan u njezin pr ozor , nadajuć i se da ć e ugledat i samo t r ačak nečega š t o viš e nikad neć e imat i, sve pr ije nego Rosar ie. I zaš la sam u gar až u kad je baka ot iš la spavat i. Nisam se mor ala br inut i da ć e mama opazit i kako se š uljam naokolo. Počela je opetr adit i u pr ihvat iliš t u u bolnici Hamilt on. Ljudi su za nju govor ili da je najsmir enija osoba koju mož ešnać i, i daje st vor ena za t aj posao. Mogao si kr očit i na t r aumat ološ ki odjel i da t i kr v lipt i u pot ocima, mogle su t i kost i st r š it i kr oz meso, a moja bi t e mama zat r až ila samo podat ke t vogzdr avst venog osigur anja i pozvala dež ur nu sest r u. Pr ema nesr eć i se odnosila onako kako se nečija dr uga mama ponaš a kad r ež e pit u od jabuka. Hillar v Mever s je t o osjet ila na svojoj kož i kad je pala s
gr ede na sat ut jelesnogpr oš le godine i jako r azbila čeljust , t ako da su joj poispadali zubi, i mor ala ih je pr it isnut ir učnikom da bi ih pohvat ala. Rekla je da se moja mama ponaš ala onako kako se ponaš ala kad sam ja iš la u dr ugi, a ona u t r eć i r azr ed, kad je dolazila k nama na r učak i kad smo ona i ja još bile dobr e pr ijat eljice. Pokuš aj zadr ž at i kr v na r učniku, duš o, r ekla joj je moja mama. Hillar v je t ada pr est ala paničar it i i zaključila je da povr eda nije bašozbiljna kad je moja mama t ako smir ena, iako je njezin ot ac, š er if , koji je naviknuo na sudar eir azbojničke pr epade, sjedio uz nju i plakao. Ist oga, sve dok sljedeć egdana nije ugledala svoje izobličeno lice u zr calu, Hillar v nije shvat ila koliko je gr ozna bila njezina ozljeda. Mene mamina r eakcija uopć e nije iznenadila. Na kr aju kr ajeva, doimala se pot puno smir eno cijelo vr ijeme dok je ot ac bio bolest an, vodila ga je na liječničke pr eglede, sjedila s njim t ijekom beskr ajnih kemot er apija i nikad nije dala naslut it i koliko je loš e. Vjer ojat no je od samoga počet ka znala da nema nade, ali nikada nije dala naznake negat ivnoga i t u je vješ t inu vjer ojat no usavr š ila na t r aumat ološ kom odjelu. Danas ć emo posjet it i naš e pr ijat elje u bolnici, najavila bi, kao da ć e ić i na t r ž nicu ili u cvjeć ar nicu, a ist ina je bila dr ukčija:moj ot ac viš e nije mogao disat i, nije mogao jest i, ni r azgovar at i s nama, pa čak ni ot vor it i oči. Ne pr avit e buku, t at a spava!r ekla bi mama, a mi smo vjer ovali da se ot ac odmar a i skuplja snagu. Dugo sam mislila da ć e st var i kr enut i nabolje zbogmamine boje glasa. Beskr ajno sam joj vjer ovala, a onda sam jednoga dana ot vor ila vr at a njezine sobe, kad je r ekla da se ot ac odmar a, i ugledala ga kako lež i ot vor enih očiju, iscr pljen od boli, i znala sam da joj viš e nikada niš t a neć u povjer ovat i. Mama i Rosar ie su bile u t r govačkom cent r u u Hamilt onu i Rosar ie je bila t a koja je ot vor ila gar až na vr at a kad su se vr at ile kuć i. Mogao si bit i bilo gdje, ali si mor ao čut i njezin kr ik. Baka i ja smo vadile st var i iz kut ija na t avanu i baka je por ezala
vr h malogpr st a oš t r im nož ić em za guljenje kojim je r ezala zaš t it nu t r aku. Collie mi je r ekao da je on t ada pomagao svojoj majci u vr t u, i začuvš i Rosar ien plač znao je da je net ko umr o. St ajao je uz gr move bor ovnice i nadao se da t o nisam ja. A sada, i t ako svake večer i, njegova mama st oji u vr t u. Vidim je sa svogpr ozor a na dr ugom kat u. Kad t ako pogledam i vidim je da plače, znam da sam pogr iješ ila. To š t o sam obavila onaj r azgovorsamo je jedna u dugom nizu pogr eš aka. Tr ebala sam znat i da Collieja ne t r ebam nagovar at i da posjet i oca. Tr ebala sam znat i da moj ot ac umir e. Ne bist e čak ni pomislili da je net ko zakopan ondje gdje lež i moj ot ac, jernema nikakvoga znaka, samo dio neugaž ene t r ave i ogr ada od ljiljana. Mama je zalijevala t e ljiljane nakon očeve smr t i, i t o je bio jedan jedini putda sam je vidjela kako se svađa s nepoznat om osobom. Objasnila je ljudima na gr oblju da ž eli t u ogr adu od ljiljana, bez obzir a na cijenu. Ali t o nije bilo bašlako izvest i. Savjet ovali su nas da bi ost ale obit elji, čiji su članovi pokopani u t om dijelu gr oblja, t r ebale dat i svoj pr ist anak da se cvijeć e posadi, i t u je moja mama pukla. Rekla je r avnat elju Pogr ebnogzavoda da ide dovr aga i da se nada kako ć e jednoga dana nekome, do koga njemu bude st alo, uskr at it i t u zadnju t r unku poš t ovanja i da ć e onda znat iš t o znači ost at i bez ičega. Moja mama je sjela na zemlju, t amo gdje je pokopan moj ot ac, i isplakala t oliko suza da kat kad pomislim da ljiljani ondje r ast u iz njezine t uge i da lat ice ne t r aju duž e od jednoga dana, jeri one mor aju ot past i, kao š t o su pot ekle i njezine suze. Donijela sam sa sobom sve š t o mi je t r ebalo za godiš njicu očeve smr t i kad sam se spust ila niz Rosar ien pr ozor . Nebo je pr skalo od boja. Zemlja se zat r esla svaki putkad je ispaljena r aket a na igr ališ t u i cr ne su kr pice pr aš ine padale na kr ovove. I mala sam nekoliko pr amenova kose, omot nicu punu odr ezanih nokt iju i dva cvijet a koja sam pr ije ubr ala, a koja je moj ot ac uzgajao. Pr egledala sam kut ije u or mar u mamine spavać e sobe, sve dok nisam pr onaš la t at inu čet ku za kosu i i f ot ogr af i-
ju snimljenu davno pr ije, kad ot ac nije bio puno st ar iji od Rosar ie. Bilo je t ako vr uć e da su me bose noge pekle na bet onskoj st azi koja je vodila pr eko dvor iš t a, dok su hr uš t evi let jeli zr akom. Duboko sam udahnula pr ije nego š t o sam se uvukla u gar až u. Nisam palila svjet lo i, nakon š t o sam za sobom zat vor ila vr at a, zaput ila sam se r avno do mjest a na kojemu se t o dogodilo. Zapalila sam cr nu svijeć uir aspor edila one st var čice koje sam donijela sa sobom:vlasi očeve kose, koje sam pr onaš la u njegovoj čet ki za kosu, t e ih usukala s mojom, odr ezane nokt e, satkoji sam uzela iz ladice njegova noć nogor mar ić a, f ot ogr af iju iz vr emena kad je bio mlad. Nisam bila sigur na mogu li vr at it i oca, ali sam mu bar em mogla čut i glas. Zamiš ljala sam ga svom snagom. Mislila sam na nas, dok smo st ajali na t r ijemu zagledani u zvijezde, i sjet ila sam se kako je izgledao dok je spavao u kr evet u, među plaht ama, bijelim kao snijeg. Jošuvijek nisam ž eljela povjer ovat i da se cijeli nečiji ž ivot mož e pr omijenit iut r enut ku, za samo onoliko vr emena koliko je pot r ebno da se ode do gar až e. Odjednom mi se učinilo da se neš t o događa. Kao da sam začula neku š kr ipu dr vet a kao kad se vr at a zat var aju. Nisam očekivala da ć u uspjet i pr ije ponoć i, kad čet vr t i sr pnja post ane pet i i kad godiš njica služ beno počne, no t o se događalo sada. Sklopila sam oči i pokuš ala se smir it i, ali mi je sr ce ubr zano kucalo. Jesi li t u?upit ala sam. Glas mi je čudno zvučao. Bilo je t mur no i vr uć e, baškao i onoga dana kad je umr o. Čula sam kako mi se net ko pr ibliž ava i nadala sam se samo da nisam por emet ila pr ir odni por edak st var i onako zazivajuć i oca, a onda sam shvat ila da ne mar im š t oć u por emet it i. Samo sam ž eljela svogoca nat r ag. Željela sam ga sad. Kad sam ot vor ila oči, zavr t jelo mi se u glavi. Na neki neobičan način osjeć ala sam st r epnju nadajuć i se, kao da sam pr avi vjer nik. Željela sam svijetbez kr aja, novi por edak st var i u kojemu bi moj ot ac mogao uć i kr oz gar až na vr at a, iako sam znala da ga viš e nema. Željela sam da mi kaž e kako je njegova bol
t ek puko sjeć anje, i kako je samo ž elio da ja budem sr et na, ali t o nisam post igla. To je moja sest r a uš la u gar až u i sad je st ajala t u, začuđeno gledajuć i u mene, kao da sam siš la s uma. " Hej, budalo mala."Moja sest r a je sjela na pod pr ekoput a mene. Svjet lostsvijeć e joj se odr až avala na licu. " Zart it o pokuš avašzapalit i gar až u?I li samo ž elišpokazat i da bi t et r ebalo zat vor it i, za t voje dobr o? "Jošuvijek sam osjeć ala jezu, čak i kad mi je post alo jasno da se pr eda mnom nije pojavio ot ac. Got ovo sam mogla osjet it i njegovu blizinu. Got ovo sam čula njegov glas. Svijeć e su t r eper ile, a ja sam osjet ila snaž nu bol u gr udima. " Mislila sam da si s Br endanom na jezer u" , izgovor ila sam s osjeć ajem kr ivnje i bez daha, kao da me je zat ekla da činim neš t o neopr ost ivo. " Bila sam, dok se nisam počela nasmr tdosađivat i. Odlučila sam da ć u se r adije ut opit i, nego pr ovest i jošjedan t r enut ak s njim." Zamijet ila sam da voda kaplje s moje sest r e. Rekla mi je da je iskočila iz čamca i ot plivala do obale, smijala se kad je Br endan vikao za njom, dozivajuć i je pr eko Lant er n Lakea, ne mar eć i koliko se poniž ava. " Dobr o je da sam se vr at ila."Rosar ie je cijedila svoju cr nu kosu i zelenkast e su kapljice vode pale opasno blizu upaljenih svijeć a. Vat r a je zasikt ala i zamir isalo je na jezer o kamo smo ot ac i ja voljeli odlazit i na klizanje čim bi se uhvat io dost a debeo led. Čekali bismo st udeni, už ivali u pr osincu i čeznuli za siječnjem u t oplim noć ima poputove. " Št ot i zapr avo ž elišpost ić i? "upit ala me sest r a. " Ne t iče t e se, a čak kad bih t iir ekla, t i me ne bi r azumjela." " Sir ot o pat et ično st vor enje."Moja sest r a je odmahnula glavom. " Kako t e ne bih r azumjela?Obiljež avašgodiš njicu samoubojst va svogoca. To je bolesno. Znašt it o?To je jedna od najt už nijh st var i koje sam ikad čula." " Zaš t o ne odeši viš e se nikad ne vr at iš ? "osjeć ala sam kako
bol u gr udima post aje sve jača, ali nisam mar ila za t o. " Aonda bi svi bili sr et ni." Kad sam zaplakala, Rosar ie nije r ekla niš t a. Sagnula sam glavu, nadajuć i se da neć e pr imijet it i, ali r amena su mi se t r esla i znala je da plačem. Pa š t o onda ako me bude zadir kivala š t o sam t ako glupa. Ono š t o sam ž eljela, nisam mogla imat i, i ubr zo nisam mar ila š t o me sest r a pr omat r a. Samo sam plakala. " Jednom sam čit ala o ž eni koja je izgubila muš kar ca kojega je voljela i pokuš ala ga je vr at it i, povezavš i mu kost i jednu za dr ugu. Znašli gdje je zavr š ila? "r ekla je Rosar ie značajno. Cak su joj i obr ve bile pr ekr asne, činile su luk i bile cr ne poput vr ana. " Uludnici." Pr et post avljala sam da misli na bolnicu za duš evne bolest i t amo iza jezer a. Nikada zapr avo nisam r azmiš ljala o ljudima koji su se ondje nalazili, zar obljeni iza kamenih zidina. Pit ala sam se kako se oni osjeć aju za vr uć ih ljet nih večer i poputove. Pit ala sam se jesu li i oni koga izgubili?Pr ije nego š t o sam mogla bilo š t o pomislit i, Rosar ie je iz t or bice izvadila cigar et ui pr ipalila je. Ot puhnuvš i oblačićdima, už ar enu je š ibicu pr islonila uz kož u i pogledala me pr kosno. Sdonje st r ane njezine r uke moglo se vidjet i niz opeklina, t amo gdje je kož a bila najosjet ljivija. " Čudišse, zarne? "r ekla mi je. " Ne boli me." " Mož da si t i za ludnicu" , usudila sam se r eć i. Tko jošpuš i nakon š t o mu je ot ac umr o od r aka?Tko jošpr islanja už ar ene š ibice uz t ijelo i smije se kad mu kaž ešda je budala, osim moje sest r e? " Zaš t o si uopć e doš la ovamo?Mislila sam da je t ot ebi odvr at no." " Nije t ako loš e."Rosar ie je pogledala uokolo svojim kr upnim cr nim očima. " Za smr t nu zamku." Sve njezino je s vanjske st r ane bilo oš t r o. Njezini nokt i, koje je lakir ala u cr venu boju t r eš nje, njezini savr š eni bijeli zubi.
Uglavnom je bila neust r aš iva, ali jedina st varkoje se Rosar ie svih ovih godina bojala, bila je gar až a. Ako je nekome neš t o t r ebalo:lak za pokuć st vo, pr imjer ice, ili odvijač za pr ičvr st it i vr at a, i ako su t r až ili da im t o Rosar ie donese, mogli su t o odmah zabor avit i. Imoja je mama bila t akva. Cijele je zime aut o bio par kir an na kolnom pr ilazu i svaki putkad bi zapao snijeg mor ali smo ga ot r pavat i;ponekad bi t o pot r ajalo sat ima, ali izgledalo je da majka i Rosar ie za t o ne mar e. Nema t e sile koja bi ih nat jer ala ot vor it i gar až na vr at a. Činilo se kao da je Rosar ie sad nadvladala svoj st r ah, i doimala se samodopadnije nego obično. " Dovezao me kuć i s jezer a neki novinar " ,r ekla mi je. " Onda kad sam pobjegla od Br endana."Zadr ht ala je spomenuvš i mu ime. " Mož ešli vjer ovat i da je Br endan zapr avo mislio da ć u pobjeć i i udat i se za njega? " " Povezla si se sa st r ancem? " " I spost avilo se da r adi za Bost on Globe. Pit ao me je za miš ljenje u vezi s uhić enjem Et hana For da. Sve š t o sam r ekla, sut r ać e izać i u novinama." " Koga jošzanima š t ot i imašr eć i? " " Pa, njega sigur no da. If ot ogr af ir ao me je... Rekao je da f ot ku pot r až im na st r anici s gr adskim vijest ima. Da mi bar em kosa nije bila mokr a."Ja sam oduvijek mislila kako moja sest r a ne r azmiš lja ni o čemu dr ugome, nego o onome š t o se t iče samo nje. Sigur no je samo zbogf ot ogr af ije odlučila dat i izjavu za novine, misleć i samo na t o kako ć e svi u gr adu buljit i u njezino lice dok budu ispijali jut ar nju kavicu. " Rekla sam im da su zat vor ili neduž noga čovjeka i da amer ički pr avosudni sust av t r eba pot puno mijenjat i."Zvučala je ozbiljno. " Ma t i nemašpojma o amer ičkom pr avosudnom sust avu" , podsjet ila sam je. Bila bih se nasmijala da nisam pr izvala u sjeć anje kako je izgledao Collie nakon š t o je vidio svog oca. Bez povoda sam počela r azmiš ljat i o zr calu kod For dovih i kako je st aklo bilo sivo, poputjezer a bez dna, poputr ijeke bez
obale. " Radi se o t ome da ć u bit i u novinama."Moja sest r a nije mogla bit i zadovoljnija sobom. " At o, znam li ili ne znam o čemu govor im, uopć e nije važ no, zarne? " Uvijek sam mislila kako imam pamet nu sest r u, ali sad ć u mor at ir azmislit iot ome. " Sve ima veze." " Ma nemoj! "Rosar ie je ot puhnula dim cigar et e u zr ak, u gr ede, i zr ak je post ao plavičast . Ugledala je ono š t o sam r aš ir ila po bet onu. " Dobr o, r eci t i meni onda, s čim bi ovo sr anje t r ebalo imat i veze? " " Da ga pr izove" , pr iznala sam. Pomislila sam da ć e se Rosar ie nasmijat iir eć i mi da sam idioti da me t r eba zaključat i i pust it it ek kad budem djelovala kao odr asla osoba, ali umjest ot oga ona je samo r ekla:" Gledaj ovo! "St avila je r uku ponad jedne od svijeć a i dr ž ala je ondje duž e nego š t o sam ikad mislila da je moguć e. Plamen je podr ht avao i pucket ao, a sr ediš t e njezina dlana pr et vor ilo se u čađavu boju ugljena, ali ona nije ni t r epnula. Mož da je bila u pr avu. Mož da ona uopć e nije osjeć ala bol. " I mam novost i za t ebe" , izvijest ila me je Rosar ie, maknuvš i r uku s vat r e. Svat ko dr ugi na njezinu bi mjest u zaplakao i t r až io melem ili vjedr o hladne vode. " On se nikad neć e vr at it i, Kat . It it o znaš ." Pr už ila sam r uku i, pr emda su mi svijeć e osmudile r ukav, pr ije nego š t o sam se uspjela zaust avit i –oš amar ila sam je. Rosar ie se zgr anula i st avila r uku na zacr venjeli obr az. Čak ni ja nisam mogla povjer ovat iut oš t o sam učinila. Rosar ie je podvila noge i sjela, pr eviš eš okir ana da bi mi uzvr at ila. " Zaš t o si t o učinila? " Odmahnula sam glavom. I skr eno, ni sama nisam znala. Očekivala sam da ć e me sest r a povuć i za kosu, kako je obično činila kad me je ž eljela povr ijedit i, ali ona je umjest ot oga načinila kr ugi sjela kr aj mene, sve dok nisam pr est ala plakat i. Aonda je pr ičekala, dok ja nisam pokupila svoje bezvr ijedne st var čice i sve ih bacila u smeć e. Ugasila sam svijeć e pa sam bacila i
njih. Povukle smo klizna vr at a, koja nit ko od nas nije kor ist io ot kada je ot ac umr o, i kad smo ih ot vor ile, nije se dogodilo niš t a neobično. Bila su poputsvih ost alih gar až nih vr at a u gr adu. Mogli smo osjet it i mir is pokoš ene t r ave, pr emda nit ko nije kosio našt r avnjak cijelo ljet o. Mogle smo vidjet i i mjesec. Ondje na t r avnjaku bila su dva bicikla koja sam dogur ala od zgr ada Dr ž avnogur eda. Rosar ie je puš ila zadnju cigar et u dok sam uvozila Colliejev bicikl u gar až u, da budem sigur na da ga nit ko neć e ukr ast i. Ako jošjednu st varu ž ivot u izgubim, najvjer ojat nije ć u i sama nest at i. Pr islonila sam Colliejev bicikl uza zid, a onda se vr at ila i st ala uz Rosar ie. Mislila sam na Collieja, na t o koliko je on bio dobar , na t o kako su mu bile st isnut e usne kad se od mene odvezao pr ema aut ocest i, kao da me viš e ne ž eli vidjet iuž ivot u. " Zart i mislišda je it ko ikada zavr š io s pr vom osobom u koju se zaljubio? "upit ala sam svoju sest r u. " Bolje da nije. Pogledaj samo mamu i t at u. Ljubav iz djet injst va."Rosar ie je odmahnula glavom, a ja sam osjet ila mir is dima i jezer ske vode u njezinoj kosi. " Kakva pogr eš ka."" Oni su bili sr et ni." " Pr ava r iječ? "Moja se sest r a ljeskala u onoj mokr oj odjeć i, a lice joj je bilo blijedo. " Bili." " Koliko si put at i bila zaljubljena? " Nikad se pr ije ne bih usudila niš t a slično upit at i svoju sest r u, ali večer as je Rosar ie, kako se čini, zabor avila s kim r azgovar a. " Puno put a. Isvaki putsam se jako r azočar ala." Rosar ie se doimala mekš om nego obično. Većje pr ekr iž ila Br endana Der r vja sa svoje list e i, nakon š t o je pola noć i pr oveo sam u unajmljenom čamcu, zasigur no je i on sam shvat io daje pr oš lost . Pa ipak, t oš t oć e joj f ot ogr af ija izać i u novinama, neć e zadovoljit i moju sest r u. Čak ni t o, š t o je bila pr elijepa, nije joj bilo dost a. " Nit ko me ne voli onako, kako bih ja ž eljela bit i voljena."Ali ja sam znala da nas je net ko obje t ako jako volio da nije ž elio da gledamo kako on pat i. Volio nas je pot puno,
koliko jedan čovjek mož e voljet i –i š t o smo imale od t oga? Niš t a osim t uge, pr aznine, i boli. Do t ada je moja sest r a pot puno zabor avila t ko sam, jerje svoju r uku pr ebacila oko mene. St ajale smo t ako zagr ljene, kao oni koji se ne mr ze, zahvalne zbogt ame. Obje smo pr opust ile vat r ometi sve ost alo, t e smo pogledale u zvijež đa kojima nas je ot ac naučio pr ije nekoliko ljet a kad se iznimno mogao vidjet i met eor ski bljesak. Tad smo iznijeli deke na t r avu i ost ali nakon ponoć i, i svat ko od nas se t r udio pr vi ugledat i ant ar es, cr veno sr ce Škor piona. " Zaž eli neš t o" ,r ekla je Rosar ie dok smo st ajale t ako zagledane u zvijezde, ali ja sam svoje većbila zaž eljela, i nije mi se ost var ilo. " Neć u, zaž eli t i" ,r ekla sam joj. Rosar ie se obzir no nasmijala. " Dobr o" , odgovor ila je. Ona je uist inu bila najljepš a djevojka na kugli zemaljskoj, posebno noć as. Nikad ne bi mogao ni pomislit i da je imala sve one opekline na r uci, ili da se t ako jako t r udila osjet it i neš t o. Sklopila je oči i zadr ž ala dah, i r ekla bih da je t akođer pož eljela neš t oš t o nikad neć e imat i;ma koliko bila lijepa, nije bila niš t a dr ukčija od mene.
LABI RI NT COLLI EFORDJEMEĐUONOMALOLJUDIUGRADUKOJISUODLUČI li ignor ir at i sr panj unat oč br ojnim kuš njama, lijepim ju-
t r ima bez oblačka i lijenim obeć avajuć im popodnevima. Uvijek ć e bit i onih t vr doglavih st anovnika koji zazir u od lijepa vr emena i uopć e ne mar e za ž uć kast u sunčevu svjet lost , ni za cvr čke š t o se glasaju iz ž ivica, ni za duge dane koji post aju sve plavlji i plavlji kad se dan pr et var a u noć . Pr imjer ice Hannah Phillips, koja vodi kaf ić , aler gična je na sunce i zat o je u zat vor enom pr ost or u, čak i onda kad ima slobodno popodne, a kad se i usudi izać i van, uvijek se dobr o za-
š t it i kapom za bejzbol, ili obuče majicu dugih r ukava, bez obzir a na visoku t emper at ur u. Gospođa Gage ur eđuje svoj vr tsamo ujut r o, jerjoj se opasno počinje vr t jet i u glavi po t oj vr uć ini. Mar k Der r ycijeli mjesec nema ni t r enut ka slobodnogvr emena, posebno nakon š t o je pr euzeo zavr š it i Et hanove poslove i uzeo majst or a za sve po imenu Swif t ,t amo dole iz Hamilt ona, da zavr š i st olar iju. Kao dječak, Mar k je ž ivio za ljet a. Bio je pr vak u plivanju, ali se u zadnje vr ijeme ne mož e nit i pr isjet it i kako t o izgleda r onit i u hladnim vodama Lant er n Lakea. Ljubomor an je na svoga sina Br endana i ost ale t inejdž er e u gr adu, koji spr emno i r ado izazivaju sudbinu skačuć i na glavu s vr ha najviš ih lit ica, ogluš ujuć i se pr it om na r odit eljska upozor enja, kako se lako mož e ut opit iut im vodama pr ije nego š t o net ko čuje njihove panične pozive upomoć . Poš t ar a Billa Shanona, koji se uvijek hvalio kako podnosi svakakvo vr ijeme, od onogolujnogpa do paklenih vr uć ina, njegov je liječnik upozor io na veliku opasnostod dobivanja r aka kož e kojemu su poš t ar i izvr gnut i, t e se danas Bili skr iva od podnevnogsunca, zavalivš i se udobno na nekoj od klupa pr ekoput a kaf ić a i čit ajuć i novine, misleć i kako ć e ljudi u gr adu mor at i pr ičekat i da malo zahladi da im on donese poš t u. Collie For d je među onima koji t r agaju za mr ačnim, osamljenim mjest ima. I zbjegava ljude s onom ist om ž ust r inom kojom voluhar ice u vr t u njegove majke izbjegavaju zamke post avljene u jagodama. Mnogo vr emena Collie pr ovodi u knjiž nici na Liber t v Avenue. Ut oj st ar oj zgr adi, izgr ađenoj od kamena i cr venkast ih cigli, pr ovest i lipanjsko popodne sklupčan u jednom od kož nih naslonjača u čit aonici ne r azlikuje se od večer i u veljači pr ać enih solikom. Najčeš ć e se Collie smjest i iza police s časopisima, gdje je knjiž ničar ka Gr ace Henlev post avila golemi akvar ij za izlož bu. Dok Collie pr omat r a kako se pokr eć u š kr ge skalar a, pož eli da i on bude pod vodom, t ako duboko da ga nit ko ne mož e pr onać i. Pož eli da je t isuć u milja daleko od Monr oea u Massachuset t su, od mjest a koje je br zo pr ezr eo. Ne
bi mogao bit i dovoljno daleko, kilomet arpo kilomet ar , milju po milju. Št o bi sve dao da mož e sad hodat i po mjesečini, t r čat i po Mjesečevoj blijedoj, nemilosr dnoj povr š ini s kamenjem u dž epovima i u cipelama, kamenoga sr ca, pluć a i udova. Collie ne ž eli ni s kim r azgovar at i, ali kad pogleda kr oz pr ozor , visok i nadsvođen, s izbočenim zelenim st aklom, učvr š ć enim u klizno pr ozor sko kr ilo –on ugleda KatWilliams. On zna da Katčeka njega;ona sjedi naslonjena na najst ar ije st ablo jabuke u mjest u, r ijet ke sor t e West f ield Seek-No-Fur t her , koja uvijek cvjet a nekoliko mjeseci nakon svih ost alih st abala u gr adu, i na t om mjest ur ast e jošod t isuć u devet st o sedamdeset e godine, a posađena je st o godina pr ije nego š t o je post avljen kamen t emeljac za knjiž nicu. Te jabuke imaju debelu kor u i dobr e su samo za najloš iju pit u, t e svakoga list opada gnjile jabuke poputkiš e padaju na t r avnjak ispr ed knjiž nice, na očaj knjiž ničar ke. Dječaci se nabacuju jedni na dr uge koš t icama i odgr iscima, t e su uslijed t akvogdivljanja mnogi st ar i pr ozor i r azbijeni, a zeleno st aklo se r aspada u t isuć e sit nih kr hot ina. Gr ace Henlev uvijek izlož i dokaz –ost at ak pojedene jabuke – na svoj r adni st ol, uz vr čićza pr ikupljanje novca za novi pr ozor , zbogčega je svjet lostkoja pada na naslagane hr pe knjiga nekih popodneva jasna i oš t r a, a nekih slaba i nepr ozir na, kao da se voda ulijeva kr oz pr ozor e, dot ječuć i s blat njava dna Lant er n Lakea. 6koje Collie list a jedno st ar o izdanje The Boy ' s KingAr t hur je ilust r ir ao N. C. Wy et h, ali sad, ugledavš i Katna t r avnjaku, njegovo je sanjar enje uzdr mano. Nema veze š t o je Katoduvijek bila njegova vjer na pr ijat eljica. On viš e ne ž eli imat i pr ijat elja, o t ome se r adi. On ž eli bit i sam, i nosit it u samoć u poput oklopa. Obično se ponosio svojim poš t enjem, ali neš t o se u njemu pr omijenilo. Umjest o da knjigu vr at i na policu, Collie je zagur a s pr ednje st r ane pod majicu poputkakvogobičnoglopova. Na svome t ijelu osjet i hladnoć u uveza. St r anice š apć u 6S r ednjovjekovne legende,
Okr uglogst ola.
pr iče o Kr alju Ar t hur u i hr abr im vit ezovima
dok knjigu pr it iš ć e čvr st o uz gr udi, sve do onoga mjest a gdje najviš e boli, do mjest a na kojem misli da se nekad nalazilo njegovo sr ce. Sr eć om je Collie ost avio bicikl uz st r až nja vr at a knjiž nice t e se mož e izvuć i neopaž eno. On izjur i van, sjedne na bicikl i br zo poveze;valovi vr uć ine ga zapljuskuju, jaka sunčeva svjet lost got ovo ga zasljepljuje. Mor ao je jut r os ot ić i do Kat ine gar až e, at o baši nije bilo lako. Zaust avio je dah, ut r čao unut r a, zgr abio bicikl i ist r čao van na svjet lost , ali ispost avilo se da je uniš t io kot ače i sad se bicikl nest abilno klat i, a met alni zupčanici zabijaju u pr ednju gumu. Pa ipak, bicikl mu omoguć i da zamakne za ugao pr ije nego š t o je Katpodignula pogled –njoj su vidik zaklanjali zadnji r už ičast i cvjet ovi na st ablu jabuke. Dok br za niz Liber t v St r eet , Collie pomisli na neš t o st r aš no –posjeć ić et u jabuku. I deja mu je sinula odjednom, i njemu se odmah učini daje pr edodr eđen za t aj jedinst veni r uš ilački čin. U sebi čuje kako se st ablo r uš i. On zamiš lja kako ć e kor a zadr ht at i i kako ć e mu se t r ijeske zabadat iur uke. I z nekogr azloga t aj mu se pot hvatčini ist ot oliko ispr avnim koliko i pogr eš nim. Osjeć a kao da je t o jedino š t o mož er aš čist it i st var i koje su mu napunile glavu, i r iječi njegova oca koje ga ne ost avljaju na mir u, ma koliko se on snaž no t r udio ne mislit i na t o. Collie osjeć a bol u gr udima ot kad mu je ot ac pr iznao, i t ež ina koja se u njemu nast anila gor iit jer a ga na bijegu neko zaleđeno, plavo mjest o, ali i da neš t o posiječe, do kor ijena. Čak i da pokuš a bit i ist a ona osoba kakav je bio pr ije nego š t o je posjet io oca, t o bi bilo nemoguć e. Te osobe viš e nema. Idok se Collie t ako kr oz gr ad vozi na svom biciklu, ne r azmiš lja o pecanju na jezer u ili igr anju koš ar ke sa svojom ekipom, onako kako bi r azmiš ljao pr ije samo nekoliko t jedana. Razmiš lja o svojoj majci, zaključanoj t amo u spavać oj sobi, uvjer enoj da on ne mož e čut i njezin plač. Razmiš lja o onom novinar u koji ga je pr ogonio jut r os, nakon š t o je uzeo nat r agsvoj bicikl iz Kat ine kuć e i uput io se u knjiž nicu.
Želim samo r azgovar at ist obom, vikao je novinardok je pokuš avao sust ić i Collieja. Hej, t i mali ser onja, Collie ga je čuo kako viče za njim, a on je vozio sve br ž e i br ž e. Uspor i. On od t ada bjež i, i danas je izbjegao KatWilliams i odjur io niz May f lowerSt r eet , uš avš i u zavoj najveć om br zinom. Samo za t r en Collie osjet i da je odlebdio uvis u opojno plavet nilo. Čuju se mukli udar ci o asf alt , a zat im se okr ene pr ema pr aš njavu put eljku š t o vodi iza sr ednje š kole u smjer u KingGeor ge' s Roada. Da se nije zaust avio pogledat i na igr ališ t e, Katga nikad ne bi mogla sust ić i. Bicikl koji je vozila pr ipadao je Rosar ie, sve dok Rosar ie nije izjavila da joj je pr eviš e spori da se neć e oko njega mučit i. Katje, za r azliku od nje, už ivala vozit i bašt aj bicikl, mož da i zat oš t o je bila s ocem onda, kad ga je kupio. Tr ebalo mu je got ovo dva sat a da se odluči kupit i neš t o, za š t o je mislio da ć e se svidjet i Rosar ie, ali ona bašnije bila zadovoljna njegovim izbor om. Tr i br zine?bio je njezin jedini koment ar . AKatje upr avo voljela način na koji se ovaj bicikl polagano iš kr ipeć i kr et ao. Čovjek doist a mož e vidjet i st var i, ako se ne ž ur i kr oz ž ivot . Kad skr enu za ugao ulice May f lower , Katzamijet i ur esnicu u nekoliko dvor iš t a, visoke st apke ljubičast ih cvjet ova u kojima su zujale pčele. Pr ibliž avajuć i se sr ednjoj š koli, ona ugleda nekogdječaka kako pr omat r a ut akmicu bejzbola. Kad pogleda malo bolje, pr epozna Collieja, i od samogpogleda na nj, Katosjet i da joj bubnja u uš ima. Zaust avi se kr aj Collieja i nagne napr ijed, pr ovukavš i pr st e kr oz r eš et kast u ogr adu. Ona zna daje on izbjegava, i st oga ne gleda u nj. Daje sve od sebe da ga ne pr est r aš i. " Zarono nije t voja momčad? "upit a blago. To su uist inu Plavi dr ozdovi na t er enu, t amo dolje uz liniju u pet om r azdjelu. Katnije t imski igr ač. Jedini š por tkojim se ikada bavila bilo je klizanje na ledu, a ove zime se ni na t o nije mogla pr isilit i. Svaki putkad se spust ila do jezer a pomislila je da vidi svogoca ondje pokr aj klupice, gdje su uvijek bili zobeni kolačić i i vr uć a čokolada, i gdje su očevi klečali uz svoju djecu,
pomaž uć i im zavezat i klizaljke. Ovogvr uć eglipanjskogjut r a nad ekipom Plavih dr ozdova pokolj je napr avila ekipa Hr abr ih iz Hamilt ona;oni nisu osvojili ni jedan bod. Čini se daje por az bio neizbjež an. Collie je uvijek bio najdosljedniji igr ač u momčadi. Njegov je ot ac pr ovodio s njim t isuć e sat i na ovom ist om igr ališ t u, ako se nije pr et jer ano ist icao, bacajuć i niske ili zakr ivljene lopt ice, ali t i sat i iš čezavaju u blješ t avim i nepr epoznat ljivim odsječcima vr emena. Collie je većdonio odluku:nikada viš e neć e zaigr at i bejzbol. Katpr ocjenjuje igr u Plavih dr ozdova. " Doist a bi im dobr o doš ao. Gr ozno igr aju."" Bašme br iga hoć e li pobijedit i ili neć e." " Jesi li vidio sliku moje sest r e u novinama? "upit a Kat ." Ne r azumijem zaš t o bi nekoga zanimalo njezino miš ljenje, ali izgledala je sjajno." " Za t o me br iga jošmanje nego za bejzbol."Collie osjeć a sunce na svojoj glavi, svom vr at u, svojim r ukama. Osjeć a mir is t r ave i pr odor ni mir is mokr oga t er ena. Da njegov ot ac danas t r enir a, on i Collie bi r azr adili st r at egiju da pr eokr enu igr u. Zamahni nadesno, r ekao bi mu ot ac, ili, I znenadi ih kr at kim udar cem. Collie pomisli na kr alja Ar t hur a i na t o kako se on jako t r udio bit i dobarčovjek i kako su ga izdali, kako je na kr aju dož ivio por az u svemu š t o se t r udio post ignut i. Negdje duboko u sebi Collie zna da je knjigu uzeo s police u knjiž nici kako bi bio sigur an da viš e nit ko neć e moć i pr očit at it u pr iču, nikoga viš e neć e moć i pr evar it i da povjer uje u onu vr st u čast i koje nema, i koja nije post ojala u t o vr ijeme, a danas def init ivno ne post oji. Katse okr enula Collieju da mu kaž e kako nema izgleda da Plavi dr ozdovi pobijede, i t ad ugleda da on plače. " Ma bejzbol je ionako glupa igr a! "Kat ino sr ce lupa, a ona osjeć at ež inu u ust ima. " Sve je glupo, kad malo bolje r azmisliš . Ljudi svaki dan ust aju i ponaš aju se kao daje t oš t or ade neš t o jako važ no, ali svi ć e oni na kr aju jednoga dana umr ijet i, i niš t a od svega t oga nije bit no."
" Uš ut i, Kat ! "Collie zat r epć e i pogleda na t er en. On ima š ir oka r amena i umije st var no br zo t r čat i;r ođeni je spor t aš , ali sada se doima kao da se usukao u sebe. Dok KatWilliams t ako pr oučava svogpr ijat elja, njezino se hladno sr ce slama za njim. Dobr i ljudi su ugr ož eni, et ot o je zaključila. Zna da je Colliju t at ar ekao neš t o pr est r aš no, o čemu on ne mož e nit ir azgovar at i. Osjeć a da ljude koji učine ono š t o je učinio Et han For dš alju jako daleko i dr ž e jako dugo. Oni se ne vr ać aju, sve dok ne budu mogli pr oć i pokr aj zr cala, i dok se njihov odr az ne bude ponovno mogao vidjet i u njemu. " Hajdemo na kupanje! "Katt oliko ž eli od Collieja čut i pot vr dan odgovorda je boli u gr lu. Ona bi se ht jela vr at it i u pr oš lost , u onaj satpr ije nego š t o je obavila onaj t elef onski r azgovor . Ona ž eli da oni i sada imaju jedanaestgodina ili, jošbolje, deset . Rosar ie joj je r ekla da joj Collie viš e neć e bit i najbolji pr ijat elj, sad kad zavr š e sedmi r azr ed. Ti si luda, r ekla je Kat svojoj sest r i, ali Rosar ie se na t o samo nasmijala, pot puno sigur na u t oš t o govor i. Pr ičekaj pa ć ešvidjet i. On ć e od t ebe t r až i-
t i neš t o viš e.
Mož da je r azmiš ljanje o t ome, š t o joj je t ad Rosar ie r ekla, dalo Katideju kako bi mogla pr idobit i Collieja. Ona t eš ko pr ogut a. Znala je, kad jednom t o izust i, viš e neć e bit i povr at ka na ono š t o su nekad bili. " Mož emo ot ić i na bazen, ako ž eliš .I li bismo mogli ot ić i do jezer a? "Azat im neš t ot iš im glasom, ali ne zbogt oga š t o bi net ko mož da mogao čut i, doda:" Uć ić u u vodu bez odjeć e, ako i t i uđeš ." Collie joj uput i bezizr až ajan pogled. Svaki bi dr ugi dječak na njegovu mjest u pot r čao za Katdo jezer a, t r až io od nje da odr ž i obeć anje i gledao iskolačenih očiju dok ona gola ut r čava u vodu. Ali Collie nije bilo koji dječak, i Katvidi da ga nije uspjela zapanjit i, pa čak ni zaint er esir at i. Na kr aju nije uspjela niš t a post ić i. " Neć u" , Colliejevo lice sad izgleda nekako dr ukčije, st ar ije i upalo, kao da gaje ona r azočar ala svojim pr ijedlogom, kao da-
je r azočar anje jedini putkoji on poznaje. " I dem se pr ovozat i." Katshvat i da on pr it om misli sam. Zna ona kamo on odlazi kad se vr ać a iz knjiž nice;ona ga slijedi do kr aja KingGeor ge' s Roada, pokr aj bolnice do one napuš t ene kuć e koju mu je ona sama pokazala jednogljet a pr ije nekoliko godina. Ljudi t amo baši ne dolaze, dijelom i zbogt oga jerje u blizini bolnica za duš evne bolest i. Ali svat ko koga zanima povijestovoga mjest a zna da je t ar uš evna kuć a nekad bila najveličanst venija kuć au dr ž avi, a zemlja kilomet r ima uokolo pr ipadala obit elji Monr oe, sr alima jabuka sor t e Chr ist mas, slat kih Nonsuches i smež ur anih Blue Per mains, r anet a za koje kaž u da im je kor a boje š ljive. Ali t o je bilo t ako davno i viš e nema nikoga iz obit elji Monr oe, bez obzir a na t o koliko su r ali zemlje imali;r akuni su se sad naselili u r uš evinama, uz š umske miš eve i voluhar ice. Nijedno od t ih st vor enja nije pr est r aš ilo i ot jer alo Collieja. Tu on pr ovodi sat e i sat e, zna t o Kat , ono vr ijeme koje viš e ne ž eli pr ovodit i s njom. Ne uspijeva ga viš e vidjet i, jeron skr ene pr ema cest i. Umjest ot oga, ona bulji r avno pr ed sebe, u pr aš inu koja se podiž e kad je Jesse Mever s opt r čao t r eć u bazu, pr vi među svojim pr ijat eljima kojemu je t o uspjelo. Povjet ar ac zalepr š a i zaš uš t i liš ć e na st ablima lipa, a Katzadr ht iiš ć uć ur i se uz ogr adu. Neki kaž u da mož ešr azgovar at i s mr t vima kad puš e vjet ar . Dobr o sluš aj, t ako barkaž u. Sluš aj, i čutć ešsve š t ož elišsaznat i. Collie je odjur io i ne pr imijet ivš i da mu je knjiga koju je ukr ao iz knjiž nice iskliznula ispod koš ulje i uz mukli udar ac pala u t r avu. Katse sagne po nju. Gleda cr t ež e, a onda okr ene zadnju st r anicu. Nije posuđivana viš e od t r i mjeseca. Kr ađa nije svojst vena Colliju, t o bi pr ije Katučinila;i ona ubaci knjigu u koš ar u pr ičvr š ć enu za svoj bicikl, koš ar u za koju joj se Rosar ie uvijek r ugala da je djet injast a. Najmanje š t o mož e učinit i je na sebe pr euzet i kr ivnju za t u sit nu kr ađu, iako zna da se nikada neć e moć i iskupit i za pat nju koju mu je nanijela. Vani je, na t er enu, Bar neySt ar k ugledao djecu kr oz izmaglicu zr akom noš ene mlječike. Ugledavš i Collieja kako se pr ove-
zao na biciklu, pož eli pot r čat i za njim i r eć i mu da ć e na kr aju sve ispast i kako t r eba. Ali t o nije ono obeć anje koje Bar ney mož e dat i, i on ost ade ondje, dajuć i uput e na t r eć oj bazi, baš kao š t ot o čini svake subot e posljednjih š estgodina. Ali ovo popodne je dr ukčije, jerBar neyt r enir a sam. Znao je da se neš t o neopozivo dogodilo onoga t r enut ka kad je Dave Mever s ot vor io vr at a njegova ur eda, a s njim je bila i Jor ie, sva uplakana, lica pokr ivenogr ukama, i njezin ih je plač pr at io unut r a, poput plime. Bilo je mr ačno u ur edu, zast or i navučeni, a zr ak t mur an. Et han For d je pogledom pr elet io po pr ost or iji, lice mu je bilo sivo poputpepela i Bar neyje odmah shvat io o čemu se r adi. Tu, pr ed njim, st ajao je kr ivac. " Daj mi dvije minut e" , Bar neyje zamolio Davea, a kad ih je Dave ost avio same, obr at io se Et hanu. " Nemoj niš t ar eć i. Jesi li me čuo? " Et han je odmahnuo glavom. I mao je ono vedr o, bezbr iž no dr ž anje čovjeka koji nije shvać ao r azmjer e svojih djela. " Upr avo sam r ekao Jor ie. Asad ć ur eć iit ebi." " Epa, nemoj. Nemoj r eć i ni r iječi dok nemašpr avi savjet ,i ne ž elim bit i na mjest u onoga koji ć e mor at i svjedočit i pr ot iv t ebe."Bar neyje pogledao Jor ie koja je jošuvijek dr ž ala r uke pr eko očiju. " Učini sam sebi uslugu" ,r ekao je Bar neysvom susjedu, čovjeku za kojega je pož elio da ga nikada nije ni upoznao. " Dr ž i jezik za zubima." Et han je obavljao najveć i dio t r eninga i mož da su st oga Plavi dr ozdovi polako gubili ot kad je on ut amničen. On je bio t aj koji je bio beskr ajno st r pljiv, čak i s onim igr ačima koji su se po svojoj konst it uciji činili nemoć ni uhvat it i lopt u. On bi st o put a ponovio ono najvaž nije i nikad nije gubio ž ivce poputnekih t r ener a, koje vidit e da se mr š t e, zast r aš ujuć i jedanaest ogodiš njake svaki putkad ispust e lopt u. Sad, pr epuš t eni sami sebi i pod Bar ney jevim nadzor om, Plavi dr ozdovi gube. Uzr aku se osjeć a sumor no r aspolož enje i neki igr ači i ne pokuš avaju uhvat it i lopt u, čak i kad je udar ac upuć en r avno
pr ema njima. Bar ney jeva najmlađa kć i Sophie t r čeć i se pr ibliž ava pr ed š est u izmjenu7. Sophie je opt imist ično dijet ei Bar ney jeva najveć ar adost , ali se danas doima zabr inut om, i nije onako vedr a kao inače. Zapr avo, sva su djeca bila loš er aspolož ena, i na kr aju ut akmice, kad su izgubili, pozdr aviš e se s pr ot ivničkom ekipom, jerBar neyna t ome inzist ir a bez obzir a na gor činu por aza, t e ih okupi na t r ibini. " Već ina vas je pr imijet ila da danas s nama nema gospodina For da" ,r eče Bar ney . Bliž i se vr ijeme večer e, a nebo je jošuvijek modr oit emper at ur a visoka kao da je podne. Obično kad Bar neyokupi momčad mor a ih bar em nekoliko put a smir ivat i, nekad čak i pr ijet i da ć e ot kazat i ut akmicu sljedeć egt jedna, ako ne bude miri t iš ina, ali ovaj putga oni nest r pljivo gledaju. I zgledaju t ako mladi i zbunjeni, i Bar neyse jedva mož e pr isilit i da nast avi s onim š t o je započeo. Već ina ih je većčula neke nepovezane glasine, koje baši ne mogu r azumjet i, ali Bar neybolje od ikoga zna da ć et e glasine post at i jošpuno gor e. " Tr enut ačno gospodin For d ima nekih pr oblema sa zakonom zbogkojih vas viš e ne mož et r enir at i." Joe Shawpodigne r uku i, videć i onaj čeznut ljivi pogled na njegovu licu, Bar neyse pož eli okr enut i i pobjeć i do Saf ehousea, gdje bi se po svoj pr ilici pr vi putu ž ivot u mogao dobr o napit i. Umjest ot oga, on kimne dječaku. " Reci, Joe." " Hoć e li nas nast avit it r enir at i kad izađe iz zat vor a? " Bar neyide onom t ankom cr t om između pr ipr emanja djece za ist inu i š t ić enja od nje, pa makarsamo jošjedan dan. Viš e nema nikakve moguć nost i da Et hana For da uz jamčevinu pust e na slobodu, a da ne govor imo o povr at ku i o t r enir anju u Maloj ligi. " Mor atć emo pr ičekat i i vidjet i. Umeđuvr emenu ć emo igr at i najbolje š t o mož emo." Taj odgovorne zadovolji nikoga, poglavit oš t o je t a najbolja igr a Plavih dr ozdova got ovo r avna kat ast r of i, ali Bar neyr aspu7Ubejzbolu ima
devetizmjena, devetr azdjela igr e( nine innings) .
st i djecu, r ekavš i im da su igr ali muš ki i poš t eno, najviš eš t o im je mogao r eć i. " Svi znaju da je on u zat vor u zbogubojst va, t at a" ,r eče Sophie dok spr emaj' u opr emu u pr t ljaž nik. " Već ina ljudi misli da je neduž an, ali neki ljudi čekaju da čuju sve det alje pr ije nego š t o donesu odluku. Žele vidjet i kakva je njegova obr ana i š t o je njegov alibi." " Kako t o svi znaju? "Bar neypr omat r a svoju kć er . Neć e pr oć i jošpuno vr emena, a ona ć e počet i izlazit i s dečkima i on ć e se mor at i br inut iot ome s kim je subot om uvečer , onako kako se br ine o Kellyi Josie. Njegove su se st ar ije kć er i udaljile i viš e ih zanimaju pr ijat elji nego on, a on st r ahuje da ć e se t o dogodit ii sa Sophie, čim zađe u puber t et . " Svi sve znaju, t at a" , uzdahne Sophie. Ona je nalik na majku, posebno kad se r azljut i, ali ima onu t oplinu i suosjeć anje koju njezina majka nema, ili je ne pokazuje pr ema Bar ney ju. Sophie je jedna od onih djevojčica koja se doima st ar ijom za svoje godine. Njezina smeđa kosa splet ena je u plet enicu koja joj pada pr eko st r uka, a lice joj je ljupko i ozbiljno. " To je kao i onda kad se ubio t at a KatWilliams. Ti i mama st e mislili kako je t o neka velika t ajna, a svi su t o znali. Čak i oni najmanji koje su najvjer ojat nije š t it ili od gr oznih vijest i. Svi su znali." " Imala djeca poputt ebe? " " Tat a! " " Opr ost i! "Bar neyot vor i hladnjak koji uvijek nosi sa sobom na ut akmice i upeca dva zadnja bezalkoholna piva da ih popiju dok gledaju kako nebo post aje až ur no, a onda boje š ljive, i na kr aju t int enoplavo. " St ar ija sam nego š t o misliš " ,r eče Sophie. " Tr ebašmi r eć i kad se t akve st var i događaju onima koje poznajem." Bar neymozga o t ome dok ispija svoje bezalkoholno pivo. Pit a se hoć e li se ona osjeć at i iznevjer ena jošviš e kad dozna da joj nije r ekao cijelu ist inu. " Ur edu. Pokuš atć ut e ne dr ž at i u neznanju."
" Znači li t o da ć ešmi r eć i ako je kr iv? " To je ono pit anje koje ona i sva dr uga djeca u momčadi ž ele post avit i, ali Sophie je jedina koja za t o ima snage. Bar neyr azmiš lja o t ome kako je izgledala kad se r odila, kako je bila sić uš na i kako je bio zapanjen š t o je on sudjelovao u st var anju nekogt ako savr š enog. " To znaju samo odvjet nik i st r anka."Na t aj način joj nije lagao, bar em ne izr avno. " Dr ugim r iječima:ne t iče t e se." Uš li su u Lex us, š t o Sophie smat r ar azmet anjem, u t aj aut omobil kojemu Bar neypr idaje viš e pozor nost i nego š t o bi t r ebao, posebno kad nalet i na nekoga iz sr ednje š kole na par kir ališ t u ili iza sudnice. " Kao š t o sam i r ekla, t i mislišda sam ja mala beba."Sophie je ljut a i ne ž eli s njim r azgovar at i dok se voze kuć i;ali kad st igoš e do kuć e, ona pomogne Bar ney ju ist ovar it i opr emu, i oni se naganjaju dok idu pr ema vr at ima, dobacujuć i lopt ut ako š t o je svaki pokuš ava bacit iš t o viš e u zr ak, ciljajuć i u gr ane st abla divlje jabuke, ispod kojega pr olaze dok se pr ibliž avaju kuć i. Ost aci pizze i malo salat e ost ali su na kuhinjskom pult u. Bar neyjede st ojeć i i naglo gut a. Sve češ ć e se osjeć a kao uljez u vlast it oj kuć i i kat kad ima osjeć aj da je upao u pogr eš nu kuć u i da nikad nije ni t r ebao ž ivjet iut ako ot mjenom susjedst vu na Hillcr est ut e da je njegov ž ivotzapr avo samo nekakav pokus. Mar k Der r yjošuvijek r adi u kupaonici i posvuda je t anki sloj pr aš ine od ž buke;sit nica, smat r aju njegove kć er i koje inzist ir aju na t ome da im t r eba jošjedan t uši jedna kada;i t a pr aš ina u kuć i i na slavinama ost avljenima pr ed kuć om na t r avnjaku podsjet i Bar ney ja na kuć u u kojoj je odr ast ao, skučenu seljačku kuć icu, sr uš enu pr ije nekoliko godina kad su izgr ađene zgr ade Dr ž avnoga ur eda, na mjest o za kojim čezne viš e nego š t o je ikad mogao i pomislit i. Dana St ar k uš la je u kuhinju kad je čula buku, a Sophie uzme neke vr čić e iz or mar ić a i zat im zalupi vr at ima hladnjaka, uzevš i iz njega jednu bocu bezalkoholnogpiva i pola kile sla-
doleda od vanilije, kako bi napr avila jedan od onih smeć kast ih cowf loat s koje njezin ot ac obož ava. " Št oje t o s Et hanom For dom? "upit a Dana. Ona i Bar neysu se upoznali u upr avnoj š koli i ona je bila puno bolji st udentod njega. Bar neyse iznenadio kad je ona pr est ala r adit i odmah po r ođenju Kelly . Dana je po pr ir odi bila jako sumnjičava, š t o bi joj dalo onu posebnu oš t r inu da se nast avila bavit i odvjet niš t vom. Bar neyglavom dade znak Sophie. " Zarne ž elišznat i jesmo li dobili ovu ut akmicu? " Dana pogleda u lice svoje kć er i;samo t aj jedan pogled joj je dovoljan da zna da su Plavi dr ozdovi izgubili. " Viš e sr eć e dr ugi put , dijet e." " Ona je vidovnjakinja" ,r eče Sophie punim ust ima. " Sve vidi, sve zna." " Zvači dok jedeš " , upozor i je Dana, " jerć u pr edvidjet i da ć ešse uguš it i." " Fr ed Har tdolazi sut r a ujut r o iz Bost ona. On pr euzima slučaj" ,r eče Bar neysupr uzi. Kad ih Sophie, odnijevš i sude u sudoper , viš e nije mogla čut i, Dana r eče:" Dr ago mi je da t o neć ešbit it i. Bitć et o pr ava guž va, ako se ispost avi da je kr iv." " Čula sam t e" ,r eče Sophie. " Sve sam čula." Nakon r učka Bar neyse vr at i u aut o i odluči nazvat i Jor ie. Ali zapr avo, ponada se da ć e opetnalet jet i na Char lot t u Kit e. Mož da bi, kad bi nju vidio, mogao zabor avit i na sve ono š t o zna da je ist ina o Et hanu, bar em nakr at ko. Baščudno kako čest o viđa Char lot t e u susjedst vu, i večer as se t o ponovi. Char lot t e na r ikver c izlazi iz svogdvor iš t a i Bar neyuspor i ispod dopuš t ene br zine, a onda pode za njom niz Hillt op, pokr aj put okaza koji označavaju ulazak u susjedst vo, cijelim put em kr oz Fr ontSt r eet . Na znak zaust avljanja, na kr iž anju ulica Maple i West er ly , Char lot t e pr ovir i kr oz pr ozori dade Bar ney ju znak da par kir a sa st r ane. I mala je pakleni dan, najpr ije ono s liječnikom, a onda sat i i sat i čekanja da joj daju injekciju u r uku po t ko zna koji putu pr edoper acijskom odjelu bolnice Hamilt on.
I ma plave podočnjake, a kest enjast u je kosu nemar no sklonila s lica. Unat oč t ome, Bar neySt ar k se nasmije kad svoj aut o zaust avi pokr aj njezina. " Pr at išli t it o mene? "upit a ga Char lot t e. " Namjer avao sam ot ić i do Jor ie."Bar neyje svjest an knedle u gr lu koju osjeć a uvijek kad je Char lot t e u blizini. Poznatje u cijelom Commonwealt hu kao dobargovor nik i mož e se upust it i u nadmet anje s najboljima, ali kad god ugleda Char lot t u ponest ane mu r iječi i nijem je poputmede koji š eć e jabučnjakom u pr edgr ađu i ist ot ako usmjer en pr ema samo jednom cilju. " Hm! "Char lot t e zaniječe glavom. " I dem posjet it i Jor ie." " To samo dokazuje da smo nas dvoje jako slični."Bar ney St ar k se zagleda u nju i čini se da ni najmanje ne mar iš t o je zaust avio pr omet , čak ni kad se iza njega pojavio aut o. To je War r en Peck, pipničariz Saf ehousea, onaj za kojega kaž u da je bio ist ot oliko ljut , koliko i izvan sebe zbogEt hanova uhić enja. Bar neymahne i dade znak War r enu da ga zaobiđe. " I mašdost a mjest a" , povika Bar ney . " Aš t ot i mislišda je ovo?Pr oklet o par kir ališ t e? "povika War r en, a onda zat r ubi i odveze se, t r ubeć it ako, sve dok ne nest ade niz ulicu West er ly . " Nimalo mi nismo slični" ,r eče Char lot t e kr oz pr ozorsvog aut omobila. Ona pomisli na ono kako je Bar neySt ar k znao jur cat i po hodnicima u sr ednjoj š koli. Pomisli na t aj sanjar ski izr az na njegovu licu. Oni su dva r azličit a svijet a, t o je t očno, a oduvijek su i bili, pa ipak, kad god Char lot t e vidi Bar ney ja, dogodi se neš t o neobično:ona shvat i da uvijek kaž e ono š t o joj u t om t r enut ku padne na pamet , ma koliko t o osobno bilo. Osim onoga š t o se t iče njezina zdr avlja. Ot ome uopć e ne r azgovar a. " Čujem da si odbio bit i Et hanov odvjet nik. Mislila sam da si mu pr ijat elj." " Ne vodim slučajeve na t oj r azini. Ali Fr ed Har tiz Bost ona je izvr st an odvjet nik." " Želišr eć i da Et hanu t r eba izvr st an odvjet nik? " Bar neypr ocjenjuje Char lot t u i pot puno zapaž a njenu oš -
t r oumnosti zdr av r azum. " St var ić e se r azjasnit i. Zat o zakon i post oji."" Ja sam mislila da je zakon t u da kaž njava ljude." Jedan Volksvvagen luđački t r ubi iza njega i, pogledavš iur et r ovizor , Bar neyugleda poznat o lice Gr ace Henlev. Bar ney knjiž ničar ki dade znak da zaobiđe njegov aut omobil, ali Gr ace je t vr doglava i ne ž eli pr ijeć i pr eko ž ut e cr t e. Umjest o da pr ođe, ona i dalje t r ubi. Bar ney ju ne pr eost ane dr ugo nego kr enut i dalje, dok Gr ace Henlev t r ubi za njim kao luda. " Svejedno" ,r eče mu Char lot t e. " Ne mož emo oboje posjet it i Jor ie, a da ona ne pomisli kako ć emo je napast i zajedno. Ovaj putje r ed na mene i ja ć u pr ovjer it i kako st oje st var i." " Ur edu." Bar neyse osjeć a baškako se osjeć ao u sr ednjoj š koli:kad god bi ugledao Char lot t u, na neki se čudan način osjeć ao zaneseno. Unjezinoj blizini bio je svjesniji svega oko sebe i još uvijek je t o ost alo ist o. On opazi onu modr u boju pot amnjelog neba, ugleda kr ugove oko uličnih svjet iljki i t anku kor icu mjeseca boje leda, koji je većiziš ao na nebo. " Upr avu si" ,r eče s onim čudnim izr azom lica, koji ost avi Char lot t u zbunjenu još dugo nakon š t o se odvezao. " Pogodi t ko me je pr at io" , Char lot t e pr ođe kr oz st r až nja vr at a k Jor ie, kako t o uvijek čini. " Neć ešt isuć u godina pogodit i t ko." Jor ie t r pa pr ljave t anjur eiš alice od t ogdana u per ilicu za suđe i lakne joj kad shvat i da net ko s njom ž eli r azgovar at io nečem dr ugom, a ne samo o Et hanu. Mr sko bi joj bilo u oči lagat i Char lot t i, ali nije spr emna r azgovar at i o ist ini, čak ni sa svojom najboljom pr ijat eljicom. Ona se okr ene od sudoper ai uspije se osmjehnut i:" Bar neySt ar k." " St im čovjekom neš t o nije u r edu. On je poseban."Char lot t e danas ima ner vozu ž eluca zat oš t o umir e od gladi, i ona se baci na kut iju pš eničnih kr eker a ost avljenu na st olu. " Rekao je da ide vidjet i kako si, ali mi se nekako učinilo da sam ja t a koju on pr at i. Zaš t o bi on t o činio? "
" Bar neySt ar kt e odavno pr at i, samo t it o nikad nisi pr imjeć ivala." Jor ie se ponovno okr ene pr ema sudu. Ona i Char lot t e su pr ijat eljice jošod vr t ić a, i uvijek su bile dobr e, ali st var i su se sad pr omijenile. Počele su t ajit i neke st var i jedna od dr uge, pa iako u dubini duš e imaju najbolje namjer e, izbjegavajuć i ist inu počele su pr avit i duboku, plavu udubinu t amo gdje je nekad bila samo iskr enost . Kad bi Jor ie mogla pr ogovor it i pojadala bi se da se ut apa na t isuć er azličit ih načina:na suhom, u svojoj vlast it oj kuhinji, ž r t va t ako pr ljave i duboke podvodne st r uje zbogkoje ne mož e ni pozvat i upomoć . Za st olom joj je najbolja pr ijat eljica, ž ena koja bolje od nje same zna sve njezine snove, ali noć na mor a je neš t o sasvim dr ugo –t o je kut ija cr nih sjena i pakosnih cr venih zvjezdica, neš t oš t o se dr ž i dobr o zat vor eno od st r aha da se zemlja ne bi pod njom r ascijepila na dva dijela. " Ako je t ot očno, onda t o samo pokazuje kolika je Bar ney St ar k budala" ,r eče Char lot t e, jert ko bi osim budale volio ž enu poputnje. Njezina sr eć a je na put u da se st r aš no pr eokr ene, ona je na r ubu st r aš nogkr aljevst va bolest i. Char lot t ina biopsija ć e pot vr dit i ono na š t o njezin liječnik sumnja, daje kvr ž ica na njezinim gr udima zloć udna. Dok sjedi t u u Jor ienoj kuhinji, Char lot t et o većzna;sigur na je u t o onako kako neki ljudi u ovom dijelu zemlje sa sigur noš ć u znaju kad ć e past i snijeg, samo po onoj mir noć i koju osjet e u zr aku ili po skupinama vr abaca na t r avnjaku, ili po onoj hladno plavoj kor i jor govana. Pa ipak, Char lot t e ne ot kr iva svoju t ajnu, t u bolnu ž er avicu zagur anu duboko pod kož u. " Kako je Collie? "upit a. Collie je bio jedino dijet e na ovome svijet u čije post ojanje nije pr ezir ala dok je bezuspješ no pokuš avala ost at it r udna. " Zaključao se u sobu t e čak ni KatWilliams ne puš t a unut r a. Ona se t u vr zma i čeka ga. Na kr aju sam joj mor ala r eć i da ide kuć i. Najvjer ojat nije me nije ni posluš ala."Jor ie ode do pr ozor a i podigne zast or . Zagleda se u r edove gr aš ka u vr t u i cvijeć e koje se povilo od vr uć ine. " Mislim da je jošut abor ena t u u na-
š em dvor iš t u." " Akako si t i? "Char lot t e pr iđe pr ijat eljici i st ane uz nju. " Jesi li t i dobr o? " " A, ja?Mor am bit i, je li t ako? " Jor ie lakne, jerChar lot t e ne post avlja viš e pit anja o Et hanovoj neduž nost i, onako kako su je njezina majka i sest r a ispit ivale r anije t ogjut r a, kad su joj doš le pr už it i pot por u. Jor iena majka Rut hje obeć ala založ it i svoju r odnu kuć u u Smit hf ield Laneu i sve u njoj, ako bude t r ebalo, kako bi plat ili pr ist ojbe. Ann, koja je uvijek bila hladna i nezaint er esir ana, zagr lila je Jor ie dajuć i joj do znanja daje u pot punost i na njezinoj st r ani. Jor ie je zahvalila majci, poljubila sest r u, i kad su izaš le, pr omat r ala ih je dok su odlazile niz st azu i r azmiš ljala kako ih dijeli samo udaljenostlaž ljivice. Nije se mogla pr isilit ir eć i ist inu obit elji, ist o kao š t o nije mogla r eć i da je zemlja sad nebo i da ć et aj plavi svod nad njima zauvijek bit i ono po čemu ć e sad hodat i. Kako im mož er eć i da je neispr avno post alo ispr avno i da se sve, u š t o su do sada vjer ovali, mor a nanizat i na dr ugi konac –svi oni blješ t avi biser i sudbine, za koje se ispost avilo da nisu niš t a dr ugo nego ogr lica od bezvr ijednih kamenčić a. " Dobr o sam"i večer as ponovi ispr ać ajuć i Char lot t e, iako – kad zagr li pr ijat eljicu na vr at ima –Jor ie nije čvr š ć a od zavež ljaja suhar aka. Slomitć e se ako je zagr li čvr š ć e, r aspastć e se kao t r ijeska, bašt u na dovr at ku. " Hoć ešli me nazvat i ako me zat r ebaš ? "upit a Char lot t e;ali vr at a se većzat vor iš e za njom. Char lot t e polako ide do svoga aut a, poputž ene koja gazi kr oz snijegiako je vr ijeme lijepo, zlać ano, dok se blijedo nebo sut ona pr et var a u noć nu t amu. Većje odavno pr oš lo vr ijeme večer e, i t o je vr ijeme kad su ost ali u gr adu spokojni u svojim kuć ama, sr et ni š t o se nemaju ni zbogčega ozbiljnijega br inut i, osim o sviscima u vr t u, miš evima u podr umu ili pločicama koje se gule u hodniku. Vani se na nebu javlja zvijezda har f a u Lir i i diž e se sve viš e i viš e –zvijezda vodilja u noć i. Zr ak odiš e svjež inom, ulice su pr azne, i samo oni najusamljeniji sjede u bar u Saf ehousea i na-
r učuju t onik, za koju većboljku misle da od nje boluju, uzalud se nadajuć i da ć e ot kr it i lijek za ono kako se osjeć aju duboko u sebi. To je onaj satza kojim je Jor ie nekad čeznula, onaj plavi sat kad bi Et han i ona st ajali u kuhinji ugaš enih svjet ala i kr ali poljubac, pr ije nego š t o bi obavili poslove koje su t e večer i imali. Isad je vr ijeme kao i svako dr ugo;duge minut e, dosadne sekunde, niš t a, samo jednolično vr ijeme koje pr ot ječe napr ijed, sviđalo se t ot ebi ili ne. Jor ie je počela zabor avljat i najobičnije st var i –r učak pr imjer ice –i zat o sad gor e nosi posluž avnik. Pokuca na vr at a spavać e sobe, a kad joj Collie ne odgovor i, ona mu večer u ost avi u hodniku;niš t a posebno, samo pr ž eni sendvič sa sir om i zdjelicu juhe od r ajčice, dovoljno da se malo okr ijepi, ali bačeno uzalud, jerzna da on t o neć e pojest i. Mož da Collie ž eli sjedit i u svojoj sobi sve dok se sadaš njost ne ot puš e nad njim, pr eko kr ovova i voć njaka, sve dok ne nest ane t amo daleko, t ako da oni opetmogu ot vor it i vr at a i pr ozor e. Ali Jor ie zna da njezin sir ot i dječak mož e dovijeka čekat i, mož e u zaključanoj sobi sjedit i sve dok ne ost ar i, a da ono š t o ih je snaš lo neć e nest at i. Tu se smjest ilo;i t uć e i ost at i. Mogli bi o ovome por azgovar at i, ako bi uopć e i mogli r azgovar at i;ali ono š t o vr ijedi za Char lot t u, vr ijedi i za Colieja:čuvaj opaku t ajnu i uskor o neć e bit i izbor a. Uskor oć e oni izgubit i i sposobnostgovor a. Tamo u vat r ogasnom domu u I Vor t hingt on and Vine dvanaestt už nih ljudi sjedi za st olom, a nedir nut e čaš e miner alne st oje pr ed njima. Jedno mjest o je pr azno, a ost ali odvr ać aju pogled od st olca na kojemu je sjedio Et han For d, kao da mu je t o mjest o bilo ur ođeno. Svaki, uključujuć i Mar ka Der r vja i War r ena Pecka, r azmiš lja o onim t r enut cima kad je Et han spasio ljudski ž ivot , kad je učinio neš t oš t o se oni sami nisu usudili. Napola očekuju da ć e se pojavit i iz mr aka i zauzet i svoje uobičajeno mjest o. Onako kako je po t ko zna koji putizlazio iz plamena, ali na vr at ima nema nikoga, a vjet r okaz t amo na vr hu kr ova, divlji t r kać i konj koji baca met alni plamen, nadzir e
ulicu. Aš t o se Jor ie t iče, ona zna da se Et han neć e vr at it i kuć i. Neć e skr enut i u Maple St r eet , umor an od večer i pr ovedene s pr ijat eljima nakon napor noga r adnoga dana, spr eman za njezin zagr ljaj. Jor ie je uvijek bila opt imist , osoba koja uvijek t r až ii nalazi najbolje u ljudima. Sad ona sebi pr edbacuje š t o je bila t ako lakovjer na, i pit a se nije li t o u njezinoj pr ir odi, da je lako mogu pr evar it i. Kad su ona i Ann bile djeca, vjer ovala je svemu š t o bi joj sest r ar ekla. Ann je t vr dila da u zemlji post oji r upa koja ide do dr uge st r ane Zemlje, i Jor ie je bila t ako naivna daje t u glupostsmat r ala pr avom i nepr omjenjivom ist inom. Čak i kad joj je Char lot t er ekla da je t o nemoguć e, nije se dala pokolebat i. Da net ko pr opadne kr oz t ur upu, š apt ala je Jor ie Char lot t i, uh, put ovao bi r avno kr oz r ast aljeno sr ediš t e zemaljske kugle i izaš ao na dr ugu st r anu, naš avš i se zar obljen u t uđoj zemlji u kojoj ne bi poznavao ni ljude ni običaje. Tako se Jor ie i sad osjeć a, baškao da se spust ila u t u zemlju. Ona siđe niz st ube, a onda ot klipš e u vr t , bosonoga, osjeć ajuć it oplinu sunčanoga dana na zemlji, iako se većspust ila noć . Svakoga su ljet a do sada t u bili ur edni r edovi i svaka vijugava loza gr ahor ice pr ičvr š ć ena uz dr veni kolac, a sad je vr tsamo nekoliko dana zanemar en i većje zar ast ao u kor ov, a japanske su se muš ice pr ilijepile za st abljike i pet eljke. Za samo nekoliko dana ne mož e ga se pr epoznat i. Da su Jor ie upit ali gdje se nalazi sjever ,a gdje jug, ne bi im se usudila odgovor it i, iako je ona sama iskolčavala svaki pedalj ovoga vr t a svakogpr oljeć a, čim bi zemlja post ala dost at no mekana za obr ađivanje. Ona ne zna odr edit i zemljopisni polož aj ovoga mjest a na koje se spust ila, samo zna da svaki t r enut ak pr oveden ovdje boli. Samo udisanje zr aka mož et i ozbiljnije naš kodit i. Hodanje je poputkor ačanja po st aklu. Nisam viš e ist i čovjek, et ot o joj je r ekao Et han, t ut ajnu ona čuva, od Char lot t e i od svih dr ugih koje voli, t er iječi koje su ot vor ile vr at at oga podr učja gdje je ispr avno neispr avno, a
svaki pločnik oš t r iji od kr ist ala. Oči su mu bile cr ne, ist e one oči kojima ju je svake večer i dugo gledao dok se spr emala na spavanje. Onaj koji je učinio t e st r aš ne st var i zasluž uje da ga se kazni za njegove pogr eš ke. Et ot o joj je r ekao. Ali, posluš aj me, ja nisam t aj. Kao da je sjena bila pr ičvr š ć ena za duš u čovjeka kojemu je sve t o vr ijeme bila supr uga, ž ezlo pr iš iveno za njegova st opala i vr hove pr st iju, cr na pr ijet vor na mr ež a koja se samo pr i odr eđenom svjet lu 'mož e vidjet i. Na jasnom dnevnom svjet lu koje se ulijevalo kr oz pr ozorDavea Mever sa, pr imjer ice. Na mjesečini u njezinu vr t u. Pogledaj u t o svjet lo, i ne mož ešne vidjet i ono š t o je pr ed t obom. Duš o, samo me shvat i. Ja sam sada sasvim dr uga osoba. Je li moguć e, pit a se Jor ie ove obične ljet ne večer i, da dobr i ljudi odjednom polude?Mož e li net ko dobarizgubit i osjeć aj za st var nosti za ono š t o je dobr o, ist o onako kako se net ko dr ugi mož e izgubit iuš umi?Mož e li oduzet iž ivotdjevojci i nast avit i hodat i sa svakim kor akom dugim poputmilje, i svakom miljom dugom kao ž ivot ?Jerupr avo t o učinio je Et han For d. Odbacio je svoju pr oš lostkao da mu je t o bila dr uga kož a i ost avio je odbačenu na cest i za Mar y land, ost avljenu da se sasuš i ondje na suncu, sve dok se ne pr et vor iuf ini br aš nast i pr ah koji ć e r aznijet i vjet ar , a pot om ga nanijet i u močvar e i polja dužplave obale. Aonda ga je sudbina odvela u Massachuset t s, t ako joj je r ekao. Dovela ga je u Commonwealt h, namjer no, da počne iznova, da hoda kr oz hladne dane u siječnju, da r azgr ć e lopat om snijeg, da podiž e dijet e, da pr vi st igne na mjest o događaja svaki putkad izbije pož aru mjest u, da mu zahvaljuju za ž ivot e koje je pomogao spasit i, da on zahvaljuje Bogu za svaki novi dan, zahvalan zbogt oga š t o je daleko od Mar y landa. Jor ie čučne u vr t u, a onda sjede na podvijene noge. Čini joj se kao da večer as cijeli svijetzaziva nekim glasom koji ona nit i r azumije nit i pr epoznaje. Zr ikavci zr iču, a hr ust evi zuje kr oz zr ak, i čak joj se čini da se i mjesečina glasa poputčist ogst a-
kla koje se t r ese pod pr it iskom noć i, vr uć e, mr ačne noć i. Uskor oć e svi doznat i ist inu –pastć e poputt uče i zdr obit i im ž ivot . Ali zasada, zr ak je spar an i mir isan. Ljiljani boje past r ve i zumbuli cvjet aju dužst aze i njihov se opojni mir is got ovo mož e opipat i u zr aku. Jor ie ispr už ir uku da skine bube s povijuš et ikvica. Mjesečina se poputzavjesa spuš t a na gr edice zelene salat eir adić a i na njež ne biljke r ajčice na kojima su gust i, zeleni plodovi koji ispuš t aju mir is sumpor a kad god ih neš t o dodir ne. Tu je i r azbacani gr aš ak, pr epuš t en sam sebi, i jagode koje su Et han i Collie jednom donijeli u povodu Majčina dana, gr edica za gr edicom sr colikih biljaka. Jor ie pr avi pekmez svako ljet o, i kad god izaber e dan za pr okuhavanje voć a, uvijek se ispost avi daje t o najt opliji dan t e godine. Na neki se način t a vr uć ina uvuče u t et ur e pekmeza š t o im daje posebnu slat koć u, t ako da svaka ž ličica t ogpekmeza namazana na pecivo ili pr epečenac mož e pr izvat i savr š enst vo ljet a uz samo jedan zalogaj sjeć anja. Uz t oliko mjesečine koja obasjava vr t , čovjek mož e zamijet it i sit nice koje bi bile nevidljive neke dr uge noć i:kako je mekan ir už ičastpavitkoji se penje uz ogr adu, kako voda u kamenu, gdje se kupaju pt ičice, u ovo doba post aje sr ebr nkast a, kako su kr ilca buba koje se lijepe za lozu sjajne i cr noplave, blješ t avih balegar a koji se t r ude najest i dosit a pr ije no š t o se r azdani. O, kako samo Jor ie ž eli ispar it iut u mjesečinu, baškao š t or osa ispar i pr ed blješ t avilom najjačega sunca. I z noć i u noćona spava sa sjenom, jednim var alicom od pepela koji je lež ao uz nju na čist im, bijelim plaht ama i ljubio je pod ist im st ablima jabuka ispod kojih je pr olazila dok je bila dijet e. Nikad nije mislila o onim zimskim večer ima kada bi on odlut ao sam, ili opazila kako bi se čest o zagledao iza sebe kao da je vr ebala opasnost , čak i kad je skr et ao u najpoznat ije ulice. Nikad ga nije pit ala za pr oš lost , u kojoj ne samo š t o nije bilo r odit elja, nego ni ujaka ni ujni, ni r ođaka ni pr ijat elja. Ali mož da nit ko ne bi zapazio t akve st var i. Mož da Jor ie nije bila ni manje ni viš e opr ezna od dr ugih. I ako je mr ačno, ona ipak ugleda neš t o bijelo, t r eper avo na r ubu svogvr t a. Čini se
kao da je jedan jedini ledeni cvijetnar ast ao u nekoliko posljednjih sat i, t ek da bi je ut ješ io. Jor ie pr ođe kr oz gr edice povr ć a, a onda se sagne da vidi š t o je t o ost alo. To je samo komadić zguž vanogpapir a. Ono za š t o je ona pomislila da su lat ice, zapr avo su samo r edovi plave t int e. Jor ie posegne za papir om onako kako bi neka dr uga ž ena ubr ala r už u. Pr epozna r ukopis i pomisli na KatWilliams kako st oji t u u vr t u i vir ka na Colliejev pr ozor , dok je ona nije ot jer ala poputvr apca ili sojke. Zao mije š t o sam nazvala kad sam ga ugledala u onoj emisiji na TV-u. Nisam t ot r ebala učinit i, ali sad znat e, i nema načina da t o pr omijenim. Željela bih da t o nisam učinila, jersmat r am da sam vam uniš t ila ž ivot . Jor ie izr avna papir , a onda sklopi oči i posluš a hr uš t eve. U njihovu zujanju čuje klepet anje svoje vlast it e sudbine koja je pr at i, sviđalo se t o njoj ili ne. Et o kako se t o dogodi:djevojčica pogleda emisiju na TV-u i sve se r aspadne. Takve su posljedice jednogobičnogčina, ma š t o pož elio učinit i nakon t oga. Nar avno, da su okolnost i bile dr ukčije, Jor ie je mogla kr enut i dr ugim put em, ali ovo je smjerkojim je kr enuo njezin ž ivoti doveo je do ovoga mjest a gdje se sad nalazi, do svijet a u kojemu t i neki ljudi kaž u pr eviš e, a dr ugi t i ne kaž u niš t a. Tu, u njezinu vr t u, japanske bube bliješ t e poputzvijezda, a nebo je nepr egledno i cr no. Neke je st var i nemoguć e zaust avit i, pr imjer ice pljusak, ili ljubav na pr vi pogled, ili spor i, ali nepokolebljivi put t uge. Got ovo je s Jor ienim ž ivot om, onakvim kakvim gaje ona poznavala. Večer as, u st ar om dijelu Monr oea, u Massachuset t su, gdje ljudi nikada pr ije ovoga ljet a nisu zaključavali vr at a, u gr adić u gdje ima viš e st abala jabuka nego š t o ih se mož e pr ebr ojit i, i gdje djeca uvijek spavaju mir no, Jor ie je pot puno svjesna onoga š t o se dogodilo. Ona mož e sklopit i oči i mož e sanjat i st ot inu godina, ali jedno je izvjesno –ona sad zna.
NERAZBORI TČOVJEK
KADJESVOJOJ SUPRUZIREKAOI STI NU, OSJEĆAOSEKAODAJE
pr ičao nečiju t uđu pr iču. Tko je bio t aj Br von Bell, osim dječak koji je nekad bio mjesečar ?Tko je bio on, osim bić a bez duš e, ost avljen t amo u plit kom gr obu u plodnoj zemlji Mar y landa?U t om svom kr at kom ž ivot u nije volio niš t a viš e od bejzbola i samoga sebe, iako je s vr emenom omr znuo i jedno i dr ugo. Bio je on beznačajna osoba, ali ipak velika zvjer ka u t ako skr omnom gr adić u kakav je bio Nept un, malom mjest aš cu na najudaljenijem r ubu I st očne obale, gdje r ogoz izr ast e do visine čovjeka, a vr ane i kosovi š t o kr už e nebom, spr emni su ukr ast i cijeli ulov š t o ga r ibart ogdana mož e donijet i kuć i. Isam je Br von bio r ibar ev sin koji je mr zio mor e. Bio je t vr doglav i t aš t , ona vr st a dječaka koji t i se ljubazno smješ kaju, a onda učine po svom, bez obzir a na cijenu i posljedice. Ot ac mu je umr o mlad, nest ao u oluji, i pr emda gaje majka jako voljela, uvijek je na sina gledala kao na st r anca koji je nepozvan st igao samo da bi ost ao, i pr euzeo kuć u. To je bio dječak koji bi uniš t avao sve čega bi se dohvat io;sve se u njegovoj blizini pr et var alo u pepeo. Do svoje dvanaest e godine većje pr et r až ivao majci novčanik, uzimao novac i ost ajao vani dugo u noć . Sa š esnaestje napust io š kolu i moglo ga se nać it amo uz dokove – opor t unisti st r vinarkao š t o su bile vr ane koje bi se glasale svisoka, a kako je bivao sve st ar iji post ajao je sve ljepš i i ljepš i, ali i sve sebičniji. Nakon nekoga vr emena dječaci, s kojima je Br von odr ast ao, odbijali su s njim igr at i bejzbol na ist om igr ališ t u, jeron nije igr ao samo da bi pobijedio, većda bi ozlijedio pr ot ivnika. Govor ilo se da Br von nosi zr calo u dž epu Da se bolje vidi, et ot ako se š aput alo, Da bolje zna t ko je. Kako su godine pr olazile, djevojke u Nept unu počele su ga neobuzdano salijet at i. Vozikale bi se kr aj njegove kuć e u sit ne sat e i danonoć no t elef onir ale, dok njegova sir ot a majka, koja zbognjih nije mogla spavat i, nije spust ila sluš alicu pokr aj apar at a. Te su djevojke znale da su glupe, znale su da ć e Br y on i njih povr ijedit i, kao š t o je povr ijedio t olike pr ije njih, pa ipak, kad bi se on nasmiješ io, čak bi i najpamet nije djevojke u gr adu povjer ovale da ć e, bez obzir a na t o kako se ponaš ao u pr oš lo-
st i, ovaj putbit i iskr en. Kupovale su mu odjeć u i benzin za kamion, vodile s njim ljubav u svojim uskim kr evet ima, nakon š t o bi se on uš uljao kr oz pr ozorposlije r edar st venogsat a, ili su odlazile s njim u š umu gdje su bor ovi cviljeli u noć i poputljudi zat očenih u mr aku, onih kojima je sudbina odr edila da na ist om mjest u ost anu vječno. Do njegove sedamnaest e godine dvije su mješ t anke zbog njega pokuš ale počinit i samoubojst vo, i t r eć a, negdje u Balt imor eu, u domu za samohr ane majke. Niš t a od t oga Bella nije ni najmanje dir alo, on je u t im djevojkama gledao samo slat ke male jebačice koje su t u da bi ih on iskor ist io, bez sr ca, bez duš e i, sasvim sigur no, bez t r unke odgovor nost i. Svr emenom su ga djevojke u gr adu pr oklele i zaž eljele da i on jednoga dana spozna onakvu ljubav kakvu su one osjet ile kad ih je pr vi put poljubio –onu okr ut nu i očajnu pat nju koja uvijek pr at i čež nju za nekim koga mor at e izgubit i. Cijelu svoju mladostBr y on je obavljao neobične poslove, učeć i za st olar a, a znao je da je st vor en za neš t o dr ugo, osim ovoga gr ada gdje nema ni jednoga kina i gdje se mor ašvozikat i dobr ih pola sat a dok nađešpr ist ojan bar . Sanjao je o bejzbolu, o slavi i novcu, i njegovi su mu se snovi uvukli pod kož u, zbogčega je blist ao, t e su čak i odr asle ž ene, koje su t r ebale bit i upuć enije, za njim okr et ale glavu dok je na ulici pr olazio pokr aj njih. Et o, čak ni pr ijat eljice njegove majke nisu s njega mogle skinut i pogled kad bi dolazile k njima na kar t anje. On je ž iva nevolja, govor ile bi, doslovno isplazivš i jezik, bez obzir a na t oš t o je on bio samo neš t o mladi od već ine njihovih sinova. Žalim onu koja izvuče ovaj zgodit ak, t ako su ž ene upozor avale jedna dr ugu, i ispost avilo se da su bile u pr avu. Mar ie Bennet tje bila t a s kojom se spet ljao, lijepa čet r deset ogodiš njakinja koja je t r ebala bit i svega svjesna. Kad ga je vlast it a majka izbacila, Br y on se doselio k Mar ie i nakon t oga, u njezinoj kuć i koja gleda na obalu, ost ao sljedeć e dvije godine. Mar ie mu je davala pr eviš e novca i nije mu pr igovar ala zbognjegove sebičnost i, čak ni kad je saznala da se sast aje s
nekim mladim djevojkama ondje u pr ist aniš t u. Kupila mu je kož ni kaput , lijepe čizme koje ć et r ajat i dok je ž iv i zlat ni lančićkoji je on br zo unovčio u zalagaonici. Mogla mu je dar ovat i sve š t o se novcem moglo kupit i, ali Mar ie je znala da joj on nikada neć e bit i vjer an. Nikad mu nije r ekla ni r iječi kad se kuć i vr ać ao u dva-t r i ujut r o, pa ni onda kad je pr est ao dolazit i, osim da neš t o pojede ili se pr esvuče u čist u odjeć u, ili zat r až i pozajmnicu da ispliva iz dugova. Br y on je kod Mar ie ost ao dva t jedna nakon svogdevet naest ogr ođendana, i kad se viš e nije mogao pr isilit i da opets njom ode u kr evet , kr ivot vor io je njezin pot pis, a onda ot iš ao do banke Fir stNat ional i podignuo desett isuć a dolar a. Nakon š t o je nest ao, Mar ie mjesecima nikome nije r ekla š t o je učinio, a kad je konačno pr iznala š t o se dogodilo i kako joj je ž ivot na uš t eđevina nest ala zajedno s Br vonom, dr uge su joj ž ene iz gr ada govor ile da je sr et na. Dobr o da si se r iješ ila smeć a, govor ile su. Br y on Bell je uzeo samo njezin novac, podsjet ile su je, ali pr ema izr azu Mar iena lica znale su da t o nije t očno, i nit ko nije bio iznenađen kad je dož ivjela nesr eć u uz Cove Road. Do t ada se pr opila i svojim je najpr isnijim pr ijat eljicama pr iznala da viš e nema zbogčega ž ivjet i sad kad je Br y on Bell ot iš ao iz gr ada, i svi su znali daje samo pit anje vr emena kad ć e se Mar ie r azbit i, na ovaj ili onaj način. Snovcem Mar ie Bennet tu svom dž epu, Br y on je znao da ima izgleda ot ić i u neko mjest o bolje od Nept una, t e se odvezao u Balt imor e, nadajuć i se da ć e ga pr imit i u neku važ niju ligu. Ot vor io je pr ozor e svogkamiona i odahnuo š t o viš e ne mor a udisat i mir is mor aiš t oć e moć i Mar ien novac pot r oš it i kako se njemu pr oht ije. Ali kad se pokuš ao pr ijavit i za pr obu, kapet an momčadi mu se samo nasmijao. Tu su bili dečki s f akult et a, zvijezde svojih momčadi sa sveučiliš t a koji su t r enir ali i do š estsat i dnevno. Bilo je t u mladić a koji su doput ovali čak iz Dominikanske Republike ili Por t or ika, t ako ozbiljnih i odlučnih osoba koje su mir no čekale svoj r ed da ih pr ozovu, a onda su lopt icu za lopt icom bacali izvan par ka, t e je plavo nebo iznad
njih bilo ispunjeno zasljepljujuć im bijelim kr ugovima, sve dok sve lopt ice nisu pale u t r avu, gdje su se sjajile, t injajuć i poput zvijezda. I spost avilo se da kapet an momčadi nije mar io za ono š t o ljudi u Nept unu, t amo u Mar y landu, misle o Br vonu Bellu, ili za njegovo miš ljenje o sebi. Br y on je bio nit ko i' niš t a u Balt imor eu, i nije imao nikakva izgleda. Slučajno ili namjer no, t aj je st ar iji čovjek pljunuo na t lo dok je ot puš t ao Br vona, a pljuvačka je pala u pr aš inu i na Br vonove čizme. Br y on ima nezgodnu nar av kad se st var i ur ot e pr ot iv njega;naučio je da sve ide glat ko i mogao je ist oga t r enut ka post at i sasvim zao, kad bi se i najmanja t eš koć a pojavila. To se dogodilo onda kad ga je djevojka, koja je s njim ost ala u dr ugom st anju, molila da se ož eni njome, a on ju je samo podignuo i izbacio kr oz vr at a –bila ona t r udna ili ne, on sasvim sigur no nije za t o mar io. Ut akvim t r enucima ne bi se zaust avio i r azmislio, adr enalin bi pr ost r ujao njime poputot r ova zagr ijanogna t emper at ur ur azjar enost i. Oči u oči s čovjekom koji ga je ismijao, koji ga je pr et vor io u pr aš inu onako kako je on uvijek dr uge pr et var ao u pepeo, zgr abio je najbliž u palicu koja mu se naš la pr i r uci i nasmr tpr et ukao kapet ana momčadi koji je bio bogi bat ina. Na zemlji je t aj ist i kapet an pljuvao kr v kao i svi dr ugi. I njegova kr v je bila ist o onako cr vena kao i t uđa, i pr emda je u t om bilo odr eđenogdivljačkogzadovoljst va, bila je i pr evisoka cijena koju je plat io. Br y on Bell je u zat vor u odlež ao osamnaestmjeseci, dost a vr emena da očvr sne u t akvoga čovjeka kojemu se nit ko ne bi ž elio nać i na put u. Viš e i nije vidio lica kad je gledao u ljude. Razmiš ljao je o t ome kako bi mu mogli posluž it i da zadovolji svoje int er ese. Kad su ga pust ili iz zat vor a, viš e nije bio dječak nego pot puno odr ast ao, pr kosom ispunjen čovjek, koji je bio t ako zgodan da su se golubice obr uš avale s neba i slijet ale na njegova r amena, a ž ene ispuš t ale ključeve od ulaznih vr at a njemu u kr ilo. Oči su mu bile t ako cr ne da se ž ena mogla ut opit i u njima, mogla je upast it ako duboko i br zo, da nikad ne bi ni shvat ila da se spot aknula, dok ne bi nest ala.
Aš t o se Br vona t iče, u njemu je bilo neš t o neut až ivo, neka pr aznina, t ako bezdana daje se nikad nije moglo popunit i. Dok je hodao svijet om, jedina r iječ koju je mogao čut i bila je r iječ moje. Bilo je mnogo t oga š t o je ž elio, t oliko t oga š t o je ht io imat i. Bilo mu je t eš ko ost at i na jednom mjest u nakon š t o je godinu i pol pr oveo u ć eliji, t e se uput io vijugavim cest ama Mar y landa. Upr oljeć e, kad voć ke počinju cvast i, kad ima t oliko br esaka i dunja, badema i š ljiva, i kad se zr ak doima namir isan par f emom, on je r adio kao kr ovopokr ivač. Zimi je čist io dimnjake i r alicom r azgr t ao snijeg. Tijekom godine javljao se poduzet nicima i zapoš ljavao kao nadničar , sr et an š t o mož er uš it i zidove ili zgr ade sr avnjivat i sa zemljom, kao da mu je neš t or uš ilačko bilo u kr vi. It ako su pr olazile godine, a za t o je vr ijeme post ao ogor čen svojim mjest om na svijet u da ni najmanje nije mar io za ljudsku r asu. I zr azonode bi seljacima podmet ao pož aru polju. Zapalio bi vat r u u miš jem r epku, t r avi koja je r asla uz r ubove polja kukur uza;bacao bi zapaljene š ibice na liš ć e slat kogkaučukovca i mir t e, pazeć i da iza sebe ost avi cr ni t r agpaljevine. I ako su mu t a besmislena djela pr už ala veliko zadovoljst vo, svakim je danom bivao nesr et niji i nesr et niji. Počeo je osjeć at i kao da se iznut r a suš i, onako kako se osjeć a čovjek dok hoda pust injom. Jednogljet nogdana st igao je u gr ad u kojemu nikada pr ije nije bio, i shvat io je da je ž edan, t oliko da je mislio kako ć e umr ijet i ako neš t o ne popije, i t ako je doš ao do velikogsuper mar ket a gdje je kupio pakir anje od š estpiva i zapazio pr elijepu djevojku na blagajni. Dok je ona blokir ala t oš t o je on kupio, po načinu na koji ga je pr omat r ala znao je da je mož e imat i ako hoć e, i blago se osmjehnuo onim svojim pr elijepim osmijehom. Br y on je r adio većviš e od mjesec dana, na ot vor enom pomagao zidat i ogr ade i t er ase u dvor iš t ima i dobio br ončanu boju. Usr ed svegt ogzlat a nalazile su se t amne oči koje su t e paž ljivo pr omat r ale i u kojima bi se mogao ut opit i, ako ne pogledašu st r anu. Djevojka na blagajni u njega je buljila ot vor eno svojim lijepim, zelenim očima. Br y on je pr ocijenio da ima oko
osamnaestgodina, domać a cur a koja jošmnogo t oga mor a naučit i. I mala je dugu, cr venu kosu koju je on ž elio dot aknut i svojim r ukama. Nosila je kr at ke hlače i kr at ku majicu koju je on odmah pož elio poder at i na njoj, t e se jošviš e osmjehnuo onim osmijehom za koji je znao da mu ž ene ne mogu odoljet i. Ne bašiskr enim, ali punim moguć nost i, obeć anja i zadovoljst va. " Kad zavr š avašs poslom? "upit ao ju je. Pr ocijenio je da ć e osmijeh na njegovu licu ispr ičat i ost at ak pr iče o svemu onome š t o je t r až io, a š t o je bio dobarpr ovod i neš t oš t oć e mu pomoć i da zabor avi na ž eđ. " Ne pr ije devet " ,r ekla je djevojka. " Tu sam zar obljena do kr aja r adnoga vr emena." " Kao da si u zat vor u. Onda nemam sr eć e." Br y on Bell je podignuo kut iju cigar et a i odmot ao celof an; bio je zadovoljan š t o ga ona nije t r až ila da plat i. " Ali t o ne znači da se sr eć a ne mož e pr omijenit i." Djevojka se nasmijala umilnim, zvonkim glasom. Bila je pr evisoka i pjegava a da bi dječaci njezinih godina zapazili njezinu ljepot u, ali Br y on Bell je imao oko za t e st var i. " Zbr iš imo" ,r ekao je. " I demo se zabavit i." " Sad? "Djevojka se opetnasmijala. I mala je onaj nest r pljivi pogled koji kao da je govor io, Mor am ot ić i odavde, pogled koji je omoguć io Br vonu ocijenit iš t oć e uslijedit i. Znao je da ć e poć i s njim pr ije nego š t o je ona sama t oga post ala svjesna. " Sigur no t u ima neko mjest o gdje bismo se mogli ot ić i okupat i" ,r ekao je. Bio je vedar , vr ućdan i u t r govini nije bilo r ashladnogur eđaja. Jedan vent ilat orje zujao na pr ozor uir ast jer ivao vr uć i zr ak po pr ost or iji. " Paklensko jezer o" ,r ekla je djevojka. Br y on se nasmijao;t o mu se svidjelo. " Paklensko? " " To je izvor sko vr elo –neš t o poputt er malnogizvor a, ali kad je plima, voda je napola slana." " Vani je pr elijepdan a da bi t it u ost ala r adeć i." Br y on ju je pogledao, uzeo pakir anje od š estboca piva, koje
je zgr abio da bi ut až io ž ed. Jošmalo gr omoglasnogsmijeha, i dobio ju je. Ona je gazdi ost avila por uku –Ot iš la sam se okupat i, i zaključala t r govinu. " Ot pust itć e me."Djevojka je oklijevala pr ije nego š t o je uš la u njegov kamion. Bio je počet ak kolovoza, i divlja se r iž a ž ut jela u cijelome gr adu, lijepa poputsunčeve svjet lost i. " Ubit ć e me" ,r ekla je. " Zbogkupanja?Mislim da neć e. Pa nije t o savezni pr ijest up. Osvr ni se oko sebe i pogledaj kakav je dan."Djevojka je pr omot r ila pr aznu cest u, polja pr osa i pš enice, kosove cr venih kr ila na t elef onskim ž icama. " Doist a mislim da neć ešimat i baš mnogo kupaca danas" ,r ekao joj je Br y on. It ako je uš la u kamion, zat vor enih očiju, kao da je zar onila u hladnu vodu a ne upuć ivala st r anca pr ema t oploj, slankast oj obali Paklenskogjezer a. Obeć ao joj je da neć e gledat i dok skidaju odjeć u i zar one. Ali, nar avno, gledao ju je, i bio je u pr avu. Bila je pr ekr asna, onako vit ka i blijeda post ajala je zelenkast a u mut nim vodama r ibnjaka. Naž alost , svaki putkad joj se pokuš ao pr ibliž it i, najviš eš t o je uspio dobit i bio je poljubac. Kasnije se ona ot r čala odjenut i iza bor ovih st abala, a onda se vr at ila popit i s njim pivo, noge su dr ž ali u vodi koja se doimala t oplijom od zr aka. Tajanst vena r ibica pr iš la im je gr ickat i pr st e na nogama i Br y on je r ekao svojoj sugovor nici da on zna zaš t o; čak i r iba osjet i kako je ona ukusna, t oliko da bi je mogao pojest i. Dan je bio na izmaku, a Br y on jošuvijek nije dobio ono š t o je ht io, ali t o ne znači da je odust ao. Odvezao ju je kuć i u sumr ak, a nepr ozir ni veo peludi lepr š ao je zr akom. Pokazala mu je smjerkuda t r eba vozit i, i čim je skr enuo s put a st r asno ju je poljubio, ost avivš i je bez daha. " Ovo mi nije dost a" ,r ekao joj je. " Želio bih t e joškoji putvidjet i." " Kakve t o veze ima? "Djevojka je t už no odmahnula glavom. " Ti ionako odlazišiz gr ada." Lice joj je izgor jelo na suncu i bila je zajapur ena od vr uć ine.
Djevojka se vjer ojat no zaljubila u Br vona Bella onogt r enut ka kad je pr vi putuš ao u t r govinu, ako ne i pr ije. Ona je sanjar ila ot ajanst venom st r ancu kad se oglasilo zvonce nad vr at ima, o nekome s očima cr nim poputper ja kosa, pt ica koje sad pr elijeć u nebom. " Mož da ć u ot ić i" , zadir kivao ju je Br y on. " Amož da i neć u. Doć ić u po t ebe poslije, a onda ć emo se malo pr ovozat i okolo pa ć emo vidjet i." Djevojka je pogledala pr eko polja. Svjet la u njezinoj kuć i bila su upaljena. Bila je t o bijela seljačka kuć a, kilomet r ima udaljena od svega. " I za ponoć i. Datć ut i znak svjet lima, a t i izađi." " Ne mogu" ,r ekla je djevojka, ali ga je jošjedanputpoljubila. " Nemoj me r azočar at i" ,r ekao joj je neš t o pr ije nego š t o je ist r čala iz kamiona i pot r čala pr ema kuć i. Br y on se vr at io put em kojim je i doš ao. Mož da je bio sedamdeset ak kilomet ar a zr ačne linije daleko od kuć e, ali ljudi iz Nept una nikada nikamo ne odlaze, i bio je sigur an da neć e nalet jet i ni na koga poznat og. Kako se ispost avilo, gr adiću kojemu se nalazio zvao se Holden, u njemu je bio pr ist ojan barHolden' s Cor neri Br y on je ondje sjedio nekoliko sat i, opijajuć i se i pokuš avajuć i se oslobodit i ljut nje koja je uvijek ključala u njemu, nadajuć i se da ć e nekako ut až it it u st r aš nu ž ed koju je osjeć ao u sebi. Nakon t oga vozikao se neko vr ijeme zabačenim cest ama, pomiš ljajuć i da se uput i pr ema međudr ž avnoj i ode gor e u Phillv, gdje ć e sigur no bit i posla. Ali pr ilično je popio, i počeo je r azmiš ljat i o onoj cr venokosoj djevojci iz t r govine, t e se ubr zo naš ao na pr aš njavoj cest i koja vodi do seljačke kuć e do koje ju je pr ije dovezao. Umjest o da se uput i u Philadelphiju kako je i namjer avao, kr enuo je ovamo, pokr aj mr ačnih polja, voden svjet loš ć u i svojim pijanim osjeć ajem za or ijent aciju. Par kir ao je kamion i ugasio mot or . Dao je znak svjet lima, ali djevojka se nije pojavila. Ponovno je blicnuo, i t r agbjeličast e svjet lost i osvijet lio je niz močvar nih sekvoja kr aj kuć e, ali opetneuspješ no. I zi-
š ao je iz kamiona i većpočeo osjeć at i u sebi navalu bijesa. Par kir ao je u nekom polju jagoda, ali nije opazio da gazi pr eko njih. Kr enuo je, kad ugleda nekoga kako vr eba između r edova boba, ali t o je bilo samo st r aš ilo, post avljeno t amo da r ast jer uje kosove. Zat im je pr oš ao pokr aj zelene salat e i kukur uza, t e kor it a napunjenih vodom za one dvije ovce š t o su spavale u š t ali, a onda se zaput io do kuć e. Pogledao je u pr ozor e i pr ilično br zo pogodio koji je njezin –onaj sa zavjesama od čist og or gandija. Popeo se kr oz pr ozor , samo t ako, st r aš no pijan, i viš e nego ogor čen. Ona je lež ala u kr evet u, pod bijelim pokr ivačem. Uvukao se k njoj, br zo, navukao pokr ivač pr eko njih, ne mar eć i za blat o š t oć e ga njegove čizme ost avit i na plaht ama. Ona je got ovo zavr iš t ala, ali joj je on st avio r uku pr eko ust a. " Rekao sam t i da ć u se vr at it i" , izust io je. Soba je bila nalik na dječju, s lut kama, pliš anim ž ivot injama i r už ičast im t apet ama s uzor kom t r at inčica. Br y on je pomislio kako neke ž ene nikad ne odr ast u. Neke se ž ene vole ponaš at i kao malene djevojčice, kad im t ako odgovar a. Nedvojbeno, ova je djevojka bila pr est r aš ena, čak i nakon š t o su cijeli dan pr oveli zajedno, i iz nekoga r azloga Br vonu se t o sviđalo. Mož da je smat r ala da je pr edobr a za njega, ali kad s njom zavr š i, ona ć e besciljno lut at iž aleć i za njim t jednima. Zaž eljetć e za svaku zvijezdu po jednu ž elju, da se on vr at i, a do t ada ć e on većbit i u Philadelphiji, većć e je zabor avit i i ot ić i nekoj dr ugoj, a mož da veći novoj nakon t e. " Zaš t o nisi doš la? "pr oš apt ao je. " Tr ebala si izać i kad sam t i dao znak svjet lima. To bašnije bilo lijepo od t ebe." Ona je bila odjevena u t anku pidž amu, i čim je pomaknuo r uku da joj je st avi na gr udi, ona se uspaničar ila. Jošjedan dodiri počela se bor it i s njim, izvijajuć i se i gr ebuć i nokt ima, kao da nije cijelo popodne pr ovela ljubeć i se s njim na r ibnjaku i plivajuć i bez ijedne kr pice na sebi. Pokuš avala je sve da se oslobodi, sve dok je on nije t r esnuo o zid, a onda je pala unat r agna kr evet , poputkr pene lut ke. Duga cr vena kosa pr ekr ila
joj je lice i on je napokon učinio ono za čim je ž udio cijeli dan. Bila je st isnut a, kao da je bila djevica, i lijepo je mir isala, nakon svih onih djevojaka na koje se većbio pr iviknuo, djevojaka koje bi pokupio u bar u i koje bi ga molile da ih ot pr at i kuć i, onih koje bi plakale kad bi odlazio, napuš t ajuć i ih i ne dočekavš i jut r o. Nije ni znao daju je povr ijedio, sve dok nije bilo got ovo. Pr iš apnuo joj je na uho:" Kladim se da sam t i pr vi" ,š t o je zapr avo i bila ist ina, jerje ona imala pet naest , a ne osamnaestgodina kako je on pr et post avljao, i čak se nije ni s kim poljubila pr ije t ogpopodneva na r ibnjaku. Doist a je bila djevica, i mož da je zat o bio sav kr vav. " Hej, t i" ,r ekao je. " Odgovor i mi." Tek t ad je ugledao kr v na njezinu licu. On joj je glavom pr ejako udar io o zid i glava joj se r aspukla, samo t ako. Sklupčao se na koljena. I z nekogr azloga svaki dah gaje pr obadao poput nož a. Kr v je bila na njegovim r ukama, nogama i na penisu, i on je zgr abio plaht u i obr isao se. Bio je hist er ičan, ali znao je da mor a bit i opr ezan. Ako se ne smir i, bitć e got ovo s njim. Dogodilo se neš t oš t o ni u snu nije očekivao, ali et o, ipak se dogodilo. Sr anje, sr anje, sr anje, r ekao je sam sebi, sve dok se r iječi nisu pr et vor ile u samo disanje. Uopć e je nije upit ao kako joj je ime, ali sad je ugledao plaket u na polici za knjige. Bila je plesačica i osvojila je pr vu nagr adu na nat jecanju. Zvala se Rachel Mor r is i upr avo je zavr š ila deset ir azr ed. Ugledao je njezin dnevnik pokr aj kr evet a, i ključićkoji je bio pr ivezan na plavoj t r aci. Sad je većčuo kako njezina kr v kaplje na t epih. Spust io se na koljena, bašt ad i t amo, i, kleknuvš i, osjet io je kako napuš t a svoje t ijelo. Odgovor nostza njegova djela spust ila se na njega poputplanine od ubojit a kamenja, i on –pr vi putu svom ž ivot u –zaplače. Kiš a mu je pomogla da se r azbist r i;počela je lijevajuć i padat i u kor it a i lupala o pr ozor e, nat apajuć i polja i cest e. Br y on se pr isilio pokr enut i, zgr abio je odjeć uir už ičast im pulover om ko-
ji je pr onaš ao na t oalet nom st olić u obr isao ot iske pr st iju s pr ozor skogst akla i okvir a. I zgubio se u noć , gol kao onogdana kad je r ođen, dr ž eć iur ukama samo svoju kr vavu odjeć u i ključićdnevnika koji je pr ipadao Rachel Mor r is, a koji je on dr ž ao t ako čvr st o da mu ne bi slučajno ispao. Zaš ao je u polje jagoda gdje je ugledao st r aš ilo, i br zo posegnuo za svim š t o je ondje mogao nać i –bijelom koš uljom, cr nim hlačama, iznoš enim cipelama –a ost avio je svoju odjeć u:koš ulju, t r aper ice i cr ne čizme, umr ljane kr vlju i už ar ene, ondje uz st r aš ilo, pa ipak je jošuvijek imao okus kr vi t e je, da bi ga ispr ao, zgr abio pr egr š t jagoda. Dok je gut ao t o svjež e voć e, osjet io je da je ž iv. Njegova ust a, njegove oči, uš i, sve je bilo ž ivo t e mr ačne noć i nat opljene kiš om. Osjeć ao je da je njegovo st ar o ja pot onulo u polju dok je odlazio, a osoba koja ć e post at i on, podigla se t u i uš la u ist u onu kosti kož u. Uš ao je u kamion i odvezao se do Paklenskogjezer a, mjest a na koje ga je odvela kad se svijetjoščinio divan i kad je bio sigur an da mož e imat i sve š t o pož eli. I zaš ao je iz kamiona, ali je mot orost avio upaljen, bacio je kamen na r učicu za gas, a onda odskočio u st r anu kad je kamion zat et ur ao i ot kot r ljao se u vodu. Kiš a se do t ada većbila pr et vor ila u kiš icu, sivu, okr ut nu i hladnu. On je st ajao t amo među r edovima pont ender ija i r ogoza, uzdiš uć i, a sve ono š t o je on ikada bio je – nest alo. Njegov novčanik i osobna bili su zagur ani u pr et inac za r ukavice, i r azmiš ljajuć iot ome kako je izgubio sebe, bio je ozbiljan kao nikada u ž ivot u. Dr ht ao je, pr emda je noć ni zr ak post ao blagi vlaž an kao suze. Kamion je pljusnuo i nasukao se poputvelike r ibe, a onda ga je pr ekr ila voda. Br y on je sve t o pr omat r ao, ali ne pr edugo. Tr ebatć e mu novi ident it et–novo ime i nova pr oš lost , ali t o neć e bit i pr oblem. On je bio od onih koji su mogli u odvojene pr et ince poslož it ir azličit e dijelove svijest i, i onaj dio koji je dr ž ao sve ono st oje sebično i okr ut no, t aj zločest i djelićplut ao je nad zelenom vodom. Pod okr iljem noć i opr ao je r uke i molio za savjetda se zna post avit i pr ije nego š t o se uput i na svoj
put . Aš t o se njega t icalo, Br y on Bell viš e nije post ojao.
POŠTEN I LIPODMUKAO I SPI TI VANJEJEKRATKOODRŽANOJEDNOGAZAGUŠLJI VOGADANA,
kad ljepljiva vr uć ina i kiš a uspijevaju na r azinu kipljenja dovest ir aspolož enje got ovo svih u Monr oeu, pa čak i onih najst alož enijih. Za čet ir i godine, kad ponovno dođe do r ef er enduma za obnovu gr adskogpoglavar st va i sudnice, ljudi ć e se pr isjet it i ovogzaguš ljivogdana, r ashlađivatć e se lepezom i pomislit i na t o kako su čeznuli za r ashladnim ur eđajem i spokojem. Nit ko nije pot puno pr ipr avan za ono š t oć e se dogodit i, osim Jor ie, koja pognut e glave sjedi iza Et hana, i Bar ney ja St ar ka koji je zauzeo mjest o pokr aj Jor ie, a na njegovu se ozbiljnom licu ne da niš t a zamijet it i, pr emda je u st anju pr ipr avnost i, spr eman pokupit i komadić e kad počnu ispadat i. I Collie zna š t oć e se dogodit i, ali ga nema nigdje;negdje je sam samcati pr omat r a jednolični pljusak iz pr ost or ije koja je nekad bila salon napuš t ene kuć e, u kojoj se t ako udobno osjeć a, t amo na samom kr aju KingGeor ge'Road, samo t r i milje zr ačne linije od st uba ispr ed sudnice, pa ipak svjet ovima daleko. Mar k Der r ysjedi u zadnjem r edu i pr omat r a post upak. Za t u je pr igodu odjenuo odijelo i kr avat u i kupa se u znoju zbog svojih pr oblema. Jut r os je t elef onir ao Dani St ar k da je izvijest i kako do kr aja t jedna neć e doć i zavr š it i njihovu novu kupaonicu. Očekivao je da ga ona pozove na r ed i bio je viš e nego spr eman u t om slučaju cijeli t aj posao odbit i, a t ada bi ona ost ala bez or mar ić a ili sudoper a. No Dana gaje iznenadila r ekavš i mu kako nema r azloga za ž ur bu. Mar k je neš t o dr ugo imao na umu. Svi su t o mogli r azumjet i. Ni obit elj Howar d na Shenvood St r eet u nije pr avila pr oblema;većsu znali da im kuhinja neć e bit i zavr š ena sve do duboko u jesen, unat oč napor ima t og majst or a za sve, Swif t a, kojega je uzeo da mu pomogne post a-
vit i or mar ić e i oblož it i pod. I ma važ nijih st var i s kojima se t r eba pozabavit i, t o je ist ina. Tu su neke okolnost i koje ne mogu čekat i, ne mogu se st avit i na st r anu i zabor avit i dok ne dođe bolje vr ijeme. Togpopodneva nakon Et hanova uhić enja, Mar k se sukobio ut r govini t ehničkom opr emom sa smuš enim St eveom Messenger om koji se počeo r azmet at i kako ć e kuć u For dovih spalit i do t emelja. Mor ali su Mar ka i St evea odvuć i u pr olaz s bojama i pr ibor om, ali Mar k sad viš e nije sigur an u svoju odanost . Dok sjedi t u u sudnici i sluš a kako se Et hanu obr ać aju imenom Br y on Bell, Mar k nikako ne mož e povjer ovat iut oš t o se događa. Mož da je sve t o samo š ala, pr izorza neku TVemisiju; i mož da ć e na kr aju popodneva glumci –Et han, sudac i svi t i odvjet nici –ust at i, naklonit i se i zahvalit i gomili novinar at e For dovim susjedima i pr ijat eljima na dolasku. Zarnisu njih dvojica, pr ijat elji većt r inaestgodina, bili spr emni jedan dr ugome pomoć i bez obzir a na sve okolnost i? Nisu li zajedno plakali kad je umr o Mar kov ot ac i r adovali se kad se r odio Collie;bilo im je mučno od t oliko viskija i cigar a. Et han je t r enir ao Mar kova sina Br endana dok je Br endan bio u Lit t le Leagueu i kumovao je Mar kovoj i Tr ishinoj kć er i Apr il. To su činjenice, t o se dogodilo, i ne mož e se por eć i. No jesu li one jednako t ako st var ne kao i onaj t r enut ak kad je Et han ust ao govor it i u svoju obr anu i objavio svoju kr ivnju s onim iskr enim, bezbr iž nim izr azom na licu. Mar k Der r yosjet i kako ga pr olazi jeza dok sjedi u sudnici. Pr isjet i se mađioničar a kojega je jedanputgledao, jošdok je bio dječak, i koji ga je pr est r aš io vadeć i mar amice i pt ice iz najneočekivanijih mjest a:iz r ukava koš ulje, s navr h glave skupljene kose majke one djevojčice koja je slavila r ođendan. Nakon t e opsjene ot iš ao je kuć i, sakr io se pod kr evetodbijajuć i izać i na večer u, t e je mjesecima nakon t e zabave napola očekivao da ć e pr onać i golubice na svom r adnom st olu, da ć e se spot aknut i o svilene mar amice koje se zmijoliko izvijaju pr eko daš čanogpoda u njegovoj sobi. Mar k sad pogleda pr ema Jor ie koja sjedi pokr aj Bar ney ja
St ar ka. Na njoj je t amnoplava haljina u kojoj se doima običnijom i st ar ijom. Mar ku navir u sjeć anja na dane kad je s Et hanom pr ije nekoliko godina r adio na jednoj od velikih novih kuć a koje se uspinju desno od sr ednje š kole. Odlazili bi r učat iu polje i –nakon š t o bi podijelili hr anu koju bi im Jor ie t ako br iž no spr emila i nat r pali u sebe t vr do kuhana jaja i sendviče sa š unkom, jabuke, čokoladne kolačić e i hladne boce piva –izvalili bi se i buljili u nebo. Ja sam najsr et niji čovjek na svijet u, pr isjeć a se Mar k Et hanovih r iječi. To su činjenice. Mar k se pr ovuče kr oz st r až nja vr at a, čim je Et han iznio svoju obr anu, i uput i se r avno u Saf ehouse gdje nar uči pić e koje ispija sam, za st olom pr i dnu pr ost or ije. Uvijek je mr ačno u Saf ehouseu, ali kad kiš a ovako lijeva, t mur nije je no obično, osjeć a se ust ajali mir is pr omaš aja i alkohola. Jedne večer i, dok su t ako ovdje sjedili, Et han je r ekao neš t oš t o mu je, kad Mar k sad o t ome r azmisli, t r ebalo dat i znak. Nikad nit ko zapr avo ne poznaje dr ugu osobu, izjavio je Et han, dok je vjet arzavijao nad kr ovom Saf ehousea kad su zalepr š ale pr ve snjež ne pahulje. Popili su nekoliko čaš ica i Mar k se sjeć a daje r ekao neš t o dok je nar učivao. Sr anje, ako t i mislišda t e ja ne poznam, var ašse, dr uš kane. Kvr agu, dao bih r uku u vat r u za t ebe. Et han je Mar ka pot apš ao po leđima, i dok mu je zahvaljivao, nekako se r aznjež io. Asada se Mar k osjeć a izigr anim i pit a se nije li on bio naivno pr evar en?On popije jošjedno pivo, a onda se uput i kuć i i pr ije nego š t o ga je Tr isha uspjela spr iječit i, izvuče hr pu albuma s f ot ogr af ijama koje je ona mar ljivo slagala, i započne t r gat i st r anice. " Odmah pr est ani s t im" , nar edi Tr isha kad je uš la iz kuhinje i ugledala ispar ane papir ić e po podu i svogsupr uga kako klečeć i na koljenima t r až iš kar e u donjoj ladici komode koju su naslijedili od njezine bake. Tr isha mu ist r gne album i za t r enut ak osjet i kako se t r ese. Tko li je ovaj čovjek za kojega se udala i koji je većispar ao deset ak i viš ef ot ogr af ija?Aonda Mar k
učini neš t oš t o se nikako nije moglo očekivat i –zaplače. Tr isha sjedne pokr aj njega na pod. Lice joj je zamr ljano i cr veno, osjeć a da neke st var i viš e nikada neć e bit i ist e i da ih je poznanst vo s Et hanom na neki način dovelo u veliku opasnost . " On nas je sve pr evar io,"r eče Tr isha, " uključujuć i i svoju supr ugu. Nemašse t i zbogčega loš e osjeć at i." No ipak, Mar k Der r yzna da čovjek mož e imat i pr avi r azlog da bi pr evar io svoju supr ugu, ali ne i najboljegpr ijat elja. Mar k odluči da mu t r eba vr emena da r azmisli o ovome š t o se događa;mor a sr edit i dojmove, i pr eost ali dio t jedna on nast avi ost ajat i dokasno u Saf ehouseu. Već inu večer i ost ao bi do zat var anja i War r en Peck bi ga vozio kuć i, izbacivš i ga na uglu da posr če onaj dio put a uz svoj kolni pr ilaz. Mar k se viš e uopć e ne pojavljuje na poslu i t r i Der r vjeva dečka –Sam, Chr ist opheri Br endan –jedva da i vide oca ovih dana. Čak i Apr il, Der r vjeva osmogodiš nja kć er kica, opaž a pr omjenu i počinje se supr ot st avljat i majci, odbijajuć i se okupat i ili na vr ijeme ot ić i u kr evet , dok je pr ije uvijek bila pr avi anđeo. Ne r adi se o t ome da Mar k Der r ynikada do sada nije popio pić euž ivot u –on se voli dobr o zabavit i, kao i svat ko dr ugi – ali sada se odao pić u, kao da je upao u neku mekanu mr ež u koja ga je gut ala cijelog. Svaki putkad pomisli na Et hana popije jošjedno pić e, da mu r azbist r i um, ali post igne upr avo supr ot no, i bude jošsmet eniji i jošzbunjeniji. Do kr aja lipnja Mar k je izgubio petkilogr ama, a većje ionako bio mr š av, i kad nije doš ao kuć i pr ije ponoć i osam noć i zar edom, Tr isha Der r y se uput i Kat inoj baki po savjetkako bi muš ičavogsupr uga mogla vr at it i kuć i. Kat y a bašne mož e bit i pr ijat eljica s t ako mladom ž enom kao š t o je Tr isha, ali je Tr isha izgubila svoju majku bašu osjet ljivoj dobi i oduvijek je osjeć ala da joj nedost aje majčin savjet . Kad su Br endan i Rosar ie počeli izlazit i, činilo se da Rosar iena majka ni najmanje ne mar i za sudbinu svogdjet et a, ali je Kat y a uvijek sr dačno pozivala Tr ishu da ude na kavu kad god je dolazila t r až it i Br endana. Isad Tr isha odlazi Kat y i po dobarsavjet , onakav kakav bi joj njezina majka dala da
je bar em duž e pož ivjela. Ona pust i Apr il da se igr a u dvor iš t u Williamsovih, gdje ne r ast e niš t a dr ugo osim mimoza cr nih poputper ja, i pr omat r a kr oz pr ozorkako joj kć er ka pr avi kolačić e od kor ova. I znenađujuć e mir nim glasom Tr isha ispr iča Kat y i kako joj je u br aku kr enulo naopako. Nije t u dolazila sve ot kada je Rosar ie Br endanu slomila sr ce, i mož da bi joj i bilo neugodno ponovno navr at it i da Kat y a nije bila t ako puna r azumijevanja. Čovjek koji pije je onaj koji se na neki način boji ist ine, i Kat y a smat r a da Tr isha mor a saznat iš t o je t o čega se njezin supr ugboji, a onda mu pomoć i suočit i se s t ime, ma o čemu se r adilo, ali onda kad je t r ijezan. Ali kako Tr isha mož e pomoć i Mar ku kad on got ovo viš e i ne r azgovar a s njom, kad se uvuče u kr eveti svali pokr aj nje s pr vim jut ar njim svjet lom, zaudar ajuć i na alkohol i zazir uć i od njezina dodir a? " Kamo god on ide, idi i t i" ,r eče Kat y a dok st oje kr aj pr ozor a gledajuć i kako Apr il t r až i lept ir e u pust om dvor iš t u. " Samo t ako ć ešsaznat i od čega bjež i." Tr isha odluči poć i za Mar kom odmah sljedeć egdana, ist im put em kojim ide on i shvat it i zaš t ot oliko bjež i. Divno je jut r oi ona se u svojoj Hondi uput i za njim. Većje osam sat i, dva sat a kasnije nego š t o je Mar k obično odlazio od kuć e, onda dok su jošvodili nor malan ž ivot . Tr isha zna da on mor a dovr š it i posao kod Bar ney ja St ar ka, a i Josh Howar d je bojaž ljivo nazvao t og jut r a i obavijest io da je majst orSwif tnedavno nest ao, ost avivš i kr šu kuhinji Howar dovih. Ali očit o je da Mar k ne misli na posao, jerse uput io do Kit eine pekar nice u Fr ontSt r eet . Tr isha sjedi u par kir anom aut omobilu i, dok mot orr adi, pr omat r a kako njezin supr uguzima cr nu kavu koju je nedvojbeno mogao popit i i kod kuć e. Kr oz pr ozormož e vidjet i Char lot t u Kit e koja se vr at ila na posao nakon oper acije koju je, kako se pr iča, imala u Hamilt onu. Char lot t ini su r odit elji ni iz čega izgr adili pekar nicu, zat im lanac pekar nica koji se pr ot ezao diljem Commonwealt ha, i zacijelo je Char lot t et u pekar nicu osje-
ć ala kao vlast it i dom, jerse neka dr uga ž ena ne bi t ako br zo vr at ila na posao. Tr isha je načula da je r iječ o nekoj vr st ir aka i pr ije pardana joj je odnijela cvijeć e, iako ona i Char lot t e nikada nisu bile pr ijat eljice. Char lot t e je uzela cinije i ljiljane ubr ane iz vr t a Der r vjevih, ali nije pozvala Tr ishu da ude. Upor no je govor ila da se osjeć a sasvim dobr o, i t o ist o je r adosno ponavljala svakome, pa i Jor ie, koja jošuvijek nije znala koliko je ozbiljno t o od čega joj pr ijat eljica boluje. Ali Tr ishu Der r ynije bilo lako zavar at i. Vidjela je kako je Char lot t e mr š ava dok je st ajala u dovr at ku svoje goleme kuć e, odjevena u kuć ni f r ot ir ni ogr t ač, s nekakvom glomaznom pumpicom pr ičvr š ć enom pod r ukom. One su u sr ednjoj š koli bile jednu godinu r azlike, i Tr isha je uvijek smat r ala da je Char lot t e bila pr ef ina za nju, jerje njezina obit elj bila među najbogat ijima u gr adu. Tr isha je uvijek š uš kala kako je Char lot t e bila umiš ljena i puna sebe, pr ava hladna pr inceza. Pr avila je š ale na Char lot t in r ačun, ali dok je sad izvir ivala na Char lot t u kr oz r eš et kast a pomična vr at a, Tr isha pomisli da je mož da ona t a koja je bila hladna, t e da je t or azlogzaš t o se nikada nisu spr ijat eljile. Mož da je ona bila t a koja je odbacila Char lot t u, zat oš t o je Char lot t ež ivjela na Hillcr est u, baškao š t o je izbjegavala Jor ie zbognjezine ljepot e, t ogposebnogdar a koji joj se uvijek činio nepoš t enim. Bila je ljubomor na, a ljubomor a uvijek ledi kr vu ž ilama. Tr isha ne mož e a da se ne zapit a plać a li ona t o cijenu za nedost at no r azumijevanje, i nije li t or azlogzbogkojega se njezin odani, pouzdani supr ugudaljava od nje. Togjut r a, dok ga ona slijedi, Mar k napust i pekar nicu, uđe u svoj kamion i pr ovoza se po gr adu, čini se besciljno. Pr at eć i ga na sigur noj udaljenost i, Tr isha se ubr zo zbuni, pr emda je odr asla u Monr oeu i zna svako skr et anje. Tr eba joj samo t r en da shvat i kako se on uput io pr ema Maple St r eet u. Mar k se zaust avio pr ekoput a kuć e For dovih i sjedi t ako dugo da se Tr isha zabr inula da nije mož da zaspao ili se nenadano r azbolio. Ona je par kir ala ondje uz ogr adu od ljiljana na kr iž anju ulica Maple i Shenvood, na mjest u gdje visoko, t anko gr mlje zaklanja od
pogleda, ali nakon š t o je pr oš lo skor o pola sat a, Tr isha post ane vidno uznemir ena. Pit a se koliko li ć e dugo ovako čekat i, kad Mar k napokon ot vor i vr at a svogkamiona, a Tr isha iziđe iz svoje Honde. Hoda uz r ub, dužljiljana, skr ivena iza njihovih pr aš njavih, sr colikih list ova. Disanje joj je nepr avilno i t ako je vr uć e da se počinje znojit i. Da bi ost ala nepr imijeć ena, nema dr ugoga izbor a i mor a pr oć i kr oz dvor iš t e gospođe Gage, iako je Bet t yGage, koja je uvijek f anat ična zbogsvojih viš egodiš njih cvjet nih gr edica, poznat a po t ome da t jer a ljude sa svog posjeda, jošod vr emena kad je Tr isha bila dijet e. I z st r až njegdijela vr t a gospođe Gage Tr isha mož e vidjet i kr oz ogr adu. Jor ie je vani, u svom vr t u i pokuš ava ga dovest iu r ed, kako joj je savjet ovala Liz Howar d, koja vodi Monr oe Realt y, agenciju za pr odaju nekr et nina, kad je doš la pr ocijenit i imanje. Dva su mjeseca kako Et han ne r adi i vr lo ć et eš ko Jor ie moć i ot plać ivat i hipot eku. Aza t r i mjeseca bitć e nemoguć e. I eno je t amo, jur iš a na visoke čuper ke kr asuljice QueenAnn\čupa glavice zelene salat e koje su se pr et vor ile u sjemenke. Na sebi Jor ie ima kr at ke hlače i Colliejevu majicu, t e se izdaleka čini ist o onako lijepom kakva je bila i u sr ednjoj š koli kad ju je Tr isha smat r ala pr eoholom i odvećumiš ljenom da bi joj se moglo pr ić i. I ako obično izbjegava neovlaš t eno ulazit iut uđe posjede, Tr isha nast avlja kr oz dvor iš t e gospođe Gage do mjest a na kojemu st oji njezin supr ug, zagledan u vr tFor dovih. Zbunjenogje izr aza lica, no ipak, ne čini se da je iznenađen š t o vidi Tr ishu da izlazi iz pomno isplijevljenih cvjet nih gr edica gospođe Gage, gdje plamenac t ako lijepo uspijeva:r edovi ljubičast ih, boje f uksije i bijelih cvjet ova. " Uvjer en sam da ć u ja t o dokučit i" ,r eče Mar k. " Samo ako se usr edot očim, mor am doć i do nečegsmislenog." Cijelo t o jut r o, i t amo u pekar nici i dok se vozikao gr adom, i dok sad t u st oji i pr omat r a Jor ie, br oji koliko su put a on i Et han zajedno odlazili na pecanje i br oji piva u kojima su už ivali,
sve one noć i koje su pr oveli u Saf ehouseu igr ajuć i biljar , koliko su put až ur ili iz vat r ogasnogdoma javljajuć i se na ž ur ne pozive u nadi da u pož ar u, pr ema kojemu su hit ali, nije ozlijeđen nit ko od njihovih najdr až ih. Mnogo je put a Mar k povjer io Et hanu kako ne zna je li ispr avno post upio kad je ož enio Tr ishu. Počeli su se zabavljat i od pet naest e godine i ona je bila jedina ž ena s kojom je ikada bio, t e je Mar k imao onaj osjeć aj da je pr opust io neš t oš t o je već ina dr ugih pr obala u ž ivot u. Pr ava se ljubav dogodi samo jedanputu ž ivot u, r ekao mu je Et han. It o ako imašsr eć e. Nalazili su se u vat r ogasnom domu kad su zadnji putr azgovar ali o t ome. Ost ali su dečki bili u pr edvor ju i gledali bejzbol na t elevizor u s velikim ekr anom, š t o ga je donir ao War r en Peck. Dan je bio vr uć , ali kad je Et han započeo r azgovoro ljubavi, Mar k je bio svjest an one hladnoć e u gr udima. Pož elio je da mož e bit it ako sigur an u sebe, kao š t o je t o bio Et han, i evo ga sad, st oji t u i got ovo svaki dan pr omat r a Et hanovu kuć u, pokuš avajuć i shvat it iš t o se dogodilo i r azmiš lja o svom ž ivot u i smjer u kojim je on kr enuo. On ne ust ukne kad se Tr isha pojavila iz vr t a gospođe Gage i st ala kr aj njega. " Nema objaš njenja za sve" ,r eče ona, misleć i pr it om na Char lot t u Kit e, djevojku na koju je oduvijek bila st r aš no ljubomor na, i na t o kako je jadno izgledala u svom f r ot ir nom ogr t aču, naslanjajuć i se svom t ež inom na pomična vr at a. Tko bi mogao i pomislit i da ć e od svih djevojaka u š koli baš Tr isha bit it a koja ć e pr onać i pr avu sr eć u?Ona se popne na pr st e i nagne bliž e svom supr ugu. Onaj t r pki mir is zemlje u Jor ienu vr t u osjeć a se u zr aku. " Tako sam sr et na š t ot e imam" , š apne Tr isha Mar ku. Onoga dana kad su Mar k i Et han r azgovar ali o ljubavi, Mar k je zaplakao. Pr iznao je Et hanu da ima supr ugu, t r i sina i pr ekr asnu kć er , a da jošuvijek ne zna š t o je t o pr ava ljubav. Ne r azmiš ljaj o onome š t o nemaš ,r ekao mu je Et han. Už ivaj u onome š t o sada imaš . Od t ada nije bilo dana, a da t a misao nije Mar ku Der r vju pa-
la na pamet . Te su mu r iječi pr už ale ut jehu onih dana kad je osjeć ao da bi uskočio u svoj kamion i odvezao se na sjeveruz aut ocest u, u pot r azi za dr ugim ž ivot om, onim na kojemu bi svoju supr ugu volio onako kako je Et han volio Jor ie. Mar kt o shvać at ek ovogvr uć eg, ljet nogpopodneva dok pr at i Tr ishu kuć i. Opetje počeo puš it i, i u kabini njegova kamiona smr di po sumpor u. Čovjek bi se mogao pr omijenit i, i on je t o odlučio dok se voze niz Shenvood St r eet , MillerAvenue i Fr ontSt r eet . Sjet i se kad je imao pet naestgodina i kako se Tr ishi zakleo na ljubav, kako je napr avio ž ivot ni plan onda kad jošnije znao niš t aož ivot u. Da je sad t u s njim onaj dječak kakav je on nekada bio, r ekao bi mu parr iječi. Savjet ovao bi mu da kr ene na puti pr ož ivi svoj ž ivot , pr ije nego š t o se obveze na sve ono š t o ć e ga sput avat i do st ar ost i. Ljudi gr iješ e, pomisli zaust avivš i se iza aut a svoje supr uge, na kolnom pr ilazu, i t ako odluči. Te večer i Mar k Der r yje nazvao Kipa Louisa, pr edsjednika gr adskogvijeć a, t e Hala Jor dana, dr ž avnogpovjer enika Male lige, i War r ena Pecka, najst ar ijegčlana Dobr ovoljnogvat r ogasnogdr uš t va. It ako započe pr ojekto osigur avanju sr edst ava za f inancir anje Et hanove obr ane, a zaš t o se t i dobr i ljudi i ne bi zauzeli za njega?On je njihov susjed, ist i onaj čovjek kakav je bio i pr oš li mjesec kad su mu povjer ili svoju djecu, kad je u svom dž epu nosio ključeve njihovih kuć a, kojega su, svi do jednoga, smat r ali najpoš t enijim čovjekom u gr adu. Mar k je sat ima sjedio u blagaovaonici one noć i kad je pokr enutf ond za obr anu i pr ed njim je sad ot vor en t elef onski imenik Monr oea i sve duž a list a donacija. Tr isha djeci daje večer u i st iš ava ih kad su pr eglasni, š alje ih van igr at i se u izmaglici plavičast oga sumr aka. Idok se polako spuš t a mr ak, Tr isha st oji na kuhinjskom pr agu i pr omat r a svogsupr uga. Kat y a je bila u pr avu i Tr isha je mudr o posluš ala njezin savjet . To st oje slijedila Mar ka pomoglo joj je shvat it i na kojemu se put u on nalazi. Zapr avo, iskr eno je se dojmilo. Koliko ga ona poznaje, nije imala pojma da bi on mogao nizat it oliko r iječi, nikad ga nije čula da t oliko
r azgovar a ili da se t ako st r asno zauzima za neš t o. Tu su već planovi za pr osvjed i r azgovor i o obilasku gr adskih poduzet nika zbogjamčevine. Mar k je sam do sit nica r azr adio st r at egiju. Dok on r adi, Tr isha mu slaž e sendvič –pečenu govedinu na r až enom kr uhu, i st avlja ga na st ol. Pr ipr avlja ga onako kako on t o voli, s umakom od hr ena i kiselim kr ast avcima. Mar k joj uput i smiješ ak i zahvalno kimne glavom, dok r azgovar a s njihovim sveć enikom, dokt or om Har dwickom, o nekom pr igodnom odlomku iz Biblije koji bi mogao posluž it i kao uvod dost ojnoj pr opovijedi za vjer nike u cr kvi sljedeć e nedjelje, podsjeć ajuć i ga na činjenicu da Et han nikada ne bi ost avio čovjeka u nevolji. " Vidišš t o sve čovjek mož e učinit i kad se nečegpr ihvat i" ,r eče Tr isha Br endanu koji se besciljno vr zma po kuhinji, loš er aspolož en ot kad mu je Rosar ie Williams dala nogu. " Odmah sjedni za kompjut ori napr avi let ak za t at in pr osvjed. Razmiš ljaj o nečemu kor isnom." Osupnutmajčinom oš t r om pr imjedbom o njegovim ljubavnim jadima, Br endan ode gor e u svoju sobu. Ost ala djeca Der r vjevih š ut ir ala su lopt u s Hovvar dovom djecom t amo iza dr uge zgr ade i Tr isha ih čuje kr oz ot vor en pr ozor . Nebo je plavo s pr imjesom r už ičast e, a povjet ar ac ulazi nabir uć i zavjese. Sve joj se večer as čini dr ukčije, nekako s puno viš e nade. Tr isha r eče sebi da ć e se mor at i sjet it i dr agoj Kat y i odnijet i kolač od limuna, maka i kave, njezin omiljeni kolač, i zahvalit i joj na doist a izvr snom savjet u. Na kr aju ovogdugogdana, kad su se sva djeca okupala i ot iš la u kr evet , Tr isha zavir i u blagaovaonicu. Ukuć i je t iho, čuje se samo Br endanovo t ipkanje za kompjut or om na kat u i pr iguš eno Mar kovo mr mljanje dok naziva susjede, jednogpo jednog. " Jesi li za kavu? "Tr isha ponudi svom supr ugu u st anci između t elef onskih poziva. Ponosna je na t oš t o –umjest o da ga vidi izvaljenogna kauču ili t amo u Saf ehouseu, ut onulogu t ugu zbogsvega š t o se dogodilo –Mar k ima snage učinit i neš t o kor isno kako bi doveo u r ed zbr ku u kojoj se Et han naš ao.
Sr ce joj je pr epuno ljubavi. " Ja ć ut o začas" ,r eče ona, a on – pogledavš i je i kimnuvš i joj dok bir a sljedeć i br oj sa svoje list e –zapit a se nije li mož da on zaist a sr et an čovjek, i nije li t o sasvim supr ot no onome š t o on cijelo vr ijeme misli. Let ci koje je Br endan Der r ygor e u svojoj sobi ispr int ao moć ić e se vidjet i posvuda u nekoliko sljedeć ih dana, cr ni t isak na nar ančast om papir u;lepr š aju nad gr adom poputnar ančast ih ljiljana, post avljeni su na svjet iljkama i r eklamnim pločama ispr ed t r govina, ubačeni u poš t anske pr et ince i zat aknut i za br isače na aut omobilima. Ovaj t jedan Jor ie i Collie sele se u kuć u njezine majke na Smit hf ield Laneu;ot jer ali su ih novinar i smješ t eni na kolnom pr ilazu kuć e Gleasonovih, t amo pr ekoput a. Uist om t om t jednu Char lot t in liječnik je obavješ t ava da ć e njezina t er apija pot r ajat i punih desetmjeseci. Togdana Char lot t e pr onađe svež anj let aka ost avljenih pr ed vr at ima pekar nice, i uznemir ena zbogEt hanova pr iznanja, baci ih u smeć e. Ali zat o Rosar ie Williams, ugledavš i nar ančast i papirzagur an u poš t anski sandučić , sjedne na t r ijem i pomno ga pr ouči. Nazove Kelly St ar k i djevojčice se zaput iš e pr ema vat r ogasnom domu, one večer i kad se pr osvjednici okupiš e pr vi put . It o je bar em neš t o, a ondje ć e vjer ojat no bit i i novinar i, zaint er esir ani da ih f ot ogr af ir aju. Djevojčice st oje sa st r ane iznenađujuć e velikog br oja okupljenih i sluš aju kako Mar k Der r ygovor i o opr ost ui suosjeć anju, i ubr zo se nađoš e kličuć i među ost alom gomilom. Očekuje se da ć e i Jor ie bit it u, na neki način ona je počasni gostčija ć e nazočnostnedvojbeno izmamit i suć uti velike donacije, ali kad se Mar k zaust avio kod kuć e njezine majke kako bi je povezao, Jor ie nije bila spr emna kr enut i. Pet naestje minut a do osam i ljudi se većpočinju okupljat i u Fr ontSt r eet ui Jor ie bi većt r ebala sjedit i na onom st olcu na sr edini plat f or me, iza podija, ali nigdje ne mož e pr onać i Collieja. " Sigur an sam da ć e se pojavit i" , uvjer ava je Mar k, ali ga Jor ie ne sluš a. Nije Collieja vidjela skor o cijeli dan, i š t o je vr ijeme viš e odmicalo, t o je post ajala sve t jeskobnija. Zapr avo, ona
je poslala svoju neć akinju Gigi da ga negdje pot r až i, da pr et r až i igr ališ t e iza sr ednje š kole i par k, pr ijeko u Cent er St r eet u, ali neuspješ no. Jor ie nema pojma kamo bi njezin sin mogao ot ić i, jernije svojst veno Collieju da t ako nest ane ne ost avivš i por uku. On je pouzdan i br iž an, ili je bar em t akav bio do sada. Dok je Mar k Der r ypož ur uje da pođe s njim, Jor ie napokon shvat i. To je zbogpr osvjeda. Collie ne ž eli znat i za t o, ni mislit iot ome. On ne ž eli bit iut om ist om svijet u u kojemu je njegov ot ac. Jor ie uvjer i Mar ka da ć e ubr zo st ić i do vat r ogasnogdoma i on joj ne mož er eć i niš t aš t o bi je spr iječilo da uskoči u Et hanov kamion i kr ene u pot r agu za Colliejem. Ona vozi kr oz mir ne ulice st ar oga dijela Monr oea, zagledajuć i niz uličice i povir ujuć i u st r až nja dvor iš t a, onako kako bi t r až ila izgubljenogpsa. Nebo t one u mr ak i Jor ie osjeć a kako joj hladni t r nci pr olaze r ukom. Ona napr avi kr ugoko Lant er n Lakea, st r ahujuć i da bi mogla ugledat i kako neš t o plut a u plić aku, koji je na svu sr eć u bio pr azan, zelenkasti r avan. Ona pr ijeđe aut ocest u u pot r azi za samot nim aut ost oper om, ali ne vidi niš t a osim t r novit oggr mlja i r eda za r edom onih nar ančast ih ljiljana koje nikada nije voljela. Zna da je r asvjet a post avljena ispr ed vat r ogasnogdoma, jervidi svjet lostkako š ar a nebom, ali na ulicama Monr oea nema ž ive duš e. Ljudi su ili u kuć ama, ili na pr osvjedu, ovisno o njihovu opr edjeljenju. Tek nakon devetJor ie padne na pametot ić i do njihove kuć e, i dovezavš i se na kolni pr ilaz shvat i da je u međuvr emenu bio t amo. Gar až na vr at a su odš kr inut a i kad Jor ie malo pr et r až i po st var ima, opazi daje net ko dir ao Et hanovu kut iju s alat om. Odvijači i ključevi za mat ice r azbacani su po podu, i nedost aje jedna pila. Jor ie neš t o st egnu u gr udima. Ona zat vor i i zaključa gar až u, a onda se pr ečicom uput i pr eko t r avnjaka gospođe Gage. Isad, dok kuca na vr at a Williamsovih, jako je pot r esena. " Mor am r azgovar at ist vojom unukom" ,r eče Kat y i kad se vr at a napokon ot vor iš e. " Odmah! "
Katst oji iza svoje bake. Nar asla je ljet os i visoka je poput pr ave ž ene, pr emda je odjevena kao djevojčica. Kosa joj visi u t ankim plet enicama, a na sebi ima t r aper ice i bijelu bluzu koju je naslijedila od svoje sest r e. " Da se nije neš t o loš e dogodilo? "upit a baka Kat y a. " Samo je mor am neš t o pit at i" , odgovar a Jor ie djevojčičinoj baki, dok zapr avo gleda u Kat . Ona glavom dade znak i pozove Katda izađe. " Pa, kasno je" , poče Kat y a. Ne sviđa joj se izr az Jor iena lica. Očajna ž ena, et o kako Jor ie izgleda. Kao ona koja nema baš puno t oga izgubit i. " Ur edu je" , KatWilliams se pr ovuče iza bake i zakor ači na t r ijem. " Mož e" ,r eče dok za sobom zat var a vr at a. " Gdje je Collie? "Pod svjet iljkom na t r ijemu Jor ie zapazi da Katna usnama ima r už . Zarnije pr emlada za t o?Zarne bi t r ebala pr oć i joškoja godina pr ije nego š t o se počne t r udit i izgledat i st ar ija nego š t o je sad?" Nemoj mi samo r eć i da ne znaš , jerpo t vojoj por uci čini mi se da si upuć ena u sve." Katosjet iž aropt už be i podigne br adu onako, kako t o uvijek čini kad je st jer ana u š kr ipac. " Pa r ekla sam da mi je ž ao." " Dobr o. It or ješ ava sve."Jor ie zvuči pakosnije nego š t ož eli. " Pa et o, pr ijavila si mojega supr uga, pa mi onda učini uslugu i pr ijavi mi i sina. Gdje je on? "Katbulji u Jor ie. Got ovo su ist e visine, š t o ih obje iznenadi. " Ot kud bih ja t o mogla znat i?Sa mnom got ovo da i ne r azgovar a." Svjet la iz vat r ogasnogdoma su poputzr aka svjet lost i na nebu. Na dr ugoj st r ani gr ada, Mar k Der r yse obr ać a okupljenima, i klicanja –kao odgovorna njegove zamolbe –odbijaju se o kr ovove i dimnjake. " Znaš " ,r eče Jor ie mir nim, ali oš t r im glasom. " Reci mi." " I zađit e lijevo na Fr ontSt r eet , a onda se uput it e do King Geor ge' s Roada." Jor ie se iznenadi. " Pr ema zat vor u? "
" Kad se pr ođe. Ali zapr avo" , upozor i Kat ," neć et et o mjest o pr onać i bez mene." It ako se uput iš e zajedno pr eko t r avnjaka gospođe Gage i uđoš e u Et hanov kamion. Na put u kr oz gr ad Jor ie izbjegne Wor t hingt on St r eeti pr osvjedni skup, t e zaobilaznim put em izađe na MillerAvenue. Kad su pr oš le Liber t v St r eet , Katpost ade jasno š t o je Collie naumio. I spr ed knjiž nice je sr uš eno st ablo jabuke, gr ane i kor a su r azbacane po t r avnjaku i pločniku. Od pogleda na t o Kat ine se oči napuniš e suzama, i ona se mor at r udit i br zo t r ept at i. Ne mož e vjer ovat i daje t o učinio, a da njoj nije r ekao. One skr enuš e u KingGeor ge'Road i voze se iza zgr ada Dr ž avnogur eda, pr olaze pokr aj sudnice i zat vor a, sve dok se cest a ne pr et vor i u seoski put , neosvijet ljen uličnim svjet iljkama i označen st ar im kamenim ogr adama koje se ur uš avaju i pr et var aju u kameni pr ah. Noćje mr ačna i sanjiva. Dužcest e pr ot ež u se gomile ljiljana i cvijeć e izgleda poputpt ica š t o su se ugnijezdile da pr espavaju t u među liš ć em. " Bašt u" , oglasi se iznenada Kat ." Skr enit e." Katzna da joj Collie mož da neć e opr ost it iš t o mu je majku dovela ovdje, ali zarje imala izbor ?Dok sjedi na suvozačevu mjest u, dr ž eć i se čvr st o dok Jor ie pr avi veliki luk i mahnit o skr eć e na blat njavu cest u, Katje svjesna da ć e pr ema Collieju uvijek osjeć at i ono š t o sada osjeć a. Bez obzir a na t oš t oć e se dogodit i:ako se i uda i bude imala deset er o djece, čak i ako t o nikad glasno ne izgovor i. On ć e uvijek bit it aj. " Kako si znala za ovo mjest o? "začudi se Jor ie kad joj se na vidiku ukazala st ar a kuć a obit elji Monr oe. Ona i Ann su ovamo dolazile nekoliko put a dok su bile djeca, ali ona t o mjest o viš e nikada ne bi znala pr onać i. Jor ie ugasi svjet la i pust i kamion da se dokot r lja š t o bliž e kuć i. Neš t o zalepr š a u st ablima, pt ica ili š iš miš ,t eš ko je r eć i. " On ovamo dolazi kad ž eli pobjeć i od svih" ,r eče Kat ." Pa i od mene." Jor ie pogleda u Kat , i sama za sebe pomisli, Asamo joj je
dvanaestgodina. Zapovjedi joj da se ne miče s mjest a, a ona izađe van, u t oplu, mut nu noć . Dok Jor ie pr ilazi kuć i, diš e ot ež ano. Uzr aku se osjeć a mir is jabuka i pepela, a kad uđe kr oz ono za š t o pr et post avi da su nekad bila bočna vr at a, osjet i mir is dr ugogljudskogbić a. Osjet i kako je net ko pr omat r a. " Collie" , zazva. Sr ce joj t uče ubr zano, mož da zat oš t o je u kuć i jošmr ačnije nego vani, gdje je sve zar aslo u gr mlje. Nema odgovor a i Jor ie zaž ali š t o nije sa sobom ponijela svjet iljku. Ne mož e sina pr isilit i da joj pr iđe, ne mož e ga dovuć i na konopcu ili na uzici. Ako ot vor eno odbije vr at it i se kuć i, Jor ie ne zna š t o ć e učinit i. Tad iz pr aznine začuje kako joj on odgovar a:" Odlazi! "Samo začuvš i njegov glas, sve joj post ade podnoš ljivije. Sad jasnije vidi kr oz pr aš inu i vlagu ove st ar e kuć e. " Ne ljut im se, i neć ut i dr ž at i bukvicu" ,r eče Jor ie. " Samo sam t e doš la odvest i kuć i."Pod nogama joj neš t o kr čka, najvjer ojat nije sagnjili pod od dasaka, i ona pazi dok se opr ezno pr ibliž ava njegovu glasu, ispr už enih r uku, kako bi samu sebe mogla uhvat it i, ako počne padat i. Nisu r azgovar ali o Et hanovu pr iznanju, izbjegavali su pot puno t ut emu, a uspjeli su se baš usr ed t oga zaglavit i. " Zar ? "r eče Collie. " Agdje t o? " On sjedi na jednoj gr edi, u onome š t o je nekad bio salon – pr ost r ana, komf or na soba gdje se jabukovača posluž ivala gost ima u svjež e, pr ohladne dane. Ovdje je mir is jabuka najjači. Mož da je dr veno ognjiš t e izr ezbar eno od jednogod st ot ine st abala jabuka sor t e Chr ist mas, koje su nekada r asle na imanju. Jor ie se uhvat i da zamiš lja kako je bilo ž ivjet i u ovakvoj kuć i i kakav je t o osjeć aj bio pogledat i kr oz pr ozori znat i da posjeduješsve dokle t i pogled sež e:st abla i zemlju, obr onke i polja. " Aimam ja i dr ugo pit anje" , Collie pr ogovor i oš t r im glasom. " Kako se ja zapr avo zovem? " Ur esi na zidu oko st r opa zadr ž ali su neke od svojih zlat nih list ova, koji sad bliješ t eut ami, čak i na onim mjest ima na kojima se ž buka got ovo pr et vor ila u pr ah.
" Ako naš e pr avo pr ezime nije For d, a ja ne ž elim nosit i pr ezime ubojice, t ko sam zapr avo ja? " Jor ie t ad ugleda pilu, jednu od Et hanovih najboljih, uniš t enu i upr ljanu sokom od dr vet a, bačenu u mr ačni kut . Mir is jabukova st abla, š t o ga je Collie posjekao, pr ilijepio se za t u pilu, za njegove r uke i za njegovu odjeć u. On upor no gleda u majku, očajnički t r až eć i odgovor . Jedva da i sliči sebi u onoj t ami, ali ona ga poznaje, mož da bolje nego š t o poznaje bilo koga na ovome svijet u. " Ti si i dalje ist a osoba" , Jor ie se iznenadi, shvat ivš i da u jednu osobu i dalje ima povjer enja. Idalje vjer uje u t ot ko je njezin sin i t ko ć e bit i. " Čak ako on t o i nije." Collie r azmiš lja o t ome dok, slijedeć i je, izlaze iz t e st ar e kuć e. Pr ođoš e kr oz ulazna vr at a, ne mar eć i za Et hanovu pilu. Ost aviš e je u salonu, gdje je dr vo t oliko gnjilo da bi onaj t ko naglije zakor ači, mogao pr opast ir avno kr oz njega. " Neć u se zvat i njegovim imenom" ,r eče Collie kad izađoš e van. " Mož da ć ešht jet i malo r azmislit i o svemu."Vani je t oplo, ali Jor ie se obujmi r ukama kao da joj je hladno. " Većsam r azmislio." Collie zvuči poputodr asle osobe i Jor ie se pit a kako se t o t ako iznenada dogodilo. Njezin dječak, pa got ovo odr ast ao čovjek koji ima svoje miš ljenje. Ali mož da bi se ova pr eobr azba unat oč svemu dogodila;nedvojbeno se t o događa i s KatWilliams. Ona malena djevojčica iz susjedst va, koja je sad visoka kao Jor ie, sjedi na br aniku kamiona i u r uci dr ž i zapaljenu cigar et u. " Tako si me t i pr onaš la" , Collie glavom pokaž e na Kat . Cigar et a koju puš i je ona koju je dr pila od Rosar ie, a zapalila ju je pokuš avajuć i smir it iž ivce. Ugledavš i da joj se Jor ie i Collie pr ibliž avaju u mr aku, Katbaci cigar et u i zgazi je svojom t enisicom. Cr vene iskr e polet ješ e u zr ak, a ona zgnječi i njih. Sve od dana kad je Collie iz knjiž nice uzeo knjigu Kr alj Ar t hur , Katkr ade knjige. Uzme bar em jednu dnevno, a nekih hr a-
br ih i ludih popodneva napuni čak čit av r uksak. Sad ima biogr af ije i r omane pod madr acem i u ladici u kojoj dr ž i donji veš . Ane čit a ni jednu. Nije ni kor ice ot vor ila. I pak, t e je knjige podsjeć aju na njezina oca. Posljednju godinu Aar on Williams je čest o posuđivao dvadeset ak i viš e knjiga odjednom, goleme hr pe koje mu je Katpomagala nosit i kuć i. Nar avno, t o je bilo izr ičit o pr ot iv svih pr avila –moglo se posudit i samo š estknjiga –ali svat ko t ko je pogledao Aar ona Williamsa mogao je znat i da čovjek umir e. On je bio golem, snaž an muš kar ac pr ije nego š t o se r azbolio t e, pr emda se br zo napuhnuo od st er oida i kemot er apije, bilo je jasno da je t o samo vanjski izgled, ispod kojega je r uš evina od čovjeka. Nije bilo pr oblema. Daje ž elio posudit i i st ot inu knjiga, knjiž ničar ka Gr ace Henlev bi izvukla t ačke iz spr emiš t a u vr t u i odvezla sva t a izdanja njihovoj kuć i. " Posjekao si st ablo" , pr oš apć e Katkad joj se Collie pr ibliž io. Jor ie ode na vozačevu st r anu kamiona i za t r enut ak ih izgubi iz vida. " Ti si joj ot kr ila gdje sam" , Collie je pogleda r avno u oči i Katosjet i kako joj se vr t i u glavi, mož da od one cigar et e, pr emda nije uvlačila dim. Mož da joj t oš t o je lakomislena omoguć uje da bude hr abr a, ili mož da spoznaja da ovakav t r enut ak mož da nikada viš e neć e doć i;š t o god bio r azlog, kad se Collie odmaknuo kako bi je pr opust io da se popne u kamion, Katse sagnula pr ema njemu i poljubila ga. Učinila je t ot ako br zo da su, dok su se vozili kuć i, oboje pomislili kako su sanjali da se t o dogodilo i pr et var ali se da sluš aju r adio dok je Jor ie vozila pr ema gr adu. Ujut r o plave sojke slet ješ e na sr uš eno jabukovo st ablo. Deblo je pr epiljeno napola, gr bava kor a sasjeckana ner avnomjer no, ali t emeljit o, a zeleno liš ć e i lat ice r azbacane posvuda –po pločnicima i t r avnjacima. Gr ace Henlev ć et o pr va ugledat i. Ona st iž er ano, pr obudila ju je spar ina t ogjut r a i njezina ur ođena budilica navijena na peti pet naest , svako jut r o u posljednjih desetgodina. Jošuvijek je mr ačno kad ona ž ust r o skr ene u Fr ontSt r eet . Gr ace oči var aju, i ona najpr ije pomisli
da vidi zmaja na t r avnjaku pr ed knjiž nicom, smot anogi pr obodenogmačem, da vidi blijede mir isne ljuske kako lebde nad t r avom i slijeć u na kr ovove, br iš uć i pr aš inu s pr ozor a, vr at ai oluka. Kad shvat iš t o je t o palo –t a mr ska voć ka š t o joj svake jeseni zagor čava ž ivotonim obiljem sagnjilih jabuka i dubokom hladovinom –zaključi da su neke molit ve zaist a usliš ene, onako kako nit ko nikad ne bi mogao ni zamislit i. Gr ace izuje cipele i popne se –i eno je jošuvijek t amo, zadovoljna kao š t o je i sama sojka –kad pr vo dijet e dođe vjež bat i za godiš nji nast updar ovit ih koji se pr ema r aspor edu t r ebao odr ž at i nakon večer e. Gr ace pust i djecu da se penju po st ablu koliko im sr ce ž eli, ne mar eć iš t oć e im r uke bit i ljepljive od soka i š t oć e im se komadić i kor e sigur no negdje zabost i pod kož u. Ona zaht ijeva da gr adska ekipa pr ičeka na pločniku sa svojim pilama, unat oč svim njihovim oš t r im upozor enjima da bi t ako net ko mogao slomit i nogu i gr adsku služ bu opt už it i za nemar . Gr ace Henleypuš t a djecu da se t u igr aju, sve dok nisu ot r gnuli svaku lat icu i dok t r ava nije post ala bijela poputsnijega. Oni koji pr ezir u Gr ace Henlev, smat r ajuć i je knjiš kim cr vom koji zaht ijeva samo miri t iš inu i dobr uš alicu čaja, nisu u pr avu i sami sebe zavar avaju. Knjige nikada ne t r eba sudit i po kor icama, i Gr ace zapr avo zna mnogo o ljudima u ovome gr adu. Ona pr imjer ice zna da je Collie t aj koji je posjekao t o st ablo, ali ga ona ne bi odala. Bašsu pr oš loga ljet a izabr ali Et hana For da da popr avi r asklimane st ube koje vode do polica na dr ugome kat u i Collie mu je čest o dolazio pomagat i. Gr ace je už ivala gledajuć i ih dok r ade zajedno, i oduš evila se shvat ivš i da oni sjede i odmar aju se u podne pod jabukovim st ablom, a ne t r če t amo do Dair yQueen u vr ijeme r učka, kao š t o bi t o činili mnogi. Donosili su sa sobom t er mosice limunade, sendviče zamot ane u f oliju i debele kr iš ke slasnoga anđeoskogkolača. Gr ace Henlev se pr isjeć a kako je dječak čvr st o pr idr ž avao daske dok ih je Et han pilio;kako je ozbiljno izgledao i koliko je t o njemu mnogo značilo da mož e bit i od kor ist i svojemu ocu,
kojega je on nedvojbeno obož avao. Čuvš i za Et hanovu pr oš lost , Gr ace se osjet i izdanom, ne zbognje same, većzbogdjece u gr adu, a posebno zbogCollieja. Ne kr ivi ga ni najmanje š t o je osjet io pot r ebu neš t o sr uš it i. Pr omat r a njegov izr az lica dok on sjedi u čit aonici, napola zaklonjen iza akvar ija. Zapazila je na njegovu licu bol i nezadovoljst vo. I ako je Gr ace odbijala r aspr avljat i o kr ivnji ili neduž nost i Et hana For da sa ž enama koje zalaze u knjiž nicu, osjet ila je zadovoljst vo kad je t ijekom posljednjega gr adskoga r ef er enduma glasovala pr ot iv uvođenja r ashladnih ur eđaja u zat vor . Ona pomisli kako je baš dobr o da sad Et han sjedi ondje u svojoj ć eliji i znoji se. Gr ace Henlev nije jedina osoba koja je zadovoljna t r enut ačnim r azvojem događaja. Jor iena sest r a Ann Solomon Ly le donekle je iznenađena š t o se vr at ila kuć i u čet r deset oj, ali je još viš e začudi kad shvat i da nije nesr et na zbogt oga. Nakon viš e od dvadesetgodina seljakanja od gr ada do gr ada, pr at eć i svojega supr uga got ovo po cijeloj Novoj Engleskoj i polovici Sout hwest a, napokon se smir ila. Kako se ispost avilo, sve ono od čega je bjež ala sada joj godi. Već ina ljudi u Monr oeu pr et post avlja da Ann sigur no smat r a svojim neuspjehom t oš t o se vr at ila kuć i, r azvedena, bez muš kar ca na vidiku, vukuć i za sobom Gigi, nat r agkuć i iz koje je jedva dočekala da mož e pobjeć i s Tr ent om, odmah nakon sr ednje š kole –dvije zaljubljene budale koje nisu imale pojma o pr avom ž ivot u. Bez obzir a na miš ljenje dr ugih i br iž no zapit kivanje Kako si? , s kojim je uvijek dočekuju na t r ž nici i u banci, Ann se zapr avo osjeć a mnogo bolje, onako kako se većdugo nije osjeć ala. I st ina je da zapr avo nikad nije ž ivjela gdje je ljet ni zr ak t ako opojan kao u Monr oeu. Tek nedavno je dokučila da je r azlogt om posebnom mir isu t aj š t o njezina majka u vr t u uzgaja r ascvjet ali jasmin. Buduć i da jasmin ne podnosi zimu u Massachuset t su, Rut h uvijek unosi lončanice u kuć u većna pr vi znak hladnoć e, i t ako joj ost akljeni t r ijem uvijek mir iš e, ma kakvo vani bilo vr ijeme. Ur ujnu ć e Annina kć i Gigi kr enut i u pr vi r azr ed sr ednje š ko-
le, i sr eć om se ne dr už i s onima s kojima se dr už i Rosar ie Williams. To š t o je Ann uopć e uspjela dobit i kć erpoputGigi dokaz je da uist inu post oje čuda na zemlji. Ann je bila lijena i sebična dok je bila t inejdž er ica, a Gigi je mar ljiva i br iž na:pomaž e baki oko kuć e i pr oš le godine dobila je pohvalnicu za post ignut i odlični uspjeh, u pr oljeć e, iako su se usr ed godine pr eselili u Monr oe, a t r enut ačno r adi kao dr agovoljni savjet nik u knjiž nici t ijekom ljet a. Večer as je Gigi zaduž ena za or ganizaciju Večer i dar ovit ih. Pr at itć e je baka, jerAnn cijeli dan r adi u Zavičajnom klubu na Hillcr est u gdje se nedavno honor ar no zaposlila kao domać ica u r est or anu, i t u je duž nostizbjegla. Noge je bole i nema st r pljenja za hr pu djece koja pjevaju i skaču naokolo. Ann na poslu mor a bit i ljubazna, ma koliko gostmož e bit i neugodan i mož da je t or azlogzbogkojega večer i voli pr ovodit i sama. Mislila je da ć e joj Tr entst r aš no nedost ajat i, ali ispost avilo se da už iva u samoć i. Voljela bi da je Tr entbar em nakr at ko mož e vidjet i. Da bar em njezino sr et no lice mož e u mjehur ić ima izbit i u zdjelici f ef er ona dok r uča, ili se ot kr it i u čaš i piva, onako kako se sudbina javlja u kr ist alnoj kugli, samo da shvat i kako je pogr iješ io. Na svu sr eć u, njoj je sasvim dobr oi bez njega, hvala Bogu. Pr vi putu ž ivot u osjeć a se spokojno. Jedino š t o se u posljednje vr ijeme dogodilo, a st oje Ann zasmet alo, ma koliko god bio sebičan t aj osjeć aj, jestčinjenica da se Jor ie vr at ila kuć i. Sasvim je logično da Ann ž ali svoju sest r u, ali su se pr ije Jor iena dolaska smjest ile i uspost avile t ako savr š enu kolot ečinu, a sad je sve ot iš lo dovr aga. I ako t o Ann nikome ne bi pr iznala, ona je t a koja je už ivala bit i u sr ediš t u svijet a svoje majke. I st ina je da ona nikad nije imala nagone st ar ije sest r e da zaš t it i ili da uput i. Sve da je i pokuš ala, ona ne bi znala kako pomoć i Jor ie, ali na svu sr eć u nit ko od nje i nije t r až io pomoć . Večer as je Ann sebi nalila čaš u bijelogvina i zgr abila vr eć icu čipsa. Odlučila je jednu dokr ajčit i sama. Pr oslavitć et oš t o je pr ež ivjela bez Tr ent a, koji joj uvijek pr igovar a da od svega
napr avi pr oblem i daje nedosljedna osoba. Ann se na t r avnjaku ispr už ila u lež aljci, pokr aj nje ot vor ena boca vina, blago zujanje upr avo počinje, kad ugleda sest r u kako dolazi niz ulicu. Jor ie je mor ala nakr at ko ot ić i svojoj kuć i, u Maple St r eet ;jednost avno nije imala izbor a. Br ačni parkoji se selio iz Fr aminghama dao je ponudu za kuć u, i t o poš t enu, viš e nego velikoduš nu s obzir om na adr esu koja se ur edno pojavljivala u novinama i koja je čest o odbijala kupce. Liz Hovvar d je t elef onir ala i obavijest ila Jor ie da se t akve ponude ne dobivaju svaki dan, posebno ne za kuć u ubojice koji je pr iznao zločin. Liz je iš la t ako daleko da je doš la po nju i pokupila je, a Jor ie, koja je upr avo bila pr ilegla, samo je pr ebacila lagani kiš ni ogr t ač pr eko pidž ame. St ajala je u svom vlast it om dvor iš t u, dok su Liz i pariz Fr aminght ona pr et r esali sve nedost at ke i dobr e st r ane kuć e. Na kr aju im je Jor ie r ekla kako mor a o svemu r azmislit i ost avivš i Liz u vr t u, i, uput ila se nat r ag do majčine kuć e. Ann se pr eplaš i ugledavš i svoju sest r u kako hoda posr ed cest e, slijedeć i bijelu liniju koja sjaji u t ami, na koju se usr edot očila kao da hoda po gimnast ičkoj gr edi. Ann je pr et post avljala da ć e Jor ie, koja je u svemu bila bolja, bit i i bolja majka, i bila je uvjer ena, zat oš t o je t e večer i nije vidjela, da je ot iš la u knjiž nicu na Večerdar ovit ih zajedno s Colliejem, Gigi i Rut h. Ali, umjest ot oga, evo je t u, bosonoge, dok joj kosa sr ebr nkast o sjaji. " Hej" , zazva je Ann. " Dođi neš t o popit i. I mam bijelogvina." Jor ie se pr ibliž ava st azicom u obliku r iblje kost i, koju je Et han u pr oljeć e pr oš le godine post avio njezinoj majci. Oko cigala nalazi se nekoliko hir ovit ih ljiljana host a, koji r aš ir e svoje hvat aljke š t o uvijek za glež anj love neopr ezne posjet it elje, i t r eba ih podr ezat i pr ije nego š t o se net ko ozlijedi. " Mislila sam da si na Večer i dar ovit ih."Ann ponovno nat oči vino u čaš u i pr už i je sest r i. Nakon dugo vr emena zaključi da bi neš t o mogla i podijelit i. " Kvr agu!Zabor avila sam."" Hej, pa i t i si samo ljudsko
bić e." To je neka š ala i Jor ie se t r gne. Zna ona š t o Ann misli o njoj, da je pr eviš e smjer na i kr eposna, daleko od ljudskog, pr ema njezinoj pr ocjeni. " Mislila sam da nisi pr imijet ila" ,r eče Jor ie. Ann gleda Jor ie dok se ova spuš t aut r avu. Opazi da ispod laganogogr t ača Jor ie na sebi ima pidž amu. " Znašli t i da se nisi odjenula? " Jor ie uist inu sve viš e i viš e vr emena pr ovodi u kr evet u. Danas je pr opust ila ot ić i u zat vorzat oš t o je spavala, a onda je zanemar ila nazočit i skupu kod kuć e Mar ka Der r vja na kojemu ć e se r aspr avljat i o smjer nicama koje ć ef ond za obr anu poduzet i. Nije spavala, dr emuckala je, i nije se ni sjet ila da je neš t o pogr iješ ila, sve dok Mar k nije nazvao, vidno zabr inut . Poslije se sjet ila da se kao dijet e bojala mr aka. Mor ala je sva svjet la po noć i ost avit i upaljena, a posebno se bojala mjest a u or mar u i ispod kr evet a. Pr ije nego š t o ide spavat i, ona jošjedanput svjet iljkom pr ovjer i sva t a mjest a, samo da bi sebe uvjer ila da se nema čega bojat i, bar em za sada. Neobično je š t o sest r et ako sjede zajedno vani i š t o uopć e r azgovar aju. Jor ie i Ann su oduvijek bile čudne, nat ječuć i se u st jecanju majčine naklonost i;bile su se jako udaljile, t e Jor ie čak nije ni znala da neš t o nije u r edu s Anninim br akom, sve dok Ann i Gigi nisu u ož ujku st igle s kovčezima. Čudno kako večer as už ivaju bit i zajedno t u na t r avnjaku, ne mor aju se jedna dr ugoj obr ać at i ako ne ž ele, ne mor aju se pr et var at i i bit i ljubazne. Niš t a ne pr olazi cest om. Ne čuje se lavežpasa u daljini, gdje su joši sad voć njaci i polja. " Char lot t e je bolesna" ,r eče Jor ie. " Čula sam. Loš e se vijest i br zo š ir e." " Pot r eban mije net ko s kim ć u por azgovar at i, a s njom ne mogu. Ne mogu je jošja opt er eć ivat i sa svojim pr oblemima, kad znam kr oz š t o pr olazi." Ann se smijulji:" Znam, ali zat o mož ešopt er et it i mene."Obje sest r e se nasmijaš e, ali Jor ien smijeh br zo pr est ade i ona r u-
kom pokr ije ust a, kako je uvijek činila, jošdok su bile djeca, kad se pokuš avala suzdr ž at i da ne zaplače. " Ne čini t o" , upozor i je Ann. " Ja sam t i gr ozno r ame za plakanje. Znašli t it o?Ja sam najgor a. Ni za koga nemam suć ut ii uvijek kaž em neš t o pogr eš no. Čak se i Gigi povjer ava mami, a ne meni." " Mor am odlučit i hoć u li pr odat i kuć u. Nikada t akve odluke nisam donosila sama." " Dobr o doš la u st var nost ."Ann ponovno uzme čaš u Char donnay a, podigne je i nazdr avi. " Uovoj t i kuć i nit ko ne mož e r eć i činišli ili ne činišpr avu st var . Ali, zapr avo, meni se t a kuć a nikada nije sviđala. Pr esavr š ena." " Jesi li ikada pomislila da neš t o s njim nije u r edu?Jesi li znala neš t oš t o ja nisam? " " OEt hanu?Ne, meni se činio sasvim nor malan. I skr eno, bio je sjajan. Avidišza koga sam se ja udala. Znašli t i da je Tr ent vidio Gigi samo dva put a ot kad smo se ovdje doselile, i da je nisam odvela u Bost on, kad je t amo bio služ beno, vjer ojat no je ne bi vidio ni t a dva put a." " To nije zločin" , podsjet i je Jor ie. " Pa, dobr o, pr ema mom miš ljenju t o je zločin. Ali mislim da si u pr avu. Nije t o ist o. Ako t it oš t o znači, mama jošuvijek misli sve najbolje o Et hanu. Ona ć e bit i uz njega kako god da okr eneš . Spr emna ga je podr ž at i bio on kr iv ili ne bio;ž ivi u zabludi, sir ot až ena." " Ne znam. Čini mi se boljom od svih nas."Jor ie se pr ot egne u vr uć oj, mr ačnoj noć i dok joj kosa počiva na t r avi. Pidž ama joj svjet luca, a kosa se bijeli poputsnijega. " Ht jela bih se vr at it i u pr oš lost , et ot o bih ht jela." Obje sest r e čuju komar ce š t o ih oblijeć u, kao i odjek vozila s aut ocest e. Čet ir i je godine r azlike među njima i nikad nisu bile bliske. Ann je većbila ot iš la kad je Jor ie bila sr ednjoš kolka, i od t ada su bile dobr e poputst r anaca. Asada zajedno pr omat r aju zvijezde. Jor ie vidi Or ion, jedino zvijež đe koje pr epoznaje –one t r i sjajne, pr ekr asne zvijezde. Razmiš lja o vjer nost i, i iz-
daji, i o t ome kako je bila mlada one noć i kad ga je upoznala. Je li cijelo t o vr ijeme bila sr et na ili se samo zavar avala?Ukuć i je Mist er , pas njezine majke, počeo zavijat i kad se oglasi alar m na dr ugoj st r ani gr ada, i od samogzvuka sir ene Jor ie se najež i kož a na r ukama. Poznatje njoj dobr ot aj signal š t o dugo i muklo poziva na okupsve vat r ogasne dobr ovoljce. Dođit e. Javit e se. " Je li t i pokuš ao objasnit iš t o se dogodilo? "upit a Ann. " Mož ešli r azumjet i zaš t o? " " Rekao mi je da t o nije učinio namjer no. On nikada nikoga ne bi povr ijedio." " Ah! "Ann zagr abi nekoliko komadić a čipsa iz vr eć ice. " No ipak je." " Kaž e da je molio za opr osti da ga je dobio onda kad je shvat io da mor a pr iznat iš t o se dogodilo." One gledaju jedna u dr ugu i Ann odmahne glavom. " Tako lako? " Toliko je zvijezda na nebu, ali ni jedna se sest r a nikada nije pot r udila saznat i kako se zovu. Večer as ž ale š t o im ne znaju imena. Jedan aut omobil skr ene iza ugla i u mr aku Jor ie i Ann pr epoznaju majčinu Tovot u –desetgodina st ar i aut o na kojemu je pr ijeko pot r ebno pr omijenit i ulje, š t o Ann jako dobr o zna, jerje aut o ot puhivao i st enjao, uspinjuć i se uz Hor set ail Hill do Zavičajnogkluba, kad ga je ona posljednji putposudila. " Mislišli da mož eš ? "upit a Ann br zo, pr ije nego š t o se djeca pr ibliž iš e. " Št o? " Ann pogleda sest r ur avno u oči. " Opr ost it i mu." " Ne znam" , Jor ie sklopi oči;jošuvijek vidi one sjajne bezimene zvijezde. " Mislim da sanjam." Kad se Tovot a zaust avi, Collie izađe pr vi. On ode s dr uge st r ane i ot vor i Gigi vr at a, jerona u kr ilu dr ž i ost at ke kolača sa zabave koja je uslijedila nakon Večer i dar ovit ih. On je kavalir , pr emda ima samo dvanaestgodina, i dok se cijeli njegov svijet r uš i, jošuvijek se sjeć a onoga š t o su ga učili.
" Kako je bilo? "povika Ann. " Tr ebala si bit i ondje" , pr iđe im i Rut h Solomon, lice joj je nekako upalo, onako kako uvijek izgleda kad smat r a da net ko ne obavlja svoju duž nost . " Opetsam neš t o pogr iješ ila"r eče Ann t iho. Collie bez r iječi pr ođe por ed njih, zbr isavš i u kuć u gdje ga čeka pas. Nekad se Collie volio igr at i s Mist er om, jerbi mops plesao na š apama kad bi mu se ponudili per eci ili čips, ali večer as se Collie odš ulja u dnevni bor avak i uključi TV. Rut h se smjest i na r učku lež aljke. Sovoga mjest a vide sjene u dnevnoj sobi i plavičast ut r eper avu svjet lost . " Collie i KatWilliams su nest ali usr ed pr edst ave. Doist a nepr ist ojno. Nit ko nije znao kamo su se izgubili." Gigi pr už i kolač Ann i sjedne u t r avu uz majku. " Njam" ,r eče Ann dok kupi r azasut e mr vice ž ut oga kolača. " Tr oje djece je imalo st r ah od nast upa na pozor nici i Noah Peck je pr ičao neke viceve, koji su bili t ako neumjesni da ga je njegova baka odvukla s pozor nice."Gigi uzdahne. Ona je na neki način per f ekcionist , pr emda je većnaučila da savr š enst vo nije niš t a lakš e nać it u u Monr oeu, nego u bilo kojem dr ugom gr adu u kojemu su ž ivjeli. " Collie jednost avno nije ž elio bit i ondje. Ne r adi se o t ome da mu je net ko neš t or už no r ekao, ali ja mislim daje znao š t o svi ost ali misle." " Aš t ot o misle? "Jor ie se okr ene pr ema neć akinji. Gigi pogleda u baku t r až eć i pomoć . " Št o? "Jor ie zaht ijeva odgovor . " Misle da je njegov ot ac nekoga ubio, duš o" , Rut h izuje cipele koje je uvijek naž uljaju na pr st ima. " Ne mislim ja pr it om osuđivat i Et hana." " Ni ja" , br zo se slož i Gigi. Gigi nije naš minkana i lice joj nije lijepo, ali je svjež e i umiljat o. " Post oje uvijek neke okolnost i koje nit ko od nas ne r azumije."Rut h sjedi r uku pr ekr iž enih u kr ilu. Pot puno je svjesna da su ljudi večer as u knjiž nici buljili u nju, i svaki putkad bi uhvat ila nečiji pogled, pot r udila se nasmiješ it i. " Samo mor ašvjer o-
vat i" ,r ekla je blago. Ann se nasmija. " Ma daj, mama. On je pr iznao svoju kr ivnju. Uš t o bismo mi t ot r ebali vjer ovat i? " " On je ist ot ako r ekao da se pokajao" , podsjet i je majka. Dok idu pr ema kuć i, Jor ie kor ača nest abilno. Mož da je omamljena od Char donnava ili od neizvjesnih r azgovor a koji se vode. " Št o bi t i učinila? "š apne Jor ie svojoj neć akinji kad st igoš e do ulaznih st uba. Ona ž eli čut i miš ljenje najneduž nijegmeđu njima, nekoga t ko je t ako mlad poputGigi, djevojčice koja bi jošmogla vjer ovat i u neš t o, u pr avu ljubav i opr ost . " Pa, pr ije svega, ja vani ne bih nosila pidž amu" ,š apt om joj uzvr at i Gigi dok pr olaze kr oz vr at a. " Sad viš e neć ešmoć i uklonit i sve t e mr lje od t r ave." Ukuć i Jor ie zat ekne Collieja kako u mr aku gleda TV, dok Mist erlež i sklupčan na kauču pokr aj njega. Zanimljivo je kako je cijelo t o vr ijeme, dok su cur e odr ast ale, Rut h odbijala nabavit i psa, ali ot kada su se Ann i Jor ie odselile imala je mnogo mopsova od kojih je posljednji njezin omiljeni Mist er , koji spava u njezinom kr evet u i jede kuhanu pilet inu i r iž u nedjeljom popodne. Jor ie sjedne pr ekoput a Mist er a i pas je pozdr avi vr t eć i se cijelim t ijelom. Collie se pr avi da ne pr imjeć uje da je ona uš la. Bulji r avno pr eda se i gleda cr t ice koji pr omiču. " Ti i Katst e zbr isali? "Njihov neposluh je po svoj pr ilici i njezina pogr eš ka, jernije bila s njima. Nada se da nisu puš ili vani u gr mlju ili se uvalili u jošveć u nevolju od one u kojoj su bili. Collie slegne r amenima. " Sve je bilo glupo. Nismo ht jeli sjedit i ondje i gledat i hr pe djece kako se glupir aju i pr ave budale od sebe." " Pogledaj Mist er a –uist inu je lud za t obom."Pas je naslonio glavu na Colliejevo koljeno, ali čim mu je Jor ie na t o svr at ila pozor nost , Collie je izvukao nogu. " Mož da bismo i mi t r ebali nabavit i psa" , pr edlož i Jor ie. Ona na r ubu očaja ž eli bit ir odit elj koji hoć e da njegovo dijet e ponovno post ane dijet e.
" Mož da bismo mogli pot r až it i nekoga psić a jošovaj vikend? " " Mi nigdje ne ž ivimo, pa ne mož emo imat i ni psa" , Collie je post ao r azuman, r ealan, ciničan, i bilo ga je nemoguć e pr idobit i. " Uskor oć emo negdje ž ivjet i. Kupitć emo neš t o s dvor iš t em."Čak i pr i plavičast oj nijansi mr ačne sobe ona vidi kako je Collie zakolut ao očima. On viš e ničemu ne vjer uje. Da mu ovih dana kaž ešda pada kiš a, nedvojbeno bi pr ovir io glavu kr oz pr ozorne bi li sam osjet io kapi, pr ije nego š t o dopust i da ga u t o uvjer e. " Adok se negdje ne smjest imo, ž ivjetć emo ovdje. Mist erbi nam mogao pomoć i dr esir at i psa kojegnabavimo" , blebeć e Jor ie, ali pr est ane kad je opazila kako je Collie gleda. On ž eli znat i ist inu, i ne ž eli znat i niš t a. Zauzlan je u čvor ove i t i čvor ovi ć e bit i sve čvr š ć i i čvr š ć i. Većga je t o pr omijenilo;Jor ie t o vidi po njegovu dr ž anju, po načinu na koji su mu r uke st isnut e uš aku i po maski na licu. " Mogla si mi barr eć i da si kuć u dala na pr odaju. Doznao sam t o od Kat ." " Upr avu si" , Jor ie bi mogla zadavit i KatWilliams. " Tr ebala sam t ot ebi pr vome r eć i." " Katkaž e da već ina ljudi ne mož e ot plać ivat i hipot eku, ako dva mjeseca nit ko ne r adi."Jor ie dade sve od sebe da ga r azuvjer i. " Ne vidim r azloga zaš t o ja ne bih ponovno počela r adit i kao učit eljica, t ako da se ne mor amo br inut i o novcu."Ta Kat Williams je pr epamet na za svoje godine, pomisli Jor ie. Ona je pr ava napast ." Kasno je. I dem t ir azvuć i kauč." Jor ie ode do or mar ić a s post eljinom u pr edsoblju po deku i plaht e i sr et ne se s majkom u pr olazu. Rut h je upr avo pospr emila kuhinju i zast ala da pr ovir i u ono š t o je bila dnevna soba, dok se Collie u nju nije uselio. Ona odmahne glavom. " Ne sviđa mi se t oš t o se događa" ,r eče. Collie je zaspao odjeven, a Mist erlež ao pokr aj njega. " Dečko njegovih godina t r ebao bi imat i zasebnu sobu. Mož da si kuć u pr ebr zo dala na pr odaju. Jošuvijek ne znaščit a-
vu ist inu. Mor ašsamo st r pljivo čekat i." Pr i slabom svjet lu Jor ie zamijet i kako joj majka izgleda st ar ije. IRut h Solomon kr oz sve ovo pr olazi –t o njezin zetsjedi u zat vor u, ni čet ir i kilomet r a udaljen od njih. Svaki putkad se Rut h uput i na t r ž nicu ili u pekar nicu, svaki putkad izađe uzet i poš t u ili ode po svoje novine, r edovit o susr et ne nekoga od svojih susjeda koji je pr iupit aš t o ona misli o opt už bama pr ot iv Et hana. Et o, pr imjer ice večer as, ondje u knjiž nici, Mar gar etPeck se nagnula t ijekom zavr š nice –dok su mlađa djeca, a među njima i njezin unuk Noah, pjevala " Ali You Need is Love8"–da upit a Rut h je li čula da su počeli pr ikupljat i novac za Et hanovu obr anu. Za t r enut ak je Rut h osjet ila olakš anje. Novac se obično pr ikuplja za obr anu neduž nih, a onda je Mar gar etdodala, Bio kr iv ili ne, nadam se da ć et e bit i uz njega. To nije ut ješ ilo Rut h. Ne sudi, ako ne ž elišda t i se sudi, r ekla je ona Mar gar et , ali t ada su se većdjeca naklonila i Mar gar etPeck se okr enula od nje kako bi im pljeskala. Pojedinost i o onome š t o se pr ije t oliko godina dogodilo u Mar y landu izaš le su, ne samo u Globeu i Her aldu, veći u Monr oe Gazet t e, t ako da ih je svat ko mogao pr očit at i. Ono čemu se Rut h mož e nadat i je da Collie nije pr imijet io niš t a od t oga, posebno ne ono gdje piš e da je djevojčica imala samo pet naest godina. Tu činjenicu Rut h mor a sebi br isat i iz glave svakog dana iznova. " Bitć e lakš e nego š t o mislišost at i uz njega" , Rut h st iš a glas t ako da se on pr et vor i got ovo u disanje. Ona pomisli na svog supr uga, i kako se osjeć ala kad se vr at io kuć i, bolest an, st ideć i se samoga sebe. " Učinitć ešt ako zat oš t o mor aš . Učinitć ešt o zbogCollieja." Ali bašt o je pr avi r azlogzbogkojega je Jor ie t ako ljut ai dvoji –zbogCollieja. " Ja sam dr ukčija od t ebe. Ne znam š t o osjeć am." " Bolje bi t i bilo da se odlučiš ,"r eče joj Rut h i nakr at ko je uzme za r uku, " inače ć eš , duš o, zaist a pot onut i." 8I st oimena
pjesma gr upe The Beat les iz 60-t ih godina.
Jor ie iznenađeno pogleda svoju majku, jerbašt o osjeć a– osjeć a da je neš t o vuče duboko u najhladnije i najdublje vode, bezdane i nepoznat e, t isuć u put a mr ačnije nego š t o je Lant er n Lake ikada bio, čak i za onognajkr ać eg, najgor egdana u godini. Rut h uš ut ka Gigi i Ann koje pr olaze na gor nji kat . Jor ie malo pr ičeka, zat im ugasi svjet la kad svi odoš e gor e, a onda se nasloni na zid. Ona zna svaki pedalj ove kuć e, čak i u mr aku. St ajala je u ist om ovom pr olazu kad je majci pr iopć ila da je sr ela čovjeka za kojega se namjer ava udat i. Bašt u ju je njezina majka zagr lila i pož eljela joj samo sr eć u u buduć em ž ivot u. Jor ie neomet ano ode u dnevnu sobu;ne smet a joj mr ak. Ona uš uš ka Collieja i pokr ije ga laganim pokr ivačem. On je odlučio uzet i pr ezime Solomon, njezino djevojačko i, ako ć emo pr avo, Jor ie je r azmiš ljala da bi učinila t o ist o, uzela ime one osobe koja je bila nekad, pr ije nego š t o je bila Jor ie For d. Obično bi pot jer ala Mist er a s kauča, ali večer as gaje pust ila da ost ane s Colliejem. Ona kr ene dalje, do ost akljenogt r ijema, u kojemu je spavao njezin ot ac kad se r azbolio nakon š t o se vr at io kuć i podvijena r epa. Rut h je r azvukla poljski kr evet , ali nije imala vr emena objesit i zavjese koje je saš ila onda kad je t r ijem posljednji putposluž io kao spavać a soba. Mjesečina pada u sobu i pr osipa se pr eko daš čanogpoda. Dan Solomon je ost avio Rut h zbogdr uge ž ene, a na kr aju se vr at io nat r agi t r až io da ga pr imi, nakon š t o ga nije bilo viš e od desetgodina, i Rut h mu t o nije mogla odbit i, pr emda su čak i njezine kć er i smat r ale da je luda. On je bio moj supr ug, r ekla je Rut h i oko t oga nije bilo pr epir ke. Njegovala ga je kad je obolio od r aka kao da je nikada nije povr ijedio, a ako je ikada pož alila zbogt oga, t o nikad nije glasno izgovor ila. No ipak, Jor ie je bila mnogo opr eznija kad joj se ot ac vr at io. Kad ga je pr vi putvidjela nakon t oliko godina r azdvojenost i, pomislila je da bi ga mogla udar it i, t oliko je bila bijesna zbogonoga š t o im je učinio. Ali on se bio pot puno pr omijenio, zbogbolest i i pokajanja, da ga je umjest ot o-
ga zagr lila, iako jošuvijek ne mož e odr edit i ono š t o osjeć a pr ema njemu. Jor ie sjedi pr ekr iž enih nogu na poljskom kr evet u na kojemu je njezin ot ac spavao t ijekom bolest i. Čini joj se kao da je cijeli ž ivotpr oš ao od t r enut ka kad je posljednji putž ivjela u ovoj kuć i. Pomisli na Et hana koji sad lež i na poljskom kr evet u, zagledan u st r opsvoje ć elije i ner avnu ž buku oličenu u svijet lozelenu. Uvijek joj je govor io kako ne bi mogao dobr o spavat i bez nje, i u nekoliko onih pr igoda kad su bili r azdvojeni –njegov odlazak na pecanje i njezin t r odnevni vikend u Por t or iku kad je Char lot t in br ak većbio u zadnjoj f azi, na izdisaju –Et han joj je r ekao da je spavao na st olcu. Bez nje mu se nije iš lo u kr evet , bašt ako je r ekao, i san je bio neš t o st r ano kad nju nije mogao dr ž at i za r uku. Et o, ni ona ne mož e zaspat i, ali ne zbogt oga š t o su r azdvojeni. Budna je zbogmjesečine, i mož da je t aj bljesak sr ebr nast e svjet lost i nat jer ao Jor ie da pr iđe onome š t o je nekad davno bila polica s knjigama koja je pr ipadala njezinome ocu. Ona s police izvuče jedan at las u kož nom uvezu i uspr avi knjigu na st ar i očev st ol, t amo gdje je on vjer no plać ao r ačune svaki mjesec kad su ona i Ann bile djeca, pr ije nego š t o ih je napust io. Sad su t u lončanice s begonijama i usukanom papr at i, ali još ima dost a pr ost or a da ot vor i zemljopisnu kar t u Mar y landa i pot r až i putkojim planir a kr enut i. Ona ž eli svojim očima vidjet i kako mjest o zvano Holden mož e čovjeka pr isilit i da skr ene, t e t ako br zo i okr ut no pobjegne i izgubi sebe na put u, dok komadić i njegove pr oš lost i ot padaju poputliš ć a, sve dok nije t oliko ogolio da je post ao nov novcat , poputčovjeka bačenogna zemlju s najudaljenije t očke na Mjesecu, dok mu sr ebr na svjet lostt eče kr oz vene, t amo gdje bi t r ebala t eć i kr v.
ZEMLJASNOVA
PRI JEPETNAESTGODI NAPOLJAUOVOM DI JELUMARYLANDABI jahu ž ut a, spaljena i izblijedjela zbogr azdoblja st r aš no velike vr uć ine, ali sad su, pr voga t jedna u kolovozu, mir isna i zelena, pr epuna kukur uza, soje i pr osa. Tu, na I st očnoj obali, dva sat a od Balt imor ea i pola sat a iza BayBr idgea, st ar e su cest et vr de i uleknut e u ljet no doba. Pr edvečer , kad zahladi, čovjek mož e namir isat i plimu dok se pr ibliž ava močvar ama iza Blackvvat er a. Kad se Jor ie zaust avila r adi benzina, st ane pokr aj unajmljenoga aut a, dok dnevna svjet lostpolako iš čezava, i pokuš a se or ijent ir at i. Na ovakav kr ajolik nije naviknut a, s t om pr ekr asnom veget acijom koja pr ovir uje čak i u onom uskom pojasu između asf alt air eklamnih panoa. I za benzinske post aje, pr imjer ice, pr už a se polje zlat ne, divlje r iž e koja bunt ovno cvjet a u vlaž noj, slankast oj zemlji. Mogla bih se ovamo doselit i, i nit ko ne bi znao t ko sam, ni š t o sam ost avila iza sebe, pomisli Jor ie u sebi dok plać a čovjeku i uzima Pepsi iz aut omat a. Pr isloni mr zlu limenku na čelo i zat r epć e na jar kome svjet lu. Mogla bih ljudima r eć iš t o hoć u, i š t o god bih im r ekla, bila bi ist ina š t o se njih t iče. I ,t ko god bih r ekla da sam, t o bih onda doist a i bila. Jor ie dobije uput e i kr ene. Većdugo nigdje nije bila sama i niz leđa joj pr ođoš et r nci, čineć i je r azdr až ljivom. Št o bi se dogodilo da se viš e nikad ne vr at i?Jedino Ann zna gdje se ona nalazi, za slučaj da se neš t o dogodi. Ali Ann je neor ganizir ana i mož da je većizgubila onaj komadićpapir a na koji joj je napisala sve bit ne podat ke –dat um odlaska, dat um povr at ka, naziv gr ada u koji se Jor ie uput ila. Bez supr uga, i bez djet et a sa sobom, Jor ie se osjeć a neobično lagano, kao da bi mogla odlebdjet i kr oz ot vor ene pr ozor e na aut u;povjet ar ac joj zahvat i plavu kosu koja se r azlet i posvuda i br zo zamr si u čvor ove. Ona s nost algijom pomisli na pr aznike koje su ona i Char lot t e obično pr ovodile na obali Rhode I slanda, ili u Maineu, na t jedne kad su jele f astf ood i ost ajale budne cijele noć i, ludir ale se i super pr ovodile. Jor ie se začudi pr i pomisli na t o kako su bile mlade, pune nade i slobodne. Čudno je kamo t e sve ž ivotmož e odve-
st i pr ije nego š t ot oga post anešsvjest an. Jedan, dva, t r i, i već si na pot puno dr ukčijem put u od onoga na kojemu si oduvijek smat r ao da ć ešbit iut oj f azi svojega ž ivot a. Nema kompasa kad se t akve st var i dogode, nema pr avila ni zemljovida da t e usmjer avaju, i nikoga t ko mar i udar a li t i sunce u oči, i t opi li se asf altpod t vojim gumama. Dok Jor ie nast avlja put , bor ovi t eda omeđuju cest u i bacaju sjenu kr oz nepr obojni zr ak. Ona uključi r adio da joj pr avi dr uš t vo, ali juž njački unjkavi govori akor di t ugaljive count r ypjesmice samo jošviš e pobudiš e osjeć aj osamljenost i. Na skr et anju za Holden nalazi se pojas močvar ne t r ave, koja je got ovo dva i pol met r a visoka, i Jor ie čuje cvr kutpt ica iz t r ske. Kako se pr ibliž ava gr adu, ne mož e ne zapit at i se je li Et han vozio ist om ovom cest om pr ije pet naestgodina, i je li i on, pr olazeć i pokr aj močvar e, zamijet io divlju t r eš nju i st abla slat kogkaučukovca?Pr emda iscr pljena od put a, Jor ie je lako pr onaš la Black Hor se Hot el. To je jedini hot el u gr adu, i mnogo je mir niji od Econo Lodgea pokr aj kojega se pr ovezla pr ije nego š t o se zaust avila nat očit i benzin. Zgr ada je omeđena visokim bijelim st upovima, i t u je niz st uba od sivoga kamena koje met u svakoga jut r a. Unut r a, u pr edvor ju, hladno je i bez r ashladnogur eđaja. Tu je i r est or an koji pr ist ojno izgleda i barkoji se zove Pot kova. Žena na r ecepciji je lijepa i ž ivahna, onaj t ipž ene s kojom bi se Et han mogao sast ajat i da je ost ao u ovom gr adu, umjest oš t o je kr enuo do Nove Engleske, umjest oš t o je bjež ao koliko su ga noge nosile. " Čini se da vam noć as t r eba dobarodmor " ,r eče veselo služ benica na r ecepciji kad se Jor ie pr ijavljivala u hot el. Jor ie se malo osjeć a kr ivom š t o kor ist i Anninu kr edit nu kar t icu, ali sad –kad Et han viš e ne r adi i s t oliko r ačuna koje t r eba plat it i –novčano uist inu loš e st oji. Neočekivano velikoduš no Ann joj je ugur ala svoju Mast er kar t icu. I di i už ivaj, r ekla joj je Ann dok je odlazila pr ema zr ačnoj luci. Tr entć e bit it aj koji ć e plat it ir ačun, i zat o, dr aga moja, daj si oduš ka. Smijale su se zamiš ljajuć i uzr ujanogTr ent a kad dobije r a-
čun koji t r eba plat it i, ali dok se Jor ie pot pisuje sest r inim imenom na r ecepciji, pit a se ne čini li ona neki kaž njivi pr ekr š aj. Mogao bi se ovaj jednost avni čin smat r at i kr ivot vor enjem, ili velikom kr ađom, pa ipak, t o je jedini način na koji ona mož e plat it ir ačun, t e je od sada pa nadalje njezino ime Ann Ly le. Zapr avo, ist ina je da se udobnije osjeć a pod plaš t em sest r ina ident it et a. Kao daje sebe negdje odbacila između Balt imor ea i BayBr idgea, i post ala onaj t ipž ene koja se kor ist i kr ivot vor enom osobnom iskaznicom i sama pr ovodi noć i u hot elu, ona ž ena čiji supr ugsjedi u zat vor u st ot inama milja daleko i nema pojma gdje se ona nalazi ni kad ć e se vr at it i kuć i. Soba joj je lijepa i ur edna, pr ekr ivač r aš ir en po kr evet u, a r učno iskukičani t epih, na kojemu su kr ugovi s cvijeć em, pr ekr iva najveć i dio š ir okogpoda od bor ovih dasaka. Pr ozir ne zavjese uokvir uju pogled na gr adsku vijeć nicu na dr ugoj st r ani ulice, zgr adu od cigle ispr ed koje se nalaze sjajne magnolije. Tu gor er adi klima, ali Jor ie se s t im ne zamar a. Ona ot vor i pr ozor i duboko udahne;ž eli osjet it i kako je t o ljet i bit i u Holdenu. Mir is vlage u noć i koja se polako spuš t a, t eš ki zr ak u kolovozu, pjesma t isuć a kosova cr venih kr ila koji slijeć u na polja oko gr ada da bi se najeli divlje r iž e i izbor ili za svoj t er it or ij. Smjest ivš i se, Jor ie nar uči dost avu u sobu i izaber e salat u kuć e s pr eljevom od oct a, sendvič s odr eskom i pomf r it . Kad je hr ana st igla, ona shvat i da umir e od gladi. Akako je ist ot oliko umor na, ubr zo nakon jela zaspi u kr evet u, odjevena, s cipelama na nogama, ž udeć i za odmor om, iako se nebo jošuvijek sjaji u najudaljenijim kut ovima i nema viš e od devetsat i. Jor ie sanja da je Et han s njom, t u pokr aj nje, u ovom hot elskom kr evet u, licem uz njezino. On je t ako pr ivlačan da je ona zaslijepljena i za t r enut ak ne mož e pr epoznat i cr t e svogsupr uga. On se nagne bliž e i, pr emda ga zapr avo ne mož e dobr o vidjet i, ona osjeć a njegov t opli dah i gr čut r buhu dok ž elja za njim r ast e, onako kako uvijek r ast e kad joj je on u blizini. Št o si mislila t ko sam?š apć e on Jor ie u snu. On ust ane iz kr evet a i ode do pr ozor a. Odmakne gust e za-
vjese u st r anu, a zat im se okr ene i nasmiješ i joj se. Ona ga t ako jako ž eli da je sva u gr ču, ali kad pož eli pr ogovor it i, shvat i da ne mož er eć i ni r iječi, nit i mož e ust at i iz kr evet a i pr ić i mu bliž e. Ona mož e samo gledat i kako on zakor ači iza zavjese i baci se kr oz pr ozor , poputpt ice koja čezne za slobodom, t ako br zo nest avš i iz vida, i kad se Jor ie konačno uspjela oslobodit i iz zapet ljanih plaht i i pot r až it i ga, ne ugleda niš t a u vr uć em, bezbojnom zr aku. Sve š t o bi iza nekogčovjeka moglo ost at i, st ope ili ot isci pr st iju, nest ade, a odjeć a koju je imao na sebi r azmr si se u hr pu bijelogpamučnogkonca. Sljedeć egjut r a Jor ie se pr obudi sa st r aš nom glavoboljom. Bole je noge zbogspavanja u cipelama, ust a su joj suha i ust aje iz kr evet a dok je onaj san jošobavija magličast om aur eolom koja je muči. Ona se ist uš ir a, odjene, a zat im t elef onir a majčinoj kuć i, kao š t o je i obeć ala Ann, da pr ovjer i kako je Collie. Collie je dobr o, ili bar em t ako Ann kaž e, i Jor ie ć e mor at i povjer ovat i sest r inim r iječima, jerCollie se ne ž eli javit i na t elef on. Pr eumor an je, napola većspava, i nema niš t ar eć i. Bez obzir a na sva Annina nast ojanja, ne mož e ga uvjer it i ni laskanjem pr ivoljet i da r azgovar a s majkom, a t o nije svojst veno Collieju. " Tako je ljut it " ,r eče Jor ie. " Kao i svaki dvanaest ogodiš njak" , odgovor i joj Ann. " Tvoj se bar em ljut isr azlogom. Pr est ani se br inut i o Collieju. Gigi ć e njega i onu njegovu čudnu malu pr ijat eljicu odvest i do jezer a. Rashladitć e se i jest i ono š t oć u im spr emit i da ponesu –maslac od kikir ikija, kisele kr ast avce i r už ičast u limunadu. Sjeć aš je se?Mislile smo da je t o pr avi lijek za sve." Jor ie se zaist a pr isjet i da su ona i Ann znale pr ir edit i bašt akav izlet , skor o svakogdana nakon š t o ih je ot ac napust io. Bilo je t o jedino ljet o kad su viš e vr emena pr ovodile zajedno;i sad se pr isjeć a kako su znale š et at i do Lant er n Lakea zaobilaznim put eljcima pokr aj st ar ih voć njaka u kojima su r asle kiselkast e, cr venkast osmeđe, put r ast e jabuke Keepsake, uz one sor t e
McI nt oshes i Macouns. To je bio jedini putda su se osjeć ale bliske, ž der uć it e odvr at ne jabuke koje nit ko dr ugi ne bi ni pomislio kuš at i, ž eleć i samo ono š t o je bilo slano i slat ko da im ublaž i bol. Jor ie zna da se Ann dobr o br ine o Collieju, pa ipak se mož da većt isuć it i putpit a nije li pogr iješ ila š t o je ost avila svoje dijet e. Ne zna hoć e li on r azumjet i da ovaj izletnije bio njezin izbor . Kako je inače mogla bit i sigur na da ovo mjest o post oji da nije odlet jela u Balt imor e i unajmila ovaj osr ednji aut o i slijedila svoju zemljopisnu kar t uI st očne obale?Mor ala je ovo učinit i, baškao š t o je mor ala i spavat i u ovom hot elskom kr evet ui usnit i onaj st r aš ni san i pr obudit i se ovoga sunčanoga jut r au Holdenu, u Mar y landu. Već ina ljudi zavir i u sebe da bi saznali š t o osjeć aju, ali unut arJor ie viš e niš t a nije ost alo. I st ine pr ema kojima je ona ž ivjela svoj ž ivotiš čezle su, ost avljajuć i u njoj pr azninu, i ost ala je samo blijedo-plava kr it ika njezina skept icizma. Ona nikad nije bila osoba koja pr eispit uje, a sada sumnja u sve. I st ina je, ona gleda kr oz pr ozoru gr adsku vijeć nicu dok ispija kavu koju joj je posluga donijela u sobu, ali zart aj pr izor–t a ner avna siva kamena zgr ada, t a blist ava st abla i klupice od kovanog ž eljeza –ne bi ist ot ako mogle bit i Mjesečev kr ajolik?Magnolije ne r ast u na Mjesecu i t amo ne let e kosovi cr venih kr ila, ili su joj samo t ako uvijek govor ili. Ali kako bi t o ona mogla pouzdano znat i?Gdje su dokument i, f ot ogr af ije, čvr st i i opipljivi dokazi?Za samo nekoliko t jedana Jor ie je pr est ala vjer ovat i bašu sve, čak i u sebe samu. Ona, koja je ljudima vjer ovala na r iječ i uvijek se povodila za svojim inst inkt ima, sad je ž ena koja t r až i samo činjenice, cr no na bijelom, i izvješ ć e svjedoka. Čim je satna noć nom or mar ić u pokazao t očno devet , Jor ie je napust ila hot el i zaput ila se pr eko ulice. Opetje vr uć e, i već se ugr ijala kad je pr onaš la putdo ar hive. Žena za r adnim st olom ima posla oko neke poš t e i, mr mljajuć i za sebe, ignor ir a Jor ie sve dok je ova ne zat r až i da vidi smr t ni list . Služ benica, mješ t anka NancyKer r , koja nikada nije ž ivjela nigdje dr ugdje
osim u Holdenu i nikad nije ni pož eljela iz njega ot ić i, odjednom se zaint er esir a. Nancyje nekoliko godina mlađa od Jor ie, ima t amnu kovr čavu kosu i iskr ena je. Ona je osoba kojoj ljudi u Holden dolaze kad se ž ele na neš t o pož alit i, i nekoliko godina pr ovedenih na ovom r adnom mjest u ot upilo je one osjeć aje koje je nekad imala. " Ao čijoj se smr t i zapr avo r adi? "Kad je Nancyčula ime Rachel Mor r is, odmahnula je glavom. " Sir ot ica" , i za t r enut ak Nancyse doima poputdjevojke kakva je bila davno pr ije, r anjiva, ona koju je lako povr ijedit i, onakva kakva je bila pr ije nego š t o se r ast ala i pr ihvat ila ovaj posao da bi ot hr anila svoju kć er . Ali t o maš t anje ne pot r aja dugo. Br zim pogledom ona odmjer i Jor ie od glave do pet e i lice joj se smr kne. " Vi nist e novinar ka, zarne? " " Samo me zanima t aj slučaj. Pokuš avam doznat iš t o se dogodilo." " Ja vam mogu t očno r eć iš t o se dogodilo. Net ko je pr ije pet naestgodina ubio Rachel i sad su uhit ili nekoga t amo gor eu Massachuset t su. Mož et eot ome pr očit at i u dnevnom t isku." " Pa, mislim da ć u najpr ije kr enut i s pr egledavanjem dosjea koje t u imat e." " Azaš t o bih vam ja t o dopust ila? "" To je osobna st var ." " Doist a? " Idok se t ako pr omat r aju, Jor ie zaključi da je NancyKer rsigur no iš la u š kolu zajedno s Rachel Mor r is. Vjer ojat no je s njom odr ast ala. " Po govor u bih r ekla da st e iz Massachuset t sa, i pr et post avljam da je vr aš ki osobno."Nancyje pamet na, i ne boji se r eć i ono š t o misli, ali imala je napor an t jedan, jerjoj je kć i bolesna i lež i u kr evet u zbogneke cr ijevne zar aze. No ipak, ona shvat i da popuš t a kad vidi da su Jor iene oči st aklast e, š t o je sigur an znak da je ž ena st r ankinja koja je loš e spavala, baškao i ona. NancyKer rode do or mar ić a s dosjeima i vr at i se s f asciklom. " Et o, sad znam da sam luda. Samo se nadam da neć u i zbog
ovoga zaž alit i kao i zbogsvega dr ugoga u ž ivot u" ,r eče dok joj pr už a podat ke. Kad Jor ie ot vor i dosje i ugleda smr t ni list , osjet i oš amuć enost , kao da je na neki način oslijepjeila. Mor a sjest i i br zo se sklupča u jedan od onih čvr st ih plast ičnih st olaca, a za svaki t akav st olac zgodno je pr ičvr š ć en st olić . Pr ed njom su papir i. Tu je i f ot ogr af ija osobe koja čak ne nalikuje ljudskoj. Et o, sama je t ot r až ila, zarne?Mor ala je saznat i služ beni r azlog smr t i, mor ala je t o vidjet i cr no na bijelom, i sad u r ukama dr ž i mr t vozor nikovo izvješ ć e. Pr isili se pr očit at i kako je unut r aš nje kr var enje bilo pr ouzr očeno t r aumom, kako je lubanja bila napukla, a djelić i kost iju zabijeni u mozak. Ono š t o joj je najt ež e pr očit at i najobičniji su podaci:boja očiju umr le –zelena, i boja kose cr vena poputr už a, t e bolan podat ak koji vidi iz gr ube skice madež a pr i dnu djevojčinih leđa –plavičast a mr lja boje š ljive u obliku lept ir a. Kad NencyKer rugleda kako je Jor ie blijeda i kako joj se kož a pr et var a u led ovogsunčanogdana, ona pr iđe i pr ivuče st olac. Nancynije imala namjer u pomoć i, ali na spomen imena Rachel Mor r is ot vor ila je sr ce. Sjedeć it ako blizu, ona zapazi da Jor ie zapisuje adr esu imanja Mor r isovih. " On s vama neć e ht jet ir azgovar at i, ako st et o naumili" , upozor i je Nancy . " On? " Jor ie na svu sr eć u ima svoj vjer ni zemljovid u aut u, jernjezino odr ediš t e je seoska cest a koja pr olazi ist očno od gr ada, izvan mjest a, pokr aj br ojnih uvalica i r ibnjaka. Ona pomisli na lept ir e i madež e, i na t ugu, t oliko duboku da bi čovjek mor ao lopat om i š t ihačom kopat i cijelu noćsamo da bi dosegnuo do njezinih izvanjskih r ubova. " Rachelin br atJames. Mož et e na t o zabor avit i. Neć e vas ht jet i pr imit i, ako odet et amo do kuć e. Mnogo se t u novinar a mot alo naokolo kad se t o dogodilo, i neki gr ozni ljudi sa svojim pr ior it et ima, liječnici koji nisu imali pojma i slični. Svi su nast ojali da im se ime pojavi u novinama. Pr oš lo je t ek neko-
liko godina ot kad su oboje, Joe i I r ene, Rachelini r odit elji, umr li, jedan za dr ugim, onako kako umir u ljudi kad viš e nemaju r azloga za ž ivot . Nakon t oga James je pr est ao r azgovar at is ljudima, posebno s novinar ima i odvjet nicima. Asad su se ponovno vr at ili, kao muhe. Pa čak i ako nist e jedna od njih, sigur no vas neć e pust it i. Osim ako mi ne dat e jedan dobarr azlogda ga ja na t o pokuš am nagovor it i." " Poznajem opt už enog,"Jor ie zabaci glavu kao daje napola očekivala š amar ," t ako da sam i ja uplet ena, sviđalo mi se t o ili ne." " Ine sviđa vam se." " Ne" , Jor ie zat vor i dosje o djevojci Mor r is. Većje zapamt ila got ovo sve š t o ondje piš e. " Nikako mi se ne sviđa." Neki ljudi za NancyKer rkaž u da je pr emeka sr ca, uspijet e li pr odr ijet i kr oz njezin gr ubi oklop. Doist a, nije joj lako odbit i nekoga u nevolji. Nancyoš t r o pogleda Jor ie, a zat im se uput i do t elef ona i okr ene br oj;nekoliko t r enut aka govor it iho, a onda dade znak Jor ie. " To je James. Sasluš atć eš t o mu imat er eć i." Jor ie uzme t elef onsku sluš alicu. Osjeć a hladnoć u st ojeć i t ako usr ed ovogneobičnogur eda, u gr adu za koji nikad pr ije nije ni znala da post oji. " Hajde. Pr ist ao je na r azgovor " , pož ur uje ju Nancy ." Halo" , nesigur no pr ogovor i Jor ie. Sdr uge st r ane ž ice muk. Jor ie kao da osjeć a koliko je zbunjen James Mor r is i kako mu malo t r eba da joj spust i sluš alicu. Zaš t o bi i vjer ovao ovom pozivu?Tko t o u ovom gr adu, ili u bilo kojem dr ugom, mož e njega uvjer it i da su ljudi zaist a zasluž ili da na njih pot r oš iit r enut ak svogvr emena?To je ono doba kad u gr adskim ur edima nast aje guž va. Na kr aju hodnika nalazi se Odjel za mot or na vozila i kupci su većst vor ili r ed. Neki pozdr avljaju Nancydok pr olaze pokr aj ar hive. " Znam da ne znat et ko sam" , pr isili se Jor ie nast avit ir azgovor ," ali ja poznajem nekoga t ko je uplet en u slučaj vaš e sest r e."
Ponovno muk, i nakon vr emena koje se učini kao vječnost , muš kar ac pr ogovor i. " Mislit e li pr it om na ubojicu? "James Mor r is odgovor i osor nim glasom, ali t ako t iho da Jor ie mor a pr it isnut i uho na sluš alicu da bi ga čula. " Mislit e da bih t r ebao r azgovar at i s vama samo zat oš t o poznajet e ubojicu moje sest r e?Pust it e me da pogađam –ž elit e li mi r eć i kako je t o dobarčovjek?Želit e li mi r eć i da bih t r ebao opr ost it i ono š t o ne r azumijem?Ali ja ovako na t o gledam:ako sad pr ist anem sasluš at i vas, svi koji su ga ikad poznavali u Massachuset t su pokucatć e mi na vr at ait r až it i da ih sasluš am. St oga, ja t ako ne mislim." " Neć e svi, samo ja."Jor ie čuje kako James Mor r is diš e. " On je moj supr ug." Et o, izgovor ila je t u gr oznu r ečenicu koje se t ako bojala i koja se, nakon š t o je izgovor ila t er iječi, t opi se poputzelenkast ogleda u plić aku r ibnjaka, poputkr ist alić a koji iš čezavaju u plamenu –uskor oć e joj se na jeziku pojavit i plikovi, najvjer ojat nije cijena koju plać a za izgovor enu ist inu –i mor atć e se zaust avit i kod vodoskoka u hodniku i dobr o se napit i hladne vode. " Vašsupr ug? "r eče James Mor r is. " Ivi ž elit e doć i ovamo r azgovar at i sa mnom? " NancyKer rse pr et var a da ima posla s nekim dosjeima, ali Jor ie zna da ona pr isluš kuje š t o Jor ie govor i. Kako bi i mogla ž ena koja je odr asla u ovom gr adu ne bit i zaint er esir ana za r azvoj događaja?Kad zazvoni dr ugi t elef on, Nancyse ne pot r udi odgovor it i. Umjest ot oga, ona pust i da se uključi aut omat ska sekr et ar ica. " Tako bih ž eljela r azgovar at i s vama" ,r eče mu Jor ie. " Molim vas." Sva se pr eznojila r azgovar ajuć ist im čovjekom, Jamesom Mor r isom, ali ne zat oš t o u gr adskoj vijeć nici nema r ashladnog ur eđaja. Na samom je r ubu, spr emna molit i za neš t o za š t o zapr avo nije sigur na ž eli li. I pak, zna jedno –zna da nikada neć e bit i sigur na u ono š t o osjeć a, ako sad pr opust i pr igodu i ne ode
do imanja Mor r isovih. Ako ne pr oš eć e ist im onim cest ama, ne udahne ist i onaj zr ak, kako ć e ikada moć i shvat it iš t o se dogodilo t e noć i? Pr evalila je st ot ine kilomet ar a, ne zat o da bi naš la način opr avdat i Et hana ili ublaž it i ono š t o je on učinio, nego da pr onađe način ž ivjet i s onim š t o se dogodilo. " Neć u vam oduzet i puno vr emena. Obeć avam." James Mor r is je iznenadi svojim odgovor om. " Dobr o. Mož et e doć i ovamo."Mož da je ž eli samo dobr o pogledat i, ž enu koja je sve ove godine pr ovela s čovjekom koji je ubio njegovu sest r u. Vjer ojat no st oji blizu pr ozor a ili vani na t r ijemu dok t ako r azgovar a s njom, jerJor ie kr oz sluš alicu čuje cvr kut pt ica. To je hipnot izir ajuć i znak, zbors neba, blagosts nebesa. " Ali samo da znat e, neć e vam se svidjet i ono š t oć et e pr onać i." Jor ie zapiš e podat ke i sva se t r ese dok t elef on pr edaje NancyKer r ." Hvala vam. Nikad me ne bi pr ist ao pr imit i da ga vi nist e nazvali." " Nemojt e se ž ur it i sa zahvaljivanjem" , upozor i je Nancy ." I nemojt e mislit i da ć e zbogt oga š t o vas je pr ist ao pr imit i bit ii ljubazan pr ema vama, jerJames Mor r is baši nije ljubazan. Viš e nije. Aposebno neć e bit i s vama." Jor ie pož ur i do svogpar kir anogunajmljenogaut a, ost avljenogna suncu i na ž ezi i opeče pr st e dodir nuvš i volan. Ona ot vor i pr ozor , a zat im se, pr ema naput cima koje je dobila od Jamesa Mor r isa, uput i pr ema zapadu na Main St r eetsve do skr et anja za Gr eenwayRoad, a pot om skr ene lijevo na cest u br oj dvanaest . Na put u iz gr ada pr olazi pokr aj t r govina, pa st ambenih naselja i sela, uličica punih pr ekr asnih ciglenih kuć a okr už enih ž ivicama azaleja. Dok se t ako vozi, Jor ie r azmiš lja o Rachel Mor r is i madež u na dnu leđa. Sigur no je Rachel pr olazila ist om ovom cest om viš e od t isuć u put a, i vozila svoj bicikl kr oz sjenu od liš ć a koju bacaju st abla slat kogkaučukovca, i ona zast ane samo da bi zagr abila pr egr š tizlož enih divljih t r eš anja koje ovdje r ast u u izobilju. Zacijelo je kupovala š ampon u ljekar ni u Main St r eet u i nar učivala Coca-Colu od vanilije i po-
mf r its oct om kod Duke' s Diner a na Gr eenwayRoadu, t amo gdje su š eć er ni uš t ipci svakoga jut r a svjež i i gdje se ponuda nije mijenjala posljednjih pet naestgodina. Jor ie opetima osjeć aj da je pala s lica zemlje, onakve kakvu je poznavala, samo na povr š inu, u nekom dr ugom vr emenu, kao da je ova napuš t ena cest at unel koji vodi nat r agkr oz vr ijeme. Obuzela ju je vr uć ina i oš amuć ena je od nje. Uvijek je za sebe smat r ala da suosjeć a i da zna š t o je dobr oaš t o zlo, kao š t o poznaje samu sebe, ali sad nije bašt ako sigur na. Osoba kakvom se ona smat r ala, ne bi sama vozila ovom cest om u Mar y landu, pr olazeć i poputgolemih gnijezda or lova š t o se njiš u na t elef onskim st upovima, odlazeć i dublje u pr ir odu, dok se deset ci vr ana diž u visoko u nebo. Pr oš avš i por ed aut o-ot pada, t r ž nice i male poš t e, ugleda skr et anje o kojemu joj je govor io James Mor r is, močvar no podr učjepont ender ije i slankast e vode, gdje se nekad moglo kupat i i gdje je bila izuzet no visoka t emper at ur a. Asad su t i plić aci obr asli past r nkom i sljezom, a neke r už e sljeza cvat ur už ičast e i mir isne, uspješ no se pr obijajuć i kr oz r ogoz. Većgodinama ovamo viš e nit ko ne dolazi na kupanje. Udanaš nje se vr ijeme ljudi boje bakt er ija i pijavica, uzimaju u obzir sve ono š t o na pametnije palo onima koji su r onili u t mast im dubinama t oga pr ir odnoga bazena, gdje je bilo t oliko vr uć e da se par a dizala s povr š ine vode i st var ali se oblaci samo nekoliko cent imet ar a nad zemljom. Jor ie skr ene i nast avi vozit i dalje, sve dok ne dođe do zemljane cest e koja vodi do imanja. Pr olazeć it ako, zvuk njezina mot or a pr eplaš i malo jat oš ljuka u guš t ar i sviba i u gr mlju slat ke papr ike. Kad pt ice odlepr š aš e u nebo cvr kuć uć i, Jor ie osjet i kako je pr ođoš et r nci, iako je t emper at ur a iznad t r idesetst upnjeva. Sr ce joj je poputneke od onih pt ica, lako se pr est r aš i, pr ebr zo za njezinu kr v. Ugleda bijelu kuć u, neoličenu viš e godina, s cr nim r olet ama koje vise pod neobičnim kut ovima. Ona ž eli pr onać i i najmanju sit nicu koja bi joj pomogla da i dalje vjer uje u svoga supr uga. Upočet ku je bila uvjer ena daje Et han
pr iznao samo da bi pr ikr io nečiji t uđi zločin. Mož da je imao br at a u nekoj zločinačkoj bandi ili r ođaka koji je kr enuo pogr eš nim put em, ili mož da najboljegpr ijat elja kojemu se zakleo da ć e ga zaš t it it i od t e davne kolovoske noć i. Isad, nakon š t o je on svjedočio i ispr ičao sve činjenice, koje nit ko osim okr ivljenognije mogao znat i, ona jošuvijek vjer uje ut o da post oji neki odgovor . Mor a bit i neko objaš njenje za ono š t o se dogodilo, neki neobičan spletokolnost i koje su ga zavele. Mož da dr oga, ili alkohol, ili st r aš na mjesečeva mijena, r azdoblje obiljež eno suš om, visoke t emper at ur e;bilo š t o od ovoga je moglo ut jecat i. Mož da je djevojka bila sama po sebi nasilna. Mož da mu je pljunula u lice, pokuš ala mu iskopat i oči pa on nije imao izbor a. Takve se st var i događaju, zarne?Dobr i ljudi su upadali u zamke kad su t o najmanje očekivali, dočekivalo ih se u zasjedi i zaskakalo s kr ajnjim posljedicama koje ni u snu nisu očekivali. Post oji neki r azlogzaš t o se t o dogodilo, bar em t o mor a post ojat i, i st oga je Jor ie i doš la ovamo, zbogt oga je i unajmila aut o, da bi se dovezla i zaust avila t u, na ovoj cr venoj zemljanoj cest i, t isuć ama kilomet ar a daleko od kuć e. James Mor r is ju je čekao na t r ijemu. Nije ust ao kad je ona par kir ala i izaš la, nije ust ao čak ni kad njegov pas, š t r kljast i mješ anac buldoga i ovčar a dot r ča lajuć i i keseć i zube. Za t r enut ak Jor ie ist inski pomisli da ć e se onesvijest it i. Ta vr uć ina, pa sunčeva svjet lost , pas koji r ež i, t aj izr az lica Jamesa Mor r isa i nekoliko zadnjih t jedana njenoga ž ivot a pr olet ješ e joj kr oz glavu poputf ilma koji je bila pr isiljena nekoliko put a gledat i, i Jor ie se jednom r ukom osloni na už ar enu haubu da ne padne. Zr ak je ovdje gusti slankastzbogmočvar e koja okr už uje imanje. " Gospodine Mor r is" , zazva. James Mor r is zazviž da i pas se odgega k njemu. Mor r is t ad ust ade i pogladi psa, gledajuć i kako mu Jor ie pr ilazi. Mlađi je nego š t o je Jor ie očekivala i ona se iznenadi shvat ivš i da je on Rachelin mladi br at , koji nije imao puno viš e od desetgodina kad se sve t o dogodilo. Ibio je t ad Colliejevih godina.
" Sigur no vam je Nancyr ekla da ne volim posjet it elje" ,r eče James Mor r is. " Pa, š t o se t oga t iče, pot puno je u pr avu. Ne volim."" Hvala vam š t o st e odvojili vr emena za mene" , Jor ie jednu r uku dr ž i nad očima. Pr emda ne mož e dobr or aspoznat i cr t e njegova lica, pr ed sobom vidi zgodnoga muš kar ca koji ima dvadeset ak godina, plavogi visokog, uskog, zamiš ljenoglica. Na sebi ima st ar et r aper ice i sivu majicu kr at kih r ukava s mr ljama od znoja. Radio je vani kad je t elef on zazvonio, kosio miš ji r epak koji uvijek izr ast e na njegovu polju. Jor ie odjednom shvat i zaš t o je čula pt ičji pjev kr oz t elef onske ž ice, kad je nazvala iz gr adske vijeć nice. I ako su obično vezani uz odr eđeno podr učje, st ot ine kosova cr venih kr ila čuči u čempr esima, i još ih st ot ine nadlijeć e polja kukur uza iza kuć e. James Mor r is je pr ije t oga kosio, i kad su se oblaci komar aca dignuli iz t ek pokoš ene t r ave, br ojna jat a pt ica sr učila su se objedovat i. Joši sad je nebo zast r t o lepr š avim, cr nim kr ilima, pt ice su uznemir ene i pohlepno jedu jelo poputovoga koje je t u pr ed njima izlož eno na ovom bjeličast om, usijanom, jut ar njem zr aku. " To vam baši nije pamet no" , James Mor r is ponovno pr omat r a Jor ie. Oči su mu svijet le, kao Colliejeve i, poputCollieja, ne mož e ga se lako pr očit at i. " Št o ako pož elim da t aj čovjek koji je ubio Rachel osjet iš t o znači izgubit i nekoga?St o ako vas ust r ijelim na licu mjest a? " Mor r is siđe sa st uba na t r ijemu. Mogao je u t om t r enut ku imat i piš t olj, ali Jor ie se nije okr enula i ne pobjež e. Ona mu kr at ko uzvr at i pogled. On je kr upan čovjek. I z blizine čak je i viš i nego š t o se Jor ie učinilo kad je izaš la iz unajmljenogaut a, mož da met arosamdeset ;ali one noć i kad se t o dogodilo, on vjer ojat no ne bi bio dosegnuo ni do Jor ienih r amena. Mož da bi ga se i t r ebala bojat i, ali ona se boji nečega dr ugoga. Boji se kako bi se mogla osjeć at i ako ne nađe ž eljene odgovor e. " Mislim da me neć et e upucat i" ,r eče smir eno. " O? "James Mor r is se got ovo nasmiješ i. " Ali većznamo da loš e pr ocjenjujet e ljude. Pr et post avljam da nist e znali š t o se dogodilo ovdje kad st e se udali za svogsupr uga."
" Jošuvijek ne znam ono š t ot r ebam znat i. Zat o sam i doš la popr ičat i s vama." Pilje jedno u dr ugo kr oz zapuhe vr uć ine š t o ih r azdvajaju. James Mor r is od svoje deset e godine viš e ne vjer uje nikome, ali Jor ie t o ne zna, i izgleda t ako neduž no daje Mor r is pož eli pr odr mat i i pr obudit i. Hajde, djevojko, pož eli joj r eć i. Št ot o znači da vjer uješjednom pot punom st r ancu viš e nego čovjeku za kojega si se udala? No umjest ot oga on upit a:" Želit e li vidjet i gdje su pr onaš li kamion?Znat e, da nije bilo t ogkamiona, mi nikada ne bismo pr onaš li vaš ega supr uga. Ost avio je osobnu iskaznicu u pr et incu za r ukavice i odlijepili su f ot ogr af iju s njegove dozvole. Želit e li vidjet it o mjest o? " Jor ie kimne. Očekivala je kako ć e joj James Mor r is r eć i da se gubi s njegova imanja, da podvije r epi pobjegne nat r agu Massachuset t sš t o br ž e mož e. Sasvim supr ot no od t oga, on joj se ot var a, i Jor ie je većodlučila da ć e pr ist at i pogledat i sve š t o joj on ž eli pokazat i, ma kamo bije t o moglo odvest i. Ona slijedi Jamesa kr oz kukur uziš t a, a pr ed njima t r čkar a pas, pr obijajuć i put ićkr oz zelene st abljike kukur uza. Mogla je bit i bilo gdje na ovom svijet u, izgubljena za one koji su je ikad poznavali, t ako daleko od kuć e da ne bi mogla pr onać i puti vr at it i se nat r ag. Tako je vr uć e vani iza sjena slat kogkaučukovca da čovjek lako mož e pomiješ at i st var nosti maš t u, odbačen lebdeć om mr ež icom usijanih valova i mor em zelenila. Za t r enut ak Jor ie nije svjesna š t o se nalazi pr ed njezinim očima –cr ni anđeo ili čovjek vezan za dr vo –ali pr ibliž avajuć i se ona shvat i da je t o samo st ar i kolac koji se nekada kor ist io kao st r aš ilo. Za kolac je pr ičvr š ć en met alni zvr k, post avljen da r ast jer uje čvor ke, vr apce u močvar i i vr ane. James se zaust avi, a sjena od mot ke pr elet i njegovim licem i ost avi na njemu mr ačnu pr ečku. Njegov pas mu se pr isloni uz nogu i pogleda u gospodar a, nest r pljivo očekujuć i da nast ave put . " Nakon t e večer i, djeca u okolici su pr ičala daje t o učinilo st r aš ilo. Vjer ovali su daje ož ivjelo usr ed noć i, doš et alo kr oz
ova polja i popelo se kr oz Rachelin pr ozor . Azat im počinilo sve t e gr ozot e. Aznat e zaš t o su t ako mislili? " Jor ie odmahne glavom. Ne ž eli ga vidjet i, ali ipak se pr isili pogledat i ga u oči. On je iznimno naočitmuš kar ac, ona je t o sad uočila, onaj koji nema svogž ivot a o kojemu bi pr ičao. Živio je ovdje s r odit eljima dok nisu umr li, a nakon t oga, nijedan jedini t r enut ak nije pomislio na t o da bi mogao nekamo ot ić i. " Mislili su da je t o učinilo st r aš ilo, jernit ko nije mogao povjer ovat i da bi ljudsko bić e moglo počinit i sve one gr ozne st var i koje su učinjene Rachel." Jamesa Mor r isa ž ivotje mogao odnijet i bilo kamo, na neko mjest o gdje izvor ska voda nema okus soli, u neki gr ad gdje nit ko čak i ne zna kako izgleda pt ica kos. Žene u Holdenu su digle r uke od njega i samo zavr t e glavom kad pomisle na ono š t o je moglo bit i. Znale su mu donosit i večer u, pr epečenu š unku i gr ah, navr ać ale bi nedjeljom uvečer , donoseć i domać e pit e i pakir anja od š estpiva, ali –pr emda je James Mor r is uvijek bio ljubazan –bilo je očit o da ga nije zanimala ni jedna od njih. Njihov se ž ivotnast avljao, ali njegov se zaust avio davno pr ije, u sivim sjenama, kao da je ž ivio u blicu, zamr znutna mjest u. Nije zamjeć ivao čak ni kosove koji su nadlijet ali nad njima i jeli mu mr vice iz r uku, nosio ih je na r amenima, kljucali su zr nca ž it a zaplet ena u š avovima njegove odjeć e, a on, i unat oč t ome, nije na njih obr ać ao pozor nost . James Mor r is je pr oveo godine t r udeć i se ne mislit i na t o, i t ako je uspijevao ust ajat i iz kr evet a svaki dan. On se dr ž i podalje od gr ada, osim kad ide u nabavu:jedanputmjesečno odlazi u banku i na poš t u, i t o je viš e nego dost a, š t o se njega t iče. Pr ije nekoliko godina, u ljet o, pr odao je par celu zemlje jednom susjedu i t ako ima neku zalihu novca, a od svojih polja kukur uza mož e plat it i por ez i komunalije. Ako ć emo pr avo, nije bilo puno t oga š t o mu je t r ebalo, osim povr at ka u pr oš lost . E, kad bi se samo mogao pr obudit i i ponovno bit i deset ogodiš njak jednogdivnogjut r a u ljet o, da napokon zar oni u Paklensko jezer o s najviš e gr ane visokogst abla kaučukovca koje je r aslo na
obali, sve dok ga pr ije nekoliko godina nije pogodio gr om i r ascijepio golemo deblo na dva dijela. James Mor r is se zagledao u daljinu, i po izr azu njegova lica Jor ie zamiš lja dječaka kakav je on nekad bio. Dr ž eć i se podalje od ljudi, kao š t o je t o činio James Mor r is, zadr ž ao je neku vr st u čist oć e duš e, unat oč svemu š t o se t e noć i dogodilo. " Post oji jošjedan r azlogzbogkojega ljudi u okolici govor e da je t o učinilo st r aš ilo. Odjeć a s njega je nest ala. Nar avno, net ko ju je ukr ao i ost avio svoju kr vavu, ali nikoga u okolici se ut o nije moglo uvjer it i. Dost a dugo. Već ina onih koji su ovdje odr asli nisu noć u izlazili van, posebice oni koji su ž ivjeli na imanjima. Ot pr ilike t jedan dana nakon pogr eba, moj ot ac je spalio st r aš ilo. Polio gaje s dost a benzina t ako daje skor o zapalio sva naš a polja, ali nije za t o mar io."Nakon t oga, povjer i on Jor ie, u blizini Holdena nije bilo imanja na kojemu su post avljali st r aš ila u polja, i t ako je ost alo i do danas. Pet naestje godina pr oš lo od t ogdogađaja, a neki se ljudi jošuvijek zaklinju da st r aš ila mogu pr ohodat i za vr uć ih, ljet nih večer i, i da se mogu uvuć i u kuć e dok ljudi spavaju, pr ičekat i uz cest u da bi u zamku uhvat ili djecu i pr et vor ili ih u kosove. Mož da je t or azlogzbogkojega se ovo podr učje doima pr eplavljeno pt icama; t amo, u daljini, Jor ie pr omat r a kako oblaci kosova čine mr ačni obzor , komeš ajuć i se amo-t amo kr oz bjeličast u spar inu. " Jošuvijek t u kr vavu odjeć u čuvaju u ur edu dr ž avnogodvjet niš t va" ,r eče James Mor r is, " i neš t o mi govor i da DNKneć e pr ipadat i ni jednom st r aš ilu kad zavr š e s pokusima koje obavljaju. Ali u ono vr ijeme dok sam jošbio dijet e i sam sam u t o vjer ovao. Nisam mogao zaspat i sve dok moj ot ac nije spalio t o pr oklet o st r aš ilo, a čak i nakon t oga kat kad sam sanjao o njemu. Svake noć i se kr et alo kr oz polja i dolazilo po Rachel."On se okr ene pr ema Jor ie, opr eznogizr aza lica kakvo je bilo i svih ovih godina. " Je li t o ono š t o st e doš li čut i?Želit e li iz pr ve r uke saznat i kako su uniš t eni naš iž ivot i?Želit e li čut i kako ju je ubio i silovao, a onda ost avio odjeć u na zemlji da je nađe deset ogodiš nji dječak? "
Jor ie osjeć a da joj je gr lo suho, poputpapir a ili per gament a, i da ž ar i od t uge i kr ivnje. James Mor r is je okr ut an, ž eli je povr ijedit i, ali š t o onda?I ma pr avo bit it akav. On je bio pr vi na mjest u događaja sljedeć egjut r a;ot iš ao je u polje sa svojim st ar im psom Cobalt om koji je uginuo pr ije dvanaestgodina. Nije znao š t o je pr ekr iveno hr pom odjeć e sve dok nije zast ao uzet i koš ulju, a t ad je većbilo pr ekasno. Ruke su mu bile kr vave i ž ar ilo ga je kr oz vr hove pr st iju, kr oz t ijelo, i znao je da ih, ma š t o činio, nikada neć e moć i ispr at i. Tr ebao je pozvat i oca. Tr ebao je vr iš t at i sve dok ga susjedi s dr uge st r ane cest e br oj dvanaestne bi čuli. No umjest ot oga, on je pot r čao u supr ot nom smjer u, sjeo u š umu i plakao sve dok ga Cobaltnije pr onaš ao. Do t ada su odnijeli Rachel. Za samo nekoliko sat i, jednogsavr š enogljet nogdana, kuć a u kojoj su ž ivjeli post ala je pot puno pr azna, pr emda je u njoj ost alo ž ivjet i jošt r oje ljudi. " Želim čut i sve š t o mi imat er eć i" ,r eče Jor ie Jamesu Mor r isu. " Pokuš avam r azumjet i." On se nasmije njezinoj pr imjedbi. Ne zat oš t o joj ne vjer uje, nego zat oš t o zna da je t oš t o ona ž eli nemoguć e. No ipak, odvede je do mjest a gdje se nekad nalazilo Paklensko jezer o, blat njava uvalica koju je Jor ie uočila dok se vozila ovamo. Tu su pr onaš li kamion kad su isuš ili vodu da spr iječe najezde komar aca. " Sigur no je par kir ao t amo dolje, a t ek onda odlučio kamion ot kot r ljat iur ibnjak kako nit ko ne bi mogao pr onać i ni najmanji t r ago njemu." Jor ie čučne. Plić ak je zar ast ao u kopr ivu i igličast i sit ak. Kr aljevske vodene kokoš ke se t u gnijezde, kao i divlje pat ke i oni vr apci u močvar i čiji cvr kutuvijek nalikuje ž enskom plaču kad se međusobno pr izivaju. Hladno je u sjeni uz r ub vode i sve mir iš e na zemlju i sol. Zr ak ima zelenkast u pr imjesu, r ibice plivaju u nekoliko pr eost alih bar ica i svaka se t ogdana ispar ava na vr uć ini i iš čezava za t r en. " Ovo je bilo njezino omiljeno cvijeć e" , James Mor r is glavom
pokaž e pr ema kolut ur už ina sljeza, blist avogi r už ičast ogu slankast oj vodi. " Znala je obut i visoke očeve čizme, gacat i kr oz blat o i donijet i punu koš ar u, pa bi nam kuć a bila puna t og cvijeć a. Govor io sam joj da ondje ima r iž inih š t akor a, ali je t o nije spr ječavalo. Ona je uvijek bila u svemu bolja od dr ugih:u plesu, u penjanju na st abla, čak i kad se kor ist ila očevim piš t oljem. I mala je bespr ijekor an vid. Mogla je vidjet i ono š t o dr ugi nisu mogli." Na povr at ku š ut eć i hodaju ugaž enom st azom. Jor ie r azmiš lja o koš ar ama sljeza. Razmiš lja o djevojci koja navlači st ar e, zelene, očeve čizme. St o viš e zamiš lja, t o viš e je boli glava, dok joj u njoj ne poče bubnjat i. Na skr et anju napust iš e st azicu koja vodi kr oz š umu i nast aviš e kr oz polje. Pr obijajuć i se kr oz visoku t r avu, pas ist jer aš ljuku iz t r ske i ot r ča lajuć i. James zazviž di kr oza zube. " Hej, Fer gus,"zazva, i pas se t r čeć i vr at i isplaž ena jezika. James Mor r is se sagne i pogladi psa po glavi, i ut om t r enut ku Jor ie ugleda čovjeka u svoj njegovoj osamljenost i. Ona t ada shvat i da hoda pokr aj skr hane osobe koja nikad nije uspjela zabor avit it aj gr ozni dan. James Mor r is bi i sad mogao imat i desetgodina pr ema onom š t o je post igao u ž ivot u. Za t r enut ak, dok pr olaze kr oz kukur uziš t e, Jor ie osjeć a da bi ga mogla uzet i za r uku. " Razmiš ljam o t ome da svom sinu nabavim psa" ,r eče dok se pr ibliž avaju kuć i. James Mor r is je oš t r o pogleda. " I mat e s njim i sina? " " Snjim sam u br aku većt r inaestgodina. I mali smo običan ž ivot . Baškao i svi dr ugi." Uzr aku pucket a vr uć ina, st oje sigur an znak da ć e poslije padat i kiš a. Ali t r enut ačno je nebo jošuvijek blist avo i modr o nad njima. " I mali st ež ivotpoputdr ugih, ali t o je bilo pr ije nego š t o st e saznali t ko je. Sad izgleda kao da nist e imali niš t a." Tako milom dječaku t r ebalo je vr emena da se pr et vor i u zloć udnog, ali t o mu je got ovo i uspjelo. " Zarnije t ako? " Cr vena pr aš ina, š t o se dizala dok su pješ ačili kr oz polje, spust ila se na Jor ienu kož ut e ona izgleda kao daje dobila malo
boje. " Volim ga cijelo ovo vr ijeme, i š t o bih sad t r ebala učinit i? Tr ebam li ga napust it i?Samo t ako?I zbr isat i svaki dan koji smo pr oveli zajedno kao jednu veliku laž ? " " Želit e li vidjet i za koga st e se udali? "James Mor r is govor i t iho, glasom čovjeka koji sve dr ž i u sebi dok sve t o ne pr ekipi u t ugu i bijes. " Jer , ako vi t ož elit e, ja ć u vam pokazat i." To je pr ijet nja i Jamesov glas se slomi, ali većt oš t o joj dopuš t a da uđe u kuć u je dars njegove st r ane, Jor ie t o shvać a. Većsamo ot var anje pomičnih vr at a je poziv za ulazak u njegovu bol. Ne čini čest o čovjek koji je zat vor en poputJamesa Mor r isa t akav ust upak, i Jor ie kimne. Uzvr at i mu pogled, zagledavš i se izr avno u pr elijepo lice na kojemu su se ur ezale bor et uge i napor na r ada. " Nemojt er eć i da vas nisam upozor io" ,r eče James Mor r is kad zakor ačiš e u kuć u. " Nemojt er eć i da vam nisam savjet ovao da uđet e u svoj aut o i odvezet e se nat r ag." On je uvede unut r a, gdje su sve sobe pr aš njave i hladne. Na kaminu se nalaze f ot ogr af ije na kojima su Jamesovi r odit elji iz sr et nijih dana, ujaci i ujne iz Annapolisa i Vir ginije, koje nije vidio viš e od desetgodina, st ar i pas Cobalt , i jošjedan pas, dobr oć udni dober man kojega su gr eš kom zamijenili za jelena i pr ije nekoliko godina ust r ijelili. Usr edini se nalaze f ot ogr af ije na kojima je Rachel. Jor ie se pr ibliž i da bolje vidi, pr emda u kuć i osjeć a jošveć u vr t oglavicu, nego na onim spar nim poljima. " Smijem li? "upit a Jor ie, a kad James Mor r is slegne r amenima, ona uzme f ot ogr af iju na kojoj je Rachel kad je imala pet godina, na kojoj nema pr ve zube, a cr vena joj je kosa r avno odr ezana na čelu. Sr ebr ni je okvirsablasno hladan u Jor ienim r ukama, poputkamenja u r ijeci ili t uče iz oblaka. Ona vr at if ot ogr af iju na mjest o i okr ene se pr ema dr ugoj. Na njoj je Rachel na konju, na licu divan osmijeh, onda jošjedna f ot ogr af ija Rachel u svečanoj haljini, kosa joj pomno nakovr čana, a zat im f ot ogr af ija za koju James r eče da je snimljena dva t jedna pr ije njezine smr t i. Na njoj je Rachel s majkom na obali, zagr ljene su, a ust ar azvučena u š ir oki osmijeh.
Rachel je bila lijepa, Jor ie t o zapaž a čak i u ovom polumr aku dnevne sobe. Ona je bila pr ava ž ivahna djevojčica sa svim svojim nadama i snovima, ona koja je voljela plaž u na Ocean Cit vju i skupljala mačke lut alice kojih je deset ak dr ž ala u š t ali. Ona je bila djevojka koja je gazila po močvar it r agajuć i za r už inim sljezom, ona koja se jedanputut r kivala sa svojim konjem Šeć er kom cijelim put em do ljekar ne u sr ediš t u gr ada, gdje je zajodlala iz svegglasa, a onda odgalopir ala kuć i kr oz š umu – sve t o za samo jedan dolaru koji se okladila sa svojim br at om. " Nalikuje nekome t ko bi mi se svidio" ,r eče Jor ie. " O, da. Svi su je voljeli, čak i NencyKer rkoja je u t o vr ijeme bila vr lo sr amež ljiva djevojka. Rachel je imala viš e najboljih pr ijat elja nego š t o mnogi imaju poznanika. Takva je bila Rachel." Na Jamesov znak Jor ie pođe za njim niz hodnik, pr ođe pokr aj kuhinje i njegove spavać e sobe, t amo do zat vor enih vr at a. Jor ie ponovno osjet i kako joj bubnja u glavi. Osjeć at ež inu u nogama;da joj se nisu pr et vor ile u olovo, nedvojbeno bi pot r čala nat r agu onu blješ t avu svjet lostu polju, cr venu svjet lost cest e i cr no-plavu svjet lostsvoje hot elske sobe. James Mor r is je dobr o pogleda, ž eleć i pr ovjer it i nije li se pr edomislila. " Samo napr ijed. I demo" ,r eče mu Jor ie. Po t o je doš la ovamo. Zna ona kome je pr ipadala t a soba. James ot vor i vr at a spavać e sobe jedne pet naest ogodiš njakinje, gdje je sve ost alo ist o –t u su njezine pliš ane ž ivot injice, bijele zavjese i r už ičast et apet e s cvjet nim uzor kom koji se jedva nazir e, jerje izblijedio zbogst alne izlož enost i suncu. Tu je it oalet ni st olićna kojemu se nalaze kopče za kosu i nar ukvice, bočice kolonjske vode koja je ispar ila pod st aklenim zat var ačima. St ol joj je pr et r pan knjigama, a dužzida su lent e s konjičkih nat jecanja na kojima je sudjelovala i sve one nagr ade iz plesne š kole. Jor ie ode do noć nogor mar ić a i uzme čet ku za kosu. Tr i vlasi cr vene kose jošsu zaplet ene u njoj, usukane poputzlat a. U
ovoj sobi je hladnije nego u ost alom dijelu kuć e;zapr avo, mr zlo je, i zr ak godinama ist i –ust ajali. Jor ie se pr isili pogledat i t aj jedini kr evetuza zid. " Majka je pr ovela dva t jedna r ibajuć i kr v i kasnije ga je ož bukala i pr ebojila, ali kr v se nikako nije dala ispr at i. Mož da je vi viš e ne vidit e, ali ja znam da je t u." Jor ie zaš kilji i ugleda oblik sličan mr t vozor nikovoj skici Rachelina madež a. " To je lept ir " ,r eče Jor ie. " To je kr v" , objasni joj James Mor r is. " Nikako je se ne mož et er iješ it i." James ot vor i or mar ići soba se odjednom ispuni ugodnim mir isom. Mir isna vr eć ica, pomisli Jor ie, đur đice, ist i onaj mir is koji je ona voljela dok je bila mlada. Jošuvijek su t u Racheline haljine, pet naestgodina većiziš le iz mode, ali jošuvijek lijepe. Tu su i njezine bluze i cipele, njezine čizme za zimu s izlizanim vezicama. Tu su i njene r ukavice i njezina zimska jakna, njen uskr š nji kaputsa zlat nim pucet ima. Tu su i njezine plave t r aper ice ur edno poslož ene na vješ alici. Na onoj polici dužzida naslagani su pulover i i donji veš ;vir eć i kr oz t o nejasno svjet lo, Jor ie opazi da su čar ape znat no manje od onih koje nosi Collie. James Mor r is jedva mož e govor it i. On viš e ne zalazi u ovu sobu –et o zaš t o. " Ovo smo izgubili" ,r eče on Jor ie. Jor ie načini kr ugpo sobi. Želi zapamt it i kako sunčeva svjet lostpr odir e kr oz t anke zavjese, koliko su š ir oke bor ove daske na podu i kako su sr ebr ne kopče za kosu na t oalet nom st olić u ost avljene u r už ičast oj st aklenoj posudi. Ona zast ane ispr ed noć nogor mar ić a. Tamo je neki dnevnik, blijedoplava imit acija kož e ur eš ena zlat nim. " Ovo smo pr onaš li, ali je ključićnedost ajao. Majka je smat r ala da je nepr ist ojno čit at i int imna Rachelina r azmiš ljanja koja viš e nije među ž ivima, ali ist r až it elji su bili upor ni. Silom su ga ot vor ili, ali ja sam zaht ijevao da ga ponovno zaključaju pr ije nego š t o nam ga vr at e. Smat r ao sam da t r eba poš t ovat i
Rachel onakvu kakva je bila." Jor ie uđe u hodnik i lice pokr ije r ukama. Nema pr avo plakat i, ali ipak plače. Ne mož e se zaust avit i. James se u sest r inoj sobi zadr ž i malo duž e. On zna da ć ež ene kad plaču na kr aju pr est at i, bar em je t o vr ijedilo za njegovu majku. Čeka, jerzna da ć e se Jor ie pr ibr at i čim on izađe i za sobom zat vor i vr at a Racheline sobe. " Opr ost it e" ,r eče ona. " Nisam t o ht jela." " Skuhatć u kavu" , velikoduš no se iznenada ponudi James. Ot pr at i je do kupaonice koja je zapanjujuć e čist a za muš kar ca koji ž ivi sam, i Jor ie se umije. Mir is vode je odvr at an, ust ajao, s okusom soli, ali je voda hladna i Jor ie osvjež i podbuhle oči. Ona zat im pr onađe putdo kuhinje, i dok James Mor r is pr ipr avlja kavu, Jor ie st oji kod st r až njih vr at a. Tako je spokojno ovdje gledat i kako kosovi pr elijeć u nepr eglednim nebom. Lakš e joj je disat i dok r azmiš lja o pt icama. " Hvala" ,r eče Jor ie kad joj James pr už iš alicu vr uć e kave. " Nemam ni mlijeka ni š eć er a."James Mor r is u svojoj kuhinji nije ugost io nikoga od Bož ić a pr oš le godine, pa čak i t ada su t o bili samo njegovi najbliž i susjedi, oni kojima je pr odao zemlju, dobr i ljudi koji su inzist ir ali da mu donesu pladanj pur et ine, pir e od kr umpir a i punjene kobasice za blagdane, iako im je r ekao da se ne mor aju br inut i za njega. Ali čak ni susjedi nisu čest o navr ać ali kr oz t a st r až nja vr at a i on im nikad niš t a nije nudio zauzvr at , čak ni čaš u mut ne vode. " Cr na kava mi odgovar a" , uvjer i ga Jor ie. Ona pogleda niz pr ilaz i ugleda kako kamion pr olazi cest om. To je ljubazni susjed koji ide na poš t u svakoga jut r a u ist o vr ijeme. To je net ko t ko vodi običan ž ivot , kakav je vodila Jor ie jošsamo pr ije nekoliko t jedana. " Moj supr ugkaž e da ž eli pr euzet i odgovor nost . Kaž e da je sad dr ugi čovjek." James Mor r is pr oučava Jor ie i ulijeva sebi kavu. Pogled mu je pot puno bezizr až ajan. I st ot ako u posljednje vr ijeme izgleda Collie, baškao daje t r i divovska kor aka ust uknuo u sebi.
" Bio je t o st r aš an nesr et an slučaj, et oš t o on kaž e. Zna daje t r ebao pozvat i nadlež ne, ali mu se pomut io um. Bila je t o st r aš na gr eš ka, ali on se kune da viš e nije onaj ist i čovjek."Jor ie svoju kavu nije ni kuš ala. Zapr avo, osjeć ala je mučninu. Vr ać ao joj se dor učak koji je t ogjut r a nar učila da joj donesu u sobu, samo malo čaja, pr epečenac i dž em. " Ne bih se bila udala za t akvu osobu" ,r eče. Jor ie ne zna zaš t o br ani svogsupr uga, umjest o da pr omat r a kosove u st ablima. Vidjela je sobu u kojoj se sve t o dogodilo, vidjela je djevojčin dnevnik i čet ku za kosu, i pr ozorkr oz koji se on popeo one kiš ne večer i kad je zr ak odisao svjež inom, a buduć nostčekala pr ed njim samo da je uzme. Sve t o je vidjela, i sad t u jošst oji i ispr ičava se. " Vidit et ko sam. Ne bih se bila udala za t akvu osobu koja je ubila vaš u sest r u." " Ali st e se udali" , James Mor r is spust i svoju š alicu kave na pult . To je dobarpor culan, ali od siline kojom je on š alicom udar io u pult ,š alica je napuknut a:ubr zo ć e se r apuknut i na dva dijela. " Ja znam pr avi r azlogzbogkojega st e, zapr avo, doš li ovamo. Želit e da vam kaž em kako je sve u r edu, ali ja t o neć u učinit i. Jernije u r edu, i nikada neć e bit i. Vašsupr ugje doš ao ovamo i ubio moju sest r u, i ona nikada neć e imat i pr iliku post at i dr ukčija ž ena na onaj način na koji on ima izgleda post at i dr ukčiji čovjek. I ,š t o kaž et e na t o?Nikada neć e ni post at iž ena. I mala je pet naestgodina i t o je sve š t o je imala. Za nju nema dr uge pr ilike." Ako je ikada post ojao t r enut ak u kojemu se Jor ie t r ebala bojat i ovoga čovjeka, onda je t o bilo sada. Pr oš lo je mnogo godina ot kada je James s nekim r azgovar ao o Rachel, i r iječi same navir u:okr ut ne su i bolne, t e ako su nekad i mogle opr ost it i, sve t e godinama neizgovor ene r iječi sad svaki slogpr et var aju u pepeo. Njegov pas Fer gus sjedi na st r až njem t r ijemu i cvili. Zabr inutje za svoga gospodar a koji je inače sasvim t ih i ljubazan čovjek. " Znam š t o mislit e u sebi" , James se r ast r zano nasmije. " On je dr ukčiji. On viš e nije ist i. Ali on je sat kan od ist e kr vi i mesa
kao i nakaza koja je upuzala unut r a. Osjeć am pr ema njemu ist oš t o je i moja majka osjeć ala. Ona je bila ž ena koja ne bi opr ost ila ni onome t ko bi ust r ijelio vjever icu. Govor ila je da svako st vor enje ima duš u, ali je pr omijenila miš ljenje nakon ovoga š t o se dogodilo. Ot vor eno mi je r ekla kako je imala pogr eš no miš ljenje. Nema svako st vor enje duš u. Et ot o je r ekla. Nema je onaj t ko je ovo učinio." On nast avi poputčovjeka koji je izgubio vlastnad sobom, t e čak i vjer ni Fer gus dr ht ur i vani na t r ijemu, onako kako t o pas uvijek čini pr ed oluju. Jor ie bi t r ebala bit i pr est r aš ena, t r ebala bi se zapit at i hoć e li se ž iva izvuć i s ovoga mjest a, ali ona jedino mož er azmiš ljat iot ome da pr ed sobom gleda odr aslog muš kar ca kako plače. Čini se da on t o nije ni pr imijet io;on ne pr est aje vikat i na nju, ali ona dobr o zna t ko je on:onaj ist i dječak koji je jednoglijepogjut r a ot r čao u polje, misleć i kako je cijeli svijetnjegov, sladak poputmladogkukur uza i mir isan kakvo samo ljet o mož e bit i. " Znači, vašsupr ugsad ž eli r eć i kako je sve t o bila samo jedna velika gr eš ka?Nit ko ga nije pr isilio da dođe na našposjed. Nit ko ga nije nat jer ao da se uš ulja u naš u kuć u. Učinio je t o na svoju r uku. Kad ga dovedu ovamo na suđenje, sjeditć uu sudnici svaki dan, i kad ga osude, r azmiš ljatć u o svojoj majci i ot ome kako bi ona bila zadovoljna š t oć e on konačno plat it i za počinjeni zločin." Pas gr ebe po pomičnim vr at ima, t iho cvileć i u sebi. Jor ie pomisli na Collieja kako spava na kauču uz majčinogpsa Mist er a. Ona pomisli na t o kako bi bilo pr ovest iž ivotbez Collieja, kako bi bilo da joj ga ot r gne mjesečina, silom izvuče van i ost avi poputljuske na kuć nom pr agu, i da ga ona t akvogpr onađe u vr t u jednoga ljet nogdana među zasadima gr ahor ice i jagoda. " Ali š t o je vas br iga za moje miš ljenje? "James Mor r is se doima iscr pljeno. Pož eli da nije odgovor io na onaj t elef onski poziv nit i dopust io Nancyda ga uvjer i da r azgovar a sa st r ankinjom i ot vor i joj svoja vr at a. On svojim kr upnim š akama obr iš e oči. " Ja vama ne značim niš t a."
Jor ie spust i svoju š alicu kave na pult . Nije popila ni gut ljaj, pa ipak zna da je pr ejaka i da je zapr avo ne mož e popit i. St igla je ovamo sa zagonet kom koja se ne mož er iješ it i, t ek sad joj je t o jasno. Ako je Et han čovjek koji je ubio Rachel Mor r is, t ko je onda ona?Ako je on t aj, kakav je onda ž ivotkoji su vodili? Zur eć i kr oz st r až nja vr at a i pit ajuć i se zaš t ot oliko mar i za ono š t o James Mor r is misli, Jor ie zapazi da je najveć i čempr es iza kuć e pr epun kosova cr venih kr ila. Et o, ima ih posvuda;na pr vi pogled čovjek bi pomislio da cr no cvijeć er ast e na dr vet ui da je svaki cvijetpr oš ar an gr imiznim, kao da je r azr ezan i još uvijek kr var i. " Kosovi su doš li kad je Rachel umr la."IJames se zagleda u pr ir odu. " Upočet ku je moj ot ac mislio daje t o zat o st oje spalio st r aš ilo. Mislio je da ć e pt ice zavladat i kukur uznim poljima, ali nisu. Mogoca nema jedanaestgodina, i majke got ovo ist ot oliko, ali za Rachel mi se čini da je jošjučerbila t u." James pr ođe pokr aj Jor ie i izađe na t r ijem gdje ga čeka njegov pas. Sjedne na jedan od onih st ar ih dr venih st olaca na t r ijemu, a onda pogladi Fer gusa koji oduš evljeno zadr ht iš t o ga je pr imijet io, očit o zahvalan š t o se onaj mir ni čovjek, na kojega je navikao, onaj ljubazni, velikoduš ni gospodarvr at io. Jor ie pođe za Jamesom i zaust avi se leđima okr enut a pr ema ist im onim vr at ima kr oz koja je Rachel svaki dan pr olazila, odlazeć iuš kolu i vr ać ajuć i se iz nje, odlazeć i na posao, u t r govinu, odlazeć i onogposljednjegjut r a u svom ž ivot u. Jamesova se t uga smjest ila na njegova r amena, vidi se po načinu na koji pr omat r a močvar ne sekvoje, kao da se odgovor i nalaze u t ome t amnome liš ć u i kao da ih se mož e nać i negdje između kosova i gr ana. Jor ie osjet i nagon da svoju r uku spust i na njegovo r ame, ali t o ne učini. " Jest e li ikada r azmiš ljali o t ome da bi za vas bilo bolje pr odat i ovo imanje i odselit i se?Počet i negdje iznova? " James Mor r is pr omr mlja neš t o nalik na smijeh. " Ne dok sam ja ž iv. Ost ajem ovdje zauvijek. Nisam spr eman ot ić i među ljude u dalekom svijet u."
" Nist e mor ali bit it ako ljubazni pr ema meni" ,r eče Jor ie. " Ali st e bili." " Ne, nisam bio" , odgovor i joj James. " Samo sam bio iskr en." On je ispr at i do unajmljenogaut a i pozdr avi se s njom, ali joj zadr ž ir uku. Opetnast upi njegova samoć a i zaskoči ga iz zasjede zbogr azgovor a koji je vodio. Puno mu je lakš e kad uopć e ne vidi nikoga, ali t o je znao puno pr ije nego š t o je Jor ie st igla. " Jest e li dobili ono š t o st et r až ili? "upit a je. Plave mu se oči zasuziš e. Nikome on odavno ne vjer uje pa neć e povjer ovat i ni Jor ie, ali ipak je r adoznao. " Ne osjeć am se poputnekoga t ko ima ono š t ož eli."Jor ie osjeć až uljeve na njegovim pr st ima, nast ale od dugogodiš njeg obr ađivanja zemlje. Ona pomisli na kuć u i nasmiješ i se. " Osim svogsina" , ispr avi se. " No vidit e, ipak neš t o imat e."James Mor r is joj pust ir uku. " Shvać am da nist e znali. Ali t o ne mijenja ono š t o se dogodilo. On je ist i onaj čovjek koji je t e noć i doš ao ovamo. To jedino znam."James pokaž e glavom u smjer u s kojega je nekad davno pobjegao daleko odavde u š umu. " On je t aj." Jor ie nat r agvozi ist im onim put em kojim je i doš la –pokr aj polja i r ibnjaka gdje je voda u plić aku znala bit it ako t opla da se pr et var ala u par u –i izađe na dvot r ačnu cest u koja ć e je odvest i do Main St r eet a. Kosovi je slijede do gr ada;nadlijeć uć ii cvr kuć uć i nad njom bacaju sjenu na asf alt . Nakon š t o je par kir ala aut o kr aj hot ela, Jor ie odš et a do Duke' s Diner a. Pr emda je vr ijeme r učka većodavno pr oš lo, ona sjedne za š ank i nar uči sendvič s pileć om salat om na pr epečencu od int egr alnog br aš na i ledeni čaj. Umir e od gladi, ali kad je sendvič st igne, ne mož e ga jest i. Jošuvijek r azmiš lja o čet ki za kosu ost avljenoj na komodi i dnevniku bez ključić a. Ot pije gut ljaj ledenog čaja i u t om t r enut ku spazi Nancy , služ benicu iz gr adske vijeć nice kako uzima gr čku salat u za van. " Je li r azgovar ao s vama? "upit a Nancy . Jor ie kimne glavom i odgr ize komadićsendviča kako bi dala do znanja da ne ž eli r azgovar at i, ali t akav pot ez neć e pomr sit i
r ačune ž eni poputNancyKer r , koja pr iđe i sjedne na st olac do Jor iena. " Pa t o je iznenađenje! "Nancyzapali cigar et u i pr ivuče plast ičnu pepeljar u na š ank. " Mislila sam da neć e pr ogovor it i viš e od dvije r iječi s vama." Neke ž ene zaist a vole pr ičat i, a Nancyje sasvim sigur no jedna od njih. " I zgubljen čovjek. Mogla bih osobno nabr ojit i petž ena koje bi skakale od sr eć e da im se pr už i pr ilika da se smir e uz Jamesa Mor r isa, i ja među njima, ali njega t o ne zanima. St o se njega t iče, njemu je t o sve svjež e kao da se jučerdogodilo, a mož et eir azumjet i zaš t o."Nancy no lice izgleda nabor ano dok govor i o pr oš lost i. " Znat e, ja sam iš la s Rachel u š kolu." " Rekao je da st e joj bili jedna od najboljih pr ijat eljica."" To je r ekao? "Nancyt o obr aduje. " Mnoge djevojke u gr adu nisu u t o vr ijeme bile bašljubazne pr ema meni, ali Rachel nije bila t akva. Ona nije mar ila za t o koliko novca imaši kakvu odjeć u nosiš ."Konačno Nancymalo zast ane. " Slučajno sam čula da govor it e o svom supr ugu kad st e s njim r azgovar ali t elef onom." Ona baci pogled oko sebe po r est or anu u kojemu baši nije bilo mnogo ljudi, osim dvojice policajaca koji su halapljivo jeli kasni r učak, i st ola za kojim su post ar ije ž ene nar učile kavu bez kof eina i pit u od br esaka. " Tr ebali bist et o o njegovoj umiješ anost i zadr ž at i za sebe" , savjet uje ju Nancy ." Ljudi su ovdje jošuvijek ogor čeni zbogonoga š t o se t ad dogodilo." " Bio je t o nesr et an slučaj. On t o nije namjer avao učinit i." " Da, da."Nancyot puhne oblak dima. " Mož da je i silovanje bilo slučajno. Čula sam t o i pr ije. Njegov se pimpek popeo kr oz pr ozorspavać e sobe i on nije imao dr ugoga izbor a nego ga slijedit i."Pogođena, i viš e no smož dena, Jor ie ost avi na š anku neš t o novca br zo ust ane s mjest a na kojemu je sjedila. " Hvala š t o st e mi pomogli" ,r eče ona Nancypr ije nego š t o ode. Ono š t o Jor ie jedino ž eli je doć i do svoje hot elske sobe i uvuć i se u kr evet , ali ne mož e pobjeć i od služ benice iz gr adske vijeć nice koja ide za njom, čvr st our uci dr ž eć i svoje nar učeno
jelo i viče za Jor ie daje pr ičeka. " Nisam t ot r ebala r eć i", ispr ičava se Nancy . " Zaš t o?Čini se da st e už ivali dok st e mi t o govor ili. Ja samo pokuš avam shvat it iš t o se dogodilo." " Dobr o onda, ja vam mogu t očno pokazat iš t o se dogodilo." Nancy in š ef , Ar nold Dar byvjer ojat no ć e joj odbit i od plać e za slobodno vr ijeme koje ć e si uzet i, ali Nancyne mar i bašpr eviš e za t o da se vr at i na posao. Nikad poš t eno ne odvoji vr ijeme za pr avi r učak i sad ima pr avo na ovaj. " Dođit e! " Vr uć e je dok se penju uz br ež uljak koji vodi do najst ar ijeg dijela gr ada. Gr oblje je u ovom dijelu sela jošod t isuć u sedamst o devedeset e godine ogr ađeno ž ivicom od gr mlja slat ke papr ike i sviba, čiji su cvjet ovi r už ičast i i bijeli u pr oljeć e. Rachel Mor r is je pokopana između svojih r odit elja, s one st r ane br ež uljka, na sjenovit om mjest u dovoljno vlaž nom da na njemu uspijeva r už in sljez koji je net ko t u posadio. " Et ot o se dogodilo. Net ko je umr o" ,r eče Nancyst isnut ih usana. Ona pod miš icom nosi svoju salat u, uvenulu i puno pr ije ovoga pohoda, dok papir nat a vr eć ica š uš t i. Od st ajanja na t om mjest u st ež e je u gr lu. Ona je bila jedna od onih djevojaka koja bi čekala Jamesa Mor r isa zauvijek da ju je samo dvaput pogledao. Ona mu je mogla pomoć i da zabor avi svoju bol, samo da joj je dopust io, da je samo pokuš ao, ali neke st var i nisu suđene, ma koliko ih mi silno ž eljeli, t e je ona odust ala i udala se za Lonnieja Ler r a, koji je, pr emda su r azvedeni, dobar čovjek i dobarot ac, unat oč činjenici da on nije James Mor r is. Iovdje ima kosova cr venih kr ila, i kako oni svoj t er it or ij br ane pjesmom, nebo je ispunjeno vibr acijama glasnoga ć ur likanja. Jor ie ode do spomenika, a onda se sagne i pr st ima pr ijeđe pr eko izr ezbar enogmjest a. I spod Rachelina imena ugr avir ana je por uka njezinih r odit elja. Svaki si dan s nama. Jor ie osjeć a kako je obuzima hladnoć a i dođe do zaključka da joj na ovom humku svjež i mir is nedavno pokoš ene t r ave t jer a suze na oči. " Jedan vikend je pr espavala kod mene, a većdr ugi je bila
mr t va, i nije bilo ničega š t o bi čovjek mogao učinit i, nit i bilo koje pr iče kojom bi se sebe moglo uvjer it i da t ako mor a bit i." Nancyse ne doima st r anom. Čini se da je od one vr st ež ena koja bi mogla bit i dobr a pr ijat eljica. " Ponekad pomislim kako se u ovom gr adu viš e nit ko ne osjeć a sigur an, ne onako kako smo nekad bili." One jošneko vr ijeme post ajaš e uz gr ob, a onda kr enuš e nat r agst azom kr oz gr oblje do glavne cest e pod modr im nebom. To je bilo ist o ono nebo koje je Rachel gledala svaki dan. Ovi su je kosovi svakoga jut r a budili svojom pjesmom. To š t o se dogodilo čovjek ovdje osjeć at ako st var no –bilo da se t o dogodilo jučer , ili pr ije pet naestgodina, ili jut r os –i Jor iena pr oš lostblijedi pr ed t ež inom t uge Mor r isovih, r aspadajuć i se nit po nit , iz godine u godinu. " I mam s njim sina."Pr oš le su kr oz cr ne vr at nice na gr oblju i kr enule pr ema gr adu. " Dvanaest ogodiš njaka." " Onda pr imit e moju suć ut " , Nancyje iskr ena. " Ne zavidim vam." Ulica kojom pr olaze je sjenovit a i u hladu, a u zr aku se osjeć a blagi mir is slat kogkaučukovca. " Sigur no je lijepo ž ivjet i ovdje. Tu se jošuvijek osjeć aškao da ž ivišna selu." " Nekad je bilo ljepš e. Ljudi su se osjeć ali sigur nima, da su ljet i znali spavat i na t r avnjacima. Znali su vr at a dr ž at iš ir om ot vor ena i aut omobile ost avljat i upaljene, a ključ ost avljat iu aut u. Aonda smo se naglo opamet ili." Kad pr ođoš e pokr aj kuć ice na čijem je pr ozor u znak I znajmljuje se, Jor ie se zaust avi pogledat i kr oz uokvir ene pr ozor čić e. Tu kuć icu t r eba samo oličit i i oko nje ur edno podš iš at i ž ivicu. " Čujem da je gr ijanje gr ozno" ,r eče NancyKer r ." Onaj koji je t u zadnji st anovao got ovo se smr znuo pr oš le zime. Spakir ao se i odvezao na jugdo Nor t h Car oline s ledenicama u br adi." Ona zavir i u vr eć icu pr ovjer it i jesu li joj t amo kod Dukea uz salat u st avili i pecivo koje je nar učila, jert o obično zabor ave. Ne-
ke st var i mnogo bolje izgledaju izdaleka, a t akav je i ovaj gr adić . " Osjeć at e li se ikad kao da bist e pobjegli odavde? "upit a Jor ie. Osjeć aju da ih pr it iš ć e podnevna spar ina i sad kor ačaju polako. Vjer ojat no se viš e nikada neć e sr est i pa st oga mogu iskr eno r azgovar at i. " Nemam ja od čega bjež at i, duš o. Ut ome se vi i ja r azlikujemo." Pozdr aviš e se kad st igoš e do Black Hor se Hot ela. Udr ukčijim okolnost ima vjer ojat no bi se spr ijat eljile, ili bi se mož da pot puno mimoiš le;a ovako ć e im zauvijek u sjeć anju ost at i zajednička š et nja pod plavim nebom, t amo do onogdr ugog br ež uljka gdje je pokopana Rachel Mor r is. Uš avš i u svoju hot elsku sobu, Jor ie skine odjeć u i legne na kr evetmedu čist e plaht e. Tu napokon mož e u mir u plakat i. Usobi se sve ut iš alo od vr uć ine i kad se konačno isplakala, lice joj bijaš e musavo, a oči cr vene. Znala je zaplakat i zbogsit nica, f ilmova i knjiga, nat učenih pr st iju na nogama, zbogpr iča o djeci koju bi spasile njihove majke, odjednom nadljudski jake kad su se suočile s opasnoš ć u. Asad plače zbogsebe, i zapanjena je količinom t e slane vode u sebi. Mogla bi napunit i kant et om slanom vodom, opr at i u njoj svoju odjeć u, skuhat i čaj od suza koji bi ljubit elju čaja pr ouzr okovao t ugu od samo jednoggut ljaja. Ona ode u kupaonicu, gola, a onda st ane pod t uši pust i hladnu vodu da t eče po njoj, i dok mlazovi vode udar aju po njezinoj už ar enoj, pr aš njavoj kož i, zahvalna je š t o joj t o klepet anje slavine r ast jer uje misli, bar em zasada. No ipak, neke su st var i ist init e, ma koliko se mi t r udili ist isnut i ih, i lažuvijek ost aje laž , ma kako lijepo bila izr ečena. Jor ie r azmiš lja o spavać oj sobi Rachel Mor r is –kad su jednom ot vor ena, neka se vr at a viš e nikada ne daju zat vor it i, kao š t o se i jednom izgubljeno povjer enje viš e nikada ne mož e zadobit i. Jor ie se posljednjih pet naestgodina čine nest var nijima od ova dvadeseti čet ir i sat a. Ona zaspi sanjajuć i kosove i r už in sljez, a kad se pr obudi, opazi nejasni cr veni t r agna jast uku, kao da
je t ekla kr v, a ne suze. To je pr aš ina koja joj se pr ilijepila za kož u, zr nca koja ost aju, pr emda ih je dobr o ispr ala. Jor ie je t ako čvr st o spavala da nikoga nije čula u hodniku Black Hor se Hot ela. Ona pr onađe paket ićkoji joj je James Mor r is ost avio t ek kad je siš la na dor učak, pr ije odlaska u zr ačnu luku u Balt imor eu. Sad se Jor ie većskor o odlučila;ona nosaču dade da joj t or bu ponese niza st ube, a zat im se vr at ii sjedne na r ub kr evet a. Ot vor i smeđom š pagom ur edno pr ivezanu omot nicu i izvadi Rachelin dnevnik. Jošuvijek je zaključan. Rachelina je int ima sačuvana jošod onogljet a kad je umr la. Ona je t ada t r ebala kr enut i u pr vi r azr ed sr ednje š kole da Br y on Bell nije svr at io u ovaj gr ad, da je samo nast avio vozit i pr ema sjever u, da nije bio t ako pr oklet ož edan i da nije bilo t e očajne vr uć ine... da bar em nije vidio njezinu cr venu kosu kr oz onaj pr ozorna t r govini. Jor ie pogleda dno omot nice i pr onađe ono š t o je James Mor r is naš vr ljao na poleđini r ačuna iz t r govine t ehničkom r obom dok je st ajao u hodniku, a ona sanjala o kosovima. Uzmit e ovo sa sobom. To ć e vas podsjeć at i na nju. James je paket ićnjež no pr islonio uz vr at a i Jor ie nije niš t a čula. Ovog, svogzadnjegjut r a u Mar y landu, ona osjeć a svu njež nostove por uke, kao i njezinu snagu. Ljudi saž alijevaju Jamesa Mor r isa, ali Jor ie zaključi da ga ona cijeni. On t očno zna š t o mu lež i na sr cu i ne ž eli se pr et var at i da osjeć a neš t o dr ugo. On joj je r ekao ist inu. Nikada se neć e odselit i, i nikada neć e opr ost it i. On je poš t en, jednost avno t akav, i t o je ona cr t a koja se Jor ie najviš e dojmila. Kad je izaš la iz hot ela, Jor ie je zast ala na par kir ališ t u da baci posljednji pogled na Holden. Pr emda jošnema ni devet sat i, većpost aje vr uć e i vr uć ina se isijava s asf alt a u pr ozir nim valovima, a Jor ie osjeć a kako je peče po leđima dok u svoj kovčegst avlja Rachelin dnevnik, pr ije nego š t o se odveze nat r ag u zr ačnu luku. Ona zagur a kovčegsebi pod sjediš t e dok zr akoplov r ula po pist i;u zr akoplovu za Massachuset t s baši nema put nika. Jor ie nasloni glavu na naslonjač i sklopi oči dok uzlije-
ć u. Kad se vinuš e u mliječno plavet nilo okupano suncem i oblacima, ona viš e ne mož er azlikovat i ist ok od zapada. Ali post oji jedan smjerza koji nema dvojbe, i jedna jedina st varkoju ona pouzdano zna, a t o je da ona –neć e zabor avit i.
NOĆNASJENA MOJABAKAMIJEREKLADASUNADAN ROĐENJAMOJESESTRE
dva kosa slet jela na pr ozornjezine spavać e sobe i da ih ona nikako nije mogla ot jer at i, čak ni kad se Rosar ie vr at ila kuć i iz bolnice, umot ana u deke, plačuć i kao pomahnit ala. Neki ljudi pt ice smat r aju znakom nečega dobr ogili loš egš t o se t r eba zbit i, nit ko ne zna t očno. Ali moj ot ac nije čekao da sazna;on je uzeo cr ijevo s vodom iz dvor iš t a i polio t e kosove, sve dok im nije pr eost alo dr ugo nego odlet jet i dok je voda kapala, a per je let jelo niz naš u ulicu. I zvjesno je da je loš a sr eć a zadesila Br endana Der r vja nakon njegova dr už enja s Rosar ie. On pokr aj naš e kuć e pr olazi svaki dan, unat oč t ome š t o mu je moja sest r a jasno dala do znanja da joj viš e ne smet a. Br endan je kao lud r adio na pr ikupljanju novca za obr anu Et hana For da, ali svi su znali da on nije mar io za gospodina For da, većje t o činio samo zat o da bi bio u blizini moje sest r e koja se vr zmala oko vat r ogasnogdoma svako popodne, ulaž uć i let ke u omot nice, pr ikupljajuć i novac i jeduć i besplat nu pizzu kojom je Mar k Der r yčast io dr agovoljce. " Ne r azumijem" , povjer io mi se Br endan. " Ne znam š t o sam t o loš e učinio." Niš t a, budalo, pož eljela sam mu r eć i. Ona je samo nast avila svojim put em, onako kako t o obično čini. Nikada joj i nisi bio važ an. Bio si samo t r unčica pr aš ine, u r edu, pr aš ine koja dobr o izgleda, ali ipak samo pr aš ine. Pož eljela sam mu r eć i kako se ona got ovo većsad ne sjeć a kako je t o poljubit i se s njim. Žar ne vidiš , samo pr omat r ajuć i je, da je post ala bezosjeć ajna ? Zarnisi zapazio one ož iljke od opeklina svaki putkad sije čvr -
st o zagr lio?Ali dok on t ako nesuvislo govor i, ja samo kimam glavom i š ut im kao zalivena. Čak mu dopuš t am da me povede do pekar nice i kupi mi komad pit e, i da me ispit uje svaš t ao mojoj sest r i, ali t o ne znači da mu ja uvijek kaž em ist inu. Sigur no mu ne spominjem t o da smo Collie i ja skinuli već inu let aka koje je Br endan izvjesio po st ablima. Skidali smo ih onda kad smo iš li na izlets Gigi. Te smo let ke t r gali na komadić ei nismo se vr at ili t amo gdje nas je Gigi čekala, sve dok nismo pot puno uniš t ili cijeli Br endanov t r ud;zast ajkivali smo samo da bismo vjež bali ljubljenje, i ljubili smo se sve bolje. Sad već nismo mogli pogledat i Gigi u oči, kao š t o nismo mogli ni gledat i jedno u dr ugo. Aš t o se t iče Rosar ie, ona nikada nije ni pr imjeć ivala da Br endan lut a obilazeć i oko naš ega imanja;bila je pr eviš e zaokupljena pr ikupljanjem novca za Et hanovu obr anu, a da bi obr at ila pozor nostna neko pat et ično st vor enje čije je sr ce nehajno slomila. Ali namet alo se pr avo pit anje:ot kuda odjednom t oliko zanimanje za Et hanov slučaj?Zaš t o je činila neš t oš t o joj se u dogledno vr ijeme nije moglo vr at it i?To nije bilo svojst veno onoj Rosar ie koju sam poznavala, a ja sam je poznavala bolje od svih. Ona nikoga ne bi počeš ala po leđima, ako t aj nju ne bi počeš ao dvaputjače i dvaputduž e. Znala sam da t u ima neš t o kad je Rosar ie počela izlazit i u dvor iš t e svaki putkad bi se ondje naš ao Collie. Obično smo mi za nju bili puno mlađi a da bi nas ona uopć e pozdr avila. Asad je ona Collieju iznijela čaš u hladne limunade, a t o nije svojst veno Rosar ie –da se br ine o t uđim pot r ebama. " Ameni? "r ekla sam, ali od mene nije mogla dobit i niš t a, t e me je ignor ir ala i ost avila ž ednu. Vedr o se smješ kala Collieju i on je bio zapanjen š t o ona njemu obr ać at oliku pozor nost . " Mislim da je t oš t o čine t vom ocu doist a gr ozno" ,r ekla mu je Rosar ie. Namr š t ila se t ako da joj se na licu pojavila t anka bor a, bašizmeđu očiju. Doimalo se da Collie ne mož e skinut i pogleda s t e bor e, ili s njezinih cr nih očiju. Ot vor io je ust a, ali nije izgovor io niš t a. " Nakon svega š t o je on učinio za ovaj
gr ad, t r ebali bi ga smat r at i junakom." Collie se konačno oslobodio njezina pogleda i buljio u mene, uspaničen, poputr ibe na udici. " Kasno je" ,r ekla sam. Znala sam kako se on osjeć a zbog svogoca i ž eljela sam samo da ga Rosar ie ost avi na mir u, ali ona nije mislila t ako pa sam gaja mor ala spaš avat i. " Tvoja ć e se mama br inut i za t ebe, ako se ubr zo ne vr at iškuć i." Collie je zahvalno kimnuo i uput io se bakinoj kuć i. Bilo je gr ozno š t o on viš e ne ž ivi u naš oj ulici. Bilo mi je už asno gledat i kako t r govac nekr et ninama njegovu kuć u pokazuje pot encijalnim kupcima, a bio je t u jedan t e ist i parkoji se st alno vr ać ao. Pož eljela sam da naš e susjedst vo gr ozno izgleda i da ih ot jer a, t e sam ja, kad je moja baka pozvala Ky lea, neć aka War r ena Pecka da nam počist i dvor iš t e, Ky leu r ekla da si mi ne mož emo pr iuš t it i njegove usluge i poslala ga ot kud je i doš ao, pr ije nego š t o je i mogao posjeć iž ivicu od cr noga t r nja na naš oj međi koja je upadala u oči. Unaš em dvor iš t u iza kuć er aslo je jedno od pr vih jabukovih st abala u gr adu, sor t e Baldwin, za koju neki govor e daju je posadio pukovnik Baldwin kad je pr oš ao kr oz gr ad t isuć u sedamst o čet r deseti devet e godine. Svake bi jeseni moj ot ac od t ih jabuka pr avio neš t oš t o se zove jabukovača-kr t ica, miješ ajuć i jabukovaču s jajima umuć enima u mlijeko, ali ovoga ljet a jabuka se suš ila, a da ja za t o uopć e nisam mar ila. Nadala sam se samo da ć e ljudi, koji dođu pogledat i Colliejevu kuć u, povir it i pr eko ogr ade u dvor iš t e gospođe Gage i da ć e, kad ugledaju napola osuš eno jabukovo st ablo, ž ivicu od t r nja i cr ne mimoze, pož eljet i st anovat i negdje dr ugdje. Kad je Collie ot iš ao kuć i, moja sest r a mi se počela povjer avat i, š t o me je uist inu zat eklo nespr emnom. Nisam ž eljela čut i t o o čemu mi je govor ila, ali sam pr edugo čekala da mi se ona počne obr ać at i kao ljudskom bić u i nisam joj r ekla da pr est ane. I spost avilo se da je ona dobr o obavila posao oko skupljanja novca za obr anu, punila omot nice let cima i iš la od vr at a do vr at at e pr ovodila beskonačno mnogo vr emena vodeć it ele-
f onske r azgovor e, pa su je gospodin Har t , glavni odvjet nik zaduž en za Et hanov slučaj, i Mar k Der r y , koji je i pokr enuo cijeli t aj pr ojektpr ikupljanja novca, odveli da joj Et han For d osobno zahvali. Da je moja baka za t o znala, ona bi nedvojbeno kaznila Rosar ie kuć nim pr it vor om ost at ak ljet a, š t o ne znači da bi je t o opamet ilo. Neš t o se u Rosar ie pr omijenilo i nije se r adilo samo o t ome kako je izgledala. Ona osobno skupila je dvadeseti osam t isuć a dolar a za Et hanov slučaj. Kad je ona molila za pomoć , ljudi joj jednost avno nisu mogli odoljet i, unat oč cr noj odjeć i koju je nosila i činjenici daje bila nenaš minkana, da viš e nije nosila kr at ke hlače ni ljepljivu maš kar u, a ni cr veni r užna usnama. Ali, ovako je bila jošljepš a, s onom svojom cr venom kosom koju bi zabacila kako bi joj sr coliko lice jošviš e doš lo do izr až aja. Ljudi su ispisivali čekove, a onda joj zahvaljivali, kao da su joj bili zahvalni zbognjezine same nazočnost i, njezinih savjet a i dobr ot vor st va. No ipak, na neki način, ona je bila ona st ar a, dobr a Rosar ie koja jošuvijek misli samo na sebe. Doš la je do onoga dijela koji joj je bio najuzbudljiviji, onoga zbogčega se onesvijest ila. Pr iznala mi je da se t ada, kad je Et hana posjet ila u zat vor u, on spust io na koljena i poljubio joj st opala, najpr ije jedno, a zat im dr ugo. Ona je na sebi imala sandale i nokt e nalakir ane sedef ast im, svijet lor už ičast im lakom, i got ovo se onesvijest ila, samo š t o je t aj zat vor ski pod vjer ojat no bio pr ljav t e se pr isilila ost at i pr i svijest i. To je ž eljela svim sr cem. Sva se t r esla dok mi je pr ičala o t ome š t o se dogodilo. Neobično je izgledala, onako kako izgledaju ljudi kad znaju da ć e se sr učit it or nado, ali zbog odanost i ili glupost i ost aju samo t ako st ajat i, oči u oči s olujom. " Kakva t o osoba ljubi nečije st opalo? "pit ala sam se. Bilo je vr ijeme za sast anak u svezi s pr ikupljanjem novca, ali ja sam ht jela čut i ost at ak pr iče, t e sam se vukla za njom dok je ona iš la pr ema sr ediš t u gr ada. To je bilo jedino čime se Rosar ie bavila i š t o ju je ovih dana zaokupljalo;nije posjeć ivala pi-
janke na jezer u nit i odlazila u kupnju u t r govački cent aru Hamilt onu. Novac se mož e unosnije pot r oš it i, r ekla mi je, a ne za kupnju odjeć e koja ć e ionako izić i iz mode pr ije nego š t o se dvaputokr enešoko sebe. " Ne mogu vjer ovat i da si t i pr est ala ić i u kupnju" ,r ekla sam. " Znam da voliškupovat i" . " To samo pokazuje koliko me t i malo poznaješ " ,r eče mi Rosar ie kad skr enusmo u Fr ontSt r eet . Tu su se vidjeli r edovi pupavica, na pr ost or u koji se pr už ao kr oz gr adsko sr ediš t e, a lipova st abla ispr ed poš t anskogur eda pokr aj kojih smo pr olazili mir isala su na pimen. Sve je bilo ist o kao i svakogdr ugogljet a. Samo je osjeć aj bio dr ukčiji. Moja sest r a je na sebi imala bijelu haljinu i cr na joj se kosa spuš t ala niz leđa, onako kako se noć r azaspe po dvor iš t ima i t r avnjacima. " Znam samo jedno" ,r ekla sam joj. " On je ubojica." Rosar ie je posegnula u dž epi pr už ila mi por ukicu. " Pr očit aj ovo. Mož da ć et i post at i jasnije." Usvakom kr ivcu nalazi se i neduž an čovjek. Hvala t i od sveg sr ca. Et han For d. " To su glupost i."Vr at ila sam joj por ukicu. Da budem iskr ena, nagonski pož eljeh opr at ir uke nakon š t o sam dot aknula neš t oš t o je pr ipadalo njemu. " Ti znašda t o zapr avo i nije njegovo pr avo ime." Onoga dana kad smo se skr ivali od Gigi na jezer u, Collie mi je pr iznao da je odlučio uzet i majčino djevojačko pr ezime –Solomon. Isluž beno ć e ga pr omijenit i. Rekao mi je da viš e ne ž eli ni čut i za pr ezime For d, i kad god ga čuje da osjeć a mučninu. To viš e mi se činilo da nije poš t eno š t o je Rosar ie t ako br zo bila spr emna opr ost it i Colliejevu ocu, kad je i sama bila bijesna na naš ega t at uš t o se r azbolio i umr o. Zapit ala sam se je li ona onako pamet na kako sam ja uvijek o njoj mislila, t e sam se, t ad i t amo, počela br inut i za nju, unat oč činjenici da mi se čak nikad nije sviđala. Rosar ie se t r ebala nać i s KellySt ar k na uglu Fr ontSt r eet ai Wor t hingt on Avenue. Od svih St ar kovih djevojaka Kellyje ima-
la najduž u kosu, t ako dugu da je mogla sjedit i na svojoj vlast it oj plet enici. Oduvijek sam ž eljela da mi je Kellysest r a. Ona je bila izuzet no pamet na i dobila je Nat ional Mer itnagr adu9. I kat kad se pit am zaš t o se dr už i s Rosar ie, umjest o da se dr už is onim pamet nim djevojkama poputGigi Ly le, koje su pohađale ljet ne t ečajeve da bi se pr ipr emile za pr ijamni ispitna jesen. Pr et post avljam da je Kellybila na neki način bunt ovna, i da se odlazak na pr osvjed mož et akvim smat r at i, ili je mož da bila poputmene, ali jednost avno nije mogla odbit i Rosar ie. " Hej vas dvije" , Kellyse osmjehnula ugledavš i nas. Jednu je r uku pr ovukla ispod Rosar iene, a dr ugu ispod moje. Kelly St ar k je bila mnogo snoš ljivija od Rosar ie. I mala je dobr o sr ce, š t oć e je vjer ojat no, za r azliku od Rosar ie i mene, uvalit i u nevolju. Mor ala sam vjer ovat i da ć e nas t oš t o smo obje bile zločest e spasit i, t o je bila naš a zaš t it a i naš e or už je, ili je bar em t ako bilo sve dok Rosar ie nije počela pet ljat i s Et hanom For dom. " Oho!Evo i Br endana slomljena sr ca" , pr oš apt ala je Kelly kad smo skr enule za ugao. Obje su se nasmijale kad su ga ugledale kako met e oko vat r ogasnogdoma, nadajuć i se da ć e ugledat i Rosar ie. " Meni t o nije smiješ no" ,r ekla sam. " On je jošpr avo dijet e." I ako je ismijavala Br endana, Rosar ie je izgledala kao š t o izgleda svaki putkad se zaljubi u nekoga. Lice joj je bilo r umeno, a oči, cr nje od t int e, bile su sigur an znak njezine pr ivr ž enost i. Pr omat r ala sam dok su Kellyi Rosar ie pr olazile pokr aj Br endana Der r vja i shvat ila sam u koga se t o moja sest r a zaljubila. Želudac mi se okr enuo kad sam shvat ila da ona o Et hanu r azmiš lja na t aj način, nakon svega onoga š t o je on učinio. Tr ebala sam znat i da Rosar ie ne bi posvet ila t oliko svog slobodnogvr emena za neku javnu st var . Kad je r iječ o Rosar ie, onda je t u uvijek njezin int er es u pit anju, ono sebično kucanje 9 Jedna od 6 000st ipendija koje se dodjeljuju nakon zavr š ene sr ednje š kole na osnovi ocjena, vladanja i uspjeha na dr ž avnom t est u.
njezina hladnogsr ca. Šer ifi njegova dva pomoć nika pr ist ali su dopust it i Et hanu For du, ili kako je većon sebe zvao, da govor i na večer aš njem skupu. Kad se pojavio, hodajuć i uz pločnik uz koji su st ajali policajci, nit ko nije mor ao r eć iš t o Rosar ie t ur adi i zbogčega na sebi ima svoju omiljenu haljinu. Vidjela sam ga kad je mahnuo Rosar ie i ugledala onaj izr az na njezinu licu kad mu je odmahnula, t e sam čak i ja mogla shvat it i da net ko mož e pogr iješ it ii pomislit i da je zaljubljen u njega. Cr na kosa gospodina For da kr at ko je oš iš ana, i on je mr š aviji, ali jošuvijek najpr ivlačniji muš kar ac u gr adu. Mogli st e samo gledajuć i ga shvat it i da je bio zat očen i da je ž elio svoju slobodu. Samo jedan pogled i bilo je očit o da ć e uvijek bit iž ena koje ć e se ist ogt r enut ka zaljubit i u njega. One bi povjer ovale u njegovu neduž nost , jerje on sam u t o vjer ovao. On bi svojom vjer om ovladao t im ž enama i one ne bi ni znale š t o ih je snaš lo. Njegov bi ih smiješ ak t ako sigur no pr egazio poputt er et nogvlaka, i bez obzir a na t oš t o je Rosar ie sebe smat r ala pamet nom, i ona bi mu vjer ojat no dala sve š t o bi zat r až io, samo da bude u njegovoj blizini. Danima nakon t oga pokuš avala sam smislit i način na koji bih mogla Rosar ie dat i do znanja da čini veliku pogr eš ku. Već inu vr emena pr ovodila sam ot r aga u dvor iš t u, u svom kupać em kost imu, i polijevala se po glavi mlazom vode kad god bi mi post alo pr evr uć e. Do t ada sam većbila ukr ala t r ideset ak knjiga iz knjiž nice, t očnije t r ideseti osam, ako pr ibr ojimo i onu koju je uzeo Collie. I zgledalo je kao da sam ovisnik o kr ađi, ili o t ome da me ne uhvat e, ili o nečem sličnom. Post ajala sam u t ome sve bolja i bolja, i mogla sam t o učinit i u kr cat oj pr ost or iji, a da nit ko od nazočnih nikada ne sazna da sam povijestNila zagur ala pod koš ulju, a zbir ku pjesama spust ila u svoj r uksak. I z nekogr azloga, zbogt ih sam knjiga bila i nekako t už na. Kad se Collie popeo u moju sobu i ugledao koliko sam knjiga ukr ala, izgledao je zabr inut . Tako je izgledao svaki putkad smo sjedili blizu, zbogčega se doimao st ar ijim nego š t o je ui-
st inu bio. Ne bih ž elio da t i se neš t or už no dogodi, r ekao mi je kad je ugledao hr pe ukr adenih knjiga u mojoj sobi, i zbogsamognačina na koji je t o izgovor io osjet ila sam da ga nikad ne bih mogla pust it i da ode. Pomislila sam kako ć u mor at i zamolit i Rosar ie da me sasluš a, ali t e subot e ujut r o moja je sest r a obukla svoj kupać i kost im i doš la se sa mnom izlež avat i na suncu. Popodne je iš la u zat vort e je, pr et post avljam, ž eljela dobr o izgledat i –kao da nije izgledala sjajno, ma š t o od sebe činila. " I znenađuje me koliko si glupa" ,r ekla sam joj. Čit ala sam knjigu r uskih bajki koju sam dan pr ije ukr ala s dječjegodjela i zaž eljela sam da viš e nalikujem Babi Jagi, st ar ici čija je kuć ica t r čkar ala naokolo na pileć im nogama. Mož et e se kladit i da Baba Jaga nije mar ila š t o ljudi o njoj misle. Mož da je i bila zločest a, mož da je i bila ogavna, ali nije noć u plakala sve dok ne zaspi. " Pa, net ko mor a bit i glup, a net ko r už an, a ja mislim da sam bolje pr oš la" , Rosar ie je skupila kosu navr h glave. Bila je izvr sno r aspolož ena dok je nanosila losion na većpot amnjelu kož u. Bez obzir a na t oš t o mi je bila sest r a, ht jela sam je ubit i. " Glupa kao mazga" ,r ekla sam. " Ruž na kao mazga" , uzvr at ila mi je Rosar ie. Pr už ila mi je losion i savjet ovala mi da se malo namaž em. " I zgor jetć eš " ,r ekla je. I mala sam pjegice po kož i koja lako izgor i. Slegnula sam r amenima i r ekla Rosar ie kako t o nema smisla, ali čim je ona zat vor ila oči, uzela sam joj malo losiona. Mir isala sam na bombone od kokosa. " Et han For d bi t i po godinama mogao bit i ot ac" ,r ekla sam. " Da mi je on ot ac, bio bi mr t av" , Rosar ie je na sve imala odgovor . Na licu joj je t it r ao smiješ ak. " Ai ož enjen je" , podsjet ila sam je. " St var no?Pa et o, vidiš , njegova se supr uga nije čak ni na pr osvjedu pojavila. Rijet ko kad ga posjeć uje u zat vor u."Rosa-
r ie se zat im okr enula pr ema meni;mir isala je ljepš e no obično, i zapit ala sam se da li jošuvijek pr islanja už ar ene š ibice uz kož u pokuš avajuć i neš t o osjeć at i i nije li Et han For d neš t o poputš ibice. " Čovjeku u njegovoj sit uaciji t r eba net ko t ko ć e bit i uz njega i posjeć ivat i ga bašsvaki dan." " Omoj Bož e, pa t i si već a glupača nego š t o sam mislila." Pr emda je sunce bilo jako, r uke i noge su mi se najež ile. Pr vi putu ž ivot u saž alijevala sam svoju sest r u. " Nije ono š t ot i misliš ."Rosar ieni su obr azi bili r umeni od vr uć ine. " On me ne gleda kao ost ali muš kar ci. On me poš t uje." Ako je Et han For d nije ž elio, onda je on bio jedini muš kar ac u gr adu koji je nije ž elio, i mož da je bašzbogt oga Rosar ie i bila zaint er esir ana za njega. " To je zat oš t ot i je poljubio st opala. To t e je izludilo." " Daj pr est ani,"r ekla je Rosar ie, ali uz smiješ ak. Razmiš ljala je o mnogo čemu, ali sam pot puno sigur na kako nije r azmiš ljala o t ome da je Et han For d u Mar y landu jednoj djevojci oduzeo ž ivot . " Kladim se da t e je pr it om i liznuo." " Pr est ani, r ekla sam t i" , Rosar ie me povukla za kosu, ali t o nije opovr gla. " Mislišda si st r aš no pamet na,"nast avila je, " ali t i niš t a ne shvać aš . Mislišda je t at a bio t ako iznad svega i moć an zat oš t o se ubio, i navodno nas poš t edio pat nje, ali on je samo izabr ao lakš i put . Et han For d je ž ivio uzor no, zapr avo je spaš avao ljude i nije on jedini na ovome svijet u koji je pogr iješ io." Pogledala sam svoju sest r u i pomislila kako se mor ala osjeć at i one noć i kad je pr onaš la oca. Molila je majku da je povede ut r govački cent aru Hamilt on, bio je t o njezin hir , ako baš ž elit e znat i, i t ako je ot ac imao pr iliku ost at i sam kad smo se baka i ja popele na t avan r aspakir at i st var i. Pr et post avljam da se t o mož e smat r at i pogr eskom, ako se gleda na t aj način. Mogli bist e pomislit i kako za t akav pr evid mor at e plać at i cijeli ž ivot .
Te.noć i, kad su svi zaspali, ot iš la sam u gar až u, zapalila svijeć u i molila oca da opr ost i Rosar ie za r už ne r iječi. Ne zna š t o govor i, r ekla sam mu. M š t o čini, ako ć emo pr avo. Našje ot ac bio jedan od onih ljudi koji bi o svemu dobr or azmislili i odvagnuli r iječi pr ije nego š t o bi ih izgovor ili. Zacijelo je dane, koji su mu pr eost ali, odmjer io s t ugom koju ć e nam pr ouzr okovat i svaki od njih. Nije uopć e bilo važ no š t o Rosar ie o t ome misli. Sve š t o je našot ac učinio, učinio je iz ljubavi. Sigur na sam u t o. Ine t r eba mi nit ko r eć i da bi on pokazao pr avu pr ivr ž enost da se pr isilio i dalje ž ivjet i. To bi mož da moglo vr ijedit i za nekoga dr ugoga, ali ne i za njega. Neke ljude t r eba spaš avat i, a ja sam počela sve viš e mislit i da je i Rosar ie jedna od njih. Te sam noć i ost ala budna r azmiš ljajuć i kako bih st var i mogla dovest iur ed. Pr ije nego š t o sam zaspala, zaklela sam se da ć u učinit it r i dobr a djela. I zabr atć u one zadat ke koji su mi najt ež i, onako kako t o ljudi uvijek čine pr ije nego š t o se upust e u pot r agu. Ako je t o neš t o lako, onda nije ni vr ijedno, čak sam i ja t o znala. Meni je mnogo t oga bilo t eš ko i mogla sam ispisat i deset ak st r anica, ali svelo se na ovo: vr at itć u ukr adene knjige u knjiž nicu, pobr inutć u se da ocu podignu spomenik i pot r uditć u se zaš t it it i Rosar ie, pa makar t o značilo š t it it i je i od nje same. Nije bilo pr avila koje bi me spr iječilo da se najpr ije suočim s najlakš im zadat kom, t e sam iznijela knjige iz gar až e, noseć i po nekoliko odjednom, i nat ovar ila ih u jedna st ar a kolica. Pr ičekala sam da padne mr ak, a onda se uput ila do knjiž nice vukuć i kolica za sobom. Bilo je t o doba kolovoza kad zr ikavci polude, i unat oč uključenim vr t nim pr skalicama moglo se vidjet i da je ljet u kr aj. Počela sam r azmiš ljat i o st var ima koje smo Collie i ja činili zajedno, i kako sam u njegovoj blizini uvijek osjeć ala da mi ne t r ebaju dr ugi pr ijat elji, a sjet ila sam se i Rosar ienih r iječi kako ć e se sve t o pr omijenit i. Vjer ojat no sam i ja t o ubr zala t e sama dopr inijela t oj pr omjeni poljubivš i ga ispr ed one st ar e kuć e. On me je sad dr ukčije gledao, kao da me pokuš ava shvat it i, ali
mu t o nije polazilo za r ukom. Dok sam t ako iš la kr oz gr ad, br inula sam se kakvu ć u ispr iku dat i ako me net ko zaust avi i upit a neš t o o kolicima punim knjiga, ali ist ot ako sam se mogla br inut iot ome hoć e li past i bomba na mene, jernisam sr ela nikoga ž ivog. I ako sam cijeli svoj ž ivotpr ož ivjela u Monr oeu, počela sam r azmiš ljat iot ome da se jednoga dana odselim t amo gdje ć e i poslije devetsat i bit i ljudi na ulicama. Bilo je t ako t iho da se moglo čut i kako u zr aku š umi, a liš ć eš uš t i poputpapir a. Pr oš la sam pokr aj Hannina kaf ić a, a da me nit ko nije nit i vidio nit i pr imijet io, čak ni Br endan Der r ykoji je sjedio uz pr ozor ,t už an ispijao kavu i pisao neke sr cepar ajuć e pjesme za Rosar ie. Kit eina pekar nica se r ano zat var ala t ih dana i viš e nije bilo pr osvjeda pr ed vat r ogasnim domom, a t r govine u Fr ont St r eet u su bile zat vor ene t ijekom noć i. Pomislila sam kako imam sr eć e. Osjeć ala sam se t ako sigur no da sam počela zviž dukat i, ili sam t o činila od st r aha –ne znam. Znam samo da sam se sva počela t r est i kad sam skr enula u Liber t ySt r eeti ugledala knjiž nicu. Mož da sam pomislila na oca i na ljubaznu, dobr u Gr ace Henlev koja mu je dopuš t ala da uzme viš e knjiga dok je bio bolest an, ili sam se mož da pr est r aš ila mr aka. Ost avila sam kolica iza povijuš a kozje kr vi, ali čim sam ponijela pr vu hr pu knjiga gor e do knjiž nice, osjet ila sam da sam izvr gnut a pogledu, jerme viš e nije zaklanjalo st ar o st ablo jabuke. Svaku sam knjigu ubacila kr oz pr or ez, čak i ono izdanje Kr alja Ar t hur a koje je bilo t ako debelo da sam ga mor ala jače pogur at i, sve dok uz mukli udar ac nije palo navr h dr ugih knjiga s one st r ane vr at a. Tada sam podignula pogled i ugledala gospođicu Henlev kako gleda kr oz pr ozor . Pogledale smo se i osjeć ala sam da ć u zaplakat i, jerse ona –umjest o da je ot vor ila vr at a i izder ala se na mene –samo nasmiješ ila. Cijelo vr ijeme je znala da kr adem knjige, i nikad mi niš t a nije r ekla. Okr enula sam se i pobjegla. Zgr abila sam kolica i vukla ih za sobom t ako da su mi udar ala u noge i ost avljala modr ice.
Tr čala sam t ako br zo, bojeć i se da mi pluć a neć e izdr ž at i, ali sam nast avila t r čat i i dugo nakon š t o sam odmaknula od Fr ont St r eet a. Razmiš ljala sam o onim ljudima u svom ž ivot u koji su bili dobr i, ljudima koji ni najmanje nisu bili slični meni, onima koji t e nikada ni za š t o nisu opt už ili, čak ni onda kad su znali sve š t o si učinio. Načula sam kako Gr ace Henlev r azgovar as Mar gar etPeck koja je dr agovoljno pomagala u knjiž nici, kad je gospoda Peck povela r azgovoro knjigama koje, čini se, nest aju s polica. I spost avilo se da t o Gr ace Henleynije nimalo zabr injavalo. Čula sam je kako govor i da iz iskust va zna da sve t e knjige koje nest aju obično budu vr ać ene, kat kad za nekoliko t jedana ili nekoliko mjeseci, a kat kad i nakon nekoliko godina; pr ije ili poslije, uvijek se vr at e, kao da se vr at e same od sebe i pr ivuku se knjiž nici, baškao š t o se ovce pr ivuku š t ali. Kad sam doš la kuć i, st ajala sam vani pokuš avajuć i doć i do daha. Uovo su doba svi koje sam voljela većspavali ili ih nije bilo. St ajala sam t ako dugo i r azmiš ljala o ocu i kako ć u, ma gdje ž ivjela i koliko daleko ot iš la, uvijek mislit i na njega. Bitć e mi t eš ko večer as zaspat i bez svih onih knjiž ur ina skr ivenih po sobi, ali, mogu r eć i, neć e bit i nemoguć e.
MI LOST POSUEDNJITJEDNIKOLOVOZAUVI JEKSUVRI JEMEZAOBI TELJSKA
okupljanja i pit u od bor ovnice, godiš nje doba kad se zlat nica javlja uz cest u i kad ljiljani š t o cvjet aju po danu gube svoje lat ice, koje t r aju samo dok se mjesečina ne pr ospe s neba. To se odvija t ako br zo da do jut r a ne ost ane niš t a od t oga cvijeć a, osim zelenih st abljika i ž uć kast ih pet eljki liš ć a, kao daje ljet u većkr aj. Idok već ina ljudi mir no spava u svom kr evet u, Char lot t e Kit e ne mož e zaspat i i zamjeć uje sve š t o se s ljiljanima događa noć u. Ona je ž r t va svojih uskovit lanih misli, t ognepr ekidno navir uć egnasilja zbogkojega ne mož e zaspat i u ovo neobično noć no doba, u dva i u čet ir i sat a, t e je budna i čuje lepr -
š anje vr apčić a koji se pr vi uskomeš aju u gr mlju i osluš kuje t iho gukanje golubica. Većje kod pr ozor a kad pr vi blist avi t r ačci svjet lost i pr obijaju olovnoplavo nebo t ogjut r a, i svjedoči onom t r enut ku kad se lat ice ljiljana uvijaju u t r avi poputkomadić a papir a, pr et anke i pr eosjet ljive da bi pot r ajale. Peti viš e godina, a da t o nije ni znala, zloć udne st anice se nast oje ugnijezdit i u njezinu t ijelu. Sad kad je t umorodst r anjen, uz jošnekoliko limf nih kvr ž ica, liječenje ć e joj pr ogut at i sljedeć ih desetmjeseci ž ivot a. Ona većzna –pobijedila, izgubila ili se povukla –viš e niš t a neć e bit i ist o. Pod r ukom ima ož iljak koji je boli i lijeva joj je dojka upola manja od desne, ali ono zbogčega je budna je spoznaja da sve š t o ovoga t r enut ka ima veću sljedeć em mož e bit i izgubljeno. Ona ne ž eli dr agocjeno vr ijeme gubit i na neš t ot ako obično kao š t o je san. Svaka sekunda sada pr ipada njoj, i ona dobr o zna da joj mož e bit ii posljednja. Bolesti sve t e zavr zlame oko liječenja zapr avo puno lakš e podnosi sad kad nema Jay a. Svi znaju da Jaynije onaj koji bi se br inuo o nekome u nevolji, iako ima najbolje namjer e. Nazvao ju je nekoliko put a, lijepo od njega, uvijek nesigur no pozdr avljajuć i, poputnekoga t ko ne podnosi bit i u blizini bolesnih. Char lot t e se sjeć a kako je Jayuvijek pr onalazio ispr iku da ne mor a posjet it i svogoca u st ar ačkom domu i uvijek je glavu okr et ao od nesr eć e. On ž eli čut i samo dobr e vijest i ili –nikakve. Ona ne mož e ni zamislit i Jay a kako pr olazi kr oz vr at a bolnice u Hamilt onu, a da ne govor imo o t ome daje čeka da se pr obudi iz nar koze ili da je dr ž i za r uku t ijekom bolničkogt r et mana. Char lot t e nije ni časka r azmiš ljala kad je unajmila Bar ney ja St ar ka da je zast upa u br akor azvodnoj par nici. Pr emda je bila viš e nego voljna pr ist at i dat i Jay u sve š t o on zat r až i, Bar neyjoj je obzir no dao do znanja kako ć et r ebat i pr oć i već i dio godine da pr ivedu r azvod kr aju, s obzir om na slož ene f inancijske dogovor e oko pekar nice. Ali t o Char lot t e uopć e ne br ine. Njezino liječenje ć e ist ot oliko pot r ajat i –sa zr ačenjem između onih
okr ut nih t r et mana kemot er apije –i ona ć e se moć i jednako t ako bacit i i na br akor azvodnu par nicu, uza svu t u ost alu zbr ku. " Znam daje doš lo u kr ivo vr ijeme" ,r eče joj Bar neypr ije nego š t o je napust ila njegov ur ed. Očit o nije u mjest u bilo ž ive duš e koja većnije čula za njezinu bolest , a među njima i Bar ney . Gledao ju je pogledom kojim kao da se ispr ičava, kao da je on bio t aj koji ju je iznevjer io. " Br ak nije doš ao u pr avo vr ijeme" , objasnila mu je Char lot t e. " Razvod je savr š en. Čini se da je i u t ebe slična sit uacija š t o se t iče br aka" , dodala je, i t o pr ilično neobzir no. Ali kako ona t o ne bi znala?Ugr adić u poputMonr oea ljudi o svemu pr ičaju, nemoguć e je ma i jedan kor ak učinit i a da većsvi nisu obaviješ t eni na koju se novu adr esu čovjek seli, i pr ije nego š t o mu se pokuć st vo pr eveze. UBar nevjevu slučaju, njegova nova adr esa bila je pr ost or ija za sast anke u njegovu ur edu, gdje je on post avio poljski kr evet , kuhalo na st r uju, i jedan od onih malih r ashladnih ur eđaja, koje djeca u st udent skim sobama pune limenkama gazir anih pić a i pivom. " Tr ebalo se t o jošmnogo pr ije dogodit i."Char lot t e je uš la u svoj aut o, a Bar neyse sagnuo da bi s njom mogao r azgovar at i kr oz ot vor eni pr ozor . Čuo je kako mu sr ce ubr zano lupa, ili je t o mož da bilo zbogvr uć ine koju je t ogdana t eš ko podnosio, i t e napet ost i i napor a oko spr emanja st var i i odlaž enja od kuć e, bez obzir a na t o koliko je ispr avnu odluku donio. " Samo smo se pr et var ali daje sve u r edu." Odmaknuo se i mahnuo Char lot t i dok je odlazila. Njegov br ak bi se r aspao i, pr ije ili kasnije, on bi se odselio iz kuć e, čak i da se Char lot t e Kit e nikada nije pojavila. I st ina, mož da bi pr ičekao jošneko vr ijeme, ali ne bi učinio uslugu nikome t ko je u t o uvučen. Kad je do t oga doš lo, bilo mu je zapr avo najt ež e od svega t or eć i svojim kć er ima. Bio je t o pokazat elj koliko ga vole, jersu sve t r i njegove kć er i pobjegle u svoje sobe i za sobom zalupile vr at ima, čak i Kelly , koja je obično bila mir ne nar avi i puna r azumijevanja. Bar neyje sa svakom posebno por azgova-
r ao, i uvjer io Kelly , a zat im Josie, i na kr aju –š t o je bilo najt ež e –svoju dr agu Sophie, da se njegova ljubav pr ema njima neć e nimalo pr omijenit i. I ako mu nijedna kć i nije niš t a r ekla, zapr avo su ga obož avale i učinile su mu uslugu t ime š t o su ga sasluš ale, t r udeć i se da ne zaplaču. Onoga dana kad je u aut o nat r pao svoje st var i, Bar neyje poljubio svoju supr ugu i opr ost io se od nje, zahvalivš i joj za sve ono š t o su značili jedno dr ugom, a pot om se uput io t r enir at i maloligaš ku momčad, kao š t o je t o uvijek činio subot om. Sophie jošuvijek nije r azgovar ala s njim, ali je pr ihvat ila poziv na vož nju, t amo do t er ena iza sr ednje š kole, ljut it o kimnuvš i glavom. Dan je bio vedari nagovješ t avao je savr š eno pr edvečer je. Udaljini se sunce pr obijalo kr oz nagomilane oblake, a pr ozor i sr ednje š kole ljeskali su se pr oš ar ani duginim bojama – sad plavo, sad r už ičast o, sad blijedo ljubičast o. Bar ney jevi kovčezi i kut ije glasno su klopar ali ot r aga u aut u, i Sophie se okr ene t e pogleda pr eko r amena. " Pa i nisi t o bašdobr o spakir ao" , pr imijet i. " Neor ganizir an si."" Mož da bi mi t it o mogla pomoć i poslije r aspakir at i."Zaust avili su se uz r ub igr ališ t a i ondje par kir ali. Bar neyje u pr et r panom pr t ljaž niku imao bejzbolsku opr emu, i dok mu je Sophie pomagala ist ovar it i palice, on je najblaž im glasom r ekao: " Bez obzir a na sve pr omjene, ono š t o ja osjeć am pr ema t ebi nikada se neć e pr omijenit i. Ti ć ešuvijek bit i moja kć i i ja ć ut e uvijek voljet i." Sophie se namr š t ila kao da je t o većčula. " Mislila sam da voliši mamu." " Pa, volim, ali ovo je neš t o dr ugo." " Rekla nam je da je sigur no u pit anju neka dr uga ž ena i da nas zat ot ako iznenada napuš t aš ." Rodit elji koji su dovezli djecu t r ubili su u znak pozdr ava, igr ala se ut akmica pr ot iv momčadi iz Essex a, njihovih najljuć ih pr ot ivnika, i mnogi ć er odit elji ost at i gledat i. I skr eno, Plavi dr ozdovi nisu imali puno izgleda za pobjedu, posebno ne u ovom t r enut ku kad je Collie For d napust io momčad;on je
imao sjajan i jak udar ac i uvijek st e se mogli na njega oslonit i. " Da budem iskr en, post oji net ko do koga mi je oduvijek bilo st alo, ali ne znam pr imjeć uje li ona da ja post ojim, t ako da nju ne mož ešr ačunat i kao t u neku dr ugu ž enu." " Mladenačka ljubav" ,r ekla je Sophie. " Et oš t o je t o! "" Osim š t oć u ja uskor o imat i čet r desetgodina, a jošuvijek se t ako osjeć am." Sophie r azmisli o t ome. " Pa onda si st var no glup."Ona bolje pogleda svogoca, pož eljela ga je povr ijedit i, ali kad je t o učinila, nije se osjeć ala onako dobr o kako je mislila da ć e se osjeć at i. Sophie skr ene pogled, ali uzme oca za r uku. " Št o misliš , mož emo li pobijedit i? "upit a je Bar neyneizr ecivo zahvalan š t o ga je uzela za r uku. Aut obus iz Essex a zaust avio se na par kir ališ t u i čuli su pr ot ivničku momčad kako pjeva i pr ipr ema se za ut akmicu. " Ne" , Sophie je bila slat ka, iskr ena djevojčica. Nije viš e imala onaj obr ambeni st av, i st ojeć it ako uz svogoca doimala se pr emladom da bi shvat ila zaš t o je t ako t eš ko pr onać i sr eć u. " Mislišli da bih se i ja mogla odselit ist obom? " " Mislim da mož ešbit i kod mene kad god t it o majka dopust i."I zgubili su ut akmicu pr ot iv Essex ait e se večer i Sophie vr at ila u Bar ney jev ur ed gdje je zaspala na podu sobe za sast anke, zamot ana u deku, sklupčana, dok joj je glava počivala na jast ucima koje su uzeli s kauča iz čekaonice. Bar neyje siš ao u ur ed t elef onir at i doma. " Zaspala je i nemam je sr ca budit i" , pr oš apt ao je Dani. Dana ć e pr va pr iznat i da su se udaljili –et o, nisu spavali u ist oj sobi viš e od godinu dana –ali sada je izgledalo kao da ž ali zbogt oga. " Ako se ž elišvr at it i, nemam niš t a pr ot iv. Zbogdjece" , dodala je. " Rekla si joj da je u pit anju neka dr uga ž ena."" Zarnije?Pr iznaj, det ekt or u laž i, znaši sam daje." Abašt už enu nije zanimalo kako pr onać i dr ugoga muš kar ca, sad kad ju je Jaynapust io. Char lot t u sigur no nije smet alo š t ož ivi sama, pogot ovo sada kad joj Jor ie svake večer i donosi jelo. Jor ie kuha za Char lot t u ot kad se vr at ila iz Mar y landa, i
dan za danom donosi joj slat ko vino od jabuka, lonce pune juhe s r ezancima i mnogobr ojne posude s veget ar ijanskim lazanjama, sve dok se onako veliki Char lot t in hladnjak nije napunio. Kad ju je baka KatWilliams, Kat y a, doš la pozvat i na gulaš ir iž u, Char lot t e joj je zahvalila, ali mor ala je odbit i jelo. " Mislim da nisam nor malna" ,r eče Jor ie, zagledana u golemi zamr zivač, za posjet a Char lot t it e večer i u kolovozu, iznoseć i pr ed nju jošt oplo, pečeno pile. " Jesam li ja doist a sve ovo spr emila? " " Ti st var no nisi nor malna."Char lot t e je za pult om gdje pijucka zeleni čaj iz velike š alice iz koje se puš i. " Št o sam ja mislila? " " Nisi niš t a mislila. Zat o si t oliko t oga i spr emila. Ht jela si zabor avit i. Događalo se t o i meni u pekar nici. Pečem ona peciva od maka i limuna, i pr ije nego š t ot oga post anem svjesna, t a peciva post aju cijeli moj svijeti najveć i mi je pr oblem kako ih izvadit i iz peć nice pr ije nego š t o im r ubovi post anu smedkast i. Kvr agu i r azvod i bolesti očaj. Daj mi savr š eno pecivo od maka i sa mnom ć e bit i sve u r edu." " Jesam li t o zbogt oga učinila? " " Znaši sama da jesi. Zat o da ne mor ašr azmiš ljat i o onome š t o si ot kr ila u Mar y landu. Jesi li s Et hanom r azgovar ala o t ome kako t i je bilo? " Jor ie o Jamesu Mor r isu r azmiš lja viš e nego š t o bi t r ebala, mož da i zat oš t o uvijek uza se nosi onaj plavi dnevnik. Sebi r eče da je t o zat o da Collie ne ot kr ije t u knjiž icu, ali dnevnik je zaključan i Jor ie bi ga mogla skr it i negdje u podr umu majčine kuć e, ili t amo u sjeniku u vr t u. Amož da ona sa sobom nosi t aj dnevnik zat oš t o je svaki pogled na t aj plavi uvez vr ać a na ono mjest o gdje su kosovi i nepr egledna polja. Svaki putkad ga ugleda, podsjet i se na t o kako s nekim st var ima nikad nije got ovo;one ost aju s t obom dok ne post anu dio t ebe, svidjelo se t ot ebi ili ne. Jor ie je samo jedanputbila u zat vor u ot kad se vr at ila, i nije spomenula svoj izletu Holden. Mar y land je t ajna i ona se lako
mogla odat i da je naglas izgovor ila ime svogodr ediš t a. Et han ju je čvr st o zagr lio kad ga je doš la posjet it i, t ako čvr st o da je jedva mogla i disat i i upit ao je povr ijeđeno:Gdje si bila?Ona se nasmijala, odmaknula se i r ekla da je samo nekoliko dana pr oš lo od njezina zadnjegposjet a. Zarne mor a spr emat i kuć u za pr odaju, br inut i se o Collieju, pomagat i majci? Bašme br iga za t o, odgovor io je Et han, i kad ga je pogledala, znala je da on t ako i misli. Samo t ebe ž elim, r ekao joj je, i zbogt ih bi r iječi ona nekoćbila zadovoljna, ali sada je one nisu ni najmanje usr eć ile. Sa sobom je ovaj putponijela i dnevnik;bio joj je t u, u t or bici, i pit ala se š t o bi Et han učinio da ga ugleda. St o ako sam pot r až i papir e koje je ona donijela od njegova odvjet nika Fr eda Har t a umjest o da pr ičeka da mu ih ona ur uči. Bi li pr epoznao plavu imit aciju kož e i zlat nu kopču?Bi li ga ispust io kao da je ot r ovan ili se mož da ne bi ni sjet io kome je dnevnik pr ipadao. Ali, Et han je čekao i nije joj pr et r až io t or bicu. Sjedio je na r ubu svoglež aja, sve dok mu ona nije pr edala papir e, a onda ih je pomno pr očit ao, š t o Jor ie nije učinila. On t r až i smješ t aj za t ebe i za Collieja, r ekao je Et han. Jor ie ga nije shvat ila. Ali mi smo kod moje majke, podsjet ila gaje. UMar ylandu, odgovor io joj je na t o. Tako da mož et e bit i uz mene t ijekom suđenja. Jor ie se zgr ozi od same pomisli na Mar y land, na onu napuš t enu kuć icu koju je vidjela, namješ t enu komadić ima pokuć st va, na š et nju cest om dok mješ t ani podr ugljivo dobacuju. Čak i sada, dok je Char lot t et u ispit uje, neš t o je ž ar i na vr š ku jezika. Je li ikada pr ije izgovor ila laž ?Misli da nije, ali t o čini sada; š ut i, zat ajila je Et hanu odlazak u Holden, i t o je dost a da je učini pr ijet vor nom poputsvakoglaž ljivca. " Ne ž elim s njim r azgovar at i o Mar y landu" , Jor ie se obr at i Char lot t i. " Onda r azgovar aj sa mnom." " Ni govor a. Ne t r ebašni t i znat i kako je ondje bilo." Char lot t e se nasmiješ i. " Meni je dost a samo da t e pogledam
i da zaključim da je bilo loš e." " Ti uvijek sve znaš " , Jor ien glas zvuči t už nije nego š t o je namjer avala. " Št o bih ja bez t ebe? " " Pr ež ivjela bi." " Kako je t o gr ozno r eć i" , Jor ie zadr ht e od same pomisli i okr ene se t ako da Char lot t e ne mož e vidjet i koliko st r ahuje od t oggubit ka. " Pa, pr ež ivjela bi" , Char lot t e je jednako t oliko t vr doglava koliko i poš t ena. " Ljudi nast avljaju ž ivjet i dalje." " Bez t ebe t o viš e ne bi bilo ist o. Ako nema t ebe, meni dr ugih pr ijat elja ne t r eba." " Ja sam uvijek bila ona s pr avim idejama" , slož i se Char lot t e. Jor ie se nasmije i podsjet i je na ishode nekih njezinih pr avih 10 ideja, uključujuć i i onu kad su za Halloween obojile kosu u cr no, a jošnisu imale ni t r inaestgodina. Tad su st r aš no uniš t ile kosu. Nagovor ile su Rut h Solomon da ih odvede u jedan f r izer ski salon u Bost onu, jersu znale da se f r izer ski salon Chant el u Hamilt onu ne bi pr ihvat io t ako dr ast ična zahvat a. Djevojčice su se u gr ad vr at ile skandalozno kr at ko oš iš ane kose i znale su da ć e im se bašsvi r utgat i, ali ispost avilo se da su im f r izur e bašdobr o pr ist ajale i ot kr ivale njihova svjež a, mlada lica. Ali t o je bilo pr ije viš e od dvadesetgodina, kad su dobr o izgledale bez obzir a na sve. " Pa, opetć e ona bit i kr at ka" ,r eče Char lot t e. " Meni ć e sigur no ot past i. Aako i ne ot padne, bitć er ijet ka. Rekli su mi da ć e pucat i svaki putkad se počeš ljam." Sunčeva svjet lostpada kr oz pr ozor , ost avljajuć ir už ičast e, zlat ne, r eš et kast e nit i na Char lot t inoj blijedoj kož i. Kosa joj je t amna, t amnije cr vena od onih nit i u čet ki koja je pr ipadala Rachel Mor r is. Ta kosa je cr vena poputkr vi, poputot kucaja sr ca, slična gr imiznoj koliko t o pr ir odna kosa mož e bit i. " Učinimo t o" ,r eče Jor ie. " Oš iš ajmo je sasvim kr at ko. Onako 10Noćvješ t ica,
31. list opada, pr edvečer je Svih svet ih kad se djeca odijevaju kao duhovi i vješ t ice.
kakva je nekad bila." " Sad? " Pogledaš e se, i svaka od njih zna kako ona dr uga ima svoj r azlogosjeć at i da je bašsad pr avi t r enut ak, bašsad, t u, dok su zajedno. Čemu neš t o čekat i kad je svijett ako izopačen i opasan?Čemu sjedit it ako i buljit i u zr calo, bojat i se onoga š t o bi se moglo dogodit i ako se pokr enu?Jor ie iz kuhinje uzme š kar ice i veliki r učnik koji ć e pr ebacit i pr eko Char lot t inih r amena, i one se uput iš e pr ema t er asi u st r až njem dvor iš t u. Ovo doba dana ispunjeno je pt ičjim pjevom i Jor ie se pr isjet i Mar y landa. I ako nit ko u gr adu ne zna gdje je bila, ljudi su i t e kako svjesni koliko je dana pr oš lo ot kad je zadnji putposjet ila Et hana. Znaju da nije bila na skupovima pot por e i da je odbila r azgovar at i sa sve uviđavnijim novinar ima, iako je Mar k Der r y pokuš ao dogovor it i nekoliko int er vjua. Novinar i, koji su se jošuvijek mot ali po gr adu, odust ali su od Jor ie kao važ nogizvor a inf or macija i usmjer ili su svoju pozor nostdr ugamo, smjest ivš i se pr ed sudnicom. Pr ijat elji i susjedi su oni koji nju pr omat r aju. Zapr avo se r adi o nekoliko ljudi, onima koji se t ime zabavljaju i počinju većr ano pit i u Saf ehouseu;t o su oni koji su se počeli kladit i hoć e li se ili neć e br ak For dovih odr ž at i. Jošsamo pr ije nekoliko t jedana got ovo su svi u gr adu pr et post avljali da ć e Jor ie ost at i uz svogsupr uga, ali t r enut ačno su izgledi š ezdesetpr ema čet r deset ,it o samo pokazuje kako je sve neizvjesno. Ti ljudi ne bi shvat ili da se Jor ie već inu dana, ot kad se vr at ila iz Mar y landa, spr ema posjet it i Et hana. Doist a je namjer avala opett amo ot ić i, ali je uvijek zavr š avalo t ako da je umjest ot amo, ona skr et ala cest om pr ema jezer u. Pr ovodila je sat e i sat e pr omat r ajuć i kako vilini konjici nadlijeć u nad vodom. Bacala je sive oblut ke sve dok je r uke ne bi zaboljele. Sve t e dane sa sobom je nosila dnevnik Rachel Mor r is. Svaki putkad bi posegnula za ključevima svog aut a ili za češ ljem, on bi bio t u, i podsjet io bi je na sve ono š t o je vidjela kad ju je James pust io u kuć u, na ono dok je hodao uz nju kr oz polje i kad se r ukama uhvat io za glavu i zaplakao.
Zat o Jor ie svake noć i, kad svi zaspe, odlazi u majčinu kuhinju i st oji ondje u polut ami nad loncima uzavr ele vode, st r pljivo pr aveć i umake i jela za čiju pr ipr avu t r eba pot r oš it i sat ei sat e, i ne odvaja se od pit a s br eskvama s onom hr skavom, r už ičast om kor icom. Char lot t e je u pr avu, Jor ie nikada ne r azmiš lja dok r adi, ali ne mož e cijeli ž ivotpr ovest i ispr ed peć i, i kad god dopust i da joj misli odlut aju, ona pomisli na Jamesa Mor r isa, onoga Jamesa koji sam odbr ojava dane svogž ivot a. Kad god se t o dogodi, Jor ie iznenada osjet i hladnoć u, osjet i bijes pr ema čovjeku koji mu je t o učinio, koji mu je ukr ao i buduć nosti pr oš lost ;i zbogt oga š t o je t aj čovjek njezin supr ug, ona je zar obljena ovdje, u ovom čudnom podr učju t uge, u ovom najopasnijem mjest u, na kojemu nikada u ž ivot u nije mislila da ć e se nać i. " Hoć emo li t o doist a učinit i? "Char lot t e je upit a kad su već izaš le van s r učnikom i š kar ama, imajuć i na umu š iš anje nakr at ko. Char lot t e je oduvijek bila neust r aš iva –ona koja je vukla Jor ie na pr aznike ili je t jer ala da pješ aci kr oz š umu, koja je inzist ir ala da uče skijat i i klizat i, koja je r eagir ala naglo, koja je bila smiona –ali danas Char lot t in glas podr ht ava. Neš t or anije t ogjut r a opr ala je kosu;š ampon kojim se kor ist ila mir isao je na vaniliju i t aj je mir is r ast už i. Nije ni znala daje t oliko t aš t a zbognečega t ako beznačajnogkao š t o je kosa. Nije očekivala da ć e joj t ot ako t eš ko past i. Jor ie r asklopi vr t ni st olac i obr iš e sjedalo r učnikom. " Gospodo,"r eče Char lot t i, " spust it e svoju guzu." Kozja kr v je t u posađena u kor it u i vr t ni sljez je u punom cvat u, golemi cvjet ovi poputt anjur ić a savijaju st apke. Čim vr apci š t o su slet jeli na dr venu ogr adu opaziš e kosu koja poče padat i na ulaz, nakon š t o je Jor ie počela zaozbiljno š iš at i, oni dolepr š aš e blizu, cvr kuć uć i i čekajuć i pr iliku da pr ilet e još bliž e i ukr adu čuper ak-dva. " Ako većš iš amo, onda ć emo oš iš at i kako t r eba" ,r eče Char lot t e kad joj je kosa većpočela padat i. Na kr aju kr ajeva, t o je samo kosa. Ne š iš aju joj duš u nit i joj vade sr ce, ni kr v, ni kost i
ni bijele, r avne zube. " Skr at i je." " Skr ać ujem." " Joškr ać e" , zaht ijeva Char lot t e. Jor ie se r ukama osloni na bokove i nasmije se:" Tko je ovdje glavni, t i ili ja? " " Ja" , jednost avno r eče Char lot t e, i Jor ie zna da ona ne misli na f r izur u. Ona govor iot ome kako ć e se kr ajem t jedna odvest i u bolnicu u Hamilt onu, poć i dizalom do dr ugoga kat a i vodit i uljudne r azgovor e dok joj sest r a bude pr iključivala inf uziju, š t oć e je ispunit i ot r ovom od kojega bi joj t r ebalo bit i bolje. Ona govor i o svom ž ivot u na kocki, s kosom ili bez kose, sa sr eć om ili bez sr eć e, s nadom ili bez nade uopć e. Jor ie spust iš kar e, klekne i zagr li pr ijat eljicu. " Opr ost i" ,r eče. Vr apčić i iskor ist iš et r enut ak t e kr adomice slet ješ e na pr ilaz dok Char lot t e Kit e plače pr ijat eljici u nar učju. " O, Bož e, nemoj!Opr ost i."Char lot t e nadlakt icom obr iš e oči. " Uh!Mr zim pr avit i scene."Char lot t e nije od onih koje se lako slome, i izgledi za opor avak su veliki. Pr avi pr oblem je š t o joj se iz minut e u minut u, iz dana u dan, r aspada st r at egija kojom se pr ije pr obijala kr oz ž ivot . Uvijek ju je por icanje dobr o služ ilo;pomoglo joj je pr ež ivjet i smr tr odit elja i kr ajnje neuspješ an br ak, ali ovdje, u njezinu dvor iš t u, veo je iznenada podignut . Kao da Char lot t e do t ada niš t a nije vidjela. Oči su joj bile zavezane i sad joj sva t a slava i t uga pr ed njom zaslijepi pogled. Ona t r ept anjem zadr ž i suze, ali joj t o niš t a ne pomogne. Oči je jošuvijek peku. " Većsam t i oš iš ala pola glave" ,r eče Jor ie. " Bolje me pust i da zavr š im." I st ina je da su Char lot t e uvijek poist ovjeć ivali s njezinom kest enjast om kosom, ali t o baši nije bilo najbolje na njoj;najbolje su, zapr avo, njezine cr ne, pamet ne oči. Bez pogovor a je, ne ž aleć i se, podnijela oper aciju, a sad Char lot t e Kit e –ona koja je uvijek bila ponosna na svoju izdr ž ljivu, ot por nu nar av – evo plače dok je š iš aju. " Samo nast avi" , ust r ajna je Char lot t e
dok Jor ie, oklijevajuć i, dr ž iš kar e u zr aku. " Ne obr ać aj pozor nostna mene." Jor ie zavr š i, a zat im njež no r učnikom ist r ese posljednje dlačice i mekanom čet kom pr ođe kr oz ono š t o je od kose ost alo. Tako kr at ku kosu ima i Collie, muš ka, simpat ična f r izur a, ali uskor oć e Char lot t e mož da uzet i br it vu i r iješ it i se ost at ka kose. Pr iž ut oj svjet lost i kolovoza Jor ie shvat i da obje izgledaju mnogo st ar ije. Aš t o je ona mislila?Da ć e ost at i mlade zauvijek?Da ih nikada nikakvo zlo neć e zadesit i ako nast ave ić i pr avim put em? " Reci mi da nije sve got ovo" ,r eče Char lot t e pr ijat eljici. Nad njima su se skupili oblaci i nebo vr vi od komar aca i očajne vr uć ine. One su obje ž ivjele dvaputduž e od Rachel Mor r is i, s obzir om na t o, mogu bit i sr et ne. " Nije got ovo."Riječi koje Jor ie izgovar a su slat ke i imaju okus jabuka. " Inikad između mene i t ebe neć e bit i got ovo." Dok nebo t amni, a oblaci se počinju r umenjet i svijet loljubičast im sjenama, Jor ie ode po vr čt ople vode i š ampon. Vr at ivš i se, oper e Char lot t inu kosu t amo na ulazu, pod r už ičast im nebom, dok deset ci vr abaca zahvalno namot avaju vlasi cr vene kose u svoja gnijezda. Pot om im Jor ie pr ipr emi r učak i iznese van da mogu jest i na t r avi. Danas je donijela pečeno pile i slož enac od pat lidž ana koji je pr ije pardana donijela Tr isha Der r y . Kad jednom započne s t er apijom, Char lot t e neć e moć i jest i niš t a osim kr uha, maslaca i kompot a od jabuka, ali sad je pr ož dr ljiva. Jede dok ne osjet i da ć e puknut i. Nema viš e na koga ost avit i dojam, čak ni na sebe samu. Većje odlučila da se neć e gledat i u zr calo, bar em neko vr ijeme. Bude li ž iva i zdr ava, sljedeć egć e si ljet a kupit i veliko zr calo da visi u hodniku, i onda ć e u sebe danonoć no buljit i. " Ma t ko nam t o dolazi" , Jor ie se nasmiješ i, povir ivš i na ulicu gdje se zaust avi aut o. One zavr š iš e s ukusnim jelom, popiš e velike čaš e limunade zaslađene sokom od t r eš anja, bašonako kako su voljele kad su bile djeca. " Je li t o Bar neySt ar k? " To je nedvojbeno Bar ney jev Lex us;pr ozor i na aut u su spuš -
t eni i Bar neysjedi sam za upr avljačem, zagledan u usijani, st aklast i zr ak. " Čula sam da je ot iš ao od kuć e i da sad ž ivi u svom ur edu u Fr ontSt r eet u." " Št o je s t im čovjekom? "upit a Char lot t e. " Svaki putkad se okr enem, et o i njega." Jor ie se nasmija. " Je li t i ikad palo na pametda bi se mogao zanimat i za t ebe? " " Ma daj, ne budi smiješ na!Pa, pogledaj me!Ne čekaj, sad st var no, mož da je i bolje da me ne gledaš ." Char lot t e ust ane i kr ene pr ema ulaznim vr at ima. " Hej, Bar ney ,"mahne mu. " Nemoj t u sam sjedit i. Dođi i večer aj s nama." Dok t ako sjedi u par kir anpm aut u, Bar neyse doima pr eplaš en. Za t r enut ak se učini da bi se mogao uplaš it i i pobjeć i, okr enut i ključem u br avi i odvest i se s Hillcr est aš t o br ž e mož e, nat r ag, u sigur nostsvogur eda i izmaglicu neodlučnost i, u kojoj je ž ivio pr ot eklih godina. Umjest ot oga, on iziđe iz aut a i pr iđe st azicom. " Nisam t i ht io smet at i kad imašdr uš t vo" ,r eče i pr už i Char lot t i paket ić–r už ičast u kut ijicu iz pekar nice koju ona odmah pr epozna kao svoju. Čini mi se da je ovo kao nosit i ugljen u Ne11 wcast le." " Zarnije lijepo da t e uspor ede s br dom ugljena? "uzvr at i Char lot t e, ali vidi se da je ganut a. Ot kad ima pekar nicu, nit ko joj se nikad nije sjet io donijet i deser t . " Oho" ,r eče kad ot vor i kut iju. " Slat ko pr iznanje. Moj omiljeni kolač." Char lot t e pođe unut r a, kako bi slož ila obr ok za Bar ney ja:na t anjurst avi pilet ine i povr ć a, ost avljajuć i Jor ie i njega same. " Reci joj neke lijepe vijest i" ,r eče Char lot t e Bar ney ju dok je ulazila unut r a. " Većbi joj i dobr o doš le." To lake coals t o Newcast le ( nosit i ugljen u Newcaslle) , izr ičaj je kojim se ž eli r eć i da je neš t o jalov posao, nosit i neš t o na mjest o gdje ima obilje t og ist og. 11
Bar neysjedne u t r avu;pr eviš e se znoji t e skine jaknu, a zat im olabavi kr avat u. Nekako mu je neugodno kad je Jor ie u blizini, ali jedan dio njega osjeć a da je iznevjer io For dove kad se nije osobno pr ihvat io br anit i Et hana. Da bi joj r ekao čak i ono š t o bi bilo najsličnije dobr im vijest ima, mor atć e joj lagat i, a t o Bar neyne umije. " Čini se da Fr ed Har tsjajno obavlja posao" ,r eče, nadajuć i se da ć e njegovo miš ljenje ut ješ it i Jor ie. " On misli da mož e dokazat i da se Et han pr omijenio i ima uza se pola gr ada spr emnogpot vr dit it o;većsu pr ikupili pedeset ak t isuć a dolar ait o je sigur an glas povjer enja." " Ti nikad ne bi mogao vodit it aj slučaj" , čini se da je Jor ie uvjer ena u t o. " Ti nikad ne bi mogao br anit i nekoga t ko je kr iv." Kad se Char lot t e vr at ila s pr epunim t anjur om pilet ine i pat lidž ana t e s deser t om i pr ibor om za jelo, Jor ie iskor ist it r enut ak i opr ost i se s njom. Reče im daje umor na i naš ali se da njezina majka, ot kad se ona vr at ila kuć i, ost aje budna i čeka kr aj pr ozor a dok nije sigur na da je Jor ie za sobom zat vor ila vr at a, ali oboje znaju da je većiscr pljena od pr et var anja kako je dobr e volje. Pr ikr ij t ugu, a ona ć et e izjedat i iznut r a. Tjer a t e da bjež išu mr ačne kut ove i pr azne sobe, pot iš t en i nijem, bjež eć i od samoga sebe. " Ne zna š t oć e" ,r eče Char lot t e kad ih Jor ie napust i. " Čak ne zna ni š t o bi mislila o svemu." " Zna, i t o dobr o. Ut ome je pr oblem." Vr ijeme je za deser ti Bar neyuzme veliki nožkoji je Char lot t e donijela t e odr ež e dvije velike kr iš ke. Govor i se daje kombinacija sast ojaka u ovom kolaču t ako ubit ačna da bi mogla čovjeka pr isilit i da pr izna sve, ako se pr ejede t ogkolača. No Bar neyse nikada nije bojao ist ine. I st ina je njegov posao, i neć e sad od nje pobjeć i, bez obzir a na sve. Dana se bašnije iznenadila kad ju je uvjer io da ni ona ni djeca neć e mor at i mijenjat i ž ivot ne navike, iako on viš e neć ež ivjet i u kuć i na Ever gr eenu. Od t ada on odr ž ava vezu s kć er ima i pr ovodi s njima koliko
god vr emena mož e. Zadnja dva dana odlazio je kuć i na večer u; pr oš lo je bolje nego š t o je it ko od njih očekivao i on t očno zna gdje su njegove kć er i večer as. Kellyje ot iš la s Rosar ie Williams na jedan od onih pr osvjednih skupova za pr ikupljanje novca za Et hana, koji se u ovo doba odr ž avaju u Hamilt onu. Josie je na sat ovima plesa, a Sophie, njegova miljenica, njegova malena Sophie je gor e u svojoj sobi, piš e dnevnik i t ako ublaž ava svoju ljut nju. It ako sad Bar neyr azmiš lja o ist ini, sad kad ima i vr emena i moguć nost i. Dr ago mu je š t o je u Char lot t inu dvor iš t u, t o je t očno. Dr ago mu je pr omat r at i kako se sumr ak spuš t a među iskr ivljena st abla jabuka na obr onku iza njezine kuć e, dr ago mu je š t o je t u i jede čokoladni kolač uz jak mir is kave i kozje kr vi u zr aku. Aš t o Char lot t e misli o ovom kr upnom, mir nom čovjeku u njezinu dvor iš t u?Kad gleda u nju, jasno joj je da on ne pr imjeć uje kako joj se kosa pr omijenila. On gleda neš t o posve dr ugo. Gleda u njezinu nut r inu. It ad Char lot t e shvat iš t o je na st var i. Jor ie je u pr avu. Char lot t e se iznenadi š t o joj je t r ebalo t ako dugo da ot kr ije zaš t o je Bar neySt ar k uvijek negdje u njezinoj blizini. " Ja nisam u pot r azi za dečkom, ako me zbogt oga slijediš " , r eče mu ona izr avno, između dva zalogaja kolača. Za dva t jedna ć e joj bit i zlo od čokolade, ali sad je se ne mož e najest i. Kaž e se da čokolada mož e pr ouzr okovat i neš t o slično zaljubljivanju. Od nje sr ce kuca jače i ona pot iče najluđe ideje. " Ačak da sam i zaint er esir ana, znaš , ja t i imam r ak." " Čuo sam" , zapr avo Bar neyzna dost a o njezinu zdr avst venom st anju. Čest o je zvao bolnicu kad je Char lot t e bila na oper aciji t e ga je veći dež ur na sest r a pr epoznavala po glasu. " Budimo iskr eni" ,r eče Char lot t e, zbogčega je on jošviš e cijeni. Oblik njezine glave večer as mu se čini savr š en, čak i ljepš i nego inače. " Mož da ć u umr ijet i." " Pa, svi mi od nečega umir emo, zarne? "vedr o odgovor i Bar ney .
" To je t očno, Bar ney , ali neki od nas ć e mož da umr ijet i pr ije." Bar neysebi odr ež e jošjedan komad kolača. Usvom je poslu naučio kako nema jamst va za odr eđene ishode, a ni izvjesnost i, dobr ih, loš ih, ili neut r alnih u koje bi se čovjek mogao pouzdat i. Kad je imao sedamnaestgodina, nije mogao ni zamislit i da ć e sa Char lot t om Kit e jest i čokoladni kolač u njezinu dvor iš t u. Nije se usudio ni sanjat iot ome. On sad st avi noge na st olac i zagleda se u nebo. " Ono je Or ion" ,r eče. IChar lot t e se zagleda u nebo. Ona osjeć a bockanje zvjezdanogsjaja u svojim očima. Pr ot r ese glavom i zat r epć e, a onda se ponovno usr edot oči na dopola pojeden komad kolača, jer joj se učini suludim r azmiš ljat i o onome š t o se upr avo događa. " Zna li t voja ž ena gdje si? "upit a. " Viš e ne ž ivimo zajedno, st oga je se ne t iče. Uost alom, ona ne zna ni t ko sam." Oboje se nasmijaš e onome š t o sasvim sigur no nije š ala, a onda im post ane neugodno zbognenadane bliskost i među njima i oni zaš ut ješ e. " Mislim da Dana bašne mar i mnogo gdje sam! "Bar neyzaš kilji, a oko zvijezda na nebu pojaviš e se aur eole. " Ona je dobr a osoba, nemoj me pogr eš no shvat it i. Samo š t o nije ona koju ja ž elim." " Ti si zasigur no siš ao s uma ako mislišono š t o ja mislim." " Aš t ot o? "Bar neyu mr aku mladoliko izgleda. " To, da pit ašmene da izlazimo. I li, kako se t o većdanas kaž e? " " Upr avo t o mislim. I ako zapr avo i ne mor amo izać i van. Mož emo i ovdje ost at i sjedit i." Char lot t e se nasmije;dvaputje u ist oj večer i neš t o podsjet i na pr oš lost . " Je li t o zbogt oga š t o nikad nisam ht jela s t obom izać i van dok smo bili u sr ednjoj š koli? " " Ako me pit ašjesam li ovo ist o osjeć ao pr ema t ebi, moj od-
govorje da." Bar neynije namjer avao bit it ako izr avan, i mož da je Slat ko pr iznanje počelo djelovat i. Svat ko jednom shvat iš t ož eli najviš e od svega, i t o se dogodilo Bar ney ju. Mož da su laž i na kojima se t emeljio br ak Et hana For da bacile svjet lo na Bar ney jevu pr ijet vor nost , kao da se pr et var ao da bi mogao bit i sr et an s bilo kojom ž enom koja nije Char lot t e. Bilo kako bilo, ako t o sad misli r iješ it i, onda je bolje ne odgađat i. Bar neySt ar k pr est ane buljit i u zvijezde. Za njega je Char lot t e Kit e najljepš až ena koju je vidio, s kosom ili bez kose, i zat o joj je –u ovom smiješ nom i najgor em t r enut ku u ž ivot u –on t o konačno i izjavio. Pokazalo se da je Bar neyt aj koji ć e pokupit i Char lot t e i odvest i je na pr vu dogovor enu kemot er apiju. Kad su većbili u bolnici u Hamilt onu, Char lot t e se okr ene pr ema njemu i r eče: " Hvala š t o si me dovezao. Ti sad mož ešić i kuć i" , ali Bar neyse ponaš a kao da ona nije niš t ar ekla. Čini se kao da ima sposobnostzavir it i joj u duš uir eče joj ono š t o ona većsigur no i sama zna, a t o je da on neć e ot ić i nikamo. On čeka u hodniku dok se ona ne pr ijavi, a onda je pr at i do onkološ kogodjela gdje se ona zavali u udobnu f ot elju. Kad su pust ili inf uziju u Char lot t ine vene, Bar neypr ovjer ava jesu li joj dali pr avu kombinaciju lijekova, uspor eđujuć i ono š t o piš e na vr eć icama s inf uzijom s lijekovima koji su pr opisani na njezinu kar t onu. " Supr ug? "obr at i mu se sest r a. Bar neyi Char lot t er azmijeniš e poglede. " Ja t o odmah pr epoznam"r eče sest r a. " Kad čovjek t ut olike godine r adi, onda odmah vidi š t o je t ko kome." " Nit ko nor malan se t u ne bi zadr ž avao."Char lot t e je ii ddj e upor na, i kad su joj dali lijek pr ot iv mučnine i kad je zapr avo počela inf uzija. Ona osjeć a pr azninu u t r buhu i neku vr st u mučnine i st r aha. " Bjež i! "r eče ona Bar ney ju. " Spaš avaj se! " Ali Bar neyje pr ivukao st olac, a pokr aj sebe ima t or bu za spise koju ot vor i i izvadi časopis. " Št ot i je t o? "Char lot t ino lice je blijedo, a oči sklopljene da ne gleda pr avu zbilju pr ost or ije u kojoj se nalaze. Bar ney
St ar k, koji ima sposobnostda got ovo svakoga mož e pr očit at i, ovdje pr epoznaje st r ah, ali ponaš a se kao da uopć e nije ni najmanje neobično š t o sasvim jasno pokazuje svoje namjer e dok ot r ov puni Chalot t ine vene. On se ponaš a kao da pr ed sobom imaju sve vr ijeme ovoga svijet a. " Mislio sam t i čit at i." Char lot t ine su oči čvr st o sklopljene, ali kad je čula njegov glas, onda vidi š t o je on t o donio sa sobom. " Spor t ske novost i? "Ona se nasmije, a Bar ney ju se njezin smijeh učini najljepš im zvukom koji je ikada čuo. Dužcijele pr ost or ije ljudi su skr iveni iza navučenih zast or a, svakoga boli neš t o dr ugo, svat ko ima svoju agoniju, a evo, oni se t u zaljubljuju. Sest r a donese medovinu i kr eker eš t o Char lot t e zahvalno pr ihvat i. Ona pr imjeć uje kako je Bar neygleda, i nema pojma čime je t o na svijet u zasluž ila ovakvoga čovjeka, posebno sad, u ovom t r enut ku, kad je apsur dno i pomislit i da je t akvo š t o moguć e. Bar neyjoj se nasmiješ i i Char lot t eut om osmijehu vidi sve š t o on misli i osjeć a. Bar ney jevo najiskr enije ja ot var a se pr ed njom, njegova pr oš losti buduć nosti ovaj t r enut ak. Cijeli je ž ivotChar lot t et r čala za onim š t o joj je bilo nedost iž no. Unat oč svemu š t o je izgubila i svemu š t oć e jošizgubit i, evo je danas ovdje, u ovoj sunčanoj sobi jednogpopodneva u kolovozu, osjeć a mučninu u t r buhu i st r ahuje za svoj ž ivot , ali ž eli, mož da pr vi putu ž ivot u, bit i bašt u gdje jest . " Hajde, onda! "Char lot t e zaklopi oči kako mož da čini onaj koji r oni skačuć i s najviš e lit ice. Sad bar em zna š t o znači imat i nadu kad je sve dr ugo na ovom svijet u upit no, t e bez daha i neopr ezno, očajnički ž eleć i još ,r eče:" Čit aj mi! "
LAKRDI JAŠ LJUDISUTAJ TJEDAN PRI STI ZALII ZSVI HDI JELOVAMASSACHU-
set t sa ne bi li ga vidjeli pr ije nego š t o ga pr ebace u Mar y land, a kad im nisu dali uć i u zgr adu Okr už noga suda, smjest ili su se
izvan nje, na t r avi i na cest i, slijeć uć i poputpt ica pjevica koje u ovo doba godine let e pr ema jugu diljem Commonwealt ha. Bio je t o posljednji t jedan u kojemu su cvjet ali ljiljani;t anke, zelene st abljike zat it r ale bi svaki putkad bi pr oš ao aut o, a lat ice opadale poputliš ć a. Dvaputsu u pr ot eklih nekoliko dana na sudnicu bacali jaja i dojavljeno je iz međunar odne govor nice da je post avljena bomba, ali gomila se i dalje okupljala podr ž at i Et hana For da, i dok sjedi t amo sam u svojoj ć eliji, Et han čuje kako izvikuju njegovo ime i pr onalazi ut jehu gdje je najmanje očekivao da ć e je pr onać i, u glasovima onih koji mu vjer uju. Rosar ie Williams je na vr hu t e list e. Ona je osobno odaslala t r idesett isuć a let aka pr esavijajuć i papir , sve dok joj pr st i nisu pr okr var ili, i liž uć i poš t anske mar ke dok joj sve š t o bi pojela nije imalo okus ljepila. Mar k Der r yje pr ilagodio i pr et vor io u sobu r adne skupine ono š t o je do sada kor ist io kao blagovaonicu, i ondje smješ t eni članovi vjer ne skupine spr emno uvjer avaju jedni dr uge da svijetkakav poznaju nije t ako pogibeljan u š t o bi ih mnogi ž eljeli uvjer it i. Među t im ljudima pr evladavaju dobr a djela. Telef aks su donir ali pr ijat elji iz gr adske vijeć nice, a dobr ovoljci iz vat r ogasnogdoma su r adnoj skupini poklonili f ot okopir ni apar at . Već inu dana u t jednu Mar k ima ekipu od pet ili viš e članova koja naokolo skuplja novac i osvješ ć uje ljude, ali Rosar ie Williams je njegova desna r uka koja t r čkar a do zat vor a i nat r ag, koja je vr ijedna u blagovaonici koja je pr et vor ena u ur ed, i koja dar uje svoje dr agocjeno vr ijeme i ener giju čak i subot om uvečer , kad je već ina djevojaka njezinih godina vani u pot r azi za zabavom. Mar k Der r yje t oliko zavolio Rosar ie da mu je iskr eno ž ao š t o je ona pr ekinula s njegovim sinom;ona bi mu bila omiljena snaha da su okolnost i bile dr ukčije, nazočna za r učkom u vr ijeme blagdana i na r ođendanskim zabavama. Ali jasno je Mar ku it o da je Rosar ie odvećzr ela za dječaka poputBr endana. Ona ga i ne pogleda kad zlovoljno pr ođe pokr aj nje u kuhinju napr avit i sendvič sa š unkom i sir om. Onih večer i kad se Br endan vr at i s posla iz Pizza Bar na i svima donese besplat ne pizze, Ro-
sar ie ni okom ne t r epne. Zaokupljena je r azmiš ljanjem kako ju je Et han pogledao kad je posljednji putbila kod njega u zat vor u, kako ju je pr ivukao k sebi i r ekao da bi bio izgubljen bez nje i većbi odavno bio odust ao da nema onih koji mu vjer uju. Aš t o se Br endana Der r vja t iče, on bi se u počet ku dur io jer ga je mučilo t oš t o mu je Rosar ie bila t ako blizu, a ipak t ako daleko, no ubr zo je počeo izbjegavat i svoj dom. Udubini duš e osjeć ao se jadno svaki putkad bi ugledao Rosar ie, onako kako se osjeć aju ljudi kad im loš e kr ene, pot onulo, sa ž eljom da budu ludo odvaž ni, iz š t osa. Pr est ao se pojavljivat i na poslu već inu večer i i počeo br zo, besciljno t umar at i gr adom, t ež eć i samouniš t enju i izazivajuć i sudbinu svaki putkad bi za sobom zat vor io vr at a i izaš ao iz kuć e. Mogao je poginut i kad je udar io u ono veliko kamenje t amo kod onognezgodnogr askr iž ja na put u za Lant er n Lake, da uz cest u nije st ajao pokvar eni Lex us Bar ney ja St ar ka, jedne zvjezdane večer i. Davanje znaka svjet lima upozor ilo je Br endana Der r vja da uspor i, i kad je uspor io, ugledao je pr izorkoji ga je naveo da zakoči. KellySt ar k i njezine sest r e su u aut u, uzdr ht ale, blijede, i u st r ahu da su uniš t ile očevo najdr agocjenije vlasniš t vo. Tr i djevojke plaču kako ih je ot ac napust io, bez r azloga se pr eselio u svoj ur ed, i znaju da ć e ih omr znut i kad čuje da je njegov omiljeni Lex us uniš t en. No r adi se samo o gumi koja se pr obuš ila na kr hot inama st akla na cest i, š t o se lako mož e popr avit i. Zapr avo, Sophie i Josie su dobile zadat ak da r učnom dizalicom podignu aut omobil, a za t o su vr ijeme Br endan i Kellyst ajali sa st r ane uz mr ačnu cest u, sluš ali kr eket anje ž aba i ot kr ivali kako su jedno dr ugome zanimljiviji nego š t o su ikada mislili da bi mogli bit i. Nakon t oga susr et a, Kellynast oji izbjegavat i Rosar ie Williams. Čula je iz pr ve r uke koliko Rosar ie mož e bit i okr ut na, a osim t oga, Kellyje počela ozbiljno sumnjat i u njezino pomaganje Et hanu For du. Br endan smat r a da Et han nije niš t a dr ugo nego osude vr ijedan ubojica koji se poputzmije uvukao u njihove ž ivot e. It ako sada, svaki putkad Rosar ie nazove, Kelly
zapovjedi sest r ama da kaž u da je nema kod kuć e. Ona ne pr ihvać a način na koji se Rosar ie ponaš a, a posebno t oš t o se naočigled baca u nar učje čovjeku u zat vor u. Sve viš er azmiš lja o t ome da supr uga Et hana For da ima pr avo saznat i pr avu pr iču i dolazi u napastda joj ot kr ije sve š t o se zbiva kad Rosar ie odlazi posjet it i Et hana. Riječ je o t ako vat r enom f ler t u da se i zat vor ski čuvar i uzbude na sam spomen Rosar iena imena. Osjet e gr ozničavo uzbuđenje čim je vide, i popiju t oliko hladne vode iz r ashlađivača da se r ačun za izvor sku vodu ovaj mjesec udvost r učio. Kellvn ot ac zast upa Jor ie pr i pr odaji kuć e, i jednoga popodneva Kellyse susr ela s Jor ie u hodniku ispr ed njegova ur eda. Dok su st ajale ondje i uljudno r azgovar ale, Kellyje bila spr emna pr oš apt at i, Pr ičuvajt e se Rosar ie, ali je odust ala pomno pr omot r ivš i Jor ie. Bolna t jeskoba koju zapazi nat jer a je da uzmakne, t e ona zat et ur a i udar i o zid. Od same pomisli da bi joj mogla pr ouzr okovat i jošveć u bol, Kellyse najež iš er uke i ona ne r eče niš t a, t e ost ade ondje gledaju ć i za Jor ie dok ova odbr za do posr edniš t va za pr odaju nekr et nina, dr ž eć iur uci papir e koje joj je Bar neySt ar k pr ir edio. Kad se r adi o pr odaji kuć e, Jor ie zna da t r eba bit i zahvalna mladom par u iz Fr aminghama koji ju je odlučio kupit i;ist ina je da neki ljudi ne ž ele ni pogledat i mjest o i kuć u u kojoj je ž ivio zločinac. Nikad se ne zna na š t o bist e sve mogli naić i kad bist e u vr t u ht jeli post avit i ljuljačku. Ne znat eš t o se skr iva u onom dijelu t avana do kojega mož et e doć i samo puzeć i, ili š t o mož e bit i skr iveno u gar až i. Na svu sr eć u, ovi kupci nemaju zle pr imisli vezane za ovu kuć u, posebice ako se uzme u obzirdobr a pogodba:samo t isuć u manje nego š t o se t r až i za bilo koju kuć u u susjedst vu. Točno je da su f ot ogr af ije izaš le u obojima novinama koje izlaze u gr adu, kao i u Monr oe Gazet t e, ali ovih dana nit ko na t o ne obr ać a pozor nost , aut omobili viš e ne uspor avaju dok pr olaze i nema onih koji se vozikaju pr epr ičavajuć i, dodajuć i, i u t ančine r azr ađujuć i većsamu po sebi t už nu pr iču. Povr emeno neki novinarzaobiđe kuć u Rut h Solo-
mon pr iđe s dr uge st r ane, iz Smit hf ield Roada, ali Jor iena sest r a Ann je bila poznat a po t ome da cr ijevo okr ene pr ema t akvima i dobr o ih polije vodom;t o je njezina pr kosna osvet au kojoj je jako už ivala. Ona je na posjedu koji pr ipada njezinoj obit elji, t e je čak i Gigi, koja je obično nekako st ar omodnih svjet onazor a kad se r adi o zločest om ponaš anju, čest it ala majci na njezinim napor ima da zadr ž e ono malo pr ivat nost i š t o im je ost alo. Ali već ina ljudi ne t r eba viš e ni čit at i novine da bi saznali činjenice;do sada su se većopr edijelili, pogot ovo š t o se t iče njihova miš ljenja o Jor ie. Neki su je odlučili pot puno ignor ir at i, za t akve ona viš e ne post oji. Na ulici i u t r govinama mnogi koje je Jor ie cijeli svoj ž ivotpoznavala okr eć u od nje glavu kad pr olazi, kao da nikada nije ni zakor ačila u njihov svijet , kao da nikada do njih nije sjedila u š koli nit i kupovala u velikoj t r govini u Hillt opu, pr ala aut omobile na š kolskim dobr ot vor nim zabavama ili donosila domać a peciva s bor ovnicama za Dan knjiž nice. To su oni gr ađani Monr oea koji se pit aju kako Jor ie ima smjelost i pokazat i se, i ni za ž ivu glavu ne mogu shvat it i kako ona uspijeva t ako ž ivjet i, sad kad zna daje t olike godine spavala uz čudoviš t e i sanjala u njegovu nar učju. Kad bi ih se pr isililo da pr iznaju, neki bi mož da r ekli da se nisu u zadnje vr ijeme okr enuli od Jor ie;zapr avo, mnogi su imali neš t o pr ot iv nje i mnogo pr ije nego š t o su Et hana pr iveli u zat vor . Uvijek su smat r ali daje Jor ie pr elijepa i st r aš no umiš ljena i gledaju na nju r avnoduš no, š t o je daleko od suzdr ž ljivog. Tu je i pr iličan br oj onih koji su uvijek zamjer ali Et hanu dr skostkojom je odbio svečanu dodjelu pr iznanja onda kad je izgor jela kuć a McConnelovih. Dr ugi pak nikad nisu odobr avali š t o su se Et han i Jor ie ljubili na bejzbolskom t er enu za vr ijeme t r eninga, t ako besr amno i pr ed svima, t amo gdje su ih sva djeca mogla vidjet i. Ponekad Jor ie nosi sunčane naočale kad ide obavljat i neke poslove, oko glave zavež e mar amu i nast oji se skr it i. Ali kat kad i ona uzvr at i pogled i zagleda se, oči u oči, pr koseć i dr skim
pogledima koji su u nju upuć eni iz dr oger ije ili iz banke. No, u svakom slučaju, oni koji je poznaju znaju da plače, oči su joj nat ečene, čak i onih dana kad ni suzu ne pust i. Pr elijepa kosa boje meda joj je zamr š ena, odjeć a zguž vana, a lice izobličeno. Jošpr ije samo nekoliko t jedana Jor ie je bila pr elijepa ž ena, ali st im je sad got ovo. Ona izbjegava ljude, već inu vr emena pr ovodeć i u kuć i, iza zat vor enih vr at a. Kad je sama, u ost akljenom t r ijemu u r ukama dr ž i dnevnik, i skr iva ga pod jast ukom da ga majka ili sest r a ne bi slučajno naš le. Pr est ala je ur eđivat i vr ti izvodit i majčina psa Mist er auš et nju. Asad, kad god se usudi izać i na sunce, Jor ie se ospe, ž alosne bubuljice pojave joj se na r ukama, nogama i po gr udima, u cr venoj cr t i, uz samo sr ce. I ma jošonih susjeda koji su br iž ni, poputGr ace Henlev, knjiž ničar ke, i gospođe Gage, njihove dugogodiš nje pr ve susjede, koje navr at e upit at i Rut h Solomon mogu li joj kako pomoć i i upor o inzist ir aju na t ome da joj donesu slož enac koji u hladnjaku st oji nedir nut . To su oni ljudi s kojima joj se t eš ko sr est i, jerJor ie zna da je oni saž alijevaju, š t o je jošviš et jer a u očaj, i zat o navlači zast or e usr ed dana i ne dopuš t a svom sinu da ide na gr adski bazen, pr emda je očajno vr uć e –t emper at ur e se kr eć u iznad t r idesetst upnjeva –t oliko da i t r eš nje pr ebr zo dozr ijevaju. Nar avno, Et han ima gomile svojih pobor nika, zagovor nika koji su se nemar no izvalili na t r avnjak pr ed sudnicom i koji se bave njegovim slučajem. Obit elj bi t r ebao umir it it oliki br oj osoba koje Et hanu ž ele dobr o, ali upr avo t e dobr e ljude Collie navodi kao r azlogzbogkojega ne posjeć uje svogoca –guž va i novinar i, pr ometi sav t aj met ežčine ga ner voznim, ili on samo t ako kaž e. On r adije ost aje t u, na kauču s Mist er om i gleda TV. Ali, ima t u jošneš t o zbogčega je Collie osamljen, i Jor ie se sama uvjer ila zaš t o on izbjegava ljude u gr adu. Samo pr ije nekoliko dana vozila se kr aj sr ednje š kole za vr ijeme t r eninga bejzbolske ut akmice i vidjela dvojicu dječaka koji su na Collieja, dok je kr aj njih pr olazio, bacali lopt ice. Mislila je da se š ale, sve dok nije opazila izr az Colliejeva lica. On je nast avio svojim
put em, uz pločnik, ignor ir ajuć i zajedljivostost alih dječaka i njihova izazivanja, čak i kad ga je jedna od bačenih lopt ica snaž no udar ila u lopat icu. " Hej, dečki, pr est anit est im" , čula je Jor ie Bar ney ja St ar ka. On je dot r čao pr eko t er ena s t r eć e baze i odr ž ao lekciju dječacima koji su vr ijeđali Collieja, ali je š t et a većbila učinjena. Collie je nast avio svojim put em dok mu se sunce zr calilo u očima, a svjet lostkasnoga popodneva pr et var ala mu kosu u svijet lož ut u;usne su mu se nesmiljeno i veoma odlučno st egnule, a r amena st isnula kako bi izbjegao sljedeć i napad. Jor ie je t ad shvat ila da viš e niš t a neć e bit i ist o, ma koliko ga ona pokuš avala zaš t it it i. Na t r en je pomislila na Jamesa Mor r isa, dječaka poputnjezina, čiji se ž ivotpr eokr enuo jednogobičnog ljet nogjut r a. Bila je ponosna na svogsina š t o nije popust io pr ed mučit eljima. Njima uspr kos, nast avio je put em kojim je kr enuo;u sebi ih je pr et vor io u pr ah i pepeo. Upit avš i ga ž eli li s njom poć i na zavr š ni pr osvjedni skup kod sudnice, nije se iznenadila kad joj je odgovor io da ne ž eli. On ima svoje planove, nalazi se s Kat , i oni na t ome ost adoš e; ne r azgovar aju o t ome da on ne ž eli pr ić i kr ugu od kilomet ari pol oko sudnice, ni o t ome koliko pat i u sebi, viš e nego š t o je t oga i sam svjest an. Char lot t e pr ist ane pr avit i Jor ie dr uš t vo i ot pr at it i je do gr adskoga sr ediš t a. Voze se do sudnice pogledat i zavr š ni pr osvjedni skupove spar ne kolovoske noć i. Pola gr ada se okupilo na KingGeor ge' s Roadu, i oni koji su nazočni izvr sno su r aspolož eni. Tu su i Et hanovi pr ijat elji vat r ogasci, kao i već ina st alnih gost iju iz Saf ehousea, a t u je i povjer enik Male lige i nekoliko ljudi iz š kolskogodbor a. No, t u je okupljeno i mnoš t vo doš ljaka;mnogi od njih izvjesili su na st abla zast ave svojih gr adova:t u su pr edst avnici Ever et t a, kao i oni iz Cambr idgea, Newt ona i Essex a, uz veliku skupinu iz Hamilt ona, okupljenih ispod st abala lipa. Tu su i ž ene iz Bost ona koje su Et hanovu f ot ogr af iju vidjele u Her aldu i koje, samo gledajuć i ga, vide da se pokajao. Tu su i muš kar ci iz NewHampshir ea i Mainea koji su zgr iješ ili u ž ivot u i dobr o bi im doš lo
neš t o vlast it ogopr ost a. Net ko pr odaje zelene svjet leć eš t apić e i noćse ž ar i od blješ t ava nef r it a. Dužulice je nekoliko kamiona u kojima se pr odaje sladoled, hotdogi cvr če pr ž ene lepinje dok zr ak pr ož ima zaguš ljivi, slat kast i mir is. " Budit e opr ezne kad t amo kr enet e" , savjet ovao ih je Bar ney St ar k kad je Jor ie doš la po Char lot t u. " I ma r aznih ljudi koji su u ovom t r enut ku u t o uplet eni i nedvojbeno pola njih ima svoje čudne r azloge zbogkojih su doš li na ovaj pr osvjed. Št o god da se dogodi, ne dopust it e im da vam pr iđu." Bar neyje jošuvijek ž ivio u svom ur edu, ali je sve viš e i viš e vr emena pr ovodio kod Char lot t e. AJor ie je osjeć ala da je zanemar uje –nije bila kod Char lot t e ot kada je odlučila obr ijat i glavu. Char lot t e joj je objasnila da je pot r oš ila mnogo snage bojeć i se gubit ka kose i shvat ila da ć e bit i bolje da s t im odmah zavr š i, na br zinu, cvik, cvak. Jor ie je poljubila pr ijat eljicu u čelo. Nikad pr ije nije zapazila koliko je Char lot t e uist inu lijepa, i kad je Char lot t e posegnula za š eš ir om koji je počela nosit i, Jor ie joj je r ekla da ga ne uzme. " Nemašš t o skr ivat i" ,r ekla je. " I zgledašdivno." " St r aš no divno" , nasmijala se Char lot t e, ali nije st avila š eš ir ." Nalikuješna sebe." " O, Bož e, t o je jošst r asnije. Recimo da nalikujem na Mar sovca i neka t ako ost ane." Kad su doš le do kamiona, Char lot t e je pojur ila nat r agu kuć u i Jor ie je najpr ije pomislila da se pr edomislila i odlučila pokr it i glavu, ali se Char lot t e vr at ila samo da se opr ost i s Bar ney jem na kojega je zabor avila i ost avila na dovr at ku. " Vidimo se, pr ijat elju."Char lot t e se pr opela na pr st e i poljubila ga, a zat im sr et na i zadihana dot r čala do Jor ie koja joj je pr idr ž ala ot vor ena vr at a kamiona. " Ne volim ot ić i a da se ne opr ost im" ,r ekla je Char lot t e kad su kr enule. " Nikad ne znaš hoć ešli nekoga opetvidjet i." " Vidjetć ešt i njega opet ." " Zapr avo, mislim da je Bar neySt ar kt u st alan. Ti si ona koja bi, bojim se, mogla nest at i."
Jor ie se osmjehne. " Obavijest itć ut e kad t o nakanim."" Slat ć emo jedna dr ugoj por uke s onoga svijet a."Jor ie se na t o nasmije. Sve je bilo u r edu dok nije pogledala u Char lot t u i pr iznala sebi da se t aj gubit ak čini gr ozno moguć im u ovom t r enut ku njihovih ž ivot a. " Mislila sam samo na pr omjenu adr ese." " Znam š t oć emo."Char lot t e je izgledala mlado bez kose. Na sebi je imala puloverunat oč velikoj vr uć ini, jerjoj je u posljednje vr ijeme uvijek bilo hladno. Ubolnici se t ijekom liječenja t r esla i pokuš avala zamiš ljat i plaž e na Flor idi i ljet ovanje na koje ju je Bar neyobeć ao povest i kad bude dovoljno jaka za put ." Mor amo se zavjet ovat i da ć emo jedna dr ugoj slat i ljiljane, odemo li na dr ugu st r anu. Ako t o učinimo, znatć emo da je neš t o ost alo." " Dobr o,"slož i se Jor ie, " ako t e ikada napust im, nikada uist inu neć u ot ić i, i bilo bi bolje da t o ist o vr ijedi i za t ebe." Zapečat ile su obeć anje zakvačivš i mali pr st , kao nekad davno kad obeć anja nisu t oliko boljela. Bilo je st r aš no pr omet no u gr adu i t r ebalo im je got ovo pola sat a da dođu do KingGeor ge' s Roada, i mor ale su neko vr ijeme kr už it i pr ije nego š t o su naš le par kir no mjest o. Sa svoga mjest a u kr cat oj ulici napokon su mogle vidjet iš ir oke t r avnjake oko zgr ada dr ž avnogur eda. Ljudi se smiju čekajuć i da ot počne pr osvjed i dobr o se zabavljaju. Neki su donijeli deke i koš ar e s hr anom;djeca t r čkar aju amo-t amo igr ajuć i se lovice pr i slabom svjet lu. Jor ie i Char lot t e sjede u kabini Et hanova kamiona. Na sjediš t u između njih je t er mosica čaja s mlijekom i kut ija uš t ipaka kupljenih u Kit einoj pekar nici, punjenih dž emom i kr emom, ali ni jedna ne jede. Char lot t ine usnice r eagir aju na zr ačenje i pojavile su se bolne r anice za koje je liječnik r ekao da ć e uskor o nest at i. Ona zat o sebi pr ipr ema zobene pahuljice s vodom i uglavnom t o jede, a, zapr avo, t o joj se počelo i sviđat i, pr emda Bar neyt o ne pr est aje nazivat i zobenom kaš om. Aš t o se t iče Jor ie, njoj se ž eludac st ež e i ona ima st r aš ne pr obavne smet nje zbogž ivcir anja. Pr omat r ajuć i okupljenu go-
milu, ona osjet i bol zbogsvoje osamljenost i, kakvu je mogao osjet it i svat ko t ko se noć as nije naš ao među odanima. Kr oz mr ak, t amo na t r avnjaku, vide se War r en Peck i Hannah iz kaf ić a, t u je i Hal Jor dan, povjer enik Male lige, a uz pozor nicu koju su podigli vat r ogasci Jor ie i Char lot t e ugledaš e Rosar ie Williams, odjevenu kao da je pozvana na zabavu. Na njoj je svijet loplava haljina koju je najvjer ojat nije posudila od majke i koja viš e pr ist aje odr asloj osobi nego djevojčici njezinih godina. Rosar ie je r aspust ila cr nu kosu i lice joj blist a obasjano svjet loš ć u, bijelom poputdijamanat a, koja st r uji iz onih š est dr agulja koje su dječaci, mješ t ani, post avili na t r avnjaku. " Št o Williamsova kć ir adi t u? "Char lot t i se ne sviđa izr az svet ice na Rosar ienu licu. " Ona je pomoć nica Mar ka Der r vja."Jor ie se dobr o zagleda u Char lot t u i opazi daje ova st r aš no sumnjičava. " Nije ono š t ot i misliš . Ona samo pomaž e." " Ma pust it it o, neke ljude pr ivlači nevolja." Char lot t e zna koliko je t ot očno, jošiz vr emena dok je bila u br aku s Javom. " Neki ljudi vode samo one bit ke u kojima mogu pobijedit i." " Znam, znam. Ti misliš , ako si t i zaljubljena, da su i svi dr ugi." " Nisam ja govor ila o ljubavi. Samo ne vjer ujem t oj djevojci." Char lot t e posegne za dekicom koju je donijela sa sobom. Noć je bar š unast a, t opla i r askoš na, ali je ona pr omr zla do kost iju. " I pak, ljubav je neš t o dr ugo od onoga š t o sam ja mislila da ć e bit i." Sve je dr ukčije:način na koji sjede u Et hanovu kamionu jedne ljet ne noć i, nadajuć i se najboljem i st r ahujuć i od najgor eg, i t o kako su njihovi ž ivot i uzdr mani, kao da su kockice i kao da se njihova buduć nostodlučuje jednim bacanjem. Mar k Der r yizađe na pozor nicu, i čim se on pojavi gomila počne pljeskat i. Ljudi iz mjest a i okolice znaju da Mar kr adi za Et hana, i poš t uju ga;oni se ushit iš e kad ih on pozva da iskaž u svoju pot por u, bašt u, sada, t ako glasno i t ako snaž no da ih
mogu čut i svi do Mar y landa. Sir ene t r ube dužKingGeor ge' s Roada, nekoliko r imskih svijeć a, pr eost alih jošod čet vr t oga sr pnja, pust iš e u zr ak i nebo se pr oš ar at r agovima gr imizne i plavičast e svjet lost i. Char lot t e pr už ir uku i u svoju uzme Jor ienu dok t ako sjede i pr omat r aju. Char lot t ina r uka je mala i hladna, ali st isak joj je jak, i ona je čvr st o dr ž i. Jor ie r azmiš lja o plavom nebu, poljima, iot ome kako dolazi kr aj. Sjet i se svojih dviju pr ijat eljica iz sr ednje š kole, Lindsav i Jeannie, dviju ljupkih djevojaka koje su se jednoga jut r a pr obudile a da nisu ni znale da im je t o posljednji dan u ž ivot u, koje su se počeš ljale, t elef onom dogovor ile i izaš le kr oz ulazna vr at a u modr u noć , put ujuć i cest om koja se, skliska zbognevidljive kiš ice, pr et vor ila u led pr ije nego š t o je t o it ko zapazio. Svi dobr i ljudi gr iješ e, izvikuje Mar k Der r ys podija, a kad zat r až i od svojih susjeda donacije i obeć anja, r uke su u dž epovima i ispisuju' se čekovi. I spost avilo se da uvijek t ihi vodoinst alat erzvuči uvjer ljivo i ohr abr ujuć e. Tr isha Der r ygleda sa st r ane;r ukama je obgr lila svoju kć er kicu Apr il i ima r azloga izgledat i ponosno, a t ako se i osjeć a. Mar k Der r ygovor i iz sr ca i vjer uje u ono š t o govor i, ali –on nije bio u Mar y landu, on nije pr oš ao kr oz spar inu ni kr oz ona vr at aš t o vode u Rachelinu sobu. Rachelin dnevnik je u Jor ienoj t or bici, ispod novčanika, popisa š t o sve t r eba kupit i i paket ić a papir nat ih mar amica Kleenex, da je podsjet i na ono š t o se dogodilo t amo daleko. To je knjiga nade koja nikada nije zavr š ena, popis snova ost avljen nedovr š en. Nije joj st oga nikakva ut jeha š t o čuje veselo klicanje kao odgovorna ono š t o Mar k Der r ygovor i, ne za nekoga t ko nosi ovakav dnevnik. Doš ao je r ed da se i Fr ed Har tpojavi na pozor nici, i sasvim je jasno da odvjet nik iz Bost ona pr ivlači pozor nost . On zamahne r ukama i ljudi se uzbur kaš e, a kad je počeo govor it i, glas mu je t ako t ih da pr isili gomilu da se zbije bliž e i sluš a ga pozor no. Har tnajavi da ć e se izabr at i skupina gr ađana iz Monr oea koja ć e ot put ovat i na jugs Et hanom i pomagat it ijekom
suđenja. Ovu st r at egiju nit ko nije spomenuo Jor ie jer , da se Fr ed Har tpot r udio s njom o t ome r azgovar at i, ona bi odvjet nika uvjer ila da je t ot akt ička pogr eš ka. Ona zamisli kakva bi mogla bit ir eakcija mješ t ana Holdena. Sumnja da ć e se svi moć i smjest it i u Black Hor se Hot el i st oga ć e mor at i odsjest i u hot elu Econo Lodge, izvan gr ada, na aut ocest i. Ali š t oć e ljudi u Duke' s Diner ur eć i kad ovi st r anci uđu i nar uče sendviče s pilet inom i salat om od jaja na pr epečencu?Hoć e li im t i ljudi spomenut i daje gr oblje odmah gor e pr i br ijegu i daje sljez koji t amo r ast e br iž no njegovan?Hoć e li im r eć i da je Rachel Mor r is navr ać ala do Dukea skor o svake subot e i nar učivala Coca-Colu od vanilije i pomf r its vinskim oct om, kao i t o da je bila najljepš a djevojka u gr adu? " On je ht io da Collie i ja pođemo s njim" ,r eče Jor ie Char lot t i. " UMar y land? "zapr epast i se Char lot t e. " Ion misli da bi t i uopć e palo na pametda Collieja uvlačišu sve t o? "" Collie bi mogao ost at i s mojom mamom."" Kad bi t it o učinila?Neć ešt i Collieja nigdje ost avit i samoga, bez t ebe." Jor ie se nasmiješ i pr i pomisli koliko je Char lot t e dobr o poznaje, jerzapr avo, kad bolje r azmisli kako sjedi na dr ugoj st r ani sudnice nasupr otonom pr olazu u kojemu je James Mor r is, jednost avno sebe ne vidi t amo. I st ina je da bi ona u Holdenu bila nevidljiva ž ena. Dok bi hodala gr adom, ne bi ost avljala t r agove. Kad bi ot vor ila ust a, ni glasa ne bi ispust ila. Val uzbuđenja pokr ene svjet inu na t r avnjaku, val koji st r ujeć i vijuga kr oz t r avu i zr ak. Ljudi ust aju i, s mjest a gdje su par kir ane, Jor ie i Char lot t e vide kako se ot var aju vr at a sudnice. Kovit lac zelenkast e svjet lost ir azlije se t r avnjakom. " Neć e ga pust it i van, t u, među sve ovo? "upit a Char lot t e. Ali oni bašt o učiniš e. Čet ir i čovjeka se pr iključiš e dr ugima na pozor nici:Dave Mever s, dvojica čuvar a i s njima –Et han For d, at ada nast ade r azuzdano klicanje. Klicanje i neobuzdani poklici pr olomiš e se u beskr ajnoj noć i iznad sudnice, ponad st abala lipa. Danas se malo odst upilo od pr avila i dopust ilo Et hanu da se pojavi na pr osvjednom skupu, ali t o se moglo i oče-
kivat i. To je Monr oe, gr adićkoji podr ž ava Et hana;t o su njegovi pr ijat elji i susjedi, a neki ć e s njim ot put ovat i i u Mar y land, ost avit i posao i obit elj, samo da bi njemu pomogli. Uzvr at ivš i za svu iskazanu pot por u, Et han okupljenima izr azi beskr ajnu zahvalnost , i ljudi uš ut kaš e jedni dr uge kad on poče govor it i, kako bi ga bolje čuli. Pr ilaze sve bliž e da ga bolje vide. " Želišli ić i gor e? "upit a Char lot t e. Jor ie se Et han doima neobično sit an u daljini. Net ko mu je za ovu pr igodu donio čist u, bijelu koš ulju i on u njoj sjaji poput zvijezda, t ako dalekih, da se čini da ni one nisu onakve kakvima se doimaju. Mar k Der r yst oji s Et hanove lijeve, a Fr ed Har ts desne st r ane. Podigli su zdr už ene r uke u zr ak, pobjedonosno i puni nade, i bili su t ako daleko da su mogli bit i i u dr ugoj galaksiji. Jor ie pomisli na onaj dan kad su im se ž ivot ir azdvojili, kad se Et hanova pr oš lostizlož ila pr ed svima, poputneke nesr eć e na aut ocest i, ili komada voć a, zlat nogizvana, a sivogi nejest ivogiznut r a. Ona je mislila da ga poznaje. Pr epoznala bi ga bilo gdje samo po onomu njegovu divnom osmijehu. Sve joj je bilo poznat o –način na koji je hodao, zvuk koji bi pr oizveo negdje duboko u gr lu kad bi bio nezadovoljan, način na koji bi podignut im palcem davao znak svakom dječaku iz svoje momčadi, bez obzir a na t o jesu li uspješ no odigr ali ili ne. Znala je kako bi je pr ivukao sebi uvečeri kako se osjeć ala dok ju je on t ako pr ivlačio. " Ne, ne ž elim poć it amo" ,r eče ona Char lot t i. Razmiš lja li da se već ina st var i ne mož e skr it i onako kako je Et han pr ikr io svoju pr oš lost ?Zamiš lja li da ć e, ako samo kor akne napr ijed, onaj dnevnik u njezinoj t or bici počet i kr var it i, kako je jedanputi počeo, i da ć e nast avit i sve dok t r avnjak oko sudnice ne bude okupan kr vlju, sve dok cipele svih okupljenih ne budu okr vavljene, a kr v bude t ekla niz pločnik, niz ulice? " Hajde onda, gubimo se odavde" , pr edlož i Char lot t e, t e one t ako i učiniš e. Dok gomila okupljenih plješ ć e, a Et han zahvaljuje svim onim br iž nim, odanim ljudima koji mu pr už aju pot -
por u, Jor ie i Char lot t e se odvoze iz gr ada. Usvakom dr ugom dijelu Commonwealt ha ovo je samo ugodna kolovoska večer . One uključiš er adio, kako su t o činile dok su bile jošdjeca. I z navike, nađoš e se na cest i za Hamilt on, skr enuš e na par kir ališ t e kod Saf ehousea, ali ne uđoš e unut r a. I onako je unut r a pr azno i ondje je samo ot ac War r ena Pecka, Ravmond, koji vodi posao, i t ek nekoliko gost iju koji su ili pr est ar i ili pr eviš e zbunjeni svime, a da bi nazočili pr osvjedu za Et hana. " Nisam t e one noć it r ebala pr isilit i da pođešsa mnom" ,r eče Char lot t e. " Mož da ga nikad ne bi ni upoznala da nije bilo mene." Golemi mjesec visi na nebu, odmah nad kr oš njama. " Nemoj t ako r azmiš ljat i" , Jor ie zat vor i oči, ali jošuvijek vidi mjesečinu. " Bez t e noć i ne bih imala Collieja." Isam Collie t r enut no ž eli da je miljama daleko od Monr oea, bilo gdje, samo š t o dalje od Massachuset t sa i svega š t o je ikad poznavao. Pr olazeć i poznat im ulicama na koje je naviknut , sve mu se čine pr euske za njega, na onoj svjet lost i uličnih svjet iljki, i sjenovit e;lipova st abla zast ir u nebo t e čak i u t om mr aku zauzimaju pr eviš e mjest a. Collie obično dočekuje Katna uglu, jerot kad se odselio u bakinu kuć u ne mož e se pr isilit i ponovno ot ić i u Maple St r eet . Večer as se Katdovezla biciklom. Colliejev bicikl je pr ilično uniš t en, gume se jako klimaju, a r amu je iskr ivio kad je udar io o ogr adu, t e se sad oboje voze na Kat inu biciklu do one napuš t ene kuć e izvan mjest a. Collie sjedi iza Kata r ukama ju je obujmio oko st r uka. Tako su blizu da mož e čut i kako joj sr ce lupa, a čuje i svoje. Oni got ovo svake večer i dolaze u t u st ar u kuć u;nit ko ih ne nadzir e i nit ko ne zna gdje su. To mjest o je samo njihovo, bar em pr ivr emeno. Naš li su jedan st ar i kauč koji su post avili u dnevnu sobu i opskr bili se dž epnim svjet iljkama i limenkama gazir anih pić a –u t oj r uš evini punoj kr hot ina cigle i kamenja. Taje kuć at u post ojala pr ije nego š t o je Monr oe post ao gr ad, kad su na t om mjest u bila samo polja i st abla jabuka sve dokle je pogled sezao, ali t ako neć e ost at i dugo. Oboje, i Kati Collie,
imaju osjeć aj da se sve ur uš ava oko njih. Svaki putkad t u dođu st r ahuju da neć e niš t a zat eć i, samo cigle i daš čice, i sve t o pr et vor eno u pr aš inu. Osjeć aju da im je ost alo malo vr emena. Ljet o je na izmaku i t one u zelenu izmaglicu. Za njih ć e ljet o uvijek značit i bašt o, čak i onda kad ost ar e. Ljet oć e pamt it i po t ome kako su se glasali zr ikavci, a oni st iskali jedno uz dr ugo na pr ast ar om kauču koji je bio napuš t en mnogo pr ije nego š t o su se oni r odili, po t ome kako nisu ž eljeli zakor ačit i u buduć nost–jošne. Rosar ie je bila u pr avu;sad je sve dr ukčije medu njima i oni viš e na t o ne mogu ut jecat i. Ne r azgovar aju viš e onako veselo i bezbr iž no kao pr ije. Sad je sve dr ukčije. Samo jedna r iječ mogla im je sr ce slomit i u komadić e. Večer as kr oz r upe na kr ovu gledaju mjesec i opr ezni su jedan pr ema dr ugom;ne spominju pr osvjed kod sudnice;ne r azgovar aju uopć e. Kad post ane kasno i r akuni zavladaju kuć om, oni odlaze, ali t o čine spor o, vukuć i se polako. Uvijek je t o najt ež i dio večer i –povr at ak u gr ad. Hodajuć i mr ačnim, mir nim ulicama pr idr ž avaju Kat in bicikl. Kasno je, t e su čak i ljudi koji su nazočili skupu veću kr evet u, vr at a su zaključana, a pr ozor i zasunom zat vor eni. Uzr aku se komeš aju komar či i Katzapali jednu od cigar et a koje je ukr ala iz ladice Rosar ieina noć nogor mar ić a;zbuni je dim koji se podigao kr oz mr ak kad ga je ot puhnula. Komar či se r aspr š iš e, a Katzakaš lja od dima. " Bolje t i je da pr est anešs t im" , namr š t i se Collie. " To t i je bašglupo." Katmaš e naokolo cigar et om kao da ne mar i za Colliejevo miš ljenje. Među njima se podiž e dimna zavjesa i odjednom se Katpr eplaš i, shvat ivš i da ć e ovaj t r enut ak pamt it i dok su ž ivi. Osjet i se nekako skr hanom, kao da je sve ono š t o bi sad r ekla ili učinila bilo pogr eš no. " Ne ž elim viš e bit i ovdje" ,r eče Collie. St r aš no je čut i kad t i t o kaž e najbolji pr ijat elj, ali Katmu ne odgovor i. Molim t e, pomisli, nemoj me nikada napust it i, ali ne r eče ni r iječi.
Čudno je t oš t o se ona većosjeć a kao da ju je napust io, ili mož da t o sama sebi sad govor i kako se ne bi osjeć ala loš e kad se t o uist inu dogodi. Collie se zagledao uvis i pr omat r a nebo osut o zvijezdama. Bijele, ž ut e, r už ičast e, neke koje nit ko nikada nije vidio. IKat pogleda pr ema nebu. Rukama joj pr ođoš et r nci. Ona je dala oduš ka pokor i i sad plać a cijenu. Samo je dvaputu ž ivot u nekoga iskr eno voljela, a sada ispaš t a i zbogt oga. " Sve ć u učinit i da t e usr eć im" ,r eče Kati njezin glas joj se učini beznačajnim, čak i njoj samoj. Collie joj okr ene leđa i ona ne mož e vidjet i ono š t o on osjeć a pr ema njoj, ali bez obzir a na t o –zna. Da se viš e nikada i ne vide, nije sigur na da bi mu nedost ajala, ne onako pr avo, ne onako kako bi on nedost ajao njoj. Odbacivš i cigar et u na pločnik, ona nogom pr it isne zaž ar eni opuš ak, a iskr ice polet ješ eu zr ak. Ma koliko daleko on odlazio, ona ga se nikad neć e odr eć i u sebi. Točno iznad njih jedna se zvijezda ot kine sa svoga mjest a na blist avom nebu. " Zaž eli neš t o! "povika Kat . Tako je blješ t ava da je zabor avila kako se zaklela da viš e neć e vjer ovat iut akve st var i, ali – kad ponovno ot vor i oči i pogleda u Collieja –post ade joj jasno da on viš e ni u š t o ne mož e vjer ovat i. Got ovo je s njegovim ž eljama. Collie je ot pr at i kuć i, pr ije nego š t o se on uput i bakinoj, t amo u Smit h Lane. Zr ak je gusti usijan i t o ih uspor ava;za svaki kor ak im t r eba snage, volje i hr abr ost i. Kuć a u kojoj je pr ije ž ivio sljedeć egć e se t jedna pr odat i;kupci ž ele na pr očelje st avit i svoj pečat , kao uost alom i svi novi vlasnici. Collie se zaust avi čim dođoš e do ugla. Ne usuđuje se kor aknut i dalje. Čuju zvuk vr t ne pr skalice gospode Gage. Čuju i nekoga psa u daljini kad je zalajao kr oz noć . Tad se Collie nagne i poljubi je. Poljupcem joj iskaž e sve ono š t o osjeć a, a onda pobjege pr ema Smit hf ield Laneu, š t o dalje od nje. Katpr et r či ost at ak put a do kuć e, pr ečacem pr eko
t r avnjaka koji je gr ozno neur edan ovoga ljet a, pun t r nja i kor ova. Ona pr eskače pr eko spar t ine i kamenja, u t r ku osjeć a samo noge i t jeskobu, a sr ce joj lupa kao u koš nici, br uji i većje pr obada. Sva su vr at a, i pr ednja i st r až nja, zaključana, t e se Katpopne kr oz Rosar ien pr ozori pr obudi sest r u kad se spust i na pod. Rosar ie se pr ene i, kvr cnuvš i ut ičnicu, upali svjet lo. " Kat ? "r eče Rosar ie, ugledavš i sest r u kako st oji u mr aku. Rosar ie ne očekuje da ć e se Katbacit i na kr evet , kao š t o ne bi mogla zamislit i da ć e se Katu ovo doba popet i kr oz pr ozor , ali vr lo br zo shvat i. Katse sklupčala i noge pr ivukla gr udima, pokuš avajuć i zaust avit i sva svoja čuvst va. " Da nisi mož da mislila kako ć ešse udat iiž ivjet i sr et no do kr aja ž ivot a, ha?Ta nisi t oliko glupa, Kat ? "Rosar ie pr ovuče r uku kr oz sest r inu kosu. Ona sama većsmiješ no dugo ne vjer uje u ljubav, a ima samo sedamnaestgodina, ali vjer uje da t r eba t ež it i onome š t ot e pokr eć euž ivot u. " Pr est ani" , poviče Kat . " Nat jer aj me" , nasmije se Rosar ie, a zat im lagano odgur ne sest r u. Katse uvuče pod pokr ivač. St r aš no joj je hladno. Čini se da je svemu kr aj, a ona t u niš t a ne mož e učinit i. " Kad li ć e je pr est at i boljet i? "Katpr st om pr ijeđe pr eko opekline ne sest r inoj r uci. Njezina kož a je lijepa, ali ož iljci neć e ot ić i. " Mislila sam da si shvat ila" , nasmije se Rosar ie. " Nikad." Nekako se deke na Rosar ienu kr evet u uvijek doimaju t ež e, a jast uci mekš i. Rosar ie se pr ot egne da ugasi svjet lo. " Na spavanje" ,t jer ala ju je. Glas joj je snen, kao daje ponovno zaspala. " Smir i se." Mjesečina ulazi kr oz pr ozorpr et var ajuć i sve u sr ebr no i plavo. Diž e se vjet ar ,t r nov gr m udar i u kuć u, a Katpomno osluš kuje t aj zvuk. Kad t e net ko poljubi onako iskr eno, onda na t o jako dugo ne pr est aješmislit i. ICollie o t ome r azmiš lja dok se vuče do bakine kuć e duž Fr ontSt r eet a, pokr aj onih zamr ačenih izloga gor e u Wor t hing-
t onu, a onda pr olazi kr oz st ar e uličice nad kojima se nadvijaju lipe i hr ast ovi, pokr aj ispr eplet enih gr ana jabukovih st abala koja su jošuvijek por edana uz cest u. Kasno je i mr ačno, ali Collie za t o ne mar i. Pr olazeć i pokr aj knjiž nice zast ade, zagledavš i se u mjest o gdje je nekad r asla st ar a jabuka West f ield Seek-No-Fur t her . Zr ak mir iš e na sumpori slat ke jabuke. Collie osjeć a kao da sve t o vidi pr vi put , kao da je t udinac u gr adu. Gdje se t o nalazi?Ne zna. Kamo ide?Ni u t o nije sigur an. On začuje zvuk sir ene, a kad se okr ene, ugleda očev kamion. Za t r enut ak se pr est r aš i da bi se mogao nać i oči u oči s ocem, pr emda zna da je t o nemoguć e. Et han je u zat vor u, pa ipak je Colliejev pr vot ni nagon pobjeć i i odmaglit i pr eko par kir ališ t a knjiž nice. No umjest ot oga, on st oji na mjest u. Pogleda t ko vozi i osjet i olakš anje. To je samo njegova mama za upr avljačem. " Hoć ešsa mnom? "pozva ga Jor ie kr oz ot vor en pr ozor . Ost ala je dokasno, zadr ž ala se sa Char lot t om i Bar ney jem jedan sat , a mož da i viš e, pijuckajuć i Char lot t in omiljeni zeleni čaj koji ima neobičan naziv:cijepaj dr vo nosi vodu. Čini se kao da je pr osvjed kod sudnice bio f ilm koji su većodgledale, pr edst ava koju jednost avno nisu mogle odgledat i do kr aja. Collie uđe u kamion. Većje odavno pr oš ao njegov r edar st veni sati on očekuje da ć e ga majka ispit ivat i gdje je bio, ali ona i ne spomene t o da bi on u ovo doba većt r ebao bit i u kr evet u. Dok se voze, Jor ie r azmiš lja o t ome kako je Collie bio lijepo dijet e kad je bio malen, s onom lijepom svijet lom kosicom, i u kakvoga je lijepoga dječaka izr ast ao. No ipak, pr omijenio se u zadnjih nekoliko t jedana, sad je nekako odlučniji, mir niji i povučeniji. Nedvojbeno je nar ast ao. Idok t ako pr olaze, on zur i kr oz pr ozorzagledan u mr ačno susjedst vo i pot iho zviž duče. Mogao bi bit iit isuć ama milja daleko. " Jesi li dobr o? "upit a ga Jor ie, a kad je Collie pogleda kr ajičkom oka, ona osjet i svu onu ljubav pr ema njemu, onako iskr eno, snaž no, i jače nego ikada pr ije. Svjesna je da ć e on post at i dr ukčiji čovjek od onoga kakav bi bio da se niš t a od ovoga nije dogodilo. Bitć e hir ovit iji,
imatć e manje st r pljenja i znat no ć e viš e bir at i one kojima ć e vjer ovat i. On je dječak čiji je ot ac nekoga ubio, et ot o je on; onaj koji odbija r azgovar at i o onome š t o se dogodilo, onaj koji izlazi iz sobe na sam spomen očeva imena, onaj za kojega ć e ona učinit i sve, samo da ga poš t edi. " Št o mislišo t ome da se odselimo negdje daleko? "Jor ie se t r udi zvučat i vedr o. Pr it ome ona ne misli na Mar y land, većna neko sasvim dr ugo mjest o. " St o mislišo t ome da se odselimo u neki gr ad, gdje bismo mogli bit i i činit i ono š t ož elimo? Collie je pozor no sluš a. " Aod čega bismo ž ivjeli? "" Mogla bih se ja zaposlit i kao učit eljica. Post oji agencija za zapoš ljavanje koja pr onalazi r adna mjest a u svakoj dr ž avi. Ne bismo bili bogat i. Nar avno, ako odlučimo ot ić i."" Bi li t o bilo daleko odavde? "" Mož e bit i, a i ne mor a." " Želio bih da bude."Collie bulji kr oz pr ozordok pr olaze pokr aj sr ednje š kole i mr ačnih t er ena iza nje. " Ne ž elim ga nikada viš e vidjet i." " Mogao bi se pr edomislit i. Mor atć ešpr ičekat i i vidjet i." Tr udi se da joj glas ost ane mir an i čudi se kako mož e govor it i t ako. Osjeć ajuć i da govor i neš t o vr lo blizu laž i, ne r ekavš i baš niš t a. Collie odmahne glavom. " Znam kako se osjeć am."Ali Jor ie je veoma svjesna t oga da se t o mož e i pr omijenit i. Ujednom t r enut ku mož ešneš t o osjet it i –ljubav, pr imjer ice –a već u sljedeć em sve ono š t o si mislio da znaši osjeć ašmož e bit i ist r eseno iz t ebe, ost avljajuć it e pr aznogi slobodnogda mož eš osjeć at i neš t o sasvim dr ugo, neš t oš t o nikad nisi ni očekivao, neš t o novo novcat o. Tijekom sljedeć egdana Jor ie je r azmat r ala š t o bi bilo najbolje za Collieja. Kuć a joj je ispr až njena, pokuć st vo pospr emljeno, a Ann i Gigi pomaž ur azvr st at i st var i koje ć e ost avit i u podr umu Rut h Solomon. One na hr pu slaž u r aspar ene zdjelice i mot aju plaht e, pr skaju deke u kut ijama kuglicama naf t alina i ono bolje posuđe st avljaju u zaš t it ni omot da se ne bi okr hnulo. " Et oš t o se događa kad najednom mjest u ost anešt r inaest godina" ,r eče Ann. " Najpr ije t i vladašst var ima, a onda st var i
ovladaju t obom." IAnn se nat r agmajci doselila got ovo pr aznih r uku. Pr ije bi bila ljubomor na na sve ono š t o je njezina sest r a imala, ali sada joj se sve t e st var i čine samo t er et om. Za r azliku od nje, Gigi je skupljačica. Ona se ponosi t ime š t o ima sedamnaestpar i cipela i dvadesetš estpulover a, i očit o joj se sviđa već ina onih st var i koje pakir a. " Kad pođešna f akult et , moć ić ešponijet iš t ož eliš " ,r eče joj Jor ie. Gigi je osupnut a. " Zarih t i ne ž eliš ? " " Ona sebi uvijek mož e kupit i neš t o novo" , objasni Ann kć er i. Kad je Gigi ot iš la gor e donijet i jošzaš t it nogomot a, Ann se okr ene sest r i. " Kad sam odlazila, nisam ž eljela niš t a uzet i. Ne kaž em da i t it r ebašt ako. Ja sam zadnja osoba kojoj se t r ebaš obr at it i za savjetali, ako se mene pit a, onda ć ut ir eć i kako mi se čini da ne t r ebašpož eljet i niš t aš t o je pr ipadalo t ebi i Et hanu. " Mož da se samo ne ž elim pot puno zat r pat i st var ima." " Mož da." " Ali t i ne mislišt ako." Nikada nisu r azgovar ale ovako i Jor ie nikada nije dr ž ala do sest r ina miš ljenja, ali sada ju je zanimalo. Ann je znala zaobić i pr et var anje i r eć i u lice ono š t o misli, ali čak ni ona sad nije znala r eć iš t o dalje. " Jedino š t o sigur no znam" ,r eče ona Jor ie, " je da kasnim na posao i da ć ut e podupr ijet i u svemu za š t o se odlučiš ." Toga popodneva, pomaž uć i majci oko kuć e, Jor ie r azmiš lja o t ome kako se čovjeku u samo jednome t r enut ku mož e pr omijenit iž ivot . Razmiš lja o onom deset ogodiš njem dječaku, koji je t r čao pr eko polja, suznih očiju, dok mu je kr vž ar ila pr st e, i o svojem dr agom sinu kojega je, dok se pr i dnevnom svjet lu š et ao, u leđa udar ila bejzbolska lopt ica. Ona pomisli na onaj t r enut ak neposr edno pr ije nego š t o je aut omobil Jeannie At kins udar io u ogr adu, kako je sigur no svir ao r adio i kako su se vjer ojat no Jeannie i Linsdav smijale, onako kako se i ona smijala
onoga jut r a pr ije nego š t o se začulo kucanje na njihovim vr at ima. Negdje nakon večer e, u sumr ak, Jor ie iznese t elef on na t r ijem. Baščudno kako je zapamt ila br oj, kao da ga je zvala cijeli ž ivot . Telef on je dugo zvonio pr ije nego š t o se James Mor r is javio. " Halo" ,r eče s pr izvukom nevjer ice u glasu. On ne pr ima t elef onske pozive, a i ne ž eli ih. " Ja sam." Jor ie osjeć a da bi joj on mogao spust it i sluš alicu, no umjest ot oga James r eče:" At o st e vi."Kao da su st ar i dobr i pr ijat elji. Pr epoznao joj je glas, a osim t oga, ne zamjer a joj š t o ga zove. Pas zalaje, a Jor ie se nasmije. " Fer gus" ,r eče. " Jedan jedini." " Je li t amo jošuvijek onako vr uć e? " " Mislim da me ne zovet e zat o da bist e sa mnom r azgovar ali o vr emenu."Glas Jamesa Mor r isa uvijek t ako zajedljivo zvuči kad pomisli da je net ko neiskr en, a t ako je i sada. " St o se dogodilo?Je li sve u r edu? " " Je, u r edu je."Jor ie sjedi u majčinom ost akljenom t r ijemu; kuć a joj je pr odana, supr ugu zat vor u, ž ivotuniš t en, ali nekako joj James Mor r is podiž er aspolož enje. Pomaž e joj r azmislit io onome kr oz š t o su sve ljudi na ovome svijet u spr emni pr oć ii koliko sve hr abr ost i čovjek mož e imat i. " Mislim da ć u pr ež ivjet i." " Ija t ako mislim." " On ž eli da i ja s njim pođem u Mar y land." " To me ne iznenađuje." Jor ie začu kako se vr at a zalupiš e;t o James puš t a van psa dok se mr ak spuš t a nad poljima. On joj ne ž eli niš t a loš e. On se ne bi okr enuo od nje ni kad bi je vidio u sudnici, ne bi je pot jer ao s cest e i da je vidi kako se vozi kr oz gr ad. " Jest e li pr očit ali dnevnik? "upit a on znat iž eljno. " Akako? Da ga silom ot vor im? "" Kladio bih se da je ključiću njega." Večerse spuš t a, i t u i u Mar y landu, t iha noću kolovozu osut a zvijezdama. " I ,š t oć e se dogodit i kad ga pr očit am? "
" Onda ć et e znat iš t oć et e" ,r eče James Mor r is. " A, t ako" , nasmije se Jor ie. " Kao da me jako dobr o poznajet e." " Sasvim dobr o." " Ija sam mislila da njega dobr o poznajem." Jor ie čuje kosove, t amo vani u čempr esima. Ona zna š t ož eli od Jamesa Mor r isa, a t o zna i on. " To nije bila vaš a gr eš ka" ,r eče joj on. To je darkoji joj je on poklonio, i t ot r ajan. Kasnije t e večer i, ona ode do zat vor a, unat oč pr ijet eć oj gr mljavini i ponese Et hanu večer u. Nebo sja, kao š t o uvijek sja pr ed kiš u, a cest e izgledaju kao da su smr vljeni dijamant i post avljeni na asf alt . Jor ie se vozi pokr aj onih r edova divljih ljiljana koji ć e najviš e za t jedan-dva pr ocvjet at i. Svaki putkad se onuda vozi, obuzme je neopisiva ž elja da se okr ene za st o osamdesetst upnjeva i vr at i ot kuda je i doš la. Riječi je počeš e izdavat i čim je skr enula u KingGeor ge' s Road. Put em do zgr ada dr ž avnogur eda pazi na kr aljevske vodene kokoš ke koje se skr ivaju u močvar ama Mar y landa, pr it ajene i t ihe, čak i kad im se pr ibliž ava opasnost . Jor ie par kir a iza zat vor a i kr ene st azicom koja vodi do st r až njih vr at a, izbjegavajuć i sve novinar e i one koji bi je t u mogli dočekat i. Sinoćje zapuhao vjet ari jošuvijek st r uji i st r esa liš ć e sa st abala. Samo se nekoliko ljudi okupilo na t r avnjaku ispr ed zgr ade;zadr t i pobor nici poputlijepe Rosar ie Williams, War r ena Pecka i Mar ka Der r vja, koji r azgovar a s Daveom Mever som, dok ljudi skupljaju smeć e koje je jošod pr et hodne večer i ost alo r azbacano po t r avi. Jor ie pož ur i i pr ovuče se kr oz st r až nja vr at a pr ije nego š t o je oni opaziš e. Mali je t o gr ad, i zat o je već ina zaposlenih u zat vor u uviđavna t e dopuš t aju Jor ie da dođe u posjetkad god t o njoj odgovar a. I st ina je da se počelo govor kat i kako baši ne dolazi r edovit o, a počelo se š uš kat iiot ome koliko čest o navr ać a Rosar ie Williams. Doš lo je dot le da su ljudi koji su zaposleni u zat vor u počeli čekat i da se pojavi Rosar ie, a neki su počeli i maš t at i o njoj.
Čak je i Dave Mever s, vjer an i poš t en čovjek, sanjao da ga Rosar ie t r až i da pobjegne s njom, pr emda se, na svu sr eć u, pr obudio u svom kr evet u, uza svoju supr ugu, pr ije nego š t o je i saznao bi li ono njegovo ja iz sna pr ihvat ilo Rosar ienu ponudu. Večer as su oba dež ur na čuvar a, Fr ankie Links i RogerLavvson, r azočar ani shvat ivš i da je t o samo Jor ie i da pr ed vr at ima ne čeka Rosar ie. No, ipak su vr lo ljubazni s njom kad je pust iš e da ude. Fr ankie, koji je s njom iš ao u sr ednju š kolu, ali dva r azr eda iza, pr et r až uje joj t or bicu i koš ar u s hr anom u kojoj je Et hanu donijela njegove omiljene poslast ice:sendviče sa salat om od jaja, kolače nat opljene limunom, salat u od r ibanogkupusa pomiješ anu s mr kvom i domać u majonezu. " Dr ekast o vr ijeme vani" ,r eče Fr ankie dok vodi Jor ie do zat vor ske ć elije. Fr ankie je pr ilično uljudan, ali oduvijek ima onu zločest u cr t u u sebi, pa se t ako i sad nacer i kad st igoš e do Et hanove ć elije. " I mat e posjet , gospodine Bell" , zazva ga Fr ankie, kr ajičkom oka pogledavajuć i u Jor ie i očekujuć i njezinu r eakciju kad gaje nazvao pr avim imenom. Ali Jor ie ne r eagir a, a i zaš t o bi?Njoj se sad većsve čini kao san:način na koji ju je ljubio, način na koji ga je voljela. Pomične r eš et ke koje se ot vor iš e doimaju se posve st var no, kao i odjek Fr ankiejevih kor aka u hodniku nakon š t o za njom zat vor i vr at a, a on se vr at i u svoj ur ed. " Ti i ne znaškoliko mi nedost aješ " ,r eče joj Et han. On joj pr iđe, ali njoj se učini kao da čuje njegov glas iz velike daljine, s mjest a gdje se zelene polja i gdje je pr aš ina t ako cr vena da ost avlja t anak sloj na ovr at niku i or ukavlju, cr vena poputnajcr venijih r už a. Kad je on kr ene zagr lit i, Jor ie se okr ene od njega. Koš ar u s hr anom odlož i na kr eveti ost ane t ako leđima okr enut a pr ema njemu. Dok st oji t amo, na t r enut ak pomisli da čuje ocean, ali t o neš t o huči u njoj. " Nisam mogla unijet it er mosicu zbogoš t r ih r ubova. Pr et post avljam da misle kako bi je mogao r azbit i i kr hot inama si pr er ezat iž ile, ili ozlijedit i nekoga;zat o sam t i donijela samo sendviče. Čini mi se da sam ih pr eviš e napr avila."
" Ne posjeć uješme, Jor ie."Glas mu je t ugaljiv, onakav kakav nikad pr ije nije čula. " Sve r jeđe i r jeđe." Jor ie ga pogleda. Osjet i kako se u njoj sve uskovit lalo. " Mar k mi je r ekao kako se ponudio da ć e dolazit i po t ebe i dovozit it e na pr osvjede, ali da t i nisi ht jela ić i. Ne ž elišni r azgovar at iot ome, ne ž elišme ni vidjet i, a t oliko mi nedost aješ ." Jor ie pomisli na kosove, na t o koliko je moguć e poznavat i nekoga, pa ipak se pot puno iznenadit i onim š t o se pokazalo da je t aj net ko. " Bila sam na posljednjem pr osvjedu."I zgr izla je nokt e sve dok nisu pr okr var ili, mali cr veni polumjeseci koji je podsjeć aju na t o kako budna sjedi noć ima i gr ize se. " Char lot t e i ja smo bile t amo." " Bila si t amo, a nisi se popela na pozor nicu?Nisi doš la gor e bit i uz mene? " " Bila je st r aš na guž va."Zvuči t o kao slaba ispr ika, čak i njoj samoj. Slično onome š t o Collie govor i. " Bio si okr už en ljudima." " Ali nit ko od njih nije bio moja supr uga." Jor ie osjeć a koliko je povr ijeđen, ali shvać a da t o nju nimalo ne dir a. Ona pomisli na Collieja u onoj st ar oj, napuš t enoj kuć i, kako čuči u mr aku. Pomisli na sve one godine koje su pr oveli zajedno i obeć anja koja su dali. Da je mor ala pr et post avit i kamo ć e je ž ivotodnijet i, nikad ovo ne bi mogla ni zamislit i. Ali sad su t u, i nema izlaza dok ne zavr š est im. Et han sjedi na kr evet u, r uku spuš t enih u kr ilu. Nije ljutna Jor ie. Zapr avo je pot puno smir en. Od okr ivljenih se očekuje da ć e bit it jeskobni, ali Et han je pr onaš ao mir .I mao je i viš e nego dost a vr emena da o svemu r azmisli. Punih pet naestgodina, zapr avo. " Želišznat i kako sam t i mogao lagat i, pa et o, r eć ić ut i ist inu –bilo je lako. Dugo nisam mogao r azmiš ljat iot ome, a kad sam konačno uspio, činilo mi se da se sve t o dogodilo nekom dr ugom. Kao da je t o bila neka pr iča koju sam davno pr očit ao, t ako davno da je se jedva mogu i sjet it i. Nije t o nalikova-
lo na laž i. Nisam se osjeć ao kao da poznajem čovjeka koji je sve t o učinio, i ni sad se ne osjeć am t ako. Ja nikad ne bih učinio ono š t o je učinio on." Jor ie vadi večer u iz koš ar e, ali Et han joj uzme koš ar u s hr anom iz r uke i odlož i je na pod, samo da bi ona pr est ala t r až it i po njoj. On ž eli da ga ona sasluš a. Vidi se da mu je t o pot r ebno. " Čovjek za kojega si se udala?Čovjek kojega poznaješ ?To sam ja. Et o, t o sam ja." Čudno je kako r iječi odjekuju ć elijom kao da dolaze izdaleka, sad kad su t u, pr ed t obom, t ebi pr ed nosom. " Čak i sad, kad se pr isilim pomislit i na t o, kao da se nikada nije ni dogodilo." " Bila sam u Mar y landu,"r eče Jor ie, " i ja t i mogu r eć iš t o se dogodilo." Et han je začuđeno pogleda kad ona t or eče. " Bila si ondje?I nisi mi r ekla? " Jor ie se nasmije, opor im smijehom, čak i za njezine uš i. " Ne r adi se o t ome š t o ja t ebi nisam r ekla." " Ne znam viš e ni gdje se t o mjest o nalazi. Ne bih ga mogao pr onać i, sve i da hoć u." " Pa et o, ja sam ga pr onaš la" , Jor ie osjeć a da ć e zaplakat i pr i pomisli na t o kako je slijedila Jamesa Mor r isa kr oz polje. Osjet i da ć e zaplakat i pr isjet ivš i se kako se njegov pas vukao za njim, vjer no, bez obzir a na t o kamo vodio put ." Jošuvijek je t amo." Jor ie pož eli da Fr ankie Links dođe po nju. On bi t o učinio iz pr kosa, misleć i kako ć e ih uzr ujat i ako im skr at i posjet ;on je zločest a osoba, ali ovaj putbi joj Fr ankie učinio uslugu. " Jor ie, mož emo se st o put a vr ać at i na t o, ali nas t o neć e nikamo odvest i. Nisam mor ao pr iznat i. Ht io sam. Tr ebao sam. I sad t e molim da mi opr ost iš ." Jor ie ima onaj gr ozni osjeć aj da ć e se uguš it i;mož da ć e pot puno pr est at i disat i. " To je sve?It o je sve š t ož eliš ? " Et han For d se spust i na koljena, t amo u ć eliji u kojoj su r anije uglavnom zadr ž avali pijane vozače, na goli bet onski pod.
Pogleda gor e pr ema njoj, i t o je on:čovjek za kojega se udala, onaj u kojega se zaljubila, zauvijek, r ekla je. " Ne čini t o" , Jor ie uzmakne kor ak. " To je sve š t ot r až im."Lice mu je poputanđela. Oči su mu t ako cr ne da ne mož ešpogleda skr enut i kad jedanputpopust iš ." Bašme br iga š t o dr ugi misle, Jor ie, ne mar im ni za ono š t o čine za mene. Želim samo da mi t i opr ost iš , duš o." On je pogleda, a ona shvat i da ga poznaje bar em t oliko dobr o da zna š t o on od nje očekuje. On ž eli da ona čučne i zagr li ga, ž eli da ga poljubi i zakune se da ć e mu opr ost it i sve njegove gr ijehe. " Št o je s Colliejem?Želišli da t i i on opr ost i? " " Svr emenom ć e mi opr ost it i" ,r eče Et han. St ojeć it ako ispr ed njega, Jor ie pomisli na njihova sina, na t o kako on nikoga nikad u ž ivot u ne bi povr ijedio, kako je obilazio oko kuć e i skupljao zamke za mr ave koje je ona post avljala svakoga pr oljeć a. Ona pomisli na one bijele cvjet ić e koji su lepr š ali gr adom nakon š t o je on posjekao jabuku. Pomisli na one nar ančast e ljiljane koji su je uvijek t ako plaš ili i na svoju pr ijat eljicu Char lot t e Kit e i njezinu pr elijepu, oš iš anu, cr venu kosu. Ona je voljela svogsupr uga t ako iskr eno da je i sama bila iznenađena, ali ona sada zna putza Mar y land bolje nego š t oć e ga on ikada znat i. Ona shvać a da nije lako opr ost it i i daje bez opr ost a medu njima samo velika pr aznina;jedan met ar ili st ot inu milja ne mijenja niš t a. To je ona udaljenostkoju je nemoguć e pr ijeć i. " Nadam se da si u pr avu š t o se t oga t iče. Nadam se da ć et i on jednoga dana opr ost it i." " At i, š t o je s t obom? " Ust ao je i gleda je u oči. Oboje čuju kako Fr ankie ot var a vr at a zat vor skoghodnika. Čuvarglasno zviž duče neku melodiju. " Ja sam onaj koji mislišda jesam" ,r eče Et han. " Jošuvijek sam onaj ist i." Jor ie se ne ž ur i vozeć i se kuć i i pr olazeć i pokr aj jezer a, gdje su se ona i Char lot t e nekada davno kupale, kad jošnije bilo
gr adskogbazena i kad nisu imale dr ugogizbor a nego suočit i se s opasnim slat kovodnim kor njačama, ako su se u t o ljet no doba ž eljele r ashladit i. Tinejdž er i iz gr ada i sad vole t u dolazit i unat oč kor njačama i blat u;u onim mr ačnim vodama imaju int imu, i slobodu na onoj š umovit oj obali. Jor ie se zaust avi na blat njavu par kir ališ t u i izaš avš i van izuje cipele i ost avi ih iza kamiona. Pođe svojom, nekad omiljenom st azicom do vode, opr ezno kor ačajuć i, jerzna da na t om mjest ur ast e divlja kala i zvjezdana t r ava, i daje lako zapet i, ako ne paziš . Na dr ugoj st r ani jezer a čuje kako se neka djeca bučno zabavljaju. To je vjer ojat no Rosar ie Williams i njezina klapa koji pot ajno piju pivo, ljube se už ar enim, pohlepnim usnicama ne mar eć i za ost ali svijet , usr edot očeni samo na jačinu svojih int imnih t r enut aka:skakanje sa st ijena i r onjenje, gr ljenje u plić acima i š aput anje u zavinut e uš i. Tr ska je pr evisoka oko Lant er n Lakea i pt ičice se glasaju svojim pijukavim, dr ht avim pjevom. Jor ie i Char lot t e su vjer ovale da ć e se voda pr et vor it i u sr ebr o ako se zvijezda padalica sr uš i u jezer o, i da ć et aj ž arosvijet lit i cijeli gr ad. Jednom su za Noćvješ t ica obojile lica u sr ebr no, zamot ale se u st ar eš alove pr ot kane sr ebr nim nit ima i doš le ovamo plesat i na mjesečini. Ludir ale su se pleš uć i, sve dok se nisu sr uš ile u sr ebr nu hr pu na obali, i t ako su se glasno smijale daje njihov smijeh odzvanjao i vr ać ao im se pr eko vode, poputzlat om obr ubljena oblaka. Jor ie zagazi u vodu. Ne haje š t o na sebi ima omiljenu bluzu i š t o joj se kamenje mož e nakupit i u dž epovima i povuć i je na dno. Sviđa joj se osjeć aj blat a pod nož nim pr st ima, onako ljepljiv. Žapci se pr est r aš iš e kad ona pr ođe kr aj njih i jedan lot os joj se pr ibliž i –jedan ot mjeni, ž ut i pr imjer ak koji bliješ t iu mr aku pr iguš enim svjet lom poputvodene kr ijesnice. Zr ikavci su podivljali na vr uć ini i noćod njih podr ht ava. Oluja koja je pr ijet ila pr emjest ila se pr ema obali i pr olazi sa samo malo dr ht anja i st enjanja u pucket ajuć em zr aku. I zmeđu oblaka Jor ie vidi zvijezde. One najjasnije se zr cale u jezer u, kao da se
zvijezda padalica, koju su ona i Char lot t e očekivale, napokon pojavila. Kad joj je voda doš la do st r uka, Jor ie zar oni, zahvalna zbog osjeć aja hladne vode na svojoj ljepljivoj kož i. Ne r azmiš lja o ljubavi i opr ost u dok plut a mr ačnim vodama. Razmiš lja o jabuci u cvat u i o djevojčicama u sr ebr noj odjeć i;r azmiš lja o t ome kako je čudno da nikad pr ije nije zapazila daje Char lot t e lijepa, sve dok nije odr ezala kosu. Jor ie plut a sve dok nije počela dr ht at i od hladnoć e. Pet ak je, večer ,it inejdž er i na dr ugoj st r ani jezer a puš t aju vat r ometi navijaju t ut r eš t eć u kut iju. Glazba se r azlijež e vodom, a ž abe poskakuju u plić aku;noćje blaga i t opla. Mogao bi zar onit i i nit ko ne bi znao, mogla bi t e st r uja povuć i na dno, t ako duboko da do t ebe ni svjet lostzvijezda ne bi dopr la, t ako duboko da se nikada viš e ne bi vr at io nat r ag. Jor ie izađe, iscijedi vodu s odjeć e, a zat im se vr at i do par kir ališ t a, uzme svoje cipele i uđe u kamion. Nit ko t ko bi je u t om t r enut ku vidio ne bi mogao nit i pr et post avit i da joj je kosa boje meda i da je nekad bila t ako lijepa da su ost ale djevojke bile ljubomor ne na nju. Nikad ne bi mogli ni zamislit i da je pr ije samo nekoliko t jedana ona bila zaljubljena u svoga supr uga i smat r ala se najsr et nijom ž enom na svijet u. Odjeć a joj je posivjela od vode, kosa joj pada u čuper cima, zelenim poputkor ova. Pa ipak, Jor ie u sebi osjeć a nekakvu svjet lost , kao daje doist a plivala u vodi koju su osvijet lile zvijezde padalice. Ost avila je ot vor ene pr ozor e na kamionu dok se vozila kuć i, unat oč r ojevima komar aca koji poputmalih t or nada zuje kr oz noć . Kad skr ene na kolni pr ilaz, smiješ no je š t o joj se njihova kuć at amo u Maple St r eet u učini nest var na. Ona shvat i zaš t o je Collie odbio doć i ovamo i spakir at i svoje st var i. Jor ie je sama mor ala ispr aznit i kuć u, i na kr aju je već inu odjeć e odnijela u cr kvu Svet e Kat ar ine u Hamilt on na veliku r aspr odaju, sad pr ed počet ak nast ave, na kr aju sezone. Večer as joj se čini kao da t u nikada nisu ni ž ivjeli, ali i t o se mož e pr omijenit i. Kad pr ođu godine, a Jor ie i Collie budu st ajali na pločniku, pr isjet it
ć e se mož da st var i koje su sada zabor avili:kako je ljet i mir is t r ave ulazio kr oz pr ozor e i kako je snijegnapadao na pr ilaz nogost upu, kako ih je Et han doist a volio, unat oč svemu š t o je učinio. Jor ie ot vor i gar až na vr at a i ude unut r a. Ost alo je jošsamo nekoliko kar t onskih kut ija, onih s Et hanovim st var ima. Njegova kut ija s alat om je na r adnoj klupici, t amo uza svu onu evidenciju o svakom poslu koji je obavljao dok je r adio u Monr oeu. Jor ie ot var a dosje za dosjeom. Jezer ska voda kaplje s nje na st r anice i t int a se r azlijeva, ali ne smet a, jert i papir i viš e nikoga neć e zanimat i. Novi st anar ić e ih iznijet i uz r ub pločnika onoga dana kad se odvozi smeć e i zavr š itć e na odlagališ t u smeć a na kr aju Wor t hingt ona, i t oć e bit it o. Et hanova osobna imovina bila je ur edno slož ena na r adnoj klupici, ali on je uvijek bio t akav, ur edan i sust avan. Na met alnoj polici, iza st aklenki s pomno r azvr st anim čavlić ima i vijcima, nalaze se ključevi od svih kuć a na kojima je r adio, svaki s pr ivjeskom, za slučaj nuž de. Recimo da se dogodi da je neka obit elj na pr aznicima i da puknu cijevi, ili da r akuni uspiju pr ogr ist i zidnu ploču, ili da net ko pr ovali u kuć u –Et han je uvijek mogao sr edit i st var . Među ključevima na r adnoj plohi samo jedan nema pr ivjeska. Sr ebr n je, manji od dr ugih i, posegnuvš i za njim, Jor ie shvat i da je t o onaj pr avi. Cijelo vr ijeme bio je t u. Ključićje pr ičvr š ć en za kr picu od izr ezane svile koja se r azmot ava u nit i. Jor ie uzme ključići izađe u svoj vr tgdje je godinama uzgajala najslađe jagode, najčvr š ć u zelenu salat u i mnoš t vo mahuna bez konaca koje su bile t ako ukusne da su i djeca t r až ila još . Ona pomisli na t o koliko se r azlikuje ispr avno od neispr avnog, i većje odlučila da ć e, ako ključićodgovar a, pr očit at i Rachelin dnevnik, pa makart o značilo da ga mor a napust it i. Taj ključićst oji u njihovoj gar až it r inaestgodina;zahr đao je i loš e je izr ade, ali je ipak ot ključao br avicu. Udnevniku je lijepim slovima ispisano Rachelino ime;papirjošuvijek mir iš e na kolonjsku vodu i Jor ie misli da su t o đur đice –t aj cvjet ni, mla-
denački mir is, jednako pun nade koliko i opojan. Tu su st r anice lijepog, kr upnogr ukopisa u nekoliko nijansi. Zacijelo je Rachel imala jedno od onih nalivper a u koje je moglo st at i nekoliko punjenja, kakvo je jedne godine Collie dobio za r ođendan, ali zadnji je odlomak napisan plavim. To je odlomak na koji je Jor ie okr enula i pr elet jela pogledom pr eko st r anica na kojima je zabiljež eno samo onih š estmjeseci koje je Rachel Mor r is pr ož ivjela u svojoj pet naest oj godini. To je počet ak kolovoza, ali t o je i kr aj njezina ž ivot a. Ona ć e počeš ljat i kosu, nositć e svogmalogbr at a na leđima, uput itć e se pješ ice niz cest u do t r govine gdje r adi, jednogt ako vr uć egdana kad se asf altt opi pod njezinim t enisicama, a kož a joj od sunca popr ima boju mar elice, t ako da je u t om kr at kom t r enut ku, dok kosovi dolijeć u iz daljine, ona najljepš a djevojčica na svijet u. Posljednji odlomak napisan je u ž ur bi, smuš eni odlomak u kojemu je na svako slovo " i"st avljena t očka u obliku savr š enogsr ca. Jor ie osjeć a kako joj sr ce udar a;čini se da se nečiji ž ivotizdiž est e st r anice. Ona osjeć a Racheline r iječi u svojim ust ima, kako joj se t ope, t amo na jeziku. Upoznala sam danas najzgodnijegdečka na svijet u. I š li smo na kupanje. Poljubio me je viš e put a nego š t o mogu pr ebr ojit i. Napokon me je net ko poljubio. Hur a! Pr očit avš it aj odlomak, Jor ie se vr at i na počet ak. Sjedi u svom vr t u i čit a svaku r iječ. Ubr zo saznaje o Rachel viš e nego š t o zna o svojoj sest r i, i kad zavr š i, shvat i o čemu je govor io James Mor r is. Ona sad t očno zna š t o joj je činit i. Neka dr uga supr uga pr ist ala bi ot ić i u Mar y land, ali Jor ie je većbila t amo. Ona zna kako kosovi pjevaju ujut r o i kako cest e vode oko slankast e vode i st abala slat kogkaučukovca. Umjest ot oga, uput it ć e se nekamo gdje jošnije bila, spakir atć e sve njoj važ ne st var i, t eć e se ona i Collie odvest it ako daleko i vozit i se onoliko dugo koliko im se pr oht ije. Kad se konačno umor e, zaust avitć e se u mot elu gdje ih nit ko neć e poznat i, gdje ć e moć i bit it ko ž ele, čak i oni sami, ako t ako odluče. Neć e mislit i na Et hana dok se bude pakir ala,
nit ić er azmiš ljat i o svom gubit ku dok bude br ala st r učak ljiljana koji ć e ost avit i na Char lot t inim vr at ima, mali znak paž nje kojim ć e svojoj pr ijat eljici dat i do znanja da neke st var i zauvijek ost aju ist e –njihovo pr ijat eljst vo, pr imjer ice, koje ć e se nast avit iit r ajat i, od sada pa zauvijek. Et han ć e joj mož da past i na pametdok bude vozila niz Fr ontSt r eet , ali t ać e bolna misao br zo pr oć i, i većkad skr ene pr ema aut ocest i, Jor ie ć e se usr edot očit i na zemljovid koji ć er aš ir it i ispr ed sebe. Neć e mar it i je li Collie pojačao r adio i neć e je smet at i poveć ana guž va u pr omet u, jerse ljudi vr ać aju s ljet nih pr aznika. Mož da bi neka dr uga ž ena vozila za Mar y land, ali Jor ie t o ne namjer ava. Umjest ot oga, zamiš ljatć e sve ono š t o je pr ed njima:cest u, oblake i nebo, sve ono od čega se sast oji buduć nost , ono š t o mor ašr ukom slagat i, opr ezno i polako, sve dok svijetponovno ne bude t voj.
ČI STASAVJEST ČEKALASAM MAJKUNATRI JEMUI SPREDKUĆE, KAKOBI HBI LAsi-
gur na da me ne mož e izbjeć i. Kad se bude vr ać ala s posla, neć e imat i izbor a i mor atć e pr oć i pokr aj mene, a onda ć e mor at i sasluš at i ono š t oć u joj r eć i da mor amo učinit i. Pr et post avljam daje, nakon š t o se zaust avila na kolnom pr ilazu, osjet ila da je t o neka zamka, jerse malo zadr ž ala u aut u pr ije nego š t o je izaš la. Razmislila je o svemu, a onda st azicom doš la do t r ijema i sjela pokr aj mene na st ube. Zveckala je ključevima od aut a sve dok nisu zazvonili poputzvončić a. " Učemu je sad pr oblem? "upit ala je. Moja majka je lijepo mir isala na par f em kojim se uvijek kor ist ila, ali doimala se st r aš no umor nom nakon š t o je cijeli dan pr ovela na poslu, t ako da skor o nisam r ekla ni r iječi. Pa ipak, nisam mogla zanemar it i onaj dr ugi zadat ak koji sam se zaklela obavit i, pr emda bi t o bilo mnogo lakš e. Rekla sam joj da mor a-
mo neš t or aš čist it i i da je bolje da t o odmah r iješ imo. " Mor a li t o bit i bašdanas? "Mama je uzdahnula i bila opr ezna kao da sam ja samo jedna od t isuć u onih koji od nje neš t o zaht ijevaju, kao da je pr ed njom bio dugačak r ed zaht jevnih kć er i, koji se pr už io od naš e kuć e do aut ocest e. " Želim da me odvedešna jedno mjest o" ,r ekla sam. Očekivala sam da ć e se majka uspr ot ivit i, mislila sam da ć u mor at i molit i i pr eklinjat i da bude po mome, ali ona je odmah ust ala i vr at ila se do aut a. Sjela je za upr avljač, zakr enuvš i ključić em upalila mot or , a ja sam se smjest ila na suvozačevo mjest ot e smo kr enule pr ema Hamilt onu. Klesarse nalazio odmah na kr aju KingGeor ge' s Roada, iza kuć e obit elji Monr oe i onih ur uš enih kamenih zidina. Moja majka je ost ala sjedit i u aut u kad sam uš la, ali meni t o nije smet alo, jersam znala š t o hoć u. Unut r a su se nalazili komadi mr amor a i gr anit a por edani duž st azice, u svim bojama –od svijet lor už ičast e do cr ne, ali kad sam uš la unut r ar ekla sam klesar u da ž elim neš t oš t oć e izgledat i kao da je t amo oduvijek. Ht jela sam sivu pločicu obr ubljenu ker amikom, i jedino š t o sam t r až ila da na njoj piš e bilo je očevo ime. Bilo je pr aš njavo u klesar ovu ur edu i zidovi su bili pr ekr iveni uzor cima koji su se pr ije kor ist ili za spomenike, por ukama ljubavi i duboke boli. Ust r až njem dijelu r adionice nalazio se anđeo čije je kr ilo bilo slomljeno na dva dijela i koje je klesar upr avo popr avljao. Uzr aku je jošbilo komadić a gr anit a, š t o su let jeli poputmuš ica, ali meni nisu smet ali. Sklopila sam oči i zaž eljela jednu ž elju od t oganđela, a zat im izaš la do aut a uzet i od mame ček. " Jesmo li uzele neš t o skupo? "upit ala me je. " Uzele smo ono š t o bi mu se svidjelo." Mama se samo nasmijala na t o. " Njemu bi se svidjelo bit i sad t u s nama." To je bilo viš e nego š t o smo r azgovar ale u posljednjih godinu dana i obje smo zvučale smiješ no, poputljudi izgubljenih u pust inji, koje bi gr lo zaboljelo svaki putkad bi pr ogovor ili.
Mama je počela pr evr t at i po t or bi t r až eć i čekovnu knjiž icu. Ponaš ala se kao da je pr onać i čekovnu knjiž icu bila najvaž nija st varna svijet u. Razmiš ljala sam kako ž elim svogoca vidjet i jošjedanputi kako ć e on uvijek bit i uz mene, bez obzir a na sve. Nakon š t o sam donijela ček, klesarje ispisao r ačun. Vjer ojat no je mislio da sam mlađa, čim me je pomilovao po glavi. Bogt e blagoslovio, povikao je za mnom, i zbognečega mi je njegov blagoslov neš t o značio. Uš avš i u aut o, nisam čekala da mama kr ene, nego sam je obujmila r ukama, a ona je pust ila da je zagr lim. Nakon t oga smo se t r udile ponaš at i kao da se niš t a nije dogodilo, ali neš t o ipak jest . Mama je nast avila vozit i po KingGeor ge' s Roadu, a onda skr enula na cest u koja ne vodi kuć i nego u Hamilt on, i odvezle smo se na gr oblje. Točno smo znale gdje je t o mjest o, ono mjest o gdje nar ančast i ljiljani r ast u, čiji zadnji cvjet ovi nalikuju sunčevoj svjet lost i, čak i kad padnu u t r avu. Bilo mi je dr ago da se mama posvađala s vlasnicima gr oblja i da je upor no zaht ijevala ono š t o je ž eljela post ić i, bar em t aj put . " Lijepo izgleda" ,r ekla sam joj. Nismo izlazile iz aut a, bilo bi t o pr eviš e, t oliko u t om t r enut ku ne bismo mogle podnijet i, ali ocijenila sam da ć e spomenik koji sam izabr ala izgledat i kao da t u i pr ipada. Znala sam da sam ispr avno post upila. Kuć i smo se vozile ot vor enih pr ozor a i odjednom je mama izgledala mlađe. Zaust avile smo se kod Dair yQueena i nar učile banana split , a mama se smijala dok sam gr abila pune ž ličice sladoleda i š laga i t r pala ih u ust a, t ako da su mi obr azi bili napuhani poputhr čkovih. Pr ovele smo se kako nismo odavno, ali kad smo se dovezle kuć i, znala sam da je mome djet injst vu kr aj. Osjeć ala sam t o onako kako neki ljudi osjeć aju pr omjenu vr emena, duboko u kost ima. Te sam noć i čekala da se Rosar ie vr at i sa sast anka u vezi s pr ikupljanjem novca za obr anu. Znala sam š t o namjer ava, ali o t ome nisam govor ila ni r iječi. Gdje t i je sest r a?upit ala bi me baka za vr ijeme večer e i ne-
djeljom ujut r o, a ja bih samo slegnula r amenima. Vjer ojat no je s Kelly, uvjer ila bih baku, ali t o, nar avno, nije bila ist ina, jer Kellyviš e ne r azgovar a s Rosar ie. " Ne mogu vjer ovat i da si t ako povr ijedila Br endana!Nikada ne mislišna dr uge, nego samo na sebe" ,r ekla je KellyRosar ie kad su se zadnji putsr ele u Hanninu kaf ić u. Ja sam t ada bila t amo sa svojom sest r om i ht jela sam joj r eć i, Osvijest i se Kelly. Da Rosar ie nije nogir ala Br endana, on nikad ne bi bio t voj. Bio bi joj u š aci, plazio bi oko nje, ludo zaljubljen. Ali, nar avno, nisam r ekla niš t a. Samo sam mahnula kad je, ot puhujuć i, ot iš la, kao da sam joj pož eljela sr eć u. " I mašpr emalo pr ijat elja da bi si mogla dopust it i izgubit i jednoga" , savjet ovala sam Rosar ie. " Osim ako ne mislišdaje Et han For d jedina osoba koja t it r eba." Moja me sest r a pogleda. " Samo da znaš , njegova je supr uga zbr isala i nit ko ne zna kamo, ali da neć e ić i s njim u Mar y land, t o je izvjesno." Tad sam shvat ila. Net ko je mor ao bit it amo s Et hanom For dom, a Rosar ie je odlučila da ć et o bit i ona. Ona je post ajala sve gor a, ali t o nije vidio nit ko osim mene. Moja mama i baka su mislile kako je sve u r edu, jerse Rosar ie viš e ne vucar a po gr adu sad s jednim, sad s dr ugim dečkom. Ponaš ala se uzor no t e, ako bi se bodovi davali za cjelokupno ponaš anje, mogla bi se uspor edit i čak s Gigi Ly le. Kad bi net ko od dečki nazvao Rosar ie, ona se ne bi javljala na t elef on. Rekla je da ima puno važ nijih st var i o kojima mor ar azmiš ljat i. I zgledala je t ako ozbiljno ovih dana, sa smot anom dugom kosom i umivenim licem bez š minke, dok su joj cr ne oči gor jele kao daje na ž er avici. Mama i baka nisu zamjeć ivale t aj ž aru njezinu pogledu;nisu zapazile kovčegkoji je zagur ala pod kr evet . Ali ja sam znala da je Rosar ie podignula i zadnji novčićsa svogbankovnogr ačuna. Počela mi se povjer avat it e sam t ako doznala da ona namjer ava ot ić i u Mar y land i bit i pomoć nica Mar ku Der r vju, samo da bi mogla bit i blizu Et hana. Pust ila sam je da govor i i ponaš ala sam se kao da sam uz nju, ali ono obeć anje
koje sam dala, da ć u je zaš t it it i, osujet itć e njezine planove. Ni sama nisam znala kako ć ut o post ić i, sve dok nisam dobila pismo od Collieja. Nit ko nije očekivao da ć e se on javit i, bar em ne još , ali on se javio meni. Pisao mi je da mu mama pokuš ava nać i posao učit eljice u malome gr adu u Michiganu, a pisao je i kako je zanimljivo t oš t out ome kr aju ima mnogo voć njaka. I ako oni imaju dr ukčije vr st e od nas –Jonat han, Honeygold i Fir eside –u zr aku je mir isalo na jabuke i podsjeć alo ga na kuć u. Nije t ako loš e, bar em ne kako je očekivao, a najbolje od svega je š t o je dobio psa. Pr ije nego š t o su kupili hr anu i r aspakir ali se, Collie i njegova majka su ot iš li do r ibnjaka i kupili š t ene, mješ anca kojega su nazvali Žabac, jerga se nije dalo ist jer at i iz blat njavih lokvica. Poslatć e mi f ot ku, pisao je, i namjer avala sam je, kad st igne, dr ž at i na svom noć nom or mar ić u. Mislila sam kako ć u je gledat i svaki dan. Bilo mi je dr ago š t o se Collie, zbogsvega š t o se dogodilo, nije okr enuo pr ot iv mene. Na samom je kr aju pisma napisao kako je znao da sam ja bila t a koja je nazvala TVpost aju. Pisao je da mi opr aš t a, i t aj sam r edak puno put a pr očit ala. Ali ja nisam mogla opr ost it i sebi, sve dok nisam ispunila svoj t r eć i zadat ak;i t ako sam čekala Rosar ie one večer i pr ije nego š t oć e Et hana For da ot pr emit i dalje. Na t r enut ak sam sklopila oči i nisam je čula kad je doš la, sve dok nije legla kr aj mene. " Tko t i je r ekao da mož ešbit i u mojoj sobi? "pr oš apt ala je, ali osjet ila sam da joj t o nije smet alo. Uzadnje joj se vr ijeme sviđalo da sam u blizini. Nekako se sada doimala osamljenom. " Želim da umjest o mene napiš ešCollieju pismo."Neke je laž i lako izgovor it i, a ova je bila jedna od t ih. " Mor ašmu napisat i da ja s njim viš e ne ž elim imat i nikakve veze. On je ot iš ao, ja sam ost ala, i neć u ga čekat i zauvijek." " Napiš it o sama" ,r ekla mi je Rosar ie, ali sam ja za t o vr ijeme većskoknula do njezine komode uzet i papiri olovku. " Zar niš t a ne mož ešsama učinit i? "ž alila se Rosar ie, ali jošuvijek je malo už ivala kad se r adilo o slamanju nečijega sr ca pa se pr i-
hvat ila pisanja pisma. " Reci mu da mi nikad nije bilo iskr eno st alo do njega i da me t r eba zabor avit i. Reci mu da ga mr zim i da bih bila najsr et nija da ga nikad nisam ni upoznala." " Ti si zločest ija nego š t o sam mislila."Rosar ie se cer ekala dok je pisala Collieju. " Evo t i."Pr už ila mi je pismo kad je zavr š ila s pisanjem. " Nemoj sad zbogovoga bit i kmezava" , dodala je, " ali odlučila sam da mož ešzadr ž at i moju sobu kad ja odem odavde." " Odeš ? "r ekla sam, kao da nisam imala pojma o t ome, a zapr avo sam samo ja bila kod kuć e kad se t ogdana Mar k Der r y zaust avio i ost avio avionsku kar t u za Rosar ie. Obeć ala sam da ć u joj je pr edat i, i da ć u joj pr enijet i por uku da se t r eba s Mar kom i ost alom r adnom skupinom iduć i dan nać i u dva sat a kod zat vor a, ali čim je on ot iš ao, ja sam avionsku kar t u zagur ala u ladicu svognoć nogor mar ić a. Bila je t o povr at na kar t a za Balt imor e koju je plat io f ond za obr anu, i ost avila sam t u kar t u gdje sam je i st avila, iako sam ž eljela za sebe Rosar ienu sobu zauvijek. Većsam pr ije bila odlučila da joj neć ur eć i kamo se t r eba javit i da bi ot iš la na t aj putu Mar y land. " Ot ić i zauvijek? "zvučala sam bezazleno, i nit ko ne bi ni posumnjao da sam i ja imala svoje planove. " Ti t o ne bi shvat ila" ,r ekla mi je Rosar ie. Ali ja sam shvat ila. Shvat ila sam da ć e, ode li u Mar y land pr at eć i Et hana For da, njezin ž ivotbit i uniš t en –i t o bi bila moja gr eš ka, st oga sam joj i dala da napiš e ono pismo za koje sam znala da ga neć u pot pisat i svojim imenom. Te sam noć i s bakom gledala vijest i. Govor ilo se puno o t ome š t o se događalo kod zat vor a, jersu sut r adan popodne Et hana For da t r ebali pr ebacit i u Mar y land. Ljudi su demonst r ir ali, i za i pr ot iv. Uglavnom za, š t o me nije iznenadilo, sudeć i po onome kako je Rosar ie r eagir ala. Uš la je i mama s nama pogledat i TVi sjela na naslon kauča, onako kako je nama uvijek br anila. " Zgodan je t o muš kar ac" ,r ekla je baka kad su pokazali Et -
hanovu f ot ogr af iju, onu koju sam vidjela i na počet ku ljet a. " Neka t o bude pouka. Ne mož ešsudit i knjigu po kor icama." " Št o misliš ,š t o znači kad se nečiji odr az ne pokazuje u zr calu? "Nadala sam se da ć e moje pit anje zvučat i sasvim obično, ali sam zapazila da je mama značajno pogledala baku. " Znači da neš t o nije u r edu sa zr calom" ,r ekla je baka, ali ja sam znala da t o zapr avo znači da neš t o nije u r edu s čovjekom. I zaš la sam do gar až e kad sam bila sigur na da su svi zaspali. I skr ala sam se kr oz pr ozorsvoje spavać e sobe i dopuzala do mjest a na kojemu je kr ov nadsvođivao dvor iš t e, a zat im sam skočila i ot iš la iza kuć e. Zr ikavci su se bez pr est anka glasali, kako t o uvijek čine u kolovozu, i zr ak je bio uzavr eo. Bilo je hladno i mr ačno kao u r ogu. Tapkala sam t r až eć i puti sjela na bet onski pod gdje sam izvadila dvije zadnje svijeć e i nekoliko š ibica. Mislila sam na oca dok sam palila svijeć e. Tr až ila sam od njega da pazi na Rosar ie, iako je ona imala mnogo loš ih navika i znala bit i jako gr uba. Molila sam ga da mi pomogne zaš t it it i je i ne dopust it i joj da pobjegne s nekim čovjekom koji čak nema ni odr aza u zr calu, i obeć ala sam mu da, ako t o učini za mene, da neć u viš e navr ać at i u gar až ut ako kasno. Pr ihvat it ć u ono š t o se dogodilo i ono š t o sam izgubila. Kad sam se sljedeć e jut r o pr obudila, znala sam š t o mor am učinit i. Uzela sam bicikl, pr oš la kr oz gr ad i skr enula u King Geor ge' s Road. Bilo je jošr ano i st oga nije bilo pr omet a, a ja sam pedale t ako br zo okr et ala da sam doslovce let jela. Pokuš avala sam ne r azmiš ljat i pr eviš e i ne bojat i se. Uš la sam r avno u zgr adu Dr ž avnoga ur eda i r ekla š er if u Mever su da mor am vidjet i Et hana For da. Rekla sam da sam mu cijeli ž ivotbila susjeda i najbolja pr ijat eljica njegova sina t e da sam se samo pož eljela opr ost it i s njim pr ije nego š t o ga odvedu u Mar y land. Pogled mi je bio plačan i najvjer ojat nije je t o bio uvjer ljiv r azlogkoji je š er if a naveo da me pust i posjet it i Et hana For da, pr emda je t ogpopodneva let io u Balt imor e, gdje ć e ga dočekat i š efgr adske policije i odvest i do I st očne obale, do gr adić a u kojemu se sve t o i dogodilo.
" On ima napor an dan, mlada damo, pa ć ut e pust it i da uđeš samo na t r en" ,r ekao mi je Dave Mever s, a ja sam mu se nasmiješ ila kao da nisam bila nasmr tpr est r aš ena. " Jesi li spr emna za sedmi r azr ed? "upit aš er ifMever s, jernjegov sin Jesse ide sa mnom u ist ir azr ed, a Jesse je vjer ojat no uzbuđen zbogt ako glupe st var i kao š t o je polazak u š kolu. " O, da" ,r ekla sam mu, kao da sam r azmiš ljala o svemu dr ugom, osim o sljedeć ih nekoliko minut a. " Jedva čekam." " Zart i nisi bila pr ijat eljica s Hillar v? "upit ao je, misleć i pr it om na svoju kć erkoja je bila t akav snob da sa mnom nije ht jela ni r azgovar at i, posebno ne nakon onoga š t o sam o njoj napisala na zidić u pr ed š kolom. " Mislim da st e me zamijenili s nekim" , odgovor ila sam mu. Šer ifme je poveo niz hodnik. Pozdr avio je čuvar a Fr enkieja Linksa, a zat im ot ključao zat vor ska vr at a. Dave Mever s je r aspolož eno zviž dukao, ali mene nije mogao pr evar it i –niš t a veselo se danas nije t r ebalo dogodit i. Nit ko dr ugi nije bio ut amničen, š t o je odavalo sliku gr adić a Monr oea, ali ni pr aznina nije ost avljala dobardojam. Činjenica daje bilo čist o i da se t u nalazio dugačak r ed upaljenih f luor escent nih svjet iljki nije mogla pr ikr it it amu, i od samogpr olaska kr oz t aj hodnik r uke su mi se najež ile. Kad smo st igli do njegove ć elije, gospodin For d nas je već čekao. Zasigur no je čuo naš e kor ake, jerse po njemu vidjelo da očekuje dr uš t vo;iako očit o nije očekivao mene. I zgledao je poputsvih onih dječaka koji bi dolazili t r až it i Rosar ie, a zavr š ilo bi t ako š t o su, umjest o s njom, mor ali r azgovar at i sa mnom, r azočar ani i iznevjer eni;ali ovaj putsam zbogt ogt r ačka r azočar anja koji sam opazila bila sr et na. Aonda sam se, ist ot ako br zo, opetpr est r aš ila. Dave Mever s je ot ključavao zat vor sku ć eliju da bih mogla uć i unut r a, š t o je bilo posljednja st varkoju sam ž eljela učinit iuž ivot u. " Mogu s njim i odavde r azgovar at i."Čak i ja sam mogla čut i kako mi glas podr ht ava. " Kr oz r eš et ke." " Samo t i uđi unut r a" , inzist ir ao je Dave Mever s. " Hajde,
uđi."Nisam imala izbor a, nego uć i i suočit i se s Et hanom For dom, pr emda sam znala da on nema odr aza u zr calu i da ga vjer ojat no nikada neć e ni imat i. Pr iš la sam mu, kao da nisam bila ner vozna, kao da sam bašsvaki dan u ž ivot u dolazila u zat vor . Ne bist e ni pomislili da ć u bit i dobr a laž ljivica, ali jesam. Za t r enut ak sam pomislila kako je gospodin For d u zat vor u zbogmene, ali sam t u misao odmah pot isnula. Pr eviš e se ljudskih ž ivot a pr omijenilo zbogonoga š t o sam ja učinila, a da bih ot ome i dalje r azmiš ljala. It ako sam pr eš la na st var . Rekla sam mu da me je Rosar ie poslala k njemu, jerga nije ž eljela osobno r azočar at i. Ona neć e poć i na t aj putu Mar y land r adit i pr if ondu za obr anu i neć e se danas nać i s Mar kom Der r vjem i ost alim članovima r adne skupine;et o, t o sam r ekla i t o onim odlučnim glasom kao da cijela naš a obit elj zna da je bila pr edobr a za njega. Kao daje on bio samo neki r ad u dobr ot vor ne svr he s kojim se Rosar ie glupir ala cijelo ovo ljet o. " Mož da nist e znali, ali ona se zaljubila" ,r ekoh. Ponovno ugledah onaj t r ept aj u njegovim očima kad spomenuh ljubav, t e st oga nast avih. I zmislih neko lijepo ime, ime čovjeka koji bi mogao bit i poš t en i iskr en, iako Rosar ie ne zasluž uje t akvu odanost ." Michael Dove" ,r ekoh ot už nim glasom kao da ga saž alijevam, kao da t ime š t o gubi Rosar ie gubi neš t o st r aš no dr agocjeno. Michael Dove ide na pr avni f akult et u Calif or niju i Rosar ie odlazi s njim. Ona je većt isuć e milja daleko odavde, i et o, ne mož e bašpomagat i svakome t ko je u nevolji. Ako ć emo pr avo, cijeli ž ivotje pr ed njom. " Volio bih da mi t o sama Rosar ie kaž e" ,r eče Et han For d, i zbognečega t aj t r en ja post adoh jošhr abr ija –zbogizgovor ena imena moje sest r e. Zbogpomisli na onaj pogled u Colliejevim očima kad smo doš li ovamo i na ono kad je biciklom udar io u ogr adu, kao da nije mogao bit i povr ijeđen viš e nego š t o je bio, ma koliko bi mogao kr var it iiš t o bi mogao slomit i napola. Pr už ila sam Et hanu For du pismo, š t o se ispost avilo dobr im, jersam vidjela da mi ne vjer uje, bar em ne do t ada. Mož et eu nečijim očima vidjet i sumnju, ali ona je br zo iš čeznula kad je
on pr očit ao pismo. Rosar ie je smat r ala daje ono š t o sam joj nar edila da napiš e, t ako bezduš no, jošonda kad je mislila da je pismo upuć eno Collieju, i po izr azu Et hanova lica vidim daje bila u pr avu. Da ga ne znam bolje, saž alijevala bih ga, ali ja nisam od onih koji saž alijevaju. Bojala sam se da ć e mi se nasmijat iir eć i kako ć e on pisat i Rosar ie i kako ć et o nekako uspjet i sr edit i:da ć e joj slat ir edak za r et kom slat kih r iječi koje ć e nju na kr aju dovest i u Mar y land. Ali mogu r eć i daje pismo koje sam je nat jer ala da napiš e bilo pr ilično dobr o, vidjela sam da je pr epoznao Rosar ien r ukopis, baškao š t o sam se i nadala, i mor am pr iznat i da sam očekivala da ć e mu slomit i sr ce, bar em malo, pr emda sam znala da je t o nemoguć e kad je r iječ o čovjeku poputnjega. Cijelo vr ijeme dok je molio svoju supr ugu da ga pr at i u Mar y land pr avio je planove da i Rosar ie bude ondje. Kladim se da ć e, kad jednom dođe t amo, nać i neku dr ugu, neku koja ć e mož da r adit i na sudu, neku djevojku koja ć e bit i duboko osamljena, baš kao i Rosar ie. Čak i ja sam mogla vidjet i da je on od onih kojima je pot r ebna ž ena koja ć e im vjer ovat i i da je t ot ko je ona, znat no manje važ no od onoga koliko mu vjer uje. Pomislila sam na Collieja i na onaj dan kad smo uš li u njegovu kuć u i nismo doma zat ekli nikoga. To je bila bol, čist ai iskr ena, najgor a od svih moguć ih. Ako sam i ja bila r azlogt omu, neka bude. Nema okoliš anja, ž elišli bit i ljudsko bić e. St oga, onoga dana kad je Collie odlazio, nisam ot r čala do kuć e njegove bake. Nisam ni st ajala na ulici, ni t r čala za njim. Nisam čak ni zaplakala. Umjest ot oga, ost ala sam u svojoj spavać oj sobi i zaključala vr at a, pr emda sam znala da se on sve viš e i viš e udaljava. " Aš t o je s Colliejem? "upit ala sam. Usudila sam se, doist a se nisam mogla zaust avit i. Nisam čak r azmiš ljala ni o t ome da je Dave Mever s negdje pr i dnu hodnika, s dr uge st r ane vr at ai da pr egledava papir e koje je poslao sud iz Mar y landa, i da me mož da uopć e ne bi čuo da vr isnem. " Raspit ujet e se za Rosar ie, a zarne ž elit e znat i čujem li se s Colliejem?Mislila sam da ć e
vas on malo viš e zanimat i."Rekla sam t o gr ubo i, pr emda su zat vor ska vr at a iza mene bila zaključana, nisam se bojala. " Jesi li se čula s njim? " Po glasu Et hana For da znala sam da je i nakon svega š t o se dogodilo, i nakon svega š t o je on učinio, duboko u sr cu Collie jošuvijek njegov sin. Ali t o me nikada nije dir alo. Ja sam znala kakav ć e bit i moj odgovor . " Ne" , odgovor ila sam mu. Bila je t o lažkoju sam sa zadovoljst vom izgovor ila. " Ni r iječi." Nisam plakala kad je Collie ot iš ao, ni onda kad mije umr o ot ac, ali iz nekogneobjaš njivogr azloga zaplakala sam pr ed Et hanom For dom. Rekla sam mu da mije ž ao, a on je kimnuo kao daje shvat io, i na t r enut ak sam osjet ila da sam mu bila spr emna povjer ovat i. Iš t o je jošgor e od t oga, da sam mu bila spr emna opr ost it i, ali t aj osjeć aj nije pot r ajao. Bilo je jošt ako r ano, pt ičice su se budile u gr mlju i moglo ih se čut i čak i u ovoj zat vor skoj ć eliji, i t oš t o sam čula njihov pjev pomoglo mi je da se iz t oga izvučem. Pomislila sam na Jor ie For d kako plače u svom vr t u, i t ad sam shvat ila daje Et han For d smut nja i da ć e nam svima bit i bolje kad on ode. Pomislila sam na svoju sest r u koja je zbognjega bila spr emna pr opust it i zavr š ni r azr ed sr ednje š kole i t ad se nisam osjeć ala loš eš t o sam ga pr ijavila. Kad se jedna vr at a zat vor e, ot var aju se dr uga, i ja sam shvat ila da je t ot očno. Znala sam da sam pr edajuć i pismo Et hanu For du na sebe navukla vječni Rosar ien jal, ali nisam mar ila. Sad –kad se r iješ im njega i uniš t enja do kojega je on mogao dovest i –ž ivot moje sest r e uvijek ć e bit i sadr ž ajniji od mojega, kad se r adi o nekim st var ima, ali doć ić e vr ijeme kad ć u ja znat i viš e. Znat ć u da su ponekad oni koje najviš e volišist i oni koji t e ost ave za sobom. Kad me je š er ifdoš ao izvest i iz zat vor a, jedva sam dočekala da umaknem. Opr ost ila sam se, ali Et han For d me nije čuo ili mi se, mož da, nije pot r udio odgovor it i. Ot iš la sam do Hannina kaf ić a i nar učila si dor učak. Uzela sam ono š t o najviš e volim –
palačinke, pr epečenac, čokoladni milk shake i komad pit e od jabuka. Tamo je bila i KellySt ar k sa svojim sest r ama, Sophie i Josie, i pr iš le su sjest i k meni, pr emda Kellyviš e uopć e nije r azgovar ala s Rosar ie. Bila je ludo zaljubljena u Br endana i s njim je pr ovodila najviš e vr emena. " Ti kao da neš t o slaviš " ,r ekla je Sophie. Ona je bila pr ilično pamet na. It o joj se mor a pr iznat i. " Mož da i slavim."Nisam se bašmor ala povjer it i pr voj osobi koja mi se lijepo obr at ila, ali sam pomislila da bi, ako ikada t o pož elim učinit i, t o mogla bit i Sophie. " Kako je Rosar ie? "upit ala je Kelly . Po glasu si joj mogao zaključit i daje zabr inut a, ali ne i da ć ež r t vovat i svoj ž ivotu ime pr ijat eljst va. Sve su t e St ar kove djevojke bile pamet ne i sve su imale pr ekr asnu, divnu dugu kosu, ali sjedeć it ako s njima, t eš ko t i je mr zit i ih, unat oč t omu koliko su bile sr et ne. " Ne bašpr edobr o,"r ekla sam za sest r u, " ali ja mislim da ć e se t o sr edit i." Togposlijepodneva, dok su Et hana For da pr emješ t ali u Mar y land, Rosar ie nije znala da se t r eba u dva sat a pojavit i i nać i s Mar kom Der r y jem. Umjest ot oga, ona je čekala kr aj t elef ona sa spr emljenim put nim kovčegom pokr aj sebe. Kad je pao mr ak, t elef onir ala je Der r vjevima da čuje kakav je plan, ali Br endan joj je spust io sluš alicu. Mor ala je zvat i, ponovno i ponovno, t e kad je napokon uspjela dobit i vezu, zr akoplov je već bio odlet io. Gospođa Der r yje obavijest ila Rosar ie kako je dobila naput ak da nikome ne daje Mar kov br oj t elef ona u hot elu u kojemu je odsjeo, kako bi izbjegli r epor t er e i ost ala njuš kala, t er ekla Rosar ie da bi se t r ebala viš e pozabavit iš kolom koja počinje za neš t o viš e od t jedan dana. Nakon t oga r azgovor a, Rosar ie je svoj put ni kovčegspr emila pod kr evet . Svaki dan je čekala da ć e joj se on javit i, ali ja pr et post avljam da se on spet ljao s nekom dr ugom. Rosar ie se jošuvijek nada, iako je ljet o većpr i kr aju i suđenje je ot počelo. Ljudi pr ičaju da ć e Et hana zadr ž at i u zat vor u st ot inu godina, i da nikada viš e neć e izać i iz Mar y landa, ali moja sest r a i dalje
čeka, čak i onih dana kad pada kiš a. Smjest ila se vani na pločniku i čeka poš t ar a. Lice joj je musavo od plača, t e nekih dana i ne nalikuje sebi. Ljudi pr olaze kr aj nje i t r ube, ali ona ne haje. Kosa joj se cijedi, mr ačna poputpepela. Mož ešjoj vidjet i kr oz odjeć u, ali ona ni za t o ne mar i. Dečki koji su je nekad opsjedali, sad je se boje, ali kad ona jednom dođe k sebi, zabor avitć e oni kako su znali pr olazit i pokr aj nje pr et var ajuć i se da je ne poznaju. Kat kad joj neć ak War r ena Pecka, Ky le, koji je t ako t ih i dobr oć udan da ga Rosar ie nikada ne bi ni pr imijet ila, donese kiš obr an ili čaš u vode dok ona t ako st oji po ž ezi ili na kiš i. Ponadam se, kad god ga t ako vidim, pr emda je niž i od Rosar ie i ima ož iljak iznad jednogoka, i uvijek mu mahnem i pokuš am ga ohr abr it i. Mojoj ć e sest r it r ebat i jedan t akav dečko, onaj koji nikada neć e pr imijet it i ako se ona zagleda iza obzor a, pr ema jugu i aut ocest i, i ž ivot u kakav je mogla vodit i da je ljudi ovdje nisu voljeli, i da ovo nije bio njezin dom. Kad se smr ači, baka me poš alje da dovedem Rosar ie u kuć u. Uposljednje vr ijeme objedujemo zajedno, čak nam se i mama pr iključi za st olom. " Dođi" , kaž em. Povučem je za r uku i Rosar ie pođe za mnom, ali dok me t ako slijedi, ja vidim koliko je povr ijeđena. Ona je sad ljudsko bić e, sa suzama koje kr var e. Kaž e mi da ja nemam pojma š t o je t o pr ava ljubav. Ona kaž e da je ljubav obeć anje koje se nikada ne mož e pr ekr š it i, ali ja znam da niš t a ne t r aje vječno. Dobr o znam da ć emo Collie i ja, kad se sljedeć i putvidimo, bit i dr ukčiji ljudi, i mor atć emo se dobr o zagledat i ispod povr š ine da bismo vidjeli sebe onakvima kakvi smo nekada bili i ovakvima kakvi smo post ali –a t o nije lako. Neki, koji pr imjer ice sada pr omat r aju Rosar ie, mogu zapazit i samo njezinu bol i pat nju. Oni ne mogu imat i pojma koliko je ona lijepa, ali ja znam. Baka mi je jednom davno r ekla da kad izgubišnekoga, mislišda si izgubio cijeli svijet , ali na kr aju se ispost avi sasvim dr ukčije. Na kr aju se pr iber eši pogledaškr oz pr ozor , i učinišli t ako, vidišda je vani sve ost alo ist o onakvo kakvo je bilo i pr ije
nego š t o se sr uš io t voj svijet . Tu su ist a st abla jabuka, ist e pt ice pjevice, i nad naš im glavama ist o nebo koje sja poputr aja, t ako visoko iznad nas, da se ne mož emo ni ponadat i da ć emo ikada dosegnut it e visine.
Kada se Ethan Ford, savršen muž, idealan susjed i čovjek na koga se svi u svako doba mogu osloniti ne pojavi na poslu jednog prelijepog ljetnog jutra, nitko od njegovih bližnjih i ne sumnja da on već deset godina bježi od prošlosti koja ga neumitno sustiže. Nitko i ne pomišlja da je čovjek kojega poznaju duboko pohranio svoju pravu narav i svoj identitet. Kada čvrsto stegnute spone počnu popuštati, a istina polako curiti na površinu šokantna saznanja potrest će do temelja gradić Monroe u Massachusettsu. Optužen za silovanje i ubojstvo tinejdžerke od prije petnaest godina, Ethan priznaje zločin, braneći se da je sada potpuno "drugi čovjek". Ethanova obitelj i prijatelji morat će pronaći snage kako bi se suočili s nezamislivim, morat će posegnuti najdublje u svoja srca kako bi pronašli dovoljno ljubavi i oprosta kako bi oprostili neoprostivo. Ovo je četvrti roman Alice Hoffman u izdanju Algoritma.